PROGRAM KINOTEKE

UTORAK / 02.05.

RASPJEVANA ULICA

Sing Street, 2016.
17:30 sati



Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij:
John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
   Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
   U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
   Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
   Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1

LOMEĆI VALOVE

Breaking the Waves, 1996.
20:00 sati



Breaking the Waves, 1996. 159 min. DK/ES/DE/IS/FR/NL
Scenarij:
Lars von Trier, Peter Asmussen
Uloge: Emily Watson, Stellan Skarsgard, Katrin Cartlidge, Jean-Marc Barr, Udo Kier
   Film se odigrava u malenoj, seoskoj, ekstremno religioznoj zajedinici koju nastanjuju pomorci, radnici, svećenici i pobožne kućanice. Mlada, religiozna, naivna i blago autistična djevojka Bess McNeil zaljubljuje se u danskog naftnog radnika Jana. Njih dvoje su snažno zaljubljeni, a kad Jan ode na svoju bušotinu Bes se moli da se vrati jednom zauvijek. Jan se zaista i vraća, ali slomljenog vrata u nesreći na naftnoj platformi. Zbog njegovog zdravstvenog stanja Jan i Bess više ne mogu uživati u seksu, pa Jan nagovara Bess da nađe drugog ljubavnika, a njemu da prepričava detalje. Kako Bess postaje sve izopačenija u svom seksualnom životu, tako sve više vjeruje da je njeno ponašanje vođeno od strane Boga i da pomaže Janovom oporavku... (film je bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma)

CANNES 1996. VELIKA NAGRADA ŽIRIJA
EUROPEAN FILM AWARDS 1996. NAJBOLJI FILM

   Potpuno sam predvidio i zaboravio moj omiljeni ljubavni film svih vremena. Možda zbog činjenice da „Breaking the waves“ i nije klasična ljubavna drama, već remek djelo koje se bavi religijom, ljubavlju, seksom, brakom, malim društvenim zajednicama, stereotipima, strasti i mentalnom bolešću kao ni jedan prije njega... Kraj filma je jedan od najgenijalnijih, najšokantnijih i najsnažnijih završetaka filma. Kadar koji "deus ex machina" rješava sve dileme, zaplete i dvojbe filma nemjerljivom jasnoćom božje providnosti. Taj zadnji kadar koji je i najhladnijim slomio srce, govori više o ljubavi, religiji i iskrenoj bezuvjetnoj vjeri u Boga nego sve stranice Bibillje, Kurana, Scijentologije i ne znam čega sve ne zajedno. Savršen kadar, dostojan karizmatičnog i tragičnog filma kao što je remek djelo "Breaking the Waves"... (zujo / movie-maker.bloger)
http://www.imdb.com/title/tt0115751/?ref_=nv_sr_5

LARS VON TRIER / RETROSPEKTIVA
   Još otkako je 1984. njegov film Element zločina u Cannesu polarizirao kritičare, koji su ga često nazivali 'narcisoidnim samopromotorom' i 'pukim manipulatorom', von Trier stalno lomi valove i pliva protiv struje...
http://kinotuskanac.hr/article/persona-non-grata
http://filmski.net/dossier/81/lars_von_trier

SRIJEDA / 03.05.

THE BEATLES

The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years
17:30 sati



The Beatles: Eight Days a Week – The Touring Years, 2016. Ron Howard, 137 min. US
   Zabavan, poučan i mjestimično potresan film o najvećem fenomenu pop kulture, „The Beatlesima“.
   Beatlesi su pop-kulturna činjenica o kojoj svi znaju sve. Ne postoji bend na svijetu koji je napravio toliko hitova, koji je u mahu pokorio čitavu planetu i postao slavniji od kršćanstva, zbog kojeg su ljudi padali u kolektivne psihoze, čupali kosu i završavali u bolnici. Ne postoji bend na svijetu koji je prodao više ploča, kao ni onaj čije su se ploče masovno ritualno uništavale. Ne postoji bend na svijetu čijeg je frontmena ubio fan kako bi i sam postao slavan. Čemu onda još jedan dokumentarac o ovom fenomenu?
   Američki redatelj Ron Howard, dvostruki oskarovac, odlučio je svojim novim dokumentarnim filmom “Eight Days A Week: The Touring Years” prikazati četvorogodišnji period njihove svjetske turneje, u kojem je suptilno gradiran razvoj benda od razigrane djetinje naivnosti do umorne rezigniranosti. Ovo je film o tome kako su “četvorica simpatičnih čupavaca iz Liverpoola” bačena u arenu gladnim lavovima javnosti i odrasla preko noći. Film je ovo i o prijateljstvu, koje je često prvi preduvjet ikakvog uspjeha u timskom radu kakav je bend. I naposljetku, ovo je priča o tome kako je muzika najbolji katalizator društvenih promjena.
   U filmu koji obiluje arhivskim snimkama i fotografijama iz perioda turneje, glavni su sugovornici dvojica preostalih članova benda, Paul McCartney i Ringo Starr, a svoja su fanovska iskustva iz toga perioda podijelili i Elvis Costello, Whoopi Goldberg, Sigourney Weaver i Malcolm Gladwell. Preživjeli Beatlesi reminscirali su kako je započela epidemija imena Beatlemanija, od Hamburga koji im je odredio nastavak karijere, preko poziva na američku turneju, gostovanja kod Eda Sullivana, desetina tisuća ljudi koji su ih dočekivali na aerodromima širom planete i vrištali na stadionima toliko da se nikada nisu uspjeli čuti na nekom koncertu, osim pred pristojnom japanskom publikom...
   Film “Eight Days a Week: The Touring Years” završava čuvenom svirkom na londonskom krovu 1969. godine, posljednjim zajedničkim koncertom benda koji je do toga trenutka prošao sito i rešeto, što su uspjeli preživjeti, kako sam McCartney kaže u filmu, isključivo zato što su bili prijatelji, držali se zajedno, ravnopravno donosili sve odluke i nisu bili usamljeni pojedinci, poput Elvisa, u čitavom tom ludilu koje je pratilo njihovo postojanje... (www.ravnododna.com)
http://www.imdb.com/title/tt2531318/?ref_=nv_sr_1
http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ovo-nije-samo-jos-jedan-dokumentarac-o-beatlesima-neocekivan-uspjeh-filma-the-beatles-osam-dana-u-tjednu-godine-turneja/4765241/

MOJA LIJEPA PRAONICA

My Beautiful Laundrette, 1985.
20:00 sati



BRITANSKI FILM OSAMDESETIH
My Beautiful Laundrette, 1985. Stephen Frears, 97 min. UK
Scenarij:
Hanif Kureishi
Uloge: Gordon Warnecke, Daniel Day-Lewis, Saeed Jaffrey, Roshan Seth, Derrick Branche
   Omar je mladi Englez pakistanskoga porijekla koji živi u Londonu osamdesetih tijekom vladavine Margaret Thatcher. Omarov otac Hussein je u domovini bio poznati ljevičarski novinar, ali sada ne voli ni politiku ni Englesku u kojoj živi. S druge strane, Omarov ujak Nasser vrlo dobro se snašao u novom okruženju i sposoban je poduzetnik. Nakon nekih sitnih poslića za ujaka, Omar postaje voditelj praonice rublja. Starom prijatelju iz djetinjstva, mladom, anarhoidnom Englezu Johnnyju, Omar ponudi posao u praonici…
   Ovaj film je ni više ni manje nego ironična analiza britanskoga društva snimljena usred '(straho)vladavine' Margaret Thatcher, 'Željezne Lady'. Slika prikazanog društva koju Frears stvara prilično je izravna, a metaforika djeluje upravo tako da nema dvojbe koliko je provokativna prema sustavu koji omogućuje da društveni odnosi tako funkcioniraju. 'My Beautiful Laundrette' je film o srazu dva specifična društvena sloja u londonskom predgrađu koja se baš u to vrijeme formiraju jer im u tome pogoduju prilike pokretane strujom Tacheričina režima...(Goran Markovčić/onaj koji gleda filmove)
   Moja lijepa praonica (1985), prema scenariju Hanifa Kureishija, vješto isprepleće etničke, homoseksualne i sociološke motive u ironičnoj analizi britanskog društva, a redatelju donosi međunarodna priznanja... (Diana Nenadić, HFL)

http://www.imdb.com/title/tt0091578/?ref_=nv_sr_1

ČETVRTAK / 04.05.

RASPJEVANA ULICA

Sing Street, 2016.
17:30 sati



Sing Street, 2016. John Carney, 106 min. EI/UK/US
Scenarij:
John Carney
Uloge: Ferdia Walsh-Peelo, Lucy Boynton, Maria Doyle Kennedy, Aidan Gillen, Jack Reynor, Kelly Thornton
   Iako je stidljivo prošao u svjetskim kinima, feel good movie „Sing Street“ redatelja i glazbenika Johna Carneyja, zaradio je nominaciju za Zlatni globus i više nego dobre (i zaslužene) kritike, pretvarajući ga u pravi filmski dragulj prohujale 2016. godine. Sineastu Carneyju, bivšem basisti grupe „The Frame“ i redatelju glazbenih spotova, muzika je svakako najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa je ona nezaobilazni 'pokretni kotačić' i u njegova prethodna dva filma „Once“ i „Begin again“
   U romantičnoj mjuzikl-drami „Sing Street“ Carney se vraća u rodni Dublin i snima toplu priču o odrastanju i potrazi za identitetom, s plesnom glazbom ludih 80-ih u pozadini, kao posveti strasti koja može otvoriti put boljem životu.
   Iako je petnaestogodišnji Conor u 'mučnim' tinejdžerskim godinama (rastava roditelja, prelazak u kršćansku školu zbog manjka novca), 'sve zbog jedne djevojke' moment motivira ga da osnuje vlastiti bend i ne odustane od sna da jednog dana 'pobjegne ' u London i ostvari karijeru. Dok on i njegovi dečki žare i pale pozornicom, presudan je njegov odnos sa starijim bratom koji mu je oslonac i učitelj...
   Priča o odrastanju i oslobođenju društvenih stega kroz muziku se ubrzo pretvara u klasičnu romansu koja opet dJeluje autentično. Prelaz je gladak, gotovo neprimJetan, zahvaljujući Carneyevoj suptilnoj režiji, oku za detalje (u drugom-trećem planu iza snova vidimo surovu realnost Irske 80-ih na prelazu iz crkveno-državnog etatizma u “tigrasti” neo-liberalizam), dobrom sJećanju i sluhu za probleme tadašnje omladine. Gluma je takođe savršeno vođena, a debitant Ferdia Walsh-Peelo je briljantan kao Conor, simpatičan, ležeran, a opet sposoban za posezanje prema dubokim emocijama što rIJetko viđamo kod debitanata. Lucy Boynton u sebi nosi pravu i potrebnu dozu misterije kao Raphina. Ostatak grupe je uglavnom sveden na po jedan ili dva “quirka”, ali su oni pogođeni fantastično sa osJećajem za klinačko muziciranje. Zato iskupljenje dolazi u kućnoj atmosferi, i kroz roditelje, a naročito kroz brata i svojevrsnog dokonog mentora kojeg Jack Raynor apsolutno savršeno pogađa... (Marko Stojiljković / Film na dan)
http://www.imdb.com/title/tt3544112/?ref_=nv_sr_1

FRANTZ

Frantz, 2016.
20:00 sati



Frantz, 2016. François Ozon, 113 min. FR/DE
Scenarij:
François Ozon i Philippe Piazzo prema filmu Ernsta Lubitscha „Broken Lullaby“
Uloge: Paula Beer, Pierre Niney, Ernst Stötzner, Marie Gruber, Johann von Bülow, Cyrielle Clair, Rainer Egger
   U malom njemačkom gradu nakon Prvog svjetskog rata, Ana svakodnevno tuguje nad grobom svog zaručnika Frantza, koji je poginuo u bitci u Francuskoj. Jednoga dana mladi Francuz Adrien također položi cvijeće na grob. Njegova prisutnost, tako brzo nakon njemačkog poraza, rasplamsa strasti... (Venecija 2016. Nagrada Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu - Paula Beer)
   Ugodan film koji elegantno razvija temu, s mnoštvom neizvjesnosti ali i simpatijama prema likovima te trajnom vjerom u zanatske filmove... (Ty Burr/The Boston Globe)
http://www.imdb.com/title/tt5029608/?ref_=fn_al_tt_1

<<<<<<<<<< ARHIVA

AKTUALNOSTI

U tijeku su upisi u program osposobljavanja za zanimanje Jednostavni poslovi u zanimanju kuhar/ica.

24.
TRA.
PRODAVAČ/ICA

U tijeku su upisi u program srednje škole za zanimanje PRODAVAČ/ICA.

Jedinstveni upis u GKMM Split i Kinoteku Zlatna vrata od 21. ožujka 2017. do 21. travnja 2017.

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA