PROGRAM KINOTEKE Veljača 2022.

UTORAK / 01.02.

IZGUBLJENA KĆI

The Lost Daughter, 2021.
17:30 sati



The Lost Daughter, 2021. Maggie Gyllenhaal, 121 min. US
Scenarij:
Maggie Gyllenhaal prema romanu Elene Ferrante „La figlia oscura“ iz 2006.
Uloge: Olivia Colman, Dakota Johnson, Jessie Buckley, Paul Mescal, Dagmara Domińczyk, Oliver Jackson-Cohen, Peter Sarsgaard, Ed Harris
   Redateljski debi Maggie Gyllenhaal, temeljen na istoimenom romanu talijanske spisateljice Elene Ferrante.
   Film je dobitnik mnogobrojnih nagrada, uključujući i nagradu Golden Osella za najbolji scenarij na festivalu u Veneciji, uz nominacije za ovogodišnji Zlatni globus.
   Radnja prati sredovječnu ženu čiji će se ljetni odmor uz more, nakon što postane pomalo opsjednuta mladom majkom i djetetom koje promatra, pretvoriti u mračnu sagu suočavanja s demonima prošlosti, odnosno propitkivanje sebe kao majke.
   Na svojoj svjetskoj premijeri (Venecijanski festival), film je dobio četverominutne ovacije.
   Iznenađujuće siguran debi za scenaristicu i redateljicu Maggie Gyllenhaal, “Izgubljena kći” ujedinjuje briljantnu glumačku ekipu u službi odvažno ambiciozne priče. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Hvala Maggie Gyllenhaal što je stvorila jedan od najboljih filmova godine u kojem glumi veličanstvena Olivia Colman kao majka koju proganja njezina problematična prošlost. Ovo ne smijete propustiti. (Peter Travers / ABC News)
   “Izgubljena kći” znalački i neustrašivo dekonstruira majčinstvo kao instituciju i označava Maggie Gyllenhaal kao redateljicu i scenaristicu na koju možemo računati u budućnosti. (Leslie Combemale / AWFJ)
   Uz briljantnu Oliviju Colman, redateljski debi Maggie Gyllenhaal proganjajuće je djelo o izborima, majčinstvu i sjećanju. (Linda Barnard / Original Cin)

   Kao jedna od najslavnijih aktualnih autorica, Elena Ferrante i njezina djela neiscrpan su izvor inspiracije brojnim mlađim autorima, ali i hollywoodskim kreativcima. Od uspjeha HBO-jeve serije “My Brilliant Friend”, književnost ove talijanske spisateljice, o čijem se identitetu zapravo samo nagađa, ušla je u mainstream i svaka nova knjiga ili hollywoodska adaptacija iste podigne prašinu. Na policama hrvatskih knjižara upravo se pojavio roman (izdanje Profila, prijevod Ane Badurine) po kojem je Magie Gyllenhaal režirala svoj prvijenac, pa imate priliku pročitati ga prije nego što pogledate film.
https://www.imdb.com/title/tt9100054/?ref_=nv_sr_srsg_0

IN MEMORIAM PETER BOGDANOVICH: POSLJEDNJA KINO PREDSTAVA

The Last Picture Show, 1971.
20:00 sati



The Last Picture Show, 1971. Peter Bogdanovich, 118 min. US
Scenarij:
Larry McMurtry i Peter Bogdanovich
Uloge: Timothy Bottoms, Jeff Bridges, Ellen Burstyn, Ben Johnson, Cloris Leachman, Cybill Shepherd
   Ne postoje "stari" filmovi – samo filmovi koje ste pogledali i oni koje niste... (Peter Bogdanovich)
   U Anareneu, malom gradiću u Teksasu, odrastaju dva najbolja prijatelja, srednjoškolci Duane i Sonny. Uživaju u sitnim radostima koje im pruža rodno mjesto, među kojima se najviše ističe kino dvorana koju vodi njihov prijatelj i mentor, Sam. No, raznorazni problemi preuzimaju kontrolu nad njihovim životima i oni shvate da je bezbrižnim vremenima došao kraj.
   Premijerno prikazan 1971., „Posljednja kino predstava“, jedan je od najboljih i najznačajnijih filmova 70-ih godina (odrastanje u malom teksaškom gradu), a Peteru Bogdanovichu, prvom američkom filmskom kritičaru koji je uplovio u redateljske vode, donio je hvalospjeve struke. Usprkos korištenja tada već prilično rijetke crno-bijele tehnike postiže izvrstan uspjeh među publikom, te oduševljenje među kritičarima, od kojih su neki njegov film proglasili "najboljim redateljskim prvijencem od Građanina Kanea", iako je to u stvari bio Bogdanovichev treći film.“Targets“ (1968.) je bio njegov dugometražni debi, nakon njega režirao je i „Voyage to the Planet of Prehistoric Women“ (1968.).
   Za Novi Hollywood bio je to nakratko otvoren prozor u revitalizirano filmsko stvaralaštvo i odvažno pripovijedanje. (Budd Wilkins / Slant Magazin)
   Ljupki film koji ponovno otkriva vrijeme, mjesto, filmsku formu - i mali, ali važan dio američkog iskustva. (Vincent Canby / New York Times)
   Najbolji film 1971. godine. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Ima nečeg nemilosrdnog i čudnog u ovom filmu dok spaja izravnost stare škole poput Forda i Hawksa, sa slobodom i kontrakulturom kasnih 60-ih. (Philip Martin / Arkansas Democrat-Gazette)
   Majstorski odana počast vremenu sazrijevanja, o tome što su filmovi bili i kako su utjecali na naše živote. (Charles Champlin / Los Angeles Times)
   Scene u kinu podsjećaju na slične prizore u "Amarcordu" Federica Fellinija. Na neki način "The Last Picture Show" jest Bogdanovichev "Amarcord", ali utemeljen na nekom osobnom mladenačkom iskustvu doživljenom ispred i iza velikog ekrana života. (Marko Njegić, SD)
   Počevši i završivši istim kadrom – panoramom prašnjave i puste glavne ulice gradića, Bogdanovich strukturira film kao studiju karaktera, odnosno motiva usamljenosti, tuge, seksualnosti i nestajanja dotadašnjeg načina života zbog tehnološkog napretka (gradić zbog dolaska televizije gubi kino). Pritom, a i s ciljem dočaravanja ozračja ranih 1950-ih, redatelj vješto kombinira dojmljivu fotografiju izrazitih crno-bijelih kontrasta i nijansi, zvučnu podlogu od country skladbi Hanka Williamsa (a u izvedbi niza popularnih pjevača 1950-ih, uglavnom tužaljki o neuzvraćenoj ljubavi), te citate i posvete remek-djelima klasičnog Hollywooda. Usprkos dominatno elegičnom ugođaju i implicitnom upućivanju na nostalgiju za prošlim kao sredstvu utjehe i olakšanja egzistencije, film izbjegava sentimentalnost, a društvene i seksualne običaje analizira vrlo prodorno. (B. Kragić, HFL)

   Peter Bogdanovich (1939.-2022.), američki filmski redatelj, scenarist i kritičar. Studirao je glumu na konzervatoriju Stelle Adler u New Yorku, a od 1959. zapaženo režira u kazalištu. Ugledan filmski kritičar 1960-ih, prvi te struke koji je u američkoj kinematografiji ostvario uspješnu redateljsku karijeru, pripadnik naraštaja tzv. Novog Hollywooda. Pozornost je privukao nostalgičnim prvijencem „Posljednja kinopredstava“ (1971.), a potom se ponajviše istaknuo komedijama „Što te tata pušta samu“ (What’s Up Doc!, 1972), „Mjesec od papira“ (Paper Moon, 1973) i „Dan kada su se svi smijali“ (They All Laughed, 1981), nakon čega ostvaruje manje zapažene filmove (npr. Maska, 1985; Texasville, 1990). 2019. je dovršio film „Druga strana vjetra“ (The Other Side of the Wind) Orsona Wellesa, u kojemu je i glumio. Objavio je knjige o Wellesu, Alfredu Hitchcocku, Johnu Fordu i Howardu Hawksu te više knjiga razgovora s hollywoodskim redateljima. (enciklopedija.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0067328/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 02.02.

ULICA NOĆNIH MORA

17:00 sati



Nightmare Alley, 2021. Guillermo del Toro, 150 min. US/ME/CA
Scenarij:
Guillermo del Toro i Kim Morgan prema romanu Williama Lindsaya Greshama
Uloge: Bradley Cooper, Cate Blanchett, Toni Collette, Willem Dafoe, Richard Jenkins, Rooney Mara, Ron Perlman, Mary Steenburgen, David Strathairn
   Remake filma iz 1946. Redatelj je bio Edmund Goulding, a naslovne uloge tumačili su Tyrone Power, Joan Blondell, Coleen Gray i Helen Walker. Film nije doživio financijski uspjeh nakon premijernog izdanja, ali se danas smatra klasikom. Kroz godine zadobio je reputaciju ukletog, jer su četiri osobe koje su radile na njemu umrle u desetljeću koje je uslijedilo. U 44. godini Power je na snimanju u Španjolskoj umro od srčanog udara, redatelj Edmund Goulding umro je godinu dana kasnije tijekom operacije srca, Gresham je 1962. godine počinio samoubojstvo, a Helen Walker, lijepa glumica koja je utjelovila psihoanalitičarku, umrla je od raka u 47. godini.
   Radnja filma fokusirana je na mladog prevaranta koji je vrlo vješt u manipulaciji s ljudima. Povezuje se sa ženskom psihijatricom koja je pak puno podmuklija od njega.
   Sirov i psihodeličan noir “Ulica noćnih mora”, čiji se narativ vrti oko špila tarot karata, po prikazivanju je dobio pozitivne kritike - hvaljena je režija, vizualni stil, fotografija, glazba, kostimografiju, dizajn te izvedbe Coopera i Blanchett, a većina kritika išla je prema trajanju filma.
   Predugačak je, na nekim mjestima neravnomjeran a na nekima prespor da bi bio remek-djelo, ali čak i s njegovim nedostacima nisam mogao odvojiti pogled od ekrana. (Rex Reed/Observer)
   Cate Blanchett “krade” ekran kao fatalna žena u vizualno zadivljujućoj (iako predugačkoj) adaptaciji Guillerma del Tora. (Trace Thurman / Horror Queers Podcast)
   “Ulica noćnih mora” Guillerma del Tora nije za svakoga. Ali, objektivno, to je pravo blago. (Norman Wilner / Now Toronto)
   Iako su usporedbe s originalom neizbježne, Del Toro koristi okvir tog filma kako bi razjasnio teme poput mistifikacije, pohlepe i korupcije s malo više strogosti i društveno svjesnih tema po kojima je poznat. (Chad Byrnes / L.A. Wekly)
   Ono što mi se sviđa kod Del Torove “Ulice noćnih mora” jest to što se čini kao njegovo ljubavno pismo zlatnom doba Hollywooda, s nevjerojatnim izvedbama i Bradleyja Coopera i Cate Blanchett. (Heather Wixson / Daily Dead)

https://www.imdb.com/title/tt7740496/?ref_=nv_sr_srsg_0

IN MEMORIAM SIDNEY POITIER: LJILJANI U POLJU

Lilies of the Field, 1963.
20:00 sati



Lilies of the Field, 1963. Ralph Nelson, 94 min. US
Scenarij:
James Poe po romanu Williama Edmunda Barretta
Uloge: Sidney Poitier, Lilia Skala, Lisa Mann
   Adaptacija istoimenog romana Williama Edmunda Barretta iz 1962., koja je nakon uspješnog filma doživjela i svoju kazališnu adaptaciju (promijenjenog imena „Look to the Lilies“). Godine 1978. je snimljen nastavak „Christmas Lillies of the Field“... Radnja se događa na američkom Jugozapadu gdje grupa njemačkih redovnica, nedavno doseljenih iz Evrope, pokušava sagraditi kapelicu u pustinji.
   Bez obzira na rasu, socijalnu i bilo kakvu društvenu pozadinu i različitost, svi ovi ljudi uspjeli su u onome što bi ljudi zapravo i trebali i što bi se trebalo podrazumijevati i uzimati kao nešto normalno odnosno zajedničkim radom i uvažavanjem jedno drugih stvorili su puno bolje okruženje i mikrosvijet od onoga koji su zatekli.
   Američka distribucija filma je, pak, koincidirala sa vrhuncem društvenih previranja vezanih uz pokret za građanska prava američkih crnaca. Zbog aktualne teme je postigao komercijalni uspjeh, ali i niz prestižnih nagrada, od kojih je najvažniji Oscar za najboljeg glumca. Za svoju ulogu tvrdoglavog, lutajućeg radnika Homera Smitha, Sidney Poitier osvojio je Oscara i prvi je Afroamerikanac nakon Hattie McDaniel (1939. sporedna ženska uloga u klasiku „Prohujalo s vihorom“) ovjenčan Oscarom.
   Jedna od onih toplih, simpatičnih humanističkih priča u kojoj je Poitier ostvario jednu od najprepoznatljivijih uloga karijere kao naizgled priprosti i tipični manualni radnik, koji svojim ponašanjem pokušava prikriti osobu velikog srca i poštenja kakva zapravo jest. (gambee82.blogspot.com)
   Sidney Poitier (1927.-2022.), američko-bahamski filmski glumac i redatelj, na filmu od 1950., vrlo brzo je postao vodeći Afroamerički glumac, prvi koji je tumačio karizmatične likove u mahom društveno anagažiranim filmovima. Prvi velik uspjeh postigao je u filmu „Bijeg u lancima“ (The Defiant Ones, 1958.); za tu ulogu odbjegloga robijaša vezana lancima o bijelca bio je nominiran za Oscara, a kao prvi Afroamerikanac dobio ga je za film „Ljiljani u polju“ (Lilies of the Field, 1963.). U to doba, na vrhuncu karijere, glumio je pretežito u filmovima s problematikom rasizma u SAD-u; najveći je uspjeh kod publike postigao ulogom policajca u trileru „U vrelini noći“ (In the Heat of the Night, 1967.). Popularnost mu se smanjila od sredine 1970-ih, nakon čega češće režira, mahom kriminalističke komedije. Prvi je Afroamerikanac nagrađen priznanjem Američkoga filmskog instituta za životno djelo (1992.), a 2001. primio je počasnog Oscara za životno djelo.
https://www.imdb.com/title/tt0057251/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 03.02.

GORBAČOV: RAJ

Gorbachev. Heaven, 2018.
17:30 sati



Gorbachev. Heaven, 2018. Vitaliy Manskiy, 100 min. RU
Scenarij:
Vitaliy Manskiy
   Dokumentarni film o promjenama koje su odjeknule svijetom zahvaljujući jednom čovjeku.
   Film koji sažima život čovjeka koji je promijenio svijet u dvadesetom stoljeću. Bio je arhitekt Glasnosti i Perestrojke, politika koje su građanima Sovjetskog saveza – koji je Ronald Reagan nazivao „Zlim carstvom“ – dale priliku za slobodu. Srušio je Berlinski zid. No istodobno je, pod njegovom vlašću, eksplodirao nuklearni pogon u Černobilu, a njegovo se uništenje zataškalo. Građani koji su tražili nezavisnost baltičkih država su umrli. Vojnici su lopatama okrutno ugušili prosvjede u Tbilisiju. A sovjetski su tenkovi prijetili te na kraju usmrtili mirne prosvjednike u Bakuu. Sovjetsko se carstvo pod njegovom vlašću urušilo – a vlastiti ga je narod osudio. S ovim teretom prošlosti ovaj starac živi posljednje dane svog života u praznoj kući u predgrađu Moskve.
   Mihailu Gorbačovu dizat će spomenike širom svijeta. Vrlo uskoro, negdje – u Rusiji, primjerice – proći će puno godina dok ne spoznamo što je ovaj čovjek učinio za povijest. No želio sam da iza hladnoće bronce ili mramora stoji vidljiv čovjek koji je sam odlučio poboljšati svijet. S tom smo se motivacijom prihvatili napornog posla uvjeravanja ovog iscrpljenog devedesetogodišnjaka da nas pusti u svoj svijet samoće, frustracije i radosti slobode! (scenarist i redatelj Vitalij Manski)
   Dirljivo, informativno. Ovaj film potvrđuje redateljev ugled jednog od najvažnijih aktivnih dokumentarista koji vrhunskom umješnošću nadopunjava istančanu formalnu rafiniranost. (Variety)
   Potkrijepljen pravom novinarskom strogoćom, ovo je vrijedan povijesni prikaz bivšeg predsjednika Sovjetskog saveza i njegovih današnjih pogleda na globalne promjene u kojima je sudjelovao u vrijeme raspada zemlje. (Cineuropa)
   Lirski portret bivšeg političkog velikana u poznim godinama, Gorbačov. Raj Vitalija Manskog neobično je intiman dokumentarni memoar koji se doima poput epitafa. (Hollywood Reporter)
   Znatiželjan, elegijski – humanistički portret. (Eye for Film)

https://www.imdb.com/title/tt13400440/?ref_=nv_sr_srsg_0

DOGAĐAJ

L'événement, 2021.
20:00 sati



L'événement, 2021. Audrey Diwan, 100 min. FR
VENECIJA 2021. ZLATNI LAV!
Scenarij:
Marcia Romano i Audrey Diwan prema istoimenom, autobiografskom romanu Annie Ernaux
Uloge: Anamaria Vartolomei, Kacey Mottet Klein, Luàna Bajrami, Sandrine Bonnaire, Louise Orry-Diquéro
    Htjela bih dijete jednog dana, ali ne umjesto života. (Anne / Anamaria Vartolomei)
    Ova francuska drama o ilegalnom pobačaju (u Francuskoj je nezakonit do 1975.) šezdesetih godina prošlog stoljeća osvojila je Zlatnog lava za najbolji film na ovogodišnjem venecijanskom filmskom festivalu. Film u režiji Audrey Diwan zadobio je gledatelje (i žiri) portretom mlade žene koja očajno želi prekinuti trudnoću kako bi nastavila sa studijem, u vrijeme kada je to značilo mogućnost vrlo stroge kazne zatvora.
   Anne je mlada žena puna života, srednjoškolka sa snovima o budućnosti, slobodi, neovisnosti. Ona je srednjoškolka koja „osluškuje“ promjene što ih donose šezdesete godine prošlog stoljeća, ali istovremeno živi u okruženju koje robuje prošlim vremenima. Anne će učiniti sve da bi se obrazovala te društveno uzdigla, na koncu i napustila okruženje koje je koči. Ali, jedan događaj poremetit će joj planove i budućnost više ne izgleda tako sjajno.
   Audrey Diwan prikazuje ono što smo doživjeli i što milijuni žena još uvijek proživljavaju. „Događaj“ je iskustvo koji se živi više nego što se priča, to je film koji te dolazi potražiti, protrese te, promijeni te... Tijekom 100 minuta gledatelj postaje svjedok i pozvan je razumijeti prošlost svojim pogledom današnjice, pozvan je da se preispita, da razumije. Nema ničeg reakcionarnog, niti feminističkog, to nije “film žena”, to je humanističko djelo, nevjerojatna borba za život, živi film koji ističe odlučnost mlade žene da živi, odrasta, uči. (www.senscritique.com)
   Iako film iznosi svoj stav s nepokolebljivom jasnoćom i poziva na polemiku, pitanje na koje će većina morati odgovoriti je: treba li cijena slobode doista biti ovolika? Teško je zamisliti film koji je potrebniji u ovom trenutku. (David Jenkins / Little White Lies)
   Pravovremen i moćan film. Premda je djelo fokusirano na prošlost (šezdesete), šokantno je pravovremen, važan i potreban... Anamaria Vartolomei fenomenalna je u glavnoj ulozi, tihe, samouvjerene i prestravljene Anne. (Clare Brunton / CineChat)
   Film libanonsko-francuske redateljice Audrey Diwan neustrašiv je, brutalan i upečatljiv. Osvojivši Zlatnog lava, potvrdila je 2021. kao godinu redateljica, nakon što je Chloé Zhao osvojila Oscara (Nomadland), a Julije Ducournau (Titane) Zlatnu palmu u Cannesu. (Umur Cagin Tas / FilmLoverss)

https://www.imdb.com/title/tt13880104/?ref_=nm_flmg_wr_1

 

PETAK / 04.02.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: LICORICE PIZZA

Licorice Pizza, 2021.
17:30 sati



Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij:
Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)

https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

IZGUBLJENA KĆI

The Lost Daughter, 2021.
20:00 sati



The Lost Daughter, 2021. Maggie Gyllenhaal, 121 min. US
Scenarij:
Maggie Gyllenhaal prema romanu Elene Ferrante „La figlia oscura“ iz 2006.
Uloge: Olivia Colman, Dakota Johnson, Jessie Buckley, Paul Mescal, Dagmara Domińczyk, Oliver Jackson-Cohen, Peter Sarsgaard, Ed Harris
   Redateljski debi Maggie Gyllenhaal, temeljen na istoimenom romanu talijanske spisateljice Elene Ferrante.
   Film je dobitnik mnogobrojnih nagrada, uključujući i nagradu Golden Osella za najbolji scenarij na festivalu u Veneciji, uz nominacije za ovogodišnji Zlatni globus.
   Radnja prati sredovječnu ženu čiji će se ljetni odmor uz more, nakon što postane pomalo opsjednuta mladom majkom i djetetom koje promatra, pretvoriti u mračnu sagu suočavanja s demonima prošlosti, odnosno propitkivanje sebe kao majke.
   Na svojoj svjetskoj premijeri (Venecijanski festival), film je dobio četverominutne ovacije.
   Iznenađujuće siguran debi za scenaristicu i redateljicu Maggie Gyllenhaal, “Izgubljena kći” ujedinjuje briljantnu glumačku ekipu u službi odvažno ambiciozne priče. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Hvala Maggie Gyllenhaal što je stvorila jedan od najboljih filmova godine u kojem glumi veličanstvena Olivia Colman kao majka koju proganja njezina problematična prošlost. Ovo ne smijete propustiti. (Peter Travers / ABC News)
   “Izgubljena kći” znalački i neustrašivo dekonstruira majčinstvo kao instituciju i označava Maggie Gyllenhaal kao redateljicu i scenaristicu na koju možemo računati u budućnosti. (Leslie Combemale / AWFJ)
   Uz briljantnu Oliviju Colman, redateljski debi Maggie Gyllenhaal proganjajuće je djelo o izborima, majčinstvu i sjećanju. (Linda Barnard / Original Cin)

   Kao jedna od najslavnijih aktualnih autorica, Elena Ferrante i njezina djela neiscrpan su izvor inspiracije brojnim mlađim autorima, ali i hollywoodskim kreativcima. Od uspjeha HBO-jeve serije “My Brilliant Friend”, književnost ove talijanske spisateljice, o čijem se identitetu zapravo samo nagađa, ušla je u mainstream i svaka nova knjiga ili hollywoodska adaptacija iste podigne prašinu. Na policama hrvatskih knjižara upravo se pojavio roman (izdanje Profila, prijevod Ane Badurine) po kojem je Magie Gyllenhaal režirala svoj prvijenac, pa imate priliku pročitati ga prije nego što pogledate film.
https://www.imdb.com/title/tt9100054/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 05.02.

DOGAĐAJ

L'événement, 2021.
17:30 sati



L'événement, 2021. Audrey Diwan, 100 min. FR
VENECIJA 2021. ZLATNI LAV!
Scenarij:
Marcia Romano i Audrey Diwan prema istoimenom, autobiografskom romanu Annie Ernaux
Uloge: Anamaria Vartolomei, Kacey Mottet Klein, Luàna Bajrami, Sandrine Bonnaire, Louise Orry-Diquéro
    Htjela bih dijete jednog dana, ali ne umjesto života. (Anne / Anamaria Vartolomei)
    Ova francuska drama o ilegalnom pobačaju (u Francuskoj je nezakonit do 1975.) šezdesetih godina prošlog stoljeća osvojila je Zlatnog lava za najbolji film na ovogodišnjem venecijanskom filmskom festivalu. Film u režiji Audrey Diwan zadobio je gledatelje (i žiri) portretom mlade žene koja očajno želi prekinuti trudnoću kako bi nastavila sa studijem, u vrijeme kada je to značilo mogućnost vrlo stroge kazne zatvora.
   Anne je mlada žena puna života, srednjoškolka sa snovima o budućnosti, slobodi, neovisnosti. Ona je srednjoškolka koja „osluškuje“ promjene što ih donose šezdesete godine prošlog stoljeća, ali istovremeno živi u okruženju koje robuje prošlim vremenima. Anne će učiniti sve da bi se obrazovala te društveno uzdigla, na koncu i napustila okruženje koje je koči. Ali, jedan događaj poremetit će joj planove i budućnost više ne izgleda tako sjajno.
   Audrey Diwan prikazuje ono što smo doživjeli i što milijuni žena još uvijek proživljavaju. „Događaj“ je iskustvo koji se živi više nego što se priča, to je film koji te dolazi potražiti, protrese te, promijeni te... Tijekom 100 minuta gledatelj postaje svjedok i pozvan je razumijeti prošlost svojim pogledom današnjice, pozvan je da se preispita, da razumije. Nema ničeg reakcionarnog, niti feminističkog, to nije “film žena”, to je humanističko djelo, nevjerojatna borba za život, živi film koji ističe odlučnost mlade žene da živi, odrasta, uči. (www.senscritique.com)
   Iako film iznosi svoj stav s nepokolebljivom jasnoćom i poziva na polemiku, pitanje na koje će većina morati odgovoriti je: treba li cijena slobode doista biti ovolika? Teško je zamisliti film koji je potrebniji u ovom trenutku. (David Jenkins / Little White Lies)
   Pravovremen i moćan film. Premda je djelo fokusirano na prošlost (šezdesete), šokantno je pravovremen, važan i potreban... Anamaria Vartolomei fenomenalna je u glavnoj ulozi, tihe, samouvjerene i prestravljene Anne. (Clare Brunton / CineChat)
   Film libanonsko-francuske redateljice Audrey Diwan neustrašiv je, brutalan i upečatljiv. Osvojivši Zlatnog lava, potvrdila je 2021. kao godinu redateljica, nakon što je Chloé Zhao osvojila Oscara (Nomadland), a Julije Ducournau (Titane) Zlatnu palmu u Cannesu. (Umur Cagin Tas / FilmLoverss)

https://www.imdb.com/title/tt13880104/?ref_=nm_flmg_wr_1

 

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: LICORICE PIZZA

Licorice Pizza, 2021.
20:00 sati



Licorice Pizza, 2021. Paul Thomas Anderson, 133 min. US
Scenarij:
Paul Thomas Anderson
Uloge: Alana Haim, Cooper Hoffman, Sean Penn, Tom Waits, Bradley Cooper, Benny Safdie
   Ovo je priča o Alani Kane i Garyju Valentineu koji zajedno odrastaju u dolini San Fernando u Kaliforniji i zaljubljuju se jedno u drugo. Radnja je smještena u sedamdesete i predstavlja petu za redom Andersonovu dramu, prvu nakon “Fantomske niti” (Phantom Thread, 2017.).
   “Licorice Pizza” je redateljeva ljubavna priča iz djetinjstva, a inspiracija za ovaj film o odrastanju bili su mu žanrovski klasici poput “Američkih grafita” i “Zlatnog doba u Ridgemontu” (Fast Times at Ridgemont High, 1982.).
   Dolina San Fernando u Kaliforniji, sedamdesete, i slatke boli prve ljubavi kontekst su priče u “Licorice Pizza”. Anderson je odrastao u dolini San Fernando i ljubav prema tom mjestu je često dokumentirao u svojim filmovima. “Dojma sam kako postoji uvriježeno mišljenje da se filmovi snimaju u Hollywoodu, znate. Hollywood, Hollywood... ali zapravo ne, snimani su u Dolini (San Fernando).” Izjavio je na nedavnoj konferenciji.
   „Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu. Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje”, ispričao je Anderson za Variety.
   "Licorice Pizza" je nedavno nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac. Kritičari ga već sada svrstavaju u jedan od najboljih filmova 2021.: nenadmašiv film koji nas vodi ravno u nostalgično ljeto 70-ih. Iako je romantična priča koju pratimo neobična, dovoljno je otkačena i zabavna da se u nju zaljubimo u prvih nekoliko minuta filma. Naziv filma “Licorice Pizza” nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je nudila besplatni slatkiš (likoriciju), kao i najnovije albume tijekom sedamdesetih godina.
   Lijepo konstruiran, u cijelosti ispunjen sjajnim glumačkim izvedbama te “obojen” ubojitim soundtrackom. Ukratko, u njemu ne postoji niti jedan dosadan ili predvidljiv trenutak. (Peter Sobczynski/eFilmCritic.com)  
   Najzabavniji film ove godine. (Peter Howell/Toronto Star)
   Klasik koji izvlači najbolje od profesionalaca i briljantnih pridošlica Coopera Hoffmana i Alane Haim. (Richard Roeper/Chicago Sun-Times)
   Redatelj daje dovoljno detalja da nakratko postanem dio ekipe, a to je savršenstvo koje tražim svaki dan u filmovima. (Steven Prokopy/Third Coast Review)
   Hoffman i Haim su dobitna kombinacija na ovom čudnom, vijugavom i zabavnom putovanju. Možda ćete se smiješiti danima nakon gledanja... možda godinama. (Jeff Mitchell/Phoenix Film Festival)

https://www.imdb.com/title/tt11271038/?ref_=nv_sr_srsg_0

UTORAK / 08.02.

IZGUBLJENA KĆI

The Lost Daughter, 2021.
17:30 sati



The Lost Daughter, 2021. Maggie Gyllenhaal, 121 min. US
Scenarij:
Maggie Gyllenhaal prema romanu Elene Ferrante „La figlia oscura“ iz 2006.
Uloge: Olivia Colman, Dakota Johnson, Jessie Buckley, Paul Mescal, Dagmara Domińczyk, Oliver Jackson-Cohen, Peter Sarsgaard, Ed Harris
   Redateljski debi Maggie Gyllenhaal, temeljen na istoimenom romanu talijanske spisateljice Elene Ferrante.
   Film je dobitnik mnogobrojnih nagrada, uključujući i nagradu Golden Osella za najbolji scenarij na festivalu u Veneciji, uz nominacije za ovogodišnji Zlatni globus.
   Radnja prati sredovječnu ženu čiji će se ljetni odmor uz more, nakon što postane pomalo opsjednuta mladom majkom i djetetom koje promatra, pretvoriti u mračnu sagu suočavanja s demonima prošlosti, odnosno propitkivanje sebe kao majke.
   Na svojoj svjetskoj premijeri (Venecijanski festival), film je dobio četverominutne ovacije.
   Iznenađujuće siguran debi za scenaristicu i redateljicu Maggie Gyllenhaal, “Izgubljena kći” ujedinjuje briljantnu glumačku ekipu u službi odvažno ambiciozne priče. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Hvala Maggie Gyllenhaal što je stvorila jedan od najboljih filmova godine u kojem glumi veličanstvena Olivia Colman kao majka koju proganja njezina problematična prošlost. Ovo ne smijete propustiti. (Peter Travers / ABC News)
   “Izgubljena kći” znalački i neustrašivo dekonstruira majčinstvo kao instituciju i označava Maggie Gyllenhaal kao redateljicu i scenaristicu na koju možemo računati u budućnosti. (Leslie Combemale / AWFJ)
   Uz briljantnu Oliviju Colman, redateljski debi Maggie Gyllenhaal proganjajuće je djelo o izborima, majčinstvu i sjećanju. (Linda Barnard / Original Cin)

   Kao jedna od najslavnijih aktualnih autorica, Elena Ferrante i njezina djela neiscrpan su izvor inspiracije brojnim mlađim autorima, ali i hollywoodskim kreativcima. Od uspjeha HBO-jeve serije “My Brilliant Friend”, književnost ove talijanske spisateljice, o čijem se identitetu zapravo samo nagađa, ušla je u mainstream i svaka nova knjiga ili hollywoodska adaptacija iste podigne prašinu. Na policama hrvatskih knjižara upravo se pojavio roman (izdanje Profila, prijevod Ane Badurine) po kojem je Magie Gyllenhaal režirala svoj prvijenac, pa imate priliku pročitati ga prije nego što pogledate film.
https://www.imdb.com/title/tt9100054/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 09.02.

ULICA NOĆNIH MORA

17:00 sati



Nightmare Alley, 2021. Guillermo del Toro, 150 min. US/ME/CA
Scenarij:
Guillermo del Toro i Kim Morgan prema romanu Williama Lindsaya Greshama
Uloge: Bradley Cooper, Cate Blanchett, Toni Collette, Willem Dafoe, Richard Jenkins, Rooney Mara, Ron Perlman, Mary Steenburgen, David Strathairn
   Remake filma iz 1946. Redatelj je bio Edmund Goulding, a naslovne uloge tumačili su Tyrone Power, Joan Blondell, Coleen Gray i Helen Walker. Film nije doživio financijski uspjeh nakon premijernog izdanja, ali se danas smatra klasikom. Kroz godine zadobio je reputaciju ukletog, jer su četiri osobe koje su radile na njemu umrle u desetljeću koje je uslijedilo. U 44. godini Power je na snimanju u Španjolskoj umro od srčanog udara, redatelj Edmund Goulding umro je godinu dana kasnije tijekom operacije srca, Gresham je 1962. godine počinio samoubojstvo, a Helen Walker, lijepa glumica koja je utjelovila psihoanalitičarku, umrla je od raka u 47. godini.
   Radnja filma fokusirana je na mladog prevaranta koji je vrlo vješt u manipulaciji s ljudima. Povezuje se sa ženskom psihijatricom koja je pak puno podmuklija od njega.
   Sirov i psihodeličan noir “Ulica noćnih mora”, čiji se narativ vrti oko špila tarot karata, po prikazivanju je dobio pozitivne kritike - hvaljena je režija, vizualni stil, fotografija, glazba, kostimografiju, dizajn te izvedbe Coopera i Blanchett, a većina kritika išla je prema trajanju filma.
   Predugačak je, na nekim mjestima neravnomjeran a na nekima prespor da bi bio remek-djelo, ali čak i s njegovim nedostacima nisam mogao odvojiti pogled od ekrana. (Rex Reed/Observer)
   Cate Blanchett “krade” ekran kao fatalna žena u vizualno zadivljujućoj (iako predugačkoj) adaptaciji Guillerma del Tora. (Trace Thurman / Horror Queers Podcast)
   “Ulica noćnih mora” Guillerma del Tora nije za svakoga. Ali, objektivno, to je pravo blago. (Norman Wilner / Now Toronto)
   Iako su usporedbe s originalom neizbježne, Del Toro koristi okvir tog filma kako bi razjasnio teme poput mistifikacije, pohlepe i korupcije s malo više strogosti i društveno svjesnih tema po kojima je poznat. (Chad Byrnes / L.A. Wekly)
   Ono što mi se sviđa kod Del Torove “Ulice noćnih mora” jest to što se čini kao njegovo ljubavno pismo zlatnom doba Hollywooda, s nevjerojatnim izvedbama i Bradleyja Coopera i Cate Blanchett. (Heather Wixson / Daily Dead)

https://www.imdb.com/title/tt7740496/?ref_=nv_sr_srsg_0

IN MEMORIAM RICHARD DONNER: PRETKAZANJE

The Omen, 1976.
20:00 sati



The Omen, 1976. Richard Donner, 111 min. US
Scenarij:
David Seltzer, prema svojem romanu
Uloge: Gregory Peck, Lee Remick, David Warner, Harvey Stephens, Billie Whitelaw, Patrick Troughton, Martin Benson
   Američki diplomat Robert Thorn i njegova supruga Katherine u Rimu posvajaju, pod tajnovitim okolnostima, sina Damiena. Pet godina poslije, nakon niza čudnih događaja, Robert počinje sumnjati da mu je sin zapravo novi Antikrist.
   Kada se 1976. pojavio u kinima, horor klasik 'The Omen' (Pretkazanje) postao je ogroman hit i zaradio 60 milijuna dolara, ali ono što se događalo oko filma – cijeli niz nesretnih događaja - obilježilo ga je zauvijek. Gregory Peck i scenarist David Seltzer letjeli su zasebnim zrakoplovima za London... u oba je udario grom! Nakon što je Peck otkazao jedan let za Izrael, taj se zrakoplov srušio. Rottweileri angažirani za film napadali su svoje trenere. Hotel u kojem je boravio redatelj Richard Donner napadnut je od strane IRA-e. Prvog dana snimanja nekoliko članova filmske ekipe preživjelo je automobilsku nesreću... 1977., tijekom snimanja filma „Bridge to Far“ majstor specijalnih efekata John Richardson i njegova asistentica Liz Moore vozili su se kroz Nizozemsku kada je na njih naletio kamion, a vjetrobransko staklo doslovno je prepolovilo Liz. John je preživio sudar i kada je izlazio iz smrskanog automobila ugledao je znak na cesti - Ommen 66,6 km.
   Ovim filmom veliki holivudski studiji potvrđuju zanimanje za žanr filma strave 1970-ih, kao posljedicu velikoga komercijalnog uspjeha „Egzorcista“. Film, kao i predložak, varira, u okviru modusa horora, biblijske i vjerske motive (Antikrist, demonizam i egzorcizam) prožete morbidnim ugođajem, a odlikuje ga bogata produkcija, glumačke zvijezde (kao potvrda novog ugleda žanra dotad uglavnom ograničenog na B-produkciju), sjajna glazba (Jerry Goldsmith nagrađen je Oscarom) i sigurna režija Richarda Donnera. (HFL)
   Kada na nevino dječje lice stavite grimasu zlobnog smješka dobivate nevjerojatno zastrašujući prizor. Kako nešto nejako može biti oličenje zla? „Omen“ (1976), zloguki film u čijoj se priči najavljuje dolazak Antikrista na filmska platna je donio upravo to. Zlo u tijelu djeteta. Kultni film Richarda Donnera jedan je od najstrašnijih mističnih horror filmova koji su ikada zasjali na kino platnima. (www.moj-film.hr)
   Nakon ovog filma nećete baš blagonaklono gledati petogodišnjake. Jedan takav je mali Damian oko kojeg se događaju čudne stvari. Kako i ne bi kad je vražje dijete… Film prati borbu njegovih posvojitelja da shvate što to nije u redu s Damianom. Glazba, napetost… radnja. Ovaj film zahtjeva bar 5 puta dizanja svih dlaka na tijelu. (www.otvoreni.hr)
   Zapravo je jednostavno zbog čega „The Omen“ uspijeva već godinama unositi nemir i strah – ne treba čovjek biti bogobojazan a da bi osjetio zlo. Film se ne oslanja na kojekakve moćne efekte, rijeke krvi, motorke i slično – oslanja se isključivo na jednostavna no dramatično izvedena stradavanja, kojima pozadinu, kao i eskalaciji cijeloga filma od početka do kraja, daje glazba, iako i tihi dijelovi nisu ništa manje siromašni strahom i – predskazanjima. Briljantna „Ave Satani“ Jerryja Goldsmitha izvedena u klasičnom stilu crkvenih pjevanih molitvi je nenadmašna kao adut koji uznemiruje i najmirnije, i sama sudbinska, i sama predskazanje.  Nedostatak specijalnih efekata je savršeno upotpunjen s tek par nevjerojatnih scena koje se malo kome nisu urezale u sjećanje (npr. dekapitacija staklom… da ne spojlam?) no pored Damienovog pogleda preko ramena ili Baylockice u krupnom planu – tu krvi nikakve ni ne treba da bi čovjek dao petama vjetra. Efekat? Potpun. (Vanja / www.fak.hr)
"The Omen" je dio "svetog trojstva" starog nadnaravnog horora zajedno s "Istjerivačem đavola" Williama Friedkina i "Rosemarynom bebom" Romana Polanskog, premda se, suprotno njima, nije dobacio do važnijih nominacija za Oscare, ne računajući proganjajuće sjajnu glazbu i pjesmu Jerryja Goldsmitha. (Marko Njegić, SD)

   Richard Donner (1930. – 2021), američki filmski redatelj. Isprva televizijski redatelj, na filmu počeo raditi 1961. Nakon uspjeha inovativnim filmom strave „Predkazanje“ (The Omen, 1976), režira komercijalne projekte, npr. ekranizaciju popularnoga fantastičnog stripa „Superman“ (1978) te seriju kriminalističkih budybuddy filmova, „Smrtonosno oružje“ (Lethal Weapon, 1987; II, 1989; III, 1992; IV, 1998).

https://www.imdb.com/title/tt0075005/?ref_=nv_sr_1

ČETVRTAK / 10.02.

ULICA NOĆNIH MORA

17:00 sati



Nightmare Alley, 2021. Guillermo del Toro, 150 min. US/ME/CA
Scenarij:
Guillermo del Toro i Kim Morgan prema romanu Williama Lindsaya Greshama
Uloge: Bradley Cooper, Cate Blanchett, Toni Collette, Willem Dafoe, Richard Jenkins, Rooney Mara, Ron Perlman, Mary Steenburgen, David Strathairn
   Remake filma iz 1946. Redatelj je bio Edmund Goulding, a naslovne uloge tumačili su Tyrone Power, Joan Blondell, Coleen Gray i Helen Walker. Film nije doživio financijski uspjeh nakon premijernog izdanja, ali se danas smatra klasikom. Kroz godine zadobio je reputaciju ukletog, jer su četiri osobe koje su radile na njemu umrle u desetljeću koje je uslijedilo. U 44. godini Power je na snimanju u Španjolskoj umro od srčanog udara, redatelj Edmund Goulding umro je godinu dana kasnije tijekom operacije srca, Gresham je 1962. godine počinio samoubojstvo, a Helen Walker, lijepa glumica koja je utjelovila psihoanalitičarku, umrla je od raka u 47. godini.
   Radnja filma fokusirana je na mladog prevaranta koji je vrlo vješt u manipulaciji s ljudima. Povezuje se sa ženskom psihijatricom koja je pak puno podmuklija od njega.
   Sirov i psihodeličan noir “Ulica noćnih mora”, čiji se narativ vrti oko špila tarot karata, po prikazivanju je dobio pozitivne kritike - hvaljena je režija, vizualni stil, fotografija, glazba, kostimografiju, dizajn te izvedbe Coopera i Blanchett, a većina kritika išla je prema trajanju filma.
   Predugačak je, na nekim mjestima neravnomjeran a na nekima prespor da bi bio remek-djelo, ali čak i s njegovim nedostacima nisam mogao odvojiti pogled od ekrana. (Rex Reed/Observer)
   Cate Blanchett “krade” ekran kao fatalna žena u vizualno zadivljujućoj (iako predugačkoj) adaptaciji Guillerma del Tora. (Trace Thurman / Horror Queers Podcast)
   “Ulica noćnih mora” Guillerma del Tora nije za svakoga. Ali, objektivno, to je pravo blago. (Norman Wilner / Now Toronto)
   Iako su usporedbe s originalom neizbježne, Del Toro koristi okvir tog filma kako bi razjasnio teme poput mistifikacije, pohlepe i korupcije s malo više strogosti i društveno svjesnih tema po kojima je poznat. (Chad Byrnes / L.A. Wekly)
   Ono što mi se sviđa kod Del Torove “Ulice noćnih mora” jest to što se čini kao njegovo ljubavno pismo zlatnom doba Hollywooda, s nevjerojatnim izvedbama i Bradleyja Coopera i Cate Blanchett. (Heather Wixson / Daily Dead)

https://www.imdb.com/title/tt7740496/?ref_=nv_sr_srsg_0

BENEDETTA

Benedetta, 2021.
20:00 sati



Benedetta, 2021. Paul Verhoeven, 131 min. NL/FR/BE
Scenarij:
David Birke i Paul Verhoeven prema knjizi Judith C. Brown "Immodest Acts: The Life of a Lesbian Nun in Renaissance Italy", napisanoj prema zapisnicima s jednog crkvenog suđenja za bludne (lezbijske) radnje
Uloge: Virginie Efira, Charlotte Rampling, Lambert Wilson, Daphne Patakia
   U drugoj polovici sedamnaestog stoljeća, dok kuga razara zemlju, Benedetta Carlini pridružuje se samostanu u Pesciji (Toscani) kao sestra početnica. Od ranog djetinjstva sposobna izvoditi čuda, Benedettin snažan utjecaj na zajednicu instantan je gotovo jednako koliko i važan, ali i šokantan: počinje patiti od vjerskih i erotskih vizija.
   Seks, nasilje, izdaja, moralna dvosmislenost, vjersko licemjerje - pripremite se za „Benedettu“… Svatko tko poznaje Verhoevenov opus, pretpostavlja što može od njega očekivati, a najčešće je uz njegov rad vezana riječ „provokativan“. Toga nije pošteđena ni „Benedetta“, prvi film nizozemskog redatelja nakon petogodišnje pauze (Elle, 2016. godine). „Benedetta“ je zasnovana na istinitoj priči o lezbijskoj ljubavi i političkoj korupciji, i predstavlja slobodnu adaptaciju knjige Judith C. Brown iz 1986. godine. „Benedetta“ je premijerno prikazana u Cannesu, zaradivši petominutne ovacije, ali i podijeljene kritike.
   Paul Verhoeven i David Birke napisali su maštovit i očaravajući scenarij koji istražuje sjecište religije, seksualnosti i ljudskih ambicija u doba kuge i vjere. (Judith C. Brown, autorica knjige po kojoj je snimljen film)
   Ispod eksplicitnog seksa i nasilja kriju se promišljeni izazovi o rodnim ulogama i institucionalnoj religiji. (Veronica Baker / Hyperallergic)
   Fantastično pronicljiva, groteskna satira, tipičan Verhoeven, sve do posljednjeg kadra. (Margaret Barton-Fumo / Screen Slate)
   Nesigurno hodajući na rubu različitih žanrova i tonova, „Benedetta“ podstiče pitanja o seksualnoj slobodi i njenom odnosu s vjerom. (rotten tomatoes)
   U „Benedetti“ stalno postoji prisutnost erotskog i svetog, sve isprepleteno u subverzivnom, nadrealnom vrtlogu. (CH Newell / Father Son Holy Gore)
   Čitajući kako je ovaj film prepun sablažnjivih i bogohulnih scena sjetio sam se apsolutnog prvaka po pitanju cenzure, odličnog filma Kena Russella „The Devils“ iz 1971. godine koji je imao sličnu premisu. Za svoje vrijeme to je bila vrlo kontroverzna studija o ženskoj seksualnosti i odličan presjek licemjerja crkve, ali u usporedbi a ovim filmom, „The Devils“ dođe skoro kao „Pocahontas“. (siniša Stajić / filmskerecenzije.com)
   „Benedetta“ nije iz reda najboljeg što nam je kroz bogatu karijeru ponudio Paul Verhoeven, ali on je jedan od rijetkih velikih redatelja koji su preostali i koji predstavljaju kinematografiju za sebe. A tu se, čak i kad nije na najvišem nivou, puno toga događa i ima se o čemu pričati. (Goran Jovanović / www.filmovipreporuke.com)
   Fascinantno ispitivanje tanke granice između svetog i profanog. Verhoeven je možda jedini filmaš koji je ovo mogao izvesti. (Alec B/rotten tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt6823148/?ref_=fn_al_tt_1

 

PETAK / 11.02.

BENEDETTA

Benedetta, 2021.
17:30 sati



Benedetta, 2021. Paul Verhoeven, 131 min. NL/FR/BE
Scenarij:
David Birke i Paul Verhoeven prema knjizi Judith C. Brown "Immodest Acts: The Life of a Lesbian Nun in Renaissance Italy", napisanoj prema zapisnicima s jednog crkvenog suđenja za bludne (lezbijske) radnje
Uloge: Virginie Efira, Charlotte Rampling, Lambert Wilson, Daphne Patakia
   U drugoj polovici sedamnaestog stoljeća, dok kuga razara zemlju, Benedetta Carlini pridružuje se samostanu u Pesciji (Toscani) kao sestra početnica. Od ranog djetinjstva sposobna izvoditi čuda, Benedettin snažan utjecaj na zajednicu instantan je gotovo jednako koliko i važan, ali i šokantan: počinje patiti od vjerskih i erotskih vizija.
   Seks, nasilje, izdaja, moralna dvosmislenost, vjersko licemjerje - pripremite se za „Benedettu“… Svatko tko poznaje Verhoevenov opus, pretpostavlja što može od njega očekivati, a najčešće je uz njegov rad vezana riječ „provokativan“. Toga nije pošteđena ni „Benedetta“, prvi film nizozemskog redatelja nakon petogodišnje pauze (Elle, 2016. godine). „Benedetta“ je zasnovana na istinitoj priči o lezbijskoj ljubavi i političkoj korupciji, i predstavlja slobodnu adaptaciju knjige Judith C. Brown iz 1986. godine. „Benedetta“ je premijerno prikazana u Cannesu, zaradivši petominutne ovacije, ali i podijeljene kritike.
   Paul Verhoeven i David Birke napisali su maštovit i očaravajući scenarij koji istražuje sjecište religije, seksualnosti i ljudskih ambicija u doba kuge i vjere. (Judith C. Brown, autorica knjige po kojoj je snimljen film)
   Ispod eksplicitnog seksa i nasilja kriju se promišljeni izazovi o rodnim ulogama i institucionalnoj religiji. (Veronica Baker / Hyperallergic)
   Fantastično pronicljiva, groteskna satira, tipičan Verhoeven, sve do posljednjeg kadra. (Margaret Barton-Fumo / Screen Slate)
   Nesigurno hodajući na rubu različitih žanrova i tonova, „Benedetta“ podstiče pitanja o seksualnoj slobodi i njenom odnosu s vjerom. (rotten tomatoes)
   U „Benedetti“ stalno postoji prisutnost erotskog i svetog, sve isprepleteno u subverzivnom, nadrealnom vrtlogu. (CH Newell / Father Son Holy Gore)
   Čitajući kako je ovaj film prepun sablažnjivih i bogohulnih scena sjetio sam se apsolutnog prvaka po pitanju cenzure, odličnog filma Kena Russella „The Devils“ iz 1971. godine koji je imao sličnu premisu. Za svoje vrijeme to je bila vrlo kontroverzna studija o ženskoj seksualnosti i odličan presjek licemjerja crkve, ali u usporedbi a ovim filmom, „The Devils“ dođe skoro kao „Pocahontas“. (siniša Stajić / filmskerecenzije.com)
   „Benedetta“ nije iz reda najboljeg što nam je kroz bogatu karijeru ponudio Paul Verhoeven, ali on je jedan od rijetkih velikih redatelja koji su preostali i koji predstavljaju kinematografiju za sebe. A tu se, čak i kad nije na najvišem nivou, puno toga događa i ima se o čemu pričati. (Goran Jovanović / www.filmovipreporuke.com)
   Fascinantno ispitivanje tanke granice između svetog i profanog. Verhoeven je možda jedini filmaš koji je ovo mogao izvesti. (Alec B/rotten tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt6823148/?ref_=fn_al_tt_1

 

DOGAĐAJ

L'événement, 2021.
20:00 sati



L'événement, 2021. Audrey Diwan, 100 min. FR
VENECIJA 2021. ZLATNI LAV!
Scenarij:
Marcia Romano i Audrey Diwan prema istoimenom, autobiografskom romanu Annie Ernaux
Uloge: Anamaria Vartolomei, Kacey Mottet Klein, Luàna Bajrami, Sandrine Bonnaire, Louise Orry-Diquéro
    Htjela bih dijete jednog dana, ali ne umjesto života. (Anne / Anamaria Vartolomei)
    Ova francuska drama o ilegalnom pobačaju (u Francuskoj je nezakonit do 1975.) šezdesetih godina prošlog stoljeća osvojila je Zlatnog lava za najbolji film na ovogodišnjem venecijanskom filmskom festivalu. Film u režiji Audrey Diwan zadobio je gledatelje (i žiri) portretom mlade žene koja očajno želi prekinuti trudnoću kako bi nastavila sa studijem, u vrijeme kada je to značilo mogućnost vrlo stroge kazne zatvora.
   Anne je mlada žena puna života, srednjoškolka sa snovima o budućnosti, slobodi, neovisnosti. Ona je srednjoškolka koja „osluškuje“ promjene što ih donose šezdesete godine prošlog stoljeća, ali istovremeno živi u okruženju koje robuje prošlim vremenima. Anne će učiniti sve da bi se obrazovala te društveno uzdigla, na koncu i napustila okruženje koje je koči. Ali, jedan događaj poremetit će joj planove i budućnost više ne izgleda tako sjajno.
   Audrey Diwan prikazuje ono što smo doživjeli i što milijuni žena još uvijek proživljavaju. „Događaj“ je iskustvo koji se živi više nego što se priča, to je film koji te dolazi potražiti, protrese te, promijeni te... Tijekom 100 minuta gledatelj postaje svjedok i pozvan je razumijeti prošlost svojim pogledom današnjice, pozvan je da se preispita, da razumije. Nema ničeg reakcionarnog, niti feminističkog, to nije “film žena”, to je humanističko djelo, nevjerojatna borba za život, živi film koji ističe odlučnost mlade žene da živi, odrasta, uči. (www.senscritique.com)
   Iako film iznosi svoj stav s nepokolebljivom jasnoćom i poziva na polemiku, pitanje na koje će većina morati odgovoriti je: treba li cijena slobode doista biti ovolika? Teško je zamisliti film koji je potrebniji u ovom trenutku. (David Jenkins / Little White Lies)
   Pravovremen i moćan film. Premda je djelo fokusirano na prošlost (šezdesete), šokantno je pravovremen, važan i potreban... Anamaria Vartolomei fenomenalna je u glavnoj ulozi, tihe, samouvjerene i prestravljene Anne. (Clare Brunton / CineChat)
   Film libanonsko-francuske redateljice Audrey Diwan neustrašiv je, brutalan i upečatljiv. Osvojivši Zlatnog lava, potvrdila je 2021. kao godinu redateljica, nakon što je Chloé Zhao osvojila Oscara (Nomadland), a Julije Ducournau (Titane) Zlatnu palmu u Cannesu. (Umur Cagin Tas / FilmLoverss)

https://www.imdb.com/title/tt13880104/?ref_=nm_flmg_wr_1

 

SUBOTA / 12.02.

IZGUBLJENA KĆI

The Lost Daughter, 2021.
17:30 sati



The Lost Daughter, 2021. Maggie Gyllenhaal, 121 min. US
Scenarij:
Maggie Gyllenhaal prema romanu Elene Ferrante „La figlia oscura“ iz 2006.
Uloge: Olivia Colman, Dakota Johnson, Jessie Buckley, Paul Mescal, Dagmara Domińczyk, Oliver Jackson-Cohen, Peter Sarsgaard, Ed Harris
   Redateljski debi Maggie Gyllenhaal, temeljen na istoimenom romanu talijanske spisateljice Elene Ferrante.
   Film je dobitnik mnogobrojnih nagrada, uključujući i nagradu Golden Osella za najbolji scenarij na festivalu u Veneciji, uz nominacije za ovogodišnji Zlatni globus.
   Radnja prati sredovječnu ženu čiji će se ljetni odmor uz more, nakon što postane pomalo opsjednuta mladom majkom i djetetom koje promatra, pretvoriti u mračnu sagu suočavanja s demonima prošlosti, odnosno propitkivanje sebe kao majke.
   Na svojoj svjetskoj premijeri (Venecijanski festival), film je dobio četverominutne ovacije.
   Iznenađujuće siguran debi za scenaristicu i redateljicu Maggie Gyllenhaal, “Izgubljena kći” ujedinjuje briljantnu glumačku ekipu u službi odvažno ambiciozne priče. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Hvala Maggie Gyllenhaal što je stvorila jedan od najboljih filmova godine u kojem glumi veličanstvena Olivia Colman kao majka koju proganja njezina problematična prošlost. Ovo ne smijete propustiti. (Peter Travers / ABC News)
   “Izgubljena kći” znalački i neustrašivo dekonstruira majčinstvo kao instituciju i označava Maggie Gyllenhaal kao redateljicu i scenaristicu na koju možemo računati u budućnosti. (Leslie Combemale / AWFJ)
   Uz briljantnu Oliviju Colman, redateljski debi Maggie Gyllenhaal proganjajuće je djelo o izborima, majčinstvu i sjećanju. (Linda Barnard / Original Cin)

   Kao jedna od najslavnijih aktualnih autorica, Elena Ferrante i njezina djela neiscrpan su izvor inspiracije brojnim mlađim autorima, ali i hollywoodskim kreativcima. Od uspjeha HBO-jeve serije “My Brilliant Friend”, književnost ove talijanske spisateljice, o čijem se identitetu zapravo samo nagađa, ušla je u mainstream i svaka nova knjiga ili hollywoodska adaptacija iste podigne prašinu. Na policama hrvatskih knjižara upravo se pojavio roman (izdanje Profila, prijevod Ane Badurine) po kojem je Magie Gyllenhaal režirala svoj prvijenac, pa imate priliku pročitati ga prije nego što pogledate film.
https://www.imdb.com/title/tt9100054/?ref_=nv_sr_srsg_0

BENEDETTA

Benedetta, 2021.
20:00 sati



Benedetta, 2021. Paul Verhoeven, 131 min. NL/FR/BE
Scenarij:
David Birke i Paul Verhoeven prema knjizi Judith C. Brown "Immodest Acts: The Life of a Lesbian Nun in Renaissance Italy", napisanoj prema zapisnicima s jednog crkvenog suđenja za bludne (lezbijske) radnje
Uloge: Virginie Efira, Charlotte Rampling, Lambert Wilson, Daphne Patakia
   U drugoj polovici sedamnaestog stoljeća, dok kuga razara zemlju, Benedetta Carlini pridružuje se samostanu u Pesciji (Toscani) kao sestra početnica. Od ranog djetinjstva sposobna izvoditi čuda, Benedettin snažan utjecaj na zajednicu instantan je gotovo jednako koliko i važan, ali i šokantan: počinje patiti od vjerskih i erotskih vizija.
   Seks, nasilje, izdaja, moralna dvosmislenost, vjersko licemjerje - pripremite se za „Benedettu“… Svatko tko poznaje Verhoevenov opus, pretpostavlja što može od njega očekivati, a najčešće je uz njegov rad vezana riječ „provokativan“. Toga nije pošteđena ni „Benedetta“, prvi film nizozemskog redatelja nakon petogodišnje pauze (Elle, 2016. godine). „Benedetta“ je zasnovana na istinitoj priči o lezbijskoj ljubavi i političkoj korupciji, i predstavlja slobodnu adaptaciju knjige Judith C. Brown iz 1986. godine. „Benedetta“ je premijerno prikazana u Cannesu, zaradivši petominutne ovacije, ali i podijeljene kritike.
   Paul Verhoeven i David Birke napisali su maštovit i očaravajući scenarij koji istražuje sjecište religije, seksualnosti i ljudskih ambicija u doba kuge i vjere. (Judith C. Brown, autorica knjige po kojoj je snimljen film)
   Ispod eksplicitnog seksa i nasilja kriju se promišljeni izazovi o rodnim ulogama i institucionalnoj religiji. (Veronica Baker / Hyperallergic)
   Fantastično pronicljiva, groteskna satira, tipičan Verhoeven, sve do posljednjeg kadra. (Margaret Barton-Fumo / Screen Slate)
   Nesigurno hodajući na rubu različitih žanrova i tonova, „Benedetta“ podstiče pitanja o seksualnoj slobodi i njenom odnosu s vjerom. (rotten tomatoes)
   U „Benedetti“ stalno postoji prisutnost erotskog i svetog, sve isprepleteno u subverzivnom, nadrealnom vrtlogu. (CH Newell / Father Son Holy Gore)
   Čitajući kako je ovaj film prepun sablažnjivih i bogohulnih scena sjetio sam se apsolutnog prvaka po pitanju cenzure, odličnog filma Kena Russella „The Devils“ iz 1971. godine koji je imao sličnu premisu. Za svoje vrijeme to je bila vrlo kontroverzna studija o ženskoj seksualnosti i odličan presjek licemjerja crkve, ali u usporedbi a ovim filmom, „The Devils“ dođe skoro kao „Pocahontas“. (siniša Stajić / filmskerecenzije.com)
   „Benedetta“ nije iz reda najboljeg što nam je kroz bogatu karijeru ponudio Paul Verhoeven, ali on je jedan od rijetkih velikih redatelja koji su preostali i koji predstavljaju kinematografiju za sebe. A tu se, čak i kad nije na najvišem nivou, puno toga događa i ima se o čemu pričati. (Goran Jovanović / www.filmovipreporuke.com)
   Fascinantno ispitivanje tanke granice između svetog i profanog. Verhoeven je možda jedini filmaš koji je ovo mogao izvesti. (Alec B/rotten tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt6823148/?ref_=fn_al_tt_1

 

UTORAK / 15.02.

GORBAČOV: RAJ

Gorbachev. Heaven, 2018.
17:30 sati



Gorbachev. Heaven, 2018. Vitaliy Manskiy, 100 min. RU
Scenarij:
Vitaliy Manskiy
   Dokumentarni film o promjenama koje su odjeknule svijetom zahvaljujući jednom čovjeku.
   Film koji sažima život čovjeka koji je promijenio svijet u dvadesetom stoljeću. Bio je arhitekt Glasnosti i Perestrojke, politika koje su građanima Sovjetskog saveza – koji je Ronald Reagan nazivao „Zlim carstvom“ – dale priliku za slobodu. Srušio je Berlinski zid. No istodobno je, pod njegovom vlašću, eksplodirao nuklearni pogon u Černobilu, a njegovo se uništenje zataškalo. Građani koji su tražili nezavisnost baltičkih država su umrli. Vojnici su lopatama okrutno ugušili prosvjede u Tbilisiju. A sovjetski su tenkovi prijetili te na kraju usmrtili mirne prosvjednike u Bakuu. Sovjetsko se carstvo pod njegovom vlašću urušilo – a vlastiti ga je narod osudio. S ovim teretom prošlosti ovaj starac živi posljednje dane svog života u praznoj kući u predgrađu Moskve.
   Mihailu Gorbačovu dizat će spomenike širom svijeta. Vrlo uskoro, negdje – u Rusiji, primjerice – proći će puno godina dok ne spoznamo što je ovaj čovjek učinio za povijest. No želio sam da iza hladnoće bronce ili mramora stoji vidljiv čovjek koji je sam odlučio poboljšati svijet. S tom smo se motivacijom prihvatili napornog posla uvjeravanja ovog iscrpljenog devedesetogodišnjaka da nas pusti u svoj svijet samoće, frustracije i radosti slobode! (scenarist i redatelj Vitalij Manski)
   Dirljivo, informativno. Ovaj film potvrđuje redateljev ugled jednog od najvažnijih aktivnih dokumentarista koji vrhunskom umješnošću nadopunjava istančanu formalnu rafiniranost. (Variety)
   Potkrijepljen pravom novinarskom strogoćom, ovo je vrijedan povijesni prikaz bivšeg predsjednika Sovjetskog saveza i njegovih današnjih pogleda na globalne promjene u kojima je sudjelovao u vrijeme raspada zemlje. (Cineuropa)
   Lirski portret bivšeg političkog velikana u poznim godinama, Gorbačov. Raj Vitalija Manskog neobično je intiman dokumentarni memoar koji se doima poput epitafa. (Hollywood Reporter)
   Znatiželjan, elegijski – humanistički portret. (Eye for Film)

https://www.imdb.com/title/tt13400440/?ref_=nv_sr_srsg_0

IN MEMORIAM CHRISTOPHER PLUMMER: WATERLOO

Waterloo, 1970.
20:00 sati



Waterloo, 1970. Sergej Bondarčuk, 120 min. RU
Scenarij:
H. A. L. Craig, Sergei Bondarchuk, Vittorio Bonicelli, Mario Soldati
Uloge: Rod Steiger, Christopher Plummer, Orson Welles, Jack Hawkins, Virginia McKenna, Dan O'Herlihy, Serghej Zakhariadze, Ian Ogilvy
   Radnja filma počinje 6. travnja 1814., Napoleonovim silaskom s prijestolja, u dvorcu Fontenblo poslije dolaska savezničke vojske u Pariz. Godinu dana kasnije, Napoleon se vraća na francuski tron i u čuvenoj bitci kod Waterlooa pokušava ostvariti pobjedu nad Engleskom i Pruskom vojskom.
   U eri hladnog rata SSSR i Zapad nisu uvijek bili na ratnoj nozi. U razdobljima poboljšanja odnosa, surađivali su u različitim sferama, uključujući kinematografiju, a jedan od tih projekata bio je upravo „Waterloo“ u produkciji DeLaurentiisa i MosFilma (bolje upućeni kažu da je MosFilm ubačen naknadno, kad je Bondarčukova ambicija nadmašila budžet talijanskog studija). Sniman poslije svjetskog uspjeha "Rata i mira" i Oscara koji je osvojio 1969. godine, talijanski producent Dino De Laurentiis je pozvao Bondarčuka da napravi epski film o bitci kod Waterlooa 1815. godine. Preko 15 000 sovjetskih vojnika (najveći broj kostimiranih statista u bilo kojem filmu) je sudjelovalo u snimanju, uključujući specijalnu konjičku jedinicu. Bondarčuk je uspio ne samo izvrsno postaviti masovne scene i opće planove grandiozne bitke, već i duboko razrađene psihološke portrete lidera ratnih vojski, Napoleona i vojvode od Wellingtona. Rezultat: istinsko remek-djelo Sergeja Bondarčuka. Stvorio je (uglavnom) točnu kronologiju bitke, prikazujući ekstremna herojstva na svakoj strani, ali i tragične gubitke koje su pretrpjele sve vojske koje su sudjelovale.
   Christopher Plummer (1929.-2021.), kanadski glumac. „Pri rođenju sam već vježbao govor za Oscara, ali bilo je to toliko davno da se ne sjećam", našalio se Christopher Plummer primajući zlatni kipić 2012. za sporednu ulogu u poodmaklim godinama u filmu "Početnici"/"Beginners". Naravno, Plummer se nije rodio kao glumac, ali je umro kao glumac. Snimao je doslovce do posljednjeg daha. Bogata karijera trajala mu je punih sedam desetljeća, no, iako je odigrao više od 200 uloga, filmskoj je publici najpoznatiji kao autokratski udovac kapetan Georg Ludwig von Trapp u hit-mjuziklu iz 1965. „Moje pjesme, moji snovi“. U „Waterllou“ tumači vojvodu od Wellingtona.
https://www.imdb.com/title/tt0066549/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 16.02.

BENEDETTA

Benedetta, 2021.
17:30 sati



Benedetta, 2021. Paul Verhoeven, 131 min. NL/FR/BE
Scenarij:
David Birke i Paul Verhoeven prema knjizi Judith C. Brown "Immodest Acts: The Life of a Lesbian Nun in Renaissance Italy", napisanoj prema zapisnicima s jednog crkvenog suđenja za bludne (lezbijske) radnje
Uloge: Virginie Efira, Charlotte Rampling, Lambert Wilson, Daphne Patakia
   U drugoj polovici sedamnaestog stoljeća, dok kuga razara zemlju, Benedetta Carlini pridružuje se samostanu u Pesciji (Toscani) kao sestra početnica. Od ranog djetinjstva sposobna izvoditi čuda, Benedettin snažan utjecaj na zajednicu instantan je gotovo jednako koliko i važan, ali i šokantan: počinje patiti od vjerskih i erotskih vizija.
   Seks, nasilje, izdaja, moralna dvosmislenost, vjersko licemjerje - pripremite se za „Benedettu“… Svatko tko poznaje Verhoevenov opus, pretpostavlja što može od njega očekivati, a najčešće je uz njegov rad vezana riječ „provokativan“. Toga nije pošteđena ni „Benedetta“, prvi film nizozemskog redatelja nakon petogodišnje pauze (Elle, 2016. godine). „Benedetta“ je zasnovana na istinitoj priči o lezbijskoj ljubavi i političkoj korupciji, i predstavlja slobodnu adaptaciju knjige Judith C. Brown iz 1986. godine. „Benedetta“ je premijerno prikazana u Cannesu, zaradivši petominutne ovacije, ali i podijeljene kritike.
   Paul Verhoeven i David Birke napisali su maštovit i očaravajući scenarij koji istražuje sjecište religije, seksualnosti i ljudskih ambicija u doba kuge i vjere. (Judith C. Brown, autorica knjige po kojoj je snimljen film)
   Ispod eksplicitnog seksa i nasilja kriju se promišljeni izazovi o rodnim ulogama i institucionalnoj religiji. (Veronica Baker / Hyperallergic)
   Fantastično pronicljiva, groteskna satira, tipičan Verhoeven, sve do posljednjeg kadra. (Margaret Barton-Fumo / Screen Slate)
   Nesigurno hodajući na rubu različitih žanrova i tonova, „Benedetta“ podstiče pitanja o seksualnoj slobodi i njenom odnosu s vjerom. (rotten tomatoes)
   U „Benedetti“ stalno postoji prisutnost erotskog i svetog, sve isprepleteno u subverzivnom, nadrealnom vrtlogu. (CH Newell / Father Son Holy Gore)
   Čitajući kako je ovaj film prepun sablažnjivih i bogohulnih scena sjetio sam se apsolutnog prvaka po pitanju cenzure, odličnog filma Kena Russella „The Devils“ iz 1971. godine koji je imao sličnu premisu. Za svoje vrijeme to je bila vrlo kontroverzna studija o ženskoj seksualnosti i odličan presjek licemjerja crkve, ali u usporedbi a ovim filmom, „The Devils“ dođe skoro kao „Pocahontas“. (siniša Stajić / filmskerecenzije.com)
   „Benedetta“ nije iz reda najboljeg što nam je kroz bogatu karijeru ponudio Paul Verhoeven, ali on je jedan od rijetkih velikih redatelja koji su preostali i koji predstavljaju kinematografiju za sebe. A tu se, čak i kad nije na najvišem nivou, puno toga događa i ima se o čemu pričati. (Goran Jovanović / www.filmovipreporuke.com)
   Fascinantno ispitivanje tanke granice između svetog i profanog. Verhoeven je možda jedini filmaš koji je ovo mogao izvesti. (Alec B/rotten tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt6823148/?ref_=fn_al_tt_1

 

NIKAD NEDJELJOM

Never on Sunday / Ποτέ την Κυριακή, 1960.
20:00 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata
AKTIVIRAJ SE I KRENI
Never on Sunday / Ποτέ την Κυριακή, 1960. Jules Dassin, 91 min. GR/FR
Scenarij
: Jules Dassin
Uloge: Melina Mercouri, Jules Dassin, Giorgos Fountas
   Ilya je slobodoumna prostitutka koja živi u grčkoj luci Pirej. Otvorena i ljubazna, često i lako sklapa prijateljstva, te tako upoznaje Homera Thracea, Amerikanca na odmoru koji je opsjednut starogrčkom kulturom. Homer smatra da je moderna Grčka sjena nekadašnjeg sebe i vjeruje da je Ilya vrhunski primjer suvremene dekadencije. Cilj mu je izmijeniti Ilyin lagodan način, ali ona ima jača načela nego što je Homer očekivao.
   Lagan, prpošan film, najviše pamtljiv po energiji glavne glumice. Osvojio je Oscara za najbolju originalnu pjesmu (Manos Hadjidakis za "Never on Sunday"), a nominirana je i Melina Mercouri za Oscara za najbolju glumicu, te film za najbolju kostimografiju, najbolju režiju i najbolji scenarij napisan izravno za ekran. Melina Mercouri je osvojila nagradu za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Cannesu 1960.
  Ova komedija o sukobu kultura puna je klišeja, ali kao grčka prostitutka sa zlatnim srcem, Melina Mercouri je veličanstvena. (Emanuel Levy /  EmanuelLevy.Com)
    Melina Mercouri je fantastična kao trn u oku tradicionalnim ljepoticama. Ovo je ono što je “Pretty Woman” kopirala iz nje, ali Mercouri daleko nadmašuje Juliju. (John B. / rotten tomatoes)
   Melina Mercouri dominira filmom. Očito je uživala u svom liku što se jasno vidi na ekranu. Njena opuštena izvedba odmah osvaja gledatelja jer shvaća da je ona, poput Fellinijeve Cabirije, prava duša koja daje ljubav ne očekujući ništa zauzvrat. (jotix100/imdb)

   U stvarnom životu Jules Dassin je bio puno šarmantniji nego na filmu, jer su se oni i Melina Mercouri vjenčali 1966. i ostali u braku do njezine smrti 1994. godine.
https://www.imdb.com/title/tt0054198/

ČETVRTAK / 17.02.

DOGAĐAJ

L'événement, 2021.
17:30 sati



L'événement, 2021. Audrey Diwan, 100 min. FR
VENECIJA 2021. ZLATNI LAV!
Scenarij:
Marcia Romano i Audrey Diwan prema istoimenom, autobiografskom romanu Annie Ernaux
Uloge: Anamaria Vartolomei, Kacey Mottet Klein, Luàna Bajrami, Sandrine Bonnaire, Louise Orry-Diquéro
    Htjela bih dijete jednog dana, ali ne umjesto života. (Anne / Anamaria Vartolomei)
    Ova francuska drama o ilegalnom pobačaju (u Francuskoj je nezakonit do 1975.) šezdesetih godina prošlog stoljeća osvojila je Zlatnog lava za najbolji film na ovogodišnjem venecijanskom filmskom festivalu. Film u režiji Audrey Diwan zadobio je gledatelje (i žiri) portretom mlade žene koja očajno želi prekinuti trudnoću kako bi nastavila sa studijem, u vrijeme kada je to značilo mogućnost vrlo stroge kazne zatvora.
   Anne je mlada žena puna života, srednjoškolka sa snovima o budućnosti, slobodi, neovisnosti. Ona je srednjoškolka koja „osluškuje“ promjene što ih donose šezdesete godine prošlog stoljeća, ali istovremeno živi u okruženju koje robuje prošlim vremenima. Anne će učiniti sve da bi se obrazovala te društveno uzdigla, na koncu i napustila okruženje koje je koči. Ali, jedan događaj poremetit će joj planove i budućnost više ne izgleda tako sjajno.
   Audrey Diwan prikazuje ono što smo doživjeli i što milijuni žena još uvijek proživljavaju. „Događaj“ je iskustvo koji se živi više nego što se priča, to je film koji te dolazi potražiti, protrese te, promijeni te... Tijekom 100 minuta gledatelj postaje svjedok i pozvan je razumijeti prošlost svojim pogledom današnjice, pozvan je da se preispita, da razumije. Nema ničeg reakcionarnog, niti feminističkog, to nije “film žena”, to je humanističko djelo, nevjerojatna borba za život, živi film koji ističe odlučnost mlade žene da živi, odrasta, uči. (www.senscritique.com)
   Iako film iznosi svoj stav s nepokolebljivom jasnoćom i poziva na polemiku, pitanje na koje će većina morati odgovoriti je: treba li cijena slobode doista biti ovolika? Teško je zamisliti film koji je potrebniji u ovom trenutku. (David Jenkins / Little White Lies)
   Pravovremen i moćan film. Premda je djelo fokusirano na prošlost (šezdesete), šokantno je pravovremen, važan i potreban... Anamaria Vartolomei fenomenalna je u glavnoj ulozi, tihe, samouvjerene i prestravljene Anne. (Clare Brunton / CineChat)
   Film libanonsko-francuske redateljice Audrey Diwan neustrašiv je, brutalan i upečatljiv. Osvojivši Zlatnog lava, potvrdila je 2021. kao godinu redateljica, nakon što je Chloé Zhao osvojila Oscara (Nomadland), a Julije Ducournau (Titane) Zlatnu palmu u Cannesu. (Umur Cagin Tas / FilmLoverss)

https://www.imdb.com/title/tt13880104/?ref_=nm_flmg_wr_1

 

Babardeala cu bucluc sau porno balamuc, 2021. Rade Judu, 106 min. RO/LUX/CZ/HR POBJEDNIK BERLINA!
Scenarij:
Radu Jude
Uloge: Katia Pascariu, Claudia Ieremia, Olimpia Mălai, Nicodim Ungureanu, Alexandru Potocean, Andi Vasluianu
   Provokativna komedija s potpisom Radu Judea, jednog od najoriginalnijih europskih redatelja današnjice (Aferim!), živopisno je i uzbudljivo filmsko seciranje jednog seks skandala, koje gledatelje poziva da sami procijene što je opsceno, a što ćudoredno u svijetu koji nas okružuje…      Karijera sredovječne učiteljice Emi nađe se u opasnosti kada u javnost procuri njezina snimka seksa s mužem. Suočena s bijesnim roditeljima koji zahtijevaju njezin otkaz, Emi se s njima sukobljava oko pitanja morala.
   Kako njegovati umjetnost provokacije u vrijeme u kojem su spektakl ili skandal postali isključivi jezik medijske reprezentacije stvarnosti? Koja je uloga umjetničke provokacije danas – provokacije koja ne želi biti tek jeftina manipulacija, već je promišljena, konstruktivna i ima snagu mijenjati stavove ljudi. Pitanje je to koje ponekad više, a ponekad manje uspješno artikulira Radu Jude u svojim novijim uradcima baveći se neuralgičnim točkama rumunjske povijesti. Nije iznimka ni dobitnik Zlatnog medvjeda za najbolji film, „Baksuzno bubanje…“, koje zasijeca ravno u srž boljki i patologija našeg društva. U tipičnoj Judeovoj maniri, čini to s bolnom oštrinom i obilnom dozom humora.
   Puno je tu svega, ali malo filma kao takvog i lako je od šume ne vidjeti stablo. Središnji segment filma nosi previše toga na pameti i prijeti postati kreativni nered dok kritizira pornografiju društva (ratovi, korupcija), no u teatarskoj završnici, snimljenoj poput inscenacije kazališne predstave pod koronskim maskama (iz) stvarnosti, stvari sjedaju na svoje mjesto. (Marko Njegić, SD)
   Spada u krug provokativnih i polemičkih filmova, a apsurdni, potpuni farsični finale potpuno ga zaokružuje. Taj treći dio koji će završiti u neukusnoj pretjeranoj završnici urnebesni je teatar apsurda. (gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt14033502/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

PETAK / 18.02.

Babardeala cu bucluc sau porno balamuc, 2021. Rade Judu, 106 min. RO/LUX/CZ/HR POBJEDNIK BERLINA!
Scenarij:
Radu Jude
Uloge: Katia Pascariu, Claudia Ieremia, Olimpia Mălai, Nicodim Ungureanu, Alexandru Potocean, Andi Vasluianu
   Provokativna komedija s potpisom Radu Judea, jednog od najoriginalnijih europskih redatelja današnjice (Aferim!), živopisno je i uzbudljivo filmsko seciranje jednog seks skandala, koje gledatelje poziva da sami procijene što je opsceno, a što ćudoredno u svijetu koji nas okružuje…      Karijera sredovječne učiteljice Emi nađe se u opasnosti kada u javnost procuri njezina snimka seksa s mužem. Suočena s bijesnim roditeljima koji zahtijevaju njezin otkaz, Emi se s njima sukobljava oko pitanja morala.
   Kako njegovati umjetnost provokacije u vrijeme u kojem su spektakl ili skandal postali isključivi jezik medijske reprezentacije stvarnosti? Koja je uloga umjetničke provokacije danas – provokacije koja ne želi biti tek jeftina manipulacija, već je promišljena, konstruktivna i ima snagu mijenjati stavove ljudi. Pitanje je to koje ponekad više, a ponekad manje uspješno artikulira Radu Jude u svojim novijim uradcima baveći se neuralgičnim točkama rumunjske povijesti. Nije iznimka ni dobitnik Zlatnog medvjeda za najbolji film, „Baksuzno bubanje…“, koje zasijeca ravno u srž boljki i patologija našeg društva. U tipičnoj Judeovoj maniri, čini to s bolnom oštrinom i obilnom dozom humora.
   Puno je tu svega, ali malo filma kao takvog i lako je od šume ne vidjeti stablo. Središnji segment filma nosi previše toga na pameti i prijeti postati kreativni nered dok kritizira pornografiju društva (ratovi, korupcija), no u teatarskoj završnici, snimljenoj poput inscenacije kazališne predstave pod koronskim maskama (iz) stvarnosti, stvari sjedaju na svoje mjesto. (Marko Njegić, SD)
   Spada u krug provokativnih i polemičkih filmova, a apsurdni, potpuni farsični finale potpuno ga zaokružuje. Taj treći dio koji će završiti u neukusnoj pretjeranoj završnici urnebesni je teatar apsurda. (gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt14033502/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

GORBAČOV: RAJ

Gorbachev. Heaven, 2018.
20:00 sati



Gorbachev. Heaven, 2018. Vitaliy Manskiy, 100 min. RU
Scenarij:
Vitaliy Manskiy
   Dokumentarni film o promjenama koje su odjeknule svijetom zahvaljujući jednom čovjeku.
   Film koji sažima život čovjeka koji je promijenio svijet u dvadesetom stoljeću. Bio je arhitekt Glasnosti i Perestrojke, politika koje su građanima Sovjetskog saveza – koji je Ronald Reagan nazivao „Zlim carstvom“ – dale priliku za slobodu. Srušio je Berlinski zid. No istodobno je, pod njegovom vlašću, eksplodirao nuklearni pogon u Černobilu, a njegovo se uništenje zataškalo. Građani koji su tražili nezavisnost baltičkih država su umrli. Vojnici su lopatama okrutno ugušili prosvjede u Tbilisiju. A sovjetski su tenkovi prijetili te na kraju usmrtili mirne prosvjednike u Bakuu. Sovjetsko se carstvo pod njegovom vlašću urušilo – a vlastiti ga je narod osudio. S ovim teretom prošlosti ovaj starac živi posljednje dane svog života u praznoj kući u predgrađu Moskve.
   Mihailu Gorbačovu dizat će spomenike širom svijeta. Vrlo uskoro, negdje – u Rusiji, primjerice – proći će puno godina dok ne spoznamo što je ovaj čovjek učinio za povijest. No želio sam da iza hladnoće bronce ili mramora stoji vidljiv čovjek koji je sam odlučio poboljšati svijet. S tom smo se motivacijom prihvatili napornog posla uvjeravanja ovog iscrpljenog devedesetogodišnjaka da nas pusti u svoj svijet samoće, frustracije i radosti slobode! (scenarist i redatelj Vitalij Manski)
   Dirljivo, informativno. Ovaj film potvrđuje redateljev ugled jednog od najvažnijih aktivnih dokumentarista koji vrhunskom umješnošću nadopunjava istančanu formalnu rafiniranost. (Variety)
   Potkrijepljen pravom novinarskom strogoćom, ovo je vrijedan povijesni prikaz bivšeg predsjednika Sovjetskog saveza i njegovih današnjih pogleda na globalne promjene u kojima je sudjelovao u vrijeme raspada zemlje. (Cineuropa)
   Lirski portret bivšeg političkog velikana u poznim godinama, Gorbačov. Raj Vitalija Manskog neobično je intiman dokumentarni memoar koji se doima poput epitafa. (Hollywood Reporter)
   Znatiželjan, elegijski – humanistički portret. (Eye for Film)

https://www.imdb.com/title/tt13400440/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 19.02.

MINAMATA

Minamata, 2020.
17:30 sati



VUKOVAR SPLITU
Minamata, 2020. Andrew Levitas, 115 min. UK/JP/US/UAE
Scenarij:
David Kessler, Stephen Deuters, Andrew Levitas i Jason Forman prema knjigama Aileen Mioko Smith  i W. Eugenea Smitha
Uloge: Johnny Depp, Akiko Iwase, Bill Nighy, Katherine Jenkins
   Johnny Depp glumi proslavljenog ratnog fotografa W. Eugenea Smitha, u istinitoj priči o Davidu protiv Golijata, u kojoj Smith dolazi u sukob protiv moćne korporacije odgovorne za trovanje ljudi u Minamati, u Japanu 1971. godine.
   Slavni dani Drugog svjetskog rata daleko su iza Smitha, a on je postao pustinjak, potpuno odvojen od društva i svoje nekadašnje karijere. Između nagovaranja prevoditeljice Aileen, te prijeko potrebnog posla za časopis „Life“, kojeg mu nudi urednik Ralph Graves, Smith konačno prihvaća zadatak otputovati natrag u Japan kako bi razotkrio razarajuće uništavanje obalne zajednice koja je postala žrtvom korporativne pohlepe i njezinih suučesnika u obliku lokalne policije i vlasti. Naoružan samo sa svojim Nikon aparatom, Smith mora pronaći najbolje fotografije koje će svijetu otkriti istinu. U početku mu nitko ne želi pomoći, a iza svakog ugla skriva se nova prijetnja. Međutim, zahvaljujući ljubavi prema Aileen, Smith će naučiti prestati se skrivati iza leća svoje kamere i započeti s akcijom čime će zadobiti povjerenje ove gotovo uništene zajednice.
   „Minamata“ je dirljiva priča o čovjeku čija je jedna fotografija utjecala na cijeli svijet, ali kako bi do nje došao morao je najprije otvoriti vlastito srce.
   „Minamata” uspijeva iznjedriti umjetnički film koji propitkuje ljudski moral i svijet u kojemu novac doista jest pokretač svega. (Lovro Preprotnik, ziher.hr)
   Iako se sve ono što ćemo vidjeti u ovom filmu događalo prije punih pola stoljeća, "Minamata" je svejedno jedan od onih društveno angažiranih filmova sa snažnom porukom, a koji uz to uspijeva šokirati gledatelja. Jednom kad shvatimo što se to zapravo događa u tom dijelu svijeta i kad na nevjerojatno realističan način vidimo sve te ljude čiji su životu uništeni, shvatit ćemo koliko je to važna borba i da je to cilj za koji se isplati boriti. ... moćan, potresan, uvjerljiv, a posebno emotivan film o ciničnom svijetu u kojem živimo. (http://gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt9179096/?ref_=ttfc_fc_tt

Babardeala cu bucluc sau porno balamuc, 2021. Rade Judu, 106 min. RO/LUX/CZ/HR POBJEDNIK BERLINA!
Scenarij:
Radu Jude
Uloge: Katia Pascariu, Claudia Ieremia, Olimpia Mălai, Nicodim Ungureanu, Alexandru Potocean, Andi Vasluianu
   Provokativna komedija s potpisom Radu Judea, jednog od najoriginalnijih europskih redatelja današnjice (Aferim!), živopisno je i uzbudljivo filmsko seciranje jednog seks skandala, koje gledatelje poziva da sami procijene što je opsceno, a što ćudoredno u svijetu koji nas okružuje…      Karijera sredovječne učiteljice Emi nađe se u opasnosti kada u javnost procuri njezina snimka seksa s mužem. Suočena s bijesnim roditeljima koji zahtijevaju njezin otkaz, Emi se s njima sukobljava oko pitanja morala.
   Kako njegovati umjetnost provokacije u vrijeme u kojem su spektakl ili skandal postali isključivi jezik medijske reprezentacije stvarnosti? Koja je uloga umjetničke provokacije danas – provokacije koja ne želi biti tek jeftina manipulacija, već je promišljena, konstruktivna i ima snagu mijenjati stavove ljudi. Pitanje je to koje ponekad više, a ponekad manje uspješno artikulira Radu Jude u svojim novijim uradcima baveći se neuralgičnim točkama rumunjske povijesti. Nije iznimka ni dobitnik Zlatnog medvjeda za najbolji film, „Baksuzno bubanje…“, koje zasijeca ravno u srž boljki i patologija našeg društva. U tipičnoj Judeovoj maniri, čini to s bolnom oštrinom i obilnom dozom humora.
   Puno je tu svega, ali malo filma kao takvog i lako je od šume ne vidjeti stablo. Središnji segment filma nosi previše toga na pameti i prijeti postati kreativni nered dok kritizira pornografiju društva (ratovi, korupcija), no u teatarskoj završnici, snimljenoj poput inscenacije kazališne predstave pod koronskim maskama (iz) stvarnosti, stvari sjedaju na svoje mjesto. (Marko Njegić, SD)
   Spada u krug provokativnih i polemičkih filmova, a apsurdni, potpuni farsični finale potpuno ga zaokružuje. Taj treći dio koji će završiti u neukusnoj pretjeranoj završnici urnebesni je teatar apsurda. (gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt14033502/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UTORAK / 22.02.

Babardeala cu bucluc sau porno balamuc, 2021. Rade Judu, 106 min. RO/LUX/CZ/HR POBJEDNIK BERLINA!
Scenarij:
Radu Jude
Uloge: Katia Pascariu, Claudia Ieremia, Olimpia Mălai, Nicodim Ungureanu, Alexandru Potocean, Andi Vasluianu
   Provokativna komedija s potpisom Radu Judea, jednog od najoriginalnijih europskih redatelja današnjice (Aferim!), živopisno je i uzbudljivo filmsko seciranje jednog seks skandala, koje gledatelje poziva da sami procijene što je opsceno, a što ćudoredno u svijetu koji nas okružuje…      Karijera sredovječne učiteljice Emi nađe se u opasnosti kada u javnost procuri njezina snimka seksa s mužem. Suočena s bijesnim roditeljima koji zahtijevaju njezin otkaz, Emi se s njima sukobljava oko pitanja morala.
   Kako njegovati umjetnost provokacije u vrijeme u kojem su spektakl ili skandal postali isključivi jezik medijske reprezentacije stvarnosti? Koja je uloga umjetničke provokacije danas – provokacije koja ne želi biti tek jeftina manipulacija, već je promišljena, konstruktivna i ima snagu mijenjati stavove ljudi. Pitanje je to koje ponekad više, a ponekad manje uspješno artikulira Radu Jude u svojim novijim uradcima baveći se neuralgičnim točkama rumunjske povijesti. Nije iznimka ni dobitnik Zlatnog medvjeda za najbolji film, „Baksuzno bubanje…“, koje zasijeca ravno u srž boljki i patologija našeg društva. U tipičnoj Judeovoj maniri, čini to s bolnom oštrinom i obilnom dozom humora.
   Puno je tu svega, ali malo filma kao takvog i lako je od šume ne vidjeti stablo. Središnji segment filma nosi previše toga na pameti i prijeti postati kreativni nered dok kritizira pornografiju društva (ratovi, korupcija), no u teatarskoj završnici, snimljenoj poput inscenacije kazališne predstave pod koronskim maskama (iz) stvarnosti, stvari sjedaju na svoje mjesto. (Marko Njegić, SD)
   Spada u krug provokativnih i polemičkih filmova, a apsurdni, potpuni farsični finale potpuno ga zaokružuje. Taj treći dio koji će završiti u neukusnoj pretjeranoj završnici urnebesni je teatar apsurda. (gambee82.blogspot.com)

https://www.imdb.com/title/tt14033502/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

Long Day's Journey Into Night, 1962. Sidney Lumet, 174 min. US
Scenarij: Eugene O'Neill prema vlastitoj drami
Uloge: Katharine Hepburn, Ralph Richardson, Jason Robards
   Vreli je kolovoz 1912. godine u domu obitelji Tyrone, u obiteljskoj kući zvanoj Monte Cristo Cottage na obali mora u Connecticutu. Glava obitelji je pompozni i ogorčeni stari glumac James Tyrone, a osim njegove supruge Mary, ekstrovertirane žene ovisne o morfiju, tu su njihov stariji sin Jamie, razočarani i neuspješni 34-godišnji glumac koji ima ozbiljan problem s alkoholizmom, te mlađi sin Edmund, ljubitelj plovidbi morem koji boluje od tuberkuloze. Edmund posjeduje spisateljski dar, zbog kojeg je na brata ljubomoran beznadno nedaroviti Jamie, drugorazredni kazališni glumac koji je posao dobio zahvaljujući očevim vezama. Otac je odavno odustao od ambicija da bude veliko glumačko ime, pa tako već godinama na brodvejskim pozornicama tumači iste uloge. Kad se Edmund opet vrati s mora mučen teškim kašljem i u očekivanju liječničke dijagnoze, odnosi u obitelji će eskalirati do ozbiljnih sukoba u kojima će se doznati i da je Mary ovisnica o morfiju postala nakon Edmundova rođenja, i zbog ponižavajućeg Jamesova odnosa prema njoj, te da ostali od nje skrivaju istinu o Edmundovu zdravstvenom stanju.
   Tema drame je ovisnost i posljedična disfunkcija obitelji: sva tri muškarca su alkoholičari, a Mary je ovisna o morfiju. Svi oni neprestano prikrivaju, okrivljuju, zamjeraju, žale, optužuju i poriču u eskalirajućem ciklusu sukoba s povremenim očajničkim i poluiskrenim pokušajima naklonosti, ohrabrenja i utjehe.
   Dean Stockwell, Jason Robards, Ralph Richardson i Katherine Hepburn 1962. godine nagrađeni u Cannesu za svoje uloge, dok je Katherine Hepburn godinu kasnije osvojila nominacije za Oscara i Zlatni globus. Riječ je o O´Neillovu autobiografskom djelu u kojem je on dao intrigantan prikaz razjedinjene i raspadajuće obitelji koju uništavaju međusobne svađe, ogorčenosti, zamjeranja i zavist, ali i osjećaji krivnje, tuge i bola. Dramska irsko-američka obitelj modelirana je prema O´Neillovoj vlastitoj obitelji, a sam je autor rekao da je dramu napisao „suzama i krvlju”. Sidney Lumet film je koncipirao kao nekomercijalni niskoproračunski projekt vjeran dramskom predlošku 1957. godine ovjenčanom Pulitzerovom nagradom, njegova režija je sigurna i sugestivna te oslonjena na sjajno predočene slojevite karaktere koje s mnogo suptilnosti tumače izuzetno raspoloženi glumci. (HFS)
   Sidney Lumet nam je dao vrhunsku adaptaciju jedne predstave na koju se može ozbiljno primijeniti toliko zlorabljeni pridjev "veliki". (Dwight MacDonald / Esquire)
   Lumetov film o O'Neillovom remek-djelu jedna je od najvjernijih i najboljih ekranizacija ikad, zahvaljujući znamenitoj fotografiji Borisa Kaufmana, te vrhunskim izvedbama  Ralpha Richardsona, Katharine Hepburn, Jasona Robardsa i Deana Stockwella. (Emanuel Levy / EmanuelLevy.Com)

   Dean Stockwell (1936.-2021.), američki glumac, s karijerom dužom od 70 godina. Već u dobi od sedam godina dospio je na Broadway i postao dječji glumac. Zanimljiva crtica iz života talentiranog glumca govori kako je Stockwell neko vrijeme bio na rubu da iz temelja promijeni karijeru i način života. Naime, već je izvadio dozvolu agenta za nekretnine, kada ga je nazvao Harry Dean Stanton. Stanton ga je nagovorio da mu se pridruži na setu filma 'Paris, Texas', što mu je otvorilo vrata prema nizu uloga koje je svijet dobro upamtio. Pojavio se u sporednim ulogama u filmovima kao što su „Dune“ (1984.), „Pariz, Teksas“ (1984), „To Live and Die in LA“ (1985), „Blue Velvet“ (1986), „Tucker: The Man i njegov san“ (1988), „The Player“ (1992), „The Rainmaker“ (1997) i „The Manchurian Candidate“ (2004). Za svoju izvedbu u „Married to the Mob“ (1988.) nominiran je za Oscara, za najboljeg sporednog glumca. Umirovio se 2015., a posljednje godine života proveo je baveći se umjetnošću. Oni koji su ga poznavali kažu kako je bio buntovnik koji je volio glumiti, smijati se, pušiti cigare i igrati golf.
https://www.imdb.com/title/tt0056196/?ref_=fn_al_tt_2

SRIJEDA / 23.02.

VELIKI GAZDA

The Good Boss / El buen patrón, 2021.
17:30 sati



The Good Boss / El buen patrón, 2021. Fernando León de Aranoa, 120 min. ES
Scenarij:
Fernando León de Aranoa
Uloge: Javier Bardem, Manolo Solo, Almudena Amor, Óscar de la Fuente, Sonia Almarcha, Fernando Albiz
   Blanco, karizmatični vlasnik obiteljske tvornice, naumio je osvojiti lokalnu nagradu za poslovnu izvrsnost. Takva nagrada zahtijeva savršenstvo i to je upravo ono što Blanco nudi! No kada mu planove počnu mrsiti problematični zaposlenici, “dobri gazda” besramno će se umiješati u njihove privatne živote i pokrenuti nezamislivu lančanu reakciju.
   „Veliki gazda“ mračna je korporativna satira u kojoj Javier Bardem majstorski utjelovljuje prijateljsko lice kapitalističke korupcije. Film je španjolski kandidat za Oscara, a premijerno je prikazan u San Sebastiánu. Za 36. dodjelu nagrada Goya, koja će se održati 12. veljače u u Valenciji, „Veliki gazda“ ima 20 nominacija, čime je postao film koji je dobio najviše nominacija u cijeloj povijesti dodjele španjolskih filmskih nagrada.
   Bio sam nervozan dok sam čitao scenarij jer je moje tijelo reagiralo na rukopis. Zamišljao sam likove i slike koje je Fernando opisao... i ponavljao sam sebi: 'Želim to, želim to glumiti'. (Javier Bardem)
   Film je satira koja odražava nestanak grupne svijesti. Strah od odmazde danas je prekinuo bilo kakav aktivizam. Moramo prestati dizati revoluciju na Twitteru, pokazati svoja lica i ponovno izaći na ulicu. (Javier Bardem)
   Bardem u jednom od svojih najblistavijih izdanja: on je, jednostavno, film. (Mirito Torreiro / www.fotogramas.es)
   Sarkastična, briljantna tragikomedija o moći, radu, ljudskim odnosima, pokornosti, nevjeri, dostojanstvu, nepravdi i ravnoteži. Majstorski napisan i režiran, uz zadivljujuće izvedbe Javiera Bardema i ostale glumačku ekipu, sjajne glazbe Zeltie Montes (s melodijom koju ćete nakon toga pjevušiti), „El buen patrón“ će vas nasmijati i rasplakati. Uživajte i razmišljajte o ravnotežama - i neravnotežama - radnog života, braka i moći. (Antonia Tejedabarros / imdb)

https://www.imdb.com/title/tt13066182/?ref_=nv_sr_srsg_0

ISTRAGA NAD BESPRIJEKORNIM GRAĐANINOM

Indagine su un cittadino al di sopra di ogni sospetto, 1970.
20:00 sati



   U sklopu projekta "Aktiviraj se i kreni" organiziraju se besplatne filmske projekcije u splitskoj Urbanoj anglomeraciji. S klasičnim programom najprije se gostuje u Solinu, zatim u Klisu, pa preko Kaštela natrag u Solin. Slijede i dvije projekcije u ljetnom kinu Bačvice, a od listopada, zadnje dvije srijede rezervirane su za ovaj program u Kinoteci Zlatna vrata
AKTIVIRAJ SE I KRENI
Indagine su un cittadino al di sopra di ogni sospetto,
1970. Elio Petri, 112 min. IT
Scenarij: Elio Petri, Ugo Pirro
Uloge: Gian Maria Volonté, Florinda Bolkan,  Gi-anni Santuccio, Orazio Orlando, Sergio Tramonti, Salvo Randone
   Htio sam snimiti antipolicijski film, ali na svoj način.(Elio Petri)
   Na dan preuzimanja dužnosti šefa rimske poli-cije, protagonist ubije ljubavnicu Augustu. Nitko ne sumnja u njega te on odlučuje ostaviti tragove da bi istražitelje uputio u pravom smjeru, ali uje-dno i ustvrdio koliki je zaista njegov ugled. Iako on naposljetku u pismu pretpostavljenima prizna krivnju, nagovore ga da to priznanje porekne.
   Film je nagrađen Velikom posebnom nagradom žirija u Cannesu te Oscarom za najbolji film na stranom jeziku.
   Dekonstruirajući represivne mehanizme države, film ironizira i prosvjednu kontrakulturu kao konformističku jer jedini svjedok protagonistova zločina, buntovni ljevičarski student Antonio, taj zločin ne razotkriva već se priklanja moralnoj relativizaciji. (Bruno Kragić, HFL)
   “Istraga...” je prvi film trilogije (uz ”Radnička klasa odlazi u raj” iz 1971. i “Imovina više nije krađa” iz 1973. ), u kojoj su inscenirani središnji motivi tadašnjeg talijanskog političkog života. Iako je to bio složen film, prepun kulturnih i umjetničkih referenci, od Karla Marxa do Franza Kafke, od političkog trilera u američkom stilu do groteske, koje su bolje primljene u inozemstvu, recepcija filma u Italiji bila je uvjetovana tadašnjim unutarnjim političkim događajima. Film je od početka postao predmetom političkih sukoba, unatoč tome što je počeo s natpisom "Svako spominjanje ljudi ili činjenica je čisto slučajno". Časopis Lotta Continua hvalio ga je, vidjevši u liku Gian Maria Volontéa lik povjerenika Luigija Calabresija, kojeg je izvan parlamentarni pokret optužio da je odgovoran za Pinellijevu smrt.
   Giovanni Grazzini (Corriere della Sera) piše o njemu kao "važnom koraku prema zrelijem društvu, toliko sigurnim u sebe i u demokraciju da si može priuštiti kritiziranje institucija koje se smatraju svetim".
   Rečeno nam je da ćemo završiti u zatvoru: to je bila takva bomba. (koscenarist Ugo Pirro)
   Odziv publike u dvoranama bio je ogroman i u nekim slučajevima bilo je potrebno zaustaviti promet vozila, s obzirom na dužinu redova na blagajnama. Ljudi su hrlili jer nisu vjerovali svojim očima da je tako nešto - tada - moguće snimiti.
   Provokativni politički triler koji je zabrinjavajući danas kao i kad se pojavio 1970. Možda i više. (Kenneth Turan / Los Angeles Times)
   Desetljećima kasnije, Petrijev talijanski politički triler jednako je pravovremen i provokativan kao i 1970., kada je osvojio Oscara za najbolji strani film. (Emanuel Levy / EmanuelLevy.Com)
   Jedna od najciničnijih, briljantnijih satira svog doba. (Tim Brayton / Antagony & Esctasy)
   Gian Maria Volonte je naprosto briljantan: majstorski tečaj glume i neodoljivog samopouzdanja. (chase / rotten tomatoes)

https://www.imdb.com/title/tt0065889/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 24.02.

VELIKI GAZDA

The Good Boss / El buen patrón, 2021.
17:00 sati



The Good Boss / El buen patrón, 2021. Fernando León de Aranoa, 120 min. ES
Scenarij:
Fernando León de Aranoa
Uloge: Javier Bardem, Manolo Solo, Almudena Amor, Óscar de la Fuente, Sonia Almarcha, Fernando Albiz
   Blanco, karizmatični vlasnik obiteljske tvornice, naumio je osvojiti lokalnu nagradu za poslovnu izvrsnost. Takva nagrada zahtijeva savršenstvo i to je upravo ono što Blanco nudi! No kada mu planove počnu mrsiti problematični zaposlenici, “dobri gazda” besramno će se umiješati u njihove privatne živote i pokrenuti nezamislivu lančanu reakciju.
   „Veliki gazda“ mračna je korporativna satira u kojoj Javier Bardem majstorski utjelovljuje prijateljsko lice kapitalističke korupcije. Film je španjolski kandidat za Oscara, a premijerno je prikazan u San Sebastiánu. Za 36. dodjelu nagrada Goya, koja će se održati 12. veljače u u Valenciji, „Veliki gazda“ ima 20 nominacija, čime je postao film koji je dobio najviše nominacija u cijeloj povijesti dodjele španjolskih filmskih nagrada.
   Bio sam nervozan dok sam čitao scenarij jer je moje tijelo reagiralo na rukopis. Zamišljao sam likove i slike koje je Fernando opisao... i ponavljao sam sebi: 'Želim to, želim to glumiti'. (Javier Bardem)
   Film je satira koja odražava nestanak grupne svijesti. Strah od odmazde danas je prekinuo bilo kakav aktivizam. Moramo prestati dizati revoluciju na Twitteru, pokazati svoja lica i ponovno izaći na ulicu. (Javier Bardem)
   Bardem u jednom od svojih najblistavijih izdanja: on je, jednostavno, film. (Mirito Torreiro / www.fotogramas.es)
   Sarkastična, briljantna tragikomedija o moći, radu, ljudskim odnosima, pokornosti, nevjeri, dostojanstvu, nepravdi i ravnoteži. Majstorski napisan i režiran, uz zadivljujuće izvedbe Javiera Bardema i ostale glumačku ekipu, sjajne glazbe Zeltie Montes (s melodijom koju ćete nakon toga pjevušiti), „El buen patrón“ će vas nasmijati i rasplakati. Uživajte i razmišljajte o ravnotežama - i neravnotežama - radnog života, braka i moći. (Antonia Tejedabarros / imdb)

https://www.imdb.com/title/tt13066182/?ref_=nv_sr_srsg_0

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: DRIVE MY CAR

Doraibu mai kâ, 2021.
19:15 sati



Doraibu mai kâ, 2021. Ryűsuke Hamaguchi, 159 min. JP
Scenarij:
Ryusuke Hamaguchi i Takamasa Oe prema kratkoj priči Haruki Murakamija
Uloge: Hidetoshi Nishijima, Tôko Miura, Reika Kirishima
Dvi   je godine nakon neočekivane smrti svoje supruge, Yusuke Kafuku, poznati scenski glumac i redatelj, dobiva ponudu da režira predstavu „Ujak Vanja“ na kazališnom festivalu u Hirošimi. Tamo upoznaje Misaki Watari, šutljivu mladu ženu koju je festival dodijelio da ga vozi u njegovom voljenom crvenom Saabu. Kako se premijera produkcije bliži, raste napetost među glumcima i ekipom, ne samo između Yusukea i Kojia Takatsukija, zgodnu TV zvijezdu koja je imala aferu s Yusukeovom pokojnom ženom. Prisiljen suočiti se s bolnim istinama iz prošlosti, Yusuke se počinje - uz pomoć vozačice - suočavati s proganjajućim misterijama koje je njegova žena ostavila za sobom.
   „Drive My Car“ prikazan je premijerno u natjecateljskom programu Cannesa i prema brojnim kritičarima jedan je od najboljih filmova godine, među favoritima za Oscara za najbolji strani film. Na 79. dodjeli Zlatnih globusa film je osvojio nagradu kao najbolji film na stranom jeziku.
   Hamaguchijevo shvaćanje umjetnosti, života, gubitka, iscjeljenja i oprosta jedan je od najbogatijih i najzahvalnijih primjera kako jednostavne ljudske interakcije pretvoriti u uvjerljivu kinematografiju. (superextrazona.eu)
   Japanski kandidat za Oskara predstavlja strpljivo, suptilno i melankolično proučavanje izgubljenih duša – ukoliko volite sporije drame koje imaju puno toga reći o ljubavi, žalosti i inspiraciji vjerujem da će vam ovo biti film godine. (Siniša Stajić / http://filmskerecenzije.com)
   Film kojim autor vrlo pametno, vješto i zaobilazno uspijeva ući u dubinu stvari, čak u samu suštinu, precizno da to i ne osjetimo. U pozadini imamo simboliku Hirošime kao toponima ljudske patnje i razaranja koji je sada fizički obnovljen oko sjećanja na to, ali usmjeren na budućnost i, kako kaže Sonja u ,,Ujaku Vanji“, „život koji mora ići dalje“. (Marko Stojiljković, www.pobjeda.me)
    Remek-djelo iz Japana koje je vodeće u izboru za osvajanje Oscara za strani film, a možda se, kao i 'Parazit' natječe i za najbolji film. Zašto ne? Očaravajući je od prve do zadnje scene. (Peter Travers / ABC News)

https://www.imdb.com/title/tt14039582/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 25.02.

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: DRIVE MY CAR

Doraibu mai kâ, 2021.
17:00 sati



Doraibu mai kâ, 2021. Ryűsuke Hamaguchi, 159 min. JP
Scenarij:
Ryusuke Hamaguchi i Takamasa Oe prema kratkoj priči Haruki Murakamija
Uloge: Hidetoshi Nishijima, Tôko Miura, Reika Kirishima
Dvi   je godine nakon neočekivane smrti svoje supruge, Yusuke Kafuku, poznati scenski glumac i redatelj, dobiva ponudu da režira predstavu „Ujak Vanja“ na kazališnom festivalu u Hirošimi. Tamo upoznaje Misaki Watari, šutljivu mladu ženu koju je festival dodijelio da ga vozi u njegovom voljenom crvenom Saabu. Kako se premijera produkcije bliži, raste napetost među glumcima i ekipom, ne samo između Yusukea i Kojia Takatsukija, zgodnu TV zvijezdu koja je imala aferu s Yusukeovom pokojnom ženom. Prisiljen suočiti se s bolnim istinama iz prošlosti, Yusuke se počinje - uz pomoć vozačice - suočavati s proganjajućim misterijama koje je njegova žena ostavila za sobom.
   „Drive My Car“ prikazan je premijerno u natjecateljskom programu Cannesa i prema brojnim kritičarima jedan je od najboljih filmova godine, među favoritima za Oscara za najbolji strani film. Na 79. dodjeli Zlatnih globusa film je osvojio nagradu kao najbolji film na stranom jeziku.
   Hamaguchijevo shvaćanje umjetnosti, života, gubitka, iscjeljenja i oprosta jedan je od najbogatijih i najzahvalnijih primjera kako jednostavne ljudske interakcije pretvoriti u uvjerljivu kinematografiju. (superextrazona.eu)
   Japanski kandidat za Oskara predstavlja strpljivo, suptilno i melankolično proučavanje izgubljenih duša – ukoliko volite sporije drame koje imaju puno toga reći o ljubavi, žalosti i inspiraciji vjerujem da će vam ovo biti film godine. (Siniša Stajić / http://filmskerecenzije.com)
   Film kojim autor vrlo pametno, vješto i zaobilazno uspijeva ući u dubinu stvari, čak u samu suštinu, precizno da to i ne osjetimo. U pozadini imamo simboliku Hirošime kao toponima ljudske patnje i razaranja koji je sada fizički obnovljen oko sjećanja na to, ali usmjeren na budućnost i, kako kaže Sonja u ,,Ujaku Vanji“, „život koji mora ići dalje“. (Marko Stojiljković, www.pobjeda.me)
    Remek-djelo iz Japana koje je vodeće u izboru za osvajanje Oscara za strani film, a možda se, kao i 'Parazit' natječe i za najbolji film. Zašto ne? Očaravajući je od prve do zadnje scene. (Peter Travers / ABC News)

https://www.imdb.com/title/tt14039582/?ref_=nv_sr_srsg_0

VELIKI GAZDA

The Good Boss / El buen patrón, 2021.
20:15 sati



The Good Boss / El buen patrón, 2021. Fernando León de Aranoa, 120 min. ES
Scenarij:
Fernando León de Aranoa
Uloge: Javier Bardem, Manolo Solo, Almudena Amor, Óscar de la Fuente, Sonia Almarcha, Fernando Albiz
   Blanco, karizmatični vlasnik obiteljske tvornice, naumio je osvojiti lokalnu nagradu za poslovnu izvrsnost. Takva nagrada zahtijeva savršenstvo i to je upravo ono što Blanco nudi! No kada mu planove počnu mrsiti problematični zaposlenici, “dobri gazda” besramno će se umiješati u njihove privatne živote i pokrenuti nezamislivu lančanu reakciju.
   „Veliki gazda“ mračna je korporativna satira u kojoj Javier Bardem majstorski utjelovljuje prijateljsko lice kapitalističke korupcije. Film je španjolski kandidat za Oscara, a premijerno je prikazan u San Sebastiánu. Za 36. dodjelu nagrada Goya, koja će se održati 12. veljače u u Valenciji, „Veliki gazda“ ima 20 nominacija, čime je postao film koji je dobio najviše nominacija u cijeloj povijesti dodjele španjolskih filmskih nagrada.
   Bio sam nervozan dok sam čitao scenarij jer je moje tijelo reagiralo na rukopis. Zamišljao sam likove i slike koje je Fernando opisao... i ponavljao sam sebi: 'Želim to, želim to glumiti'. (Javier Bardem)
   Film je satira koja odražava nestanak grupne svijesti. Strah od odmazde danas je prekinuo bilo kakav aktivizam. Moramo prestati dizati revoluciju na Twitteru, pokazati svoja lica i ponovno izaći na ulicu. (Javier Bardem)
   Bardem u jednom od svojih najblistavijih izdanja: on je, jednostavno, film. (Mirito Torreiro / www.fotogramas.es)
   Sarkastična, briljantna tragikomedija o moći, radu, ljudskim odnosima, pokornosti, nevjeri, dostojanstvu, nepravdi i ravnoteži. Majstorski napisan i režiran, uz zadivljujuće izvedbe Javiera Bardema i ostale glumačku ekipu, sjajne glazbe Zeltie Montes (s melodijom koju ćete nakon toga pjevušiti), „El buen patrón“ će vas nasmijati i rasplakati. Uživajte i razmišljajte o ravnotežama - i neravnotežama - radnog života, braka i moći. (Antonia Tejedabarros / imdb)

https://www.imdb.com/title/tt13066182/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 26.02.

FANTASIA 2000

Fantasia 2000, 1999.
17:30 sati



(SUVREMENI) ANIMIRANI KLASIK:
Fantasia 2000, 1999. James Algar, Gaëtan Brizzi, Paul Brizzi, 65 min. US

   Nastavak jednog od najosebujnijih Disneyevih cjelovečernjih animiranih filmova svih vremena. Sastoji se od osam sekvenci, povezanih uvodnim komentarima, koje vizualno ilustriraju skladbe klasične glazbe. Prva sekvenca je sukob svjetla i tame na Beethovenovu 'Petu simfoniju'. Druga je priča o kitovima koji lete na Respighijevu simfoniju 'Rimski borovi', potom se, kao treća, pojavljuje Gershwinova 'Rapsodija u plavom' s pričom smještenom u New York 1930-ih, dok je četvrta sekvenca priča o vojniku koji se zaljubljuje u balerinu praćenu 'Koncertom za klavir' Dmitrija Šoštakoviča. Petu sekvencu čini 'Karneval životinja' Camille Saint-Saënsa, u šestoj se uz simfonijski scherzo 'Čarobnjakov učenik' Paula Dukasa pojavljuje Mickey Mouse, dok sedma na glazbenoj podlozi četiri marša 'Pomp and Circumstance' Edwarda Elgara pripovijeda o Noinoj arci. Posljednja, osma sekvenca inspirirana je baletom 'Žar ptica' Igora Stravinskog.
   38. Disneyev animirani rad, „Fantasia 2000“, poput 60-godišnjeg prethodnika, kombinira poznate odlomke klasične glazbe u sedam animacijskih kratkih spotova. „Fantasia“ iz 1940-ih je bio prvi film sa stereo zvučnom kulisom, neupadljivo apstraktnim za svoje vrijeme i produkcijsku kompaniju. Dakle, „Fantasia 2000“ stiže kao ponovno čitanje, sa sličnim temama dobra i zla i ciklusima rasta, iako usmjerenima ka boljoj melodiji. Za mnogo djece koja još nisu vidjela original, „Fantasia 2000“ je više nego adekvatna zamjena, jer malo odstupa od utvrđene formule.
https://www.imdb.com/title/tt0120910/?ref_=nv_sr_srsg_0

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE: DRIVE MY CAR

Doraibu mai kâ, 2021.
19:00 sati



Doraibu mai kâ, 2021. Ryűsuke Hamaguchi, 159 min. JP
Scenarij:
Ryusuke Hamaguchi i Takamasa Oe prema kratkoj priči Haruki Murakamija
Uloge: Hidetoshi Nishijima, Tôko Miura, Reika Kirishima
Dvi   je godine nakon neočekivane smrti svoje supruge, Yusuke Kafuku, poznati scenski glumac i redatelj, dobiva ponudu da režira predstavu „Ujak Vanja“ na kazališnom festivalu u Hirošimi. Tamo upoznaje Misaki Watari, šutljivu mladu ženu koju je festival dodijelio da ga vozi u njegovom voljenom crvenom Saabu. Kako se premijera produkcije bliži, raste napetost među glumcima i ekipom, ne samo između Yusukea i Kojia Takatsukija, zgodnu TV zvijezdu koja je imala aferu s Yusukeovom pokojnom ženom. Prisiljen suočiti se s bolnim istinama iz prošlosti, Yusuke se počinje - uz pomoć vozačice - suočavati s proganjajućim misterijama koje je njegova žena ostavila za sobom.
   „Drive My Car“ prikazan je premijerno u natjecateljskom programu Cannesa i prema brojnim kritičarima jedan je od najboljih filmova godine, među favoritima za Oscara za najbolji strani film. Na 79. dodjeli Zlatnih globusa film je osvojio nagradu kao najbolji film na stranom jeziku.
   Hamaguchijevo shvaćanje umjetnosti, života, gubitka, iscjeljenja i oprosta jedan je od najbogatijih i najzahvalnijih primjera kako jednostavne ljudske interakcije pretvoriti u uvjerljivu kinematografiju. (superextrazona.eu)
   Japanski kandidat za Oskara predstavlja strpljivo, suptilno i melankolično proučavanje izgubljenih duša – ukoliko volite sporije drame koje imaju puno toga reći o ljubavi, žalosti i inspiraciji vjerujem da će vam ovo biti film godine. (Siniša Stajić / http://filmskerecenzije.com)
   Film kojim autor vrlo pametno, vješto i zaobilazno uspijeva ući u dubinu stvari, čak u samu suštinu, precizno da to i ne osjetimo. U pozadini imamo simboliku Hirošime kao toponima ljudske patnje i razaranja koji je sada fizički obnovljen oko sjećanja na to, ali usmjeren na budućnost i, kako kaže Sonja u ,,Ujaku Vanji“, „život koji mora ići dalje“. (Marko Stojiljković, www.pobjeda.me)
    Remek-djelo iz Japana koje je vodeće u izboru za osvajanje Oscara za strani film, a možda se, kao i 'Parazit' natječe i za najbolji film. Zašto ne? Očaravajući je od prve do zadnje scene. (Peter Travers / ABC News)

https://www.imdb.com/title/tt14039582/?ref_=nv_sr_srsg_0

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

S obzirom na epidemiološku situaciju broj mjesta u Kinoteci je smanjen. Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) sat prije prve projekcije.

Cijena ulaznica: 20,00 kn
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica
Cijena godišnje iskaznice za kinoteku iznosi:
200,00 kuna - zaposlene osobe
150,00 kuna - nezaposlene osobe, umirovljenici, studenti i đaci, uz predočenje dokaza o statusu za koji se koristi popust

Uz kupnju godišnje iskaznice ostvaruje se popust od 50% na kupnju ulaznica.

Iskaznicu može koristiti samo osoba na čije ime glasi.

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA