IN MEMORIAM WILLIAM HURT: VELIKA JEZA
The Big Chill, 1983. Lawrence Kasdan, 105 min. US
Scenarij: Lawrence Kasdan i Barbara Benedek (Scenarij su napisali kao poluautobiografsku priču inspiriranu vlastitim optimističnim političkim aktivizmom tijekom studiranja na sveučilištu 1960-ih, a potom i razočaranjem u društvo 1970-ih.)
Uloge: Tom Berenger, Glenn Close, Jeff Goldblum, William Hurt, Kevin Kline, Mary Kay Place, Meg Tilly, JoBeth Williams, Don Galloway
Sarah: I feel I was at my best when I was with you people.
Sam: I know what you mean, Sarah. When I lost touch with this group, I lost my idea of what I should be.
Nakon što Alex Marshall počini samoubojstvo, njegovi kolege, bivši studenti Sveucilišta u Michiganu i bliski prijatelji, prisustvuju sprovodu na plantaži Tidalholm u Južnoj Karolini. Alex, nekad mladić koji je najviše obećavao i za čiji su uspjeh u životu mnogi od njih bili spremni staviti ruku u vatru, ali koji se u stvarnom svijetu odraslih nije snašao ni upola kao njegovi prijatelji. Ponuđenu priliku za povratak u mladost njih će osmero objeručke prihvatiti, koristeći je kako bi probudili stara prijateljstva, prisjetili se svojih nekadašnjih strahova i nada te probali ponovno pronaći izgubljene ideale.
Nominirana za tri Oscara (najbolji film, najbolji originalni scenarij i Glenn Close za najbolju sporednu glumicu), drama je ovo koja prikazuje rijetko naznačene nijanse ljudskih očekivanja i razočaranja, zbog čega gledatelje uvijek iznova lakoćom privlači pred ekrane. I danas je utjecajan svojim moćnim ispitivanjem razočarane skupine koja je iz slobodne ljubavi prerasla u stav 'Pohlepa je dobra'.
Debitant Lawrence Kasdan riskirao je angažirajuci redom anonimne glumce, no oni su se tako dobro iskazali da su gotovo svi ušli u elitu američkog glumišta. Sam odabir stvorio je jednu od najboljih glumačkih postava proteklih pola stoljeća. Gledajući ih, čini se kao da su svi zauvijek prijatelji. I to je najveći trijumf glume.
Generacijsko remek-djelo, kojeg je, pored sjajnog glumačkog ansambla i nadahnutog scenarija, nezaboravnim učinila i zvučna kulisa. (www.popdepresija.com)
Vraćajuci se svojim životima, ohrabreni ponovnim susretom, i iscjeljujućom moći koju ima prijateljstvo, rastaju se vedri i umjereno optimistični, pjevajući ‘Joy To The World’ grupe Three Dog Night. A mi kroz ovaj susret starih prijatelja koji se dugo nisu vidjeli dobivamo priliku podsjetiti se vlastitih raskrsnica, bivših i sadašnjih prijateljstava, iznevjerenih ili ispunjenih očekivanja i da se prisjetimo pjesama koje su oblikovale našu mladost, te glazbeni i životni ukus. (Svetlana Ðolovic)
To je dobar film. Pametno vodi priču o bezazlenoj mladosti šezdesetih koja je ušla u doba konzumerizma, roditeljstva, strasti, ambicija, pijanstva, preljuba i kajanja. Ali… ne vodi nikamo. U početku sam mislio da je to slabost filma, no postoji mogućnost da je to poruka filma. (Roger Ebert / Chicago Sun-Times)
https://www.imdb.com/title/tt0085244/?ref_=fn_al_tt_1
William Hurt (1950. - 2022.) nije trebao brojne nominacije i nagrade filmskih akademija i festivala da bi mu se kimnulo na iznimnu karakternost uloga. Slovio je za glumca intelektualca, onog koji razumije i bez problema interpretira Shakespearea, ali se istodobno ne libi ukazati u Cronenbergovim trilerima, Marvelovim “Infinity sagama” ili dapače u suludim i pomalo nepravedno zaboravljenim crnim krimi komedijama poput “I Love You To Death” kada bi briljirao u manjim rolama po kojima je savršeno odgovarao onoj staroj maksimi kako nema malih uloga samo malih glumaca. U tom kontekstu Hurtov talent je bio bolno primjetljiv. I golem.
William Hurt osvojio je 1985. Oscara za ulogu u filmu „Poljubac žene pauka“ iz 1985.