KINOTEKA NA BAČVICAMA: POSLJEDNJI TANGO U PARIZU
SJEĆANJE NA BERNARDA BERTOLUCCIJA
Ultimo tango a Parigi / Last Tango in Paris, 1972. 129 min.
Scenarij: Bernardo Bertolucci, Franco Arcalli i Agnès Varda (dijalozi)
Uloge: Marlon Brando, Maria Schneider, Jean-Pierre Leaud
Dvadesetogodišnja Francuskinja Jeanne je iz ugledne građanske obitelji i u potrazi je za stanom. Za dva tjedna se udaje za mladog filmskog redatelja Toma. On o njoj snima film i zbog toga je sa svojom filmskom ekipom slijedi gotovo na svakom njenom koraku.Jeanne ode pogledati jedan veliki prazni stan i u njemu zatekne Paula. Ne predstave se jedan drugom, samo progovore nekoliko riječi i nakon toga se bace jedan na drugoga i započnu divlji spolni odnos, što Paulu predstavlja bijeg od mučne stvarnosti. Dogovore ponovni susret, pod uvjetom da nikad jedno drugome ne kažu ime.
Talijansko-francuska egzistencijalna erotska drama iz 1972. o američkom udovcu koji se upušta u seksualnu vezu s mladom Parižankom, koja bi se uskoro trebala udati. Scenarij su napisali Bernardo Bertolucci, Franco Arcalli i Agnes Varda, a Robert Alley pretvorio ga je u roman. Agnes Varda je zadnje scene temeljila na smrti Jima Morrisona u Parizu.
„Posljednji tango u Parizu“ nazvan je još i posljednjom pornografskom bajkom, ali seks je u ovoj priči tek oruđe samodestrukcije u rukama dva glavna junaka koji pokušavaju pobjeći od sebe i sveopćeg besmisla kroz konstantno stapanje koje nikako nije ono stapanje dušom u kom se brišu vlastite granice, već takvo da je u njemu važno tek izgubiti se za trenutak, dok duša zveči kao prazna školjka.
„Posljednji tango“ meni je svakako bio i jeste mnogo više od filma, čak mnogo više i od izvrsnog filmskog postignuća. Na izvjestan način, nekolicini sretnika, Tango je putokaz. Nakon njega, stigla sam i do “Mjeseca”, i do “Konformiste”, ali, i više od toga – stigla sam, nekako kao slučajno, i do Bunuela i svega onoga što me je kasnije na jednom dubljem nivou odredilo. Dio sebe, koji sam, intimno i za osobnu upotrebu, utkala u Tango i Branda – onakvog kakvog sam ga u Tangu obožavala – upravo je onaj koji mi, godinama kasnije, dozvoljava da mu se na isti, a drugačiji način radujem, pa da i ove posljednje redove u njegovo ime danas ispišem sa jednakim žarom sa kakvim sam ga i prvih deset puta odgledala. I da usput nazdravim. Brandovski. (Dijana Knežević, www.pulse.rs)
Što je to umjetničko, osim vješto osmišljenog scenarija?Fotografija filma. To je ono što me ostavilo bez daha. Prizore otvaraju i zatvaraju vrata soba i prozora, ujedno puštajući jače ili slabije svjetlost, pa tako kontroliraju i zadiranje drugih u privatnost "njih dvoje". U njihovu priču. Kontrasti na tim "fotografijama"; sjene koje bacaju "krivnju" čas na jednog lika, čas na drugog. Pravilni geometrijski oblici, mostovi, stupovi i slično, koji otvaraju i zatvaraju kadrove ili slažu okvire, u koje, naravno, drugi ne ulaze. Opet, naglašavajući privatnost. Igre zrcalima, čijom se refleksijom stavlja naglasak čas na jedan, čas na drugi karakter. Jer bit ovog djela je u tome da propitkujemo naše sudbine. Naše živote. Jesmo li zadovoljni? Je li tango koji plešemo strastven i samo naš ili pak je tek puko glumatanje za javnost, potreba da budemo ocijenjeni bolje od onog para pored nas (kao na njihovom posljednjem plesu)? Ne zaboravite, mi smo ti koji upravljamo našim životima. Želite li strastveno plesati, prepustite se. A selo pustite - neka priča. (Andreja Rambrot, http://www.moj-film.hr)
Jedan od najutjecajnijih i najkontroverznijih filmova prošlog stoljeća izazvao je šok javnosti te mnoge kritike već pri premijeri, naročito zbog sirovog prikaza seksualnog nasilja i emotivne manipulacije. U Italiji je zabranjen zbog scene analnog seksa. Očito, tadašnje političko stanje u Italiji nije podržavalo liberalne poglede redatelja Bernarda Bertoluccija. Isti je zbog filma završio i na sudu, uz optužnicu da snima ilegalnu pornografiju (čak i kada je optužnica bila odbačena, Bertolucci je na pet godina bio lišen svih građanskih prava). Išlo se toliko daleko da se u nekim zemljama filmsku rolu spaljivalo! U mnogim je zemljama zabranjivan, djelomično cenzuriran, i čini se da se danas, u moru eksplicitnosti, smisao cenzure ovog filmskog dragulja potpuno gubi. No, to bi trebalo još jednom provjeriti.
https://www.imdb.com/title/tt0070849/?ref_=fn_al_tt_1
RIJEČ JE O RADNOM TERMINU / UVIJEK POSTOJI MOGUĆNOST KIŠE I ODGODE PROJEKCIJE.
https://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/