PROGRAM KINOTEKE Srpanj 2021.

ČETVRTAK / 01.07.

OKUS OSVETE

Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018.
19:30 sati



Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018. Christoffer Boe, 117 min. DK/DE
Scenarij:
Nikolaj Arcel, Bo Hr. Hansen i Mikkel Nørgaard po romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Johanne Louise Schmidt
   Dvojica radnika slučajno otkriju uznemirujući prizor u starom stanu u Kopenhagenu: skrivena iza lažnog zida nalaze se tri mumificirana leša postavljena u sjedeći položaj za stolom uz još jedno prazno mjesto. Slučaj vrlo brzo završava u rukama detektiva Carla Mørcka i njegovog pomoćnika Assada koji u što kraćem roku moraju otkriti tko su mumificirani leševi kao i za koga je namijenjeno četvrto, prazno mjesto za stolom. Carl i Assad kreću u potragu za vlasnikom stana koja ih dovodi do zlokobne institucije za „problematične“ djevojke na otoku Sprogø, na kojem su ekstremno zapuštanje i medicinski eksperimenti nasilne sterilizacije dio svakodnevnog života. Premda se za strahote otoka Sprogø smatra da pripadaju prošlosti Danske, i danas postoje ljudi koji smatraju da eksperimenti nikada nisu prestali. Carl i Assad započinju utrku s vremenom kako bi spriječili nova ubojstva i napade…
   Komercijalno najuspješniji film u povijesti danske kinematografije, ekranizacija je uspješnog romana Jussi Adler-Olsena. Jussi Adler-Olsen danski je pisac rođen 1950. u Kopenhagenu. Studiji sociologije, politologije i filmske umjetnosti, kao i odrastanje uz oca koji je kao psihijatar radio po raznim mentalnim ustanovama, omogućili su mu direktan uvid u krajnje raznovrsnu tematiku o kojoj piše, od ekstremnih oblika mentalnih bolesti do međunarodnih urota. Spisateljsku karijeru započeo je trilerima o međunarodnim zavjerama, a najpoznatiji je po seriji trilera (7) o policijskom inspektoru Carlu Mørcku.
    Ljubitelji misterioznih krimića i trilera već ionako jako dobro znaju da s avanturama detektiva iz Odjela Q sigurno neće promašiti. (gambee82.blogspot.com)
   Intrigantan triler s zadovoljavajućim završetkom drži vas u rukama od početka do kraja. (Fella_shibby/imdb.com)
   Smatrao sam da Britanciradenajbolje policijske psihološke drame! Ali, demantiran sam ovim filmom sjajnog scenarija, glume, režije i nadasve fotografije. A sad krećem u čitanje romana ovog nevjerojatnog pisca. (brianable/ imdb.com)
   Moram priznati da je ovo najbolji danski kriminalistički film ikad snimljen (sebastiansallingkierkegaard/imdb.com).

https://www.imdb.com/title/tt6916362/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 02.07.

OKUS OSVETE

Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018.
17:00 sati



Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018. Christoffer Boe, 117 min. DK/DE
Scenarij:
Nikolaj Arcel, Bo Hr. Hansen i Mikkel Nørgaard po romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Johanne Louise Schmidt
   Dvojica radnika slučajno otkriju uznemirujući prizor u starom stanu u Kopenhagenu: skrivena iza lažnog zida nalaze se tri mumificirana leša postavljena u sjedeći položaj za stolom uz još jedno prazno mjesto. Slučaj vrlo brzo završava u rukama detektiva Carla Mørcka i njegovog pomoćnika Assada koji u što kraćem roku moraju otkriti tko su mumificirani leševi kao i za koga je namijenjeno četvrto, prazno mjesto za stolom. Carl i Assad kreću u potragu za vlasnikom stana koja ih dovodi do zlokobne institucije za „problematične“ djevojke na otoku Sprogø, na kojem su ekstremno zapuštanje i medicinski eksperimenti nasilne sterilizacije dio svakodnevnog života. Premda se za strahote otoka Sprogø smatra da pripadaju prošlosti Danske, i danas postoje ljudi koji smatraju da eksperimenti nikada nisu prestali. Carl i Assad započinju utrku s vremenom kako bi spriječili nova ubojstva i napade…
   Komercijalno najuspješniji film u povijesti danske kinematografije, ekranizacija je uspješnog romana Jussi Adler-Olsena. Jussi Adler-Olsen danski je pisac rođen 1950. u Kopenhagenu. Studiji sociologije, politologije i filmske umjetnosti, kao i odrastanje uz oca koji je kao psihijatar radio po raznim mentalnim ustanovama, omogućili su mu direktan uvid u krajnje raznovrsnu tematiku o kojoj piše, od ekstremnih oblika mentalnih bolesti do međunarodnih urota. Spisateljsku karijeru započeo je trilerima o međunarodnim zavjerama, a najpoznatiji je po seriji trilera (7) o policijskom inspektoru Carlu Mørcku.
    Ljubitelji misterioznih krimića i trilera već ionako jako dobro znaju da s avanturama detektiva iz Odjela Q sigurno neće promašiti. (gambee82.blogspot.com)
   Intrigantan triler s zadovoljavajućim završetkom drži vas u rukama od početka do kraja. (Fella_shibby/imdb.com)
   Smatrao sam da Britanciradenajbolje policijske psihološke drame! Ali, demantiran sam ovim filmom sjajnog scenarija, glume, režije i nadasve fotografije. A sad krećem u čitanje romana ovog nevjerojatnog pisca. (brianable/ imdb.com)
   Moram priznati da je ovo najbolji danski kriminalistički film ikad snimljen (sebastiansallingkierkegaard/imdb.com).

https://www.imdb.com/title/tt6916362/?ref_=nv_sr_srsg_0

NAJBOLJE OD NJIH

Their Finest, 2016.
19:30 sati



Their Finest, 2016. Lone Scherfig, 117 min. UKSW/FR
Scenarij:
Gaby Chiappe prema romanu „Their Finest Hour and a Half“ Lise Evan
Uloge: Bill Nighy, Gemma Arterton, Sam Claflin
   London je ispražnjen od muškaraca jer Drugi je svjetski rat i oni su otišli na front. Catrin Cole dobiva posao spisateljice za propagandne filmove koji trebaju „ženski dodir“. Njezin prirodni talent brzo je zapažen od strane žustrog filmskog producenta Buckleya koji, da nije rata, nikada ne bi upoznao Catrin. U vrijeme kada je moral države u pitanju, Catrin, Buckley i živopisna radna ekipa furiozno stvaraju film koji će zagrijati srca nacije. Dok bombe padaju oko njih, Catrin otkriva da se drama, komedija i strast odvijaju podjednako iza i ispred kamere.
   Nošen sjajnom izvedbom Gemme Arterton, film elegantno kombinira komediju i ratnu dramu... (konsenzus kritičara/rotten tomatoes)
   Ugodna ljubavna priča i niz sjajnih britanskih glumaca. Najkraće: šarmantni eskapizam. (John Doyle/Globe and Mail)
   Dirljiv, dobro odglumljen, a ponekad i prilično zabavan za gledanje. (Anne Cohen/Rafinnery 29)
   U mojim je očima blizu kino savršenstva. (Charlotte Harrison/ Charlotte Sometimes Goes to the Movies)

https://www.imdb.com/title/tt1661275/?ref_=fn_al_tt_1

SUBOTA / 03.07.

NAJBOLJE OD NJIH

Their Finest, 2016.
17:00 sati



Their Finest, 2016. Lone Scherfig, 117 min. UKSW/FR
Scenarij:
Gaby Chiappe prema romanu „Their Finest Hour and a Half“ Lise Evan
Uloge: Bill Nighy, Gemma Arterton, Sam Claflin
   London je ispražnjen od muškaraca jer Drugi je svjetski rat i oni su otišli na front. Catrin Cole dobiva posao spisateljice za propagandne filmove koji trebaju „ženski dodir“. Njezin prirodni talent brzo je zapažen od strane žustrog filmskog producenta Buckleya koji, da nije rata, nikada ne bi upoznao Catrin. U vrijeme kada je moral države u pitanju, Catrin, Buckley i živopisna radna ekipa furiozno stvaraju film koji će zagrijati srca nacije. Dok bombe padaju oko njih, Catrin otkriva da se drama, komedija i strast odvijaju podjednako iza i ispred kamere.
   Nošen sjajnom izvedbom Gemme Arterton, film elegantno kombinira komediju i ratnu dramu... (konsenzus kritičara/rotten tomatoes)
   Ugodna ljubavna priča i niz sjajnih britanskih glumaca. Najkraće: šarmantni eskapizam. (John Doyle/Globe and Mail)
   Dirljiv, dobro odglumljen, a ponekad i prilično zabavan za gledanje. (Anne Cohen/Rafinnery 29)
   U mojim je očima blizu kino savršenstva. (Charlotte Harrison/ Charlotte Sometimes Goes to the Movies)

https://www.imdb.com/title/tt1661275/?ref_=fn_al_tt_1

OKUS OSVETE

Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018.
19:30 sati



Journal 64 / The Purity of Vengeance, 2018. Christoffer Boe, 117 min. DK/DE
Scenarij:
Nikolaj Arcel, Bo Hr. Hansen i Mikkel Nørgaard po romanu Jussi Adler-Olsena
Uloge: Nikolaj Lie Kaas, Fares Fares, Johanne Louise Schmidt
   Dvojica radnika slučajno otkriju uznemirujući prizor u starom stanu u Kopenhagenu: skrivena iza lažnog zida nalaze se tri mumificirana leša postavljena u sjedeći položaj za stolom uz još jedno prazno mjesto. Slučaj vrlo brzo završava u rukama detektiva Carla Mørcka i njegovog pomoćnika Assada koji u što kraćem roku moraju otkriti tko su mumificirani leševi kao i za koga je namijenjeno četvrto, prazno mjesto za stolom. Carl i Assad kreću u potragu za vlasnikom stana koja ih dovodi do zlokobne institucije za „problematične“ djevojke na otoku Sprogø, na kojem su ekstremno zapuštanje i medicinski eksperimenti nasilne sterilizacije dio svakodnevnog života. Premda se za strahote otoka Sprogø smatra da pripadaju prošlosti Danske, i danas postoje ljudi koji smatraju da eksperimenti nikada nisu prestali. Carl i Assad započinju utrku s vremenom kako bi spriječili nova ubojstva i napade…
   Komercijalno najuspješniji film u povijesti danske kinematografije, ekranizacija je uspješnog romana Jussi Adler-Olsena. Jussi Adler-Olsen danski je pisac rođen 1950. u Kopenhagenu. Studiji sociologije, politologije i filmske umjetnosti, kao i odrastanje uz oca koji je kao psihijatar radio po raznim mentalnim ustanovama, omogućili su mu direktan uvid u krajnje raznovrsnu tematiku o kojoj piše, od ekstremnih oblika mentalnih bolesti do međunarodnih urota. Spisateljsku karijeru započeo je trilerima o međunarodnim zavjerama, a najpoznatiji je po seriji trilera (7) o policijskom inspektoru Carlu Mørcku.
    Ljubitelji misterioznih krimića i trilera već ionako jako dobro znaju da s avanturama detektiva iz Odjela Q sigurno neće promašiti. (gambee82.blogspot.com)
   Intrigantan triler s zadovoljavajućim završetkom drži vas u rukama od početka do kraja. (Fella_shibby/imdb.com)
   Smatrao sam da Britanciradenajbolje policijske psihološke drame! Ali, demantiran sam ovim filmom sjajnog scenarija, glume, režije i nadasve fotografije. A sad krećem u čitanje romana ovog nevjerojatnog pisca. (brianable/ imdb.com)
   Moram priznati da je ovo najbolji danski kriminalistički film ikad snimljen (sebastiansallingkierkegaard/imdb.com).

https://www.imdb.com/title/tt6916362/?ref_=nv_sr_srsg_0

PONEDJELJAK / 05.07.

BRAČNE NEVJERE

The Delinquent Season, 2018.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

The Delinquent Season, 2018. Mark O'Rowe, 103 min. IR
Scenarij:
Mark O'Rowe
Uloge: Cillian Murphy, Eva Birthistle, Catherine Walker, Andrew Scott
   U Dublinu dva para na prvi pogled žive u savršenstvu svojih bračnih zajednica. Međutim, kada se Chrisovo ponašanje promijeni, Yvonne potraži utjehu u Jimovom naručju te se njih dvoje uskoro nađu u vanbračnoj aferi. Nakon što se otkrije tajna koja će im promijeniti živote, svo četvero bit će prisiljeni razmisliti o svojim životima, brakovima i međusobnom prijateljstvu… Može li išta od toga na kraju biti spašeno?
   Iako nas ovaj film podsjeća na već viđeno, ne smije se olako propustiti. (Harry Guerin / RTE)
   Scenarist nudi i kazališni i književni smisao pripovijedanja, nudeći prizore koji se efektno odvijaju poput dobro izbrušenih poglavlja. (Gary Goldstein/ Los Angeles Times)
   Ova irska drama malo je novoga što bi dodala žanru nedopuštene ljubavne veze, ali je i dalje simpatično, scenaristički i emocionalno, odglumljena. (Roger Moore/Movie Nation)
   Nesumnjivo će potaknuti neke zanimljive razgovore o vjernosti, muževnosti, opsesiji i vezama. Ali, sljedeći put O'Rawe mora bolje istražiti što je to što kino čini drugačijim medijem. (Roe McDermott / Hot Press)

https://www.imdb.com/title/tt6164762/?ref_=fn_al_tt_1

UTORAK / 06.07.

NAJLJEPŠE GODINE

Gli anni più belli, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Gli anni più belli, 2020. Gabriele Muccino, 129 min. IT
Scenarij:
Gabriele Muccino i Paolo Costello prema vlastitoj priči
Uloge: Pierfrancesco Favino, Micaela Ramazzotti, Kim Rossi Stuart
   Saga o četvero prijatelja i njihovu odnosu, ispripovijedana u rasponu od 40 godina.
   Italija, 1980. Šesnaestogodišnji idealisti Paolo, Giulio i Riccardo bliski su poput braće i dijele sve. Tu je i Gemma, Paolova djevojka, koja uskoro postaje neizostavni dio ekipe. No život nikada ne ide u očekivanom smjeru i mladi prijatelji krenut će različitim putevima. Njihove dogodovštine, nade, uspjesi i neuspjesi isprepleću se u dirljive i zabavne priče o prijateljstvu i ljubavi, stvarajući pritom bogatu tapiseriju Italije i različitih era njezine moderne povijesti.
   "Gli anni più belli" je još jedan dobar Muccinov film, njegov ponajbolji uz/iza " L'ultimo bacio / The Last Kiss", a svakako najambiciozniji. Priča pokriva golemi vremenski period od čak 40 godina (1980.- 2020.), kronicirajući živote trojice najboljih prijatelja i jedne djevojke od tinejdžerskih godina nadalje, njihova zaljubljivanja, ljubavna razočaranja, zaposlenja, ženidbe, rastave... (Marko Njegić, SD)
   Karakterizacija likova veoma je dobro profilirana, a oni se nekoliko puta u filmu, opisujući događaje i navodeći sjećanja, izravno obraćaju gledateljima u kameru, probijajući takozvani četvrti zid. Dramaturgija složene radnje, sa svim usponima i padovima, vrlo je dobra, glumci su izvrsni, a lijepa glazba Nicole Piovanija, i ilustrativna i pjesme, potkrjepljuje protok vremena. Ono što odolijeva vremenu i spaja jest jedinstveno, pravo prijateljstvo… (Marijana Jakovljević / Glas Koncila)
   Svjetla »Najljepših godina« su svjetla sjećanja, kad smo se toliko voljeli. Kad smo vjerovali da će naša prijateljstva trajati vječno. Iako će se ona rasplinuti kao da nikad nisu postojala. Ovo je možda najljepši Muccinov film. (Dragan Rubeša, Novi List)

https://www.imdb.com/title/tt9392248/?ref_=nv_sr_srsg_0

SRIJEDA / 07.07.

OTAC

Otac, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij:
Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)

https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1

ČETVRTAK / 08.07.

MINARI

Minari, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Minari, 2020. Lee Isaac Chung, 115 min. US
Scenarij:
Lee Isaac Chung
Uloge: Steven Yeun, Han Ye-ri, Alan Kim, Noel Kate Ch, Youn Yuh-jung, Will Patton, Scott Haze, Darryl Darryl Cox
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI STRANI FILM
   OSCAR: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
   Kao jedan od kritičarski najhvaljenijih filmova godine, „Minari“ je do danas već osvojio niz priznanja i nagrada od kojih se posebno moraju izdvojiti one u kategorijama najboljeg scenarija i sporedne ženske uloge koje dodjeljuje Američko udruženje filmskih kritičara. Nagrada za nezavisne filmove (Independent Spirit Film Award) nominirala je film u šest kategorija, među kojima su i one za najbolji film, režiju, scenarij, glavnog glumca i dvije sporedne glumice. Riječ je o obiteljskoj drami s elementima komedije u kojoj se korejska obitelj doseljava u državu Arkansas u potrazi za vlastitim „američkim snom“.
   „Minari“ je premijerno prikazan na najuglednijem nezavisnom filmskom festivalu (Sundance 2020.) u svijetu, gdje je dobio Nagradu žirija, te nagradu publike. Američki filmski institut i Nacionalni odbor za pregled proglasili su ga jednim od deset najboljih filmova 2020. godine. Do sada je osvojio 67 nagrada i 161 nominacijU na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Minari“ ima 98% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,7/10. Konsenzus kritike glasi: „Film nudi intiman i srčani portret obitelji i asimilacije u Americi.“
   Iako je tempo lagan, prekrasne izvedbe i pomno promatrani detalji stalni su izvor užitka. Chung ne manipulira svojom publikom, ali dubina osjećaja duboko će vas dirnuti. (David Stratton / The Australian)
   Senzibilno napisan i odglumljen, lijepo snimljen i sa šarmantnom, rijetko korištenom partiturom, „Minari“ je toliko privlačan da je lako potisnuti koliko je radikalan. (Anne Anlin Cheng / The Atlantic)
   Bezvremenska obiteljska priča o isprepletenim emocionalnim i financijskim borbama... „Minari“ je veličanstven! (Scott Wilson / One Room With A View)
   „Minari“ svoju priču o nadi i izdržljivosti - za istinskiju verziju američkog sna - iznosi tiho i otvoreno. (Sean Collier / Box Office Prophets)

https://www.imdb.com/title/tt10633456/?ref_=nv_sr_srsg_0

PETAK / 09.07.

JOŠ JEDNA RUNDA

Druk / Another Round, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Druk / Another Round, 2020. Thomas Vinterberg, 117 min. DK/SE/NE
Scenarij:
Thomas Vinterberg i Tobias Lindholm
Uloge: Mads Mikkelsen, Thomas Bo Larsen, Lars Ranthe, Magnus Millang, Maria Bonnevie, Susse Wold
   ZLATNI GLOBUS: NOMINACIJA (najbolji strani film)
   OSCAR: NAJBOLJI STRANI FILM
   BAFTA: NAJBOLJI STRANI FILM

   Čovjek se rađa s pola promila alkohola u krvi premalo. (norveški filozof Finn Skarderund)
   Alkohol je uzrok i rješenje svih životnih problema. (Homer Simpson)
   Ako se dogodi nešto loše, piješ da zaboraviš; ako se dogodi nešto lijepo, piješ da proslaviš; a ako se ništa ne događa, piješ da bi se nešto događalo. (Charles Bukowski)
   Ja sam više izvukao iz alkohola nego alkohol iz mene. (Winston Churchill)
   Svi pričaju da pijem, a nitko ne priča da sam žedan. (škotska poslovica)
   Dva velika evropska narkotika, alkohol i kršćanstvo. (Friedrich Nietzsche)
   Alkohol mi je pružio mnoge nezaboravne trenutke kojih se ne sjećam. (nepoznati autor)

   Postoji teorija da bi se svatko trebao roditi s malom količinom alkohola u krvi te da umjereno pijanstvo otvara naše umove svijetu koji nas okružuje, smanjuje naše probleme i povećava našu kreativnost. Ohrabreni tom teorijom, Martin i njegovo troje prijatelja, svi srednjoškolski učitelji kreću u eksperimentiranje konstantne opijenosti kroz radni dan. Ako je Churchill mogao pobijediti u Drugom svjetskom ratu u konstantno alkoholiziranom stanju, tko zna što će nekoliko kapi više učiniti za njih i njihove učenike? Početni rezultati su pozitivni, a mali profesorski projekt uskoro će prerasti u akademsku nauku. Njihovi satovi u školama kao i njihovi rezultati nastavljaju se popravljati i skupina prijatelja se ponovno osjeća živima! Međutim, kako vrijeme prolazi nekima će stvari ići nabolje, ali drugi će posrnuti. Uskoro će postati kristalno jasno da, premda je alkohol odgovoran za neke vrhunske rezultate u prošlosti, određena djela pod njegovim utjecajem nose strašne posljedice…
   U kategoriji za najbolji strani film za nagradu Zlatni globus nominirana je i humoristična drama „Još jedna runda“ velikog danskog redatelja Thomasa Vinterberga. Taj je, pak, film krajem prošle godine pokorio dodjelu nagrada Europske filmske akademije gdje je proglašen apsolutnim pobjednikom osvojivši čak četiri priznanja i to u kategorijama najboljeg evropskog filma 2000. godine, najbolje režije, scenarija te glavnog glumca. Nije nevažno spomenuti i činjenicu da je „Još jedna runda“ bila izabrana za službenu konkurenciju filmskog festivala u Cannesu koji se prošle godine, nažalost, nije održao.
   Na utjecajnom kritičarskom portalu Rotten Tomatoes, „Još jedna runda“ ima 93% pozitivnih kritika s prosječnom ocjenom 8,1/10. Konsenzus kritike glasi: „Uzmite jedan dio vješto režirane tragikomedije, dodajte crticu Madsa Mikkelsena i dobili ste još jedan krug - opojni pogled na krize srednjih godina." Do danas je film osvojio 29 nagrada i 55 nominacija na festivalima širom svijeta, te različitim godišnjim anketama.
   "Još jedna runda" je ponajbolji "drinking movie" od "Napuštajući Las Vegas" naovamo koji osuđuje alkoholizam i nosi upozoravajuću notu, ali je i više od toga. U konačnici optimističan film u slavu osjećaja živosti, ne pijanstva. Film o muškom prijateljstvu, sredovječju, (nepovratno?) izgubljenoj mladosti i snovima, životu samom kojeg treba živjeti punim plućima, ispijati na eks do njegove zadnje runde. Živjeli! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Iako glumci na samome setu nisu bili pijani, pripreme koje su obavljali za snimanje bile su okupane dobrom dozom alkohola kako bi se intoksiciranost prirodno prenijela na filmu. Mikkelsen otkriva i da su nadahnuće za sekvence teškog pijanstva tražili u snimkama pijanih Rusa na YouTubeu. Isto tako, Vinterberg koristi zanimljiv redateljski trik u “pijanim” scenama kad se kamera počne malo ljuljuškati i tresti kako bi stvorila osjećaj blage nestabilnosti protagonista u stanju pripitosti, a rezultat je uspješan iznad svih očekivanja. Jednako opijajuća je i završna scena u kojoj Mads izvodi ludi ples i koja bi zasigurno zaslužila nagradu za najbolji kraj filma ove godine kad bi se ista dodjeljivala. (Ivan Laić, ravnododna.com)

https://www.imdb.com/title/tt10288566/?ref_=nv_sr_srsg_0

SUBOTA / 10.07.

ZEMLJA NOMADA

Nomadland, 2020.
19:30 sati



PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Nomadland, 2020. Chloé Zhao, 110 min. US
Scenarij:
Chloé Zhao prema knjizi Jessice Bruder
Uloge: Frances McDormand, David Strathairn, Linda May
   ZLATNI GLOBUS: NAJBOLJI FILM, NAJBOLJA REŽIJA
   OSCAR: NAJBOLJI FILM, REŽIJA I GLAVNA ŽENSKA ULOGA
   BAFTA: NAJBOLJI FILM, REŽIJA, GLAVNA ŽENSKA ULOGA I FOTOGRAFIJA
   „Nomadland“ kombinira dokumentarnu i fikcijsku formu, a temelji se na istoimenoj knjizi Jessice Bruder iz 2017. godine koja je istraživala subkulturu Amerikanaca starije životne dobi koji su, izgubivši sve u recesiji 2008., napustili dotadašnji način života i počeli živjeti nomadski, putujući zemljom u svojim kombijima-kućama u potrazi za sezonskim poslovima. Treći je film kineske redateljice Chloé Zhao koji premijerom u rujnu prošle godine na Veneciji započinje trijumfalni put ovjenčan ni manje ni više nego Zlatnim lavom, potom nagradom publike u Torontu i, odnedavno, Zlatnim globusom za najbolji film u kategoriji drame i najbolju redateljicu. Na različitm festivalima i anketama "Zemlja nomada" osvojila je 227 (različitih) nagrada te dodatne (nepotvrđene) 132 nominacije.
   Radnja prati Fern, sredovječnu ženu koja ostane bez posla nakon gašenja tvornice gipsa u Nevadi te odluči prodati svoje stvari i kupiti kombi u kojem će živjeti, kojim će putovati i iz kojeg će tražiti novi posao. Prvi njezin poslovni angažman je u Amazonovom distributivnom centru, pa se, uzimajući u obzir početni motiv (propast tvornice uz posljedično brisanje poštanskog broja mjesta i tihu deložaciju radnika), može pretpostaviti da film suvereno zauzima oštar kritički stav prema kapitalističkom načinu proizvodnje i svoj nesigurnosti u raljama poslovne hirovitosti koja uz progresivno otuđivanje radnika uz njega ide. Ali to nije tako.
   Zapravo su sporedni likovi (naturščici) puno uvjerljiviji i intrigantniji od same Fern – od Boba Wellsa, svojevrsnog gurua nomadskog pokreta koji organizira godišnje okupljanje nomada u Arizoni, do Fernine vedre prijateljice Linde May, koja je ujedno središnja figura u knjizi Jessice Bruder. Vjerojatno bi i film bio zanimljiviji da je snimljen u formi “klasičnog” dokumentarca, umjesto ovog žanrovskog hibrida sa slavnom holivudskom glumicom u glavnoj ulozi. (Tihana Bertek / voxfeminae.net)
   Ljepota ovog filma leži u slavljenju slobode bez zamjeranja, bez optužbi i bez pretenzija na općedruštveno, u slavljenju stalne mijene i nanovo pronađene ljudske izgubljenosti. (Ante Nenadić / Lupiga.com)
   „Nomadland“ je poput otkrivanja nove zemlje, one koju ćete možda htjeti posjetiti više puta. (Anthony Oliver Scott / New York Times)
   Željela sam se fokusirati na ljudsko iskustvo i stvari koje nadilaze političke stavove i nekako su univerzalne – gubitak voljene osobe, potraga za domom... (redateljica Chloé Zhao)

   Kineski mediji u početku su pozdravili uspjeh filma na Zlatnom globusu, a vlada i mnogi kineski građani pobjedu su slavili su kao svoju. Međutim, nakon što su se ponovo pojavili intervjui iz 2013. godine u kojima je Zhao kritizirala Kinu kao "mjesto puno laži", kineska je vlada 5. ožujka 2021. na internetu cenzurirala svaki spomen „Nomadlanda“.
https://www.imdb.com/title/tt9770150/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UTORAK / 13.07.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: KUM

The Godfather, 1972.
21:30 sati



PONUDA KOJU NE MOŽETE ODBITI
The Godfather, 1972. 175 min.

   AUTORSKI TIM: Albert S.Rudy (producent), Francis Ford Coppola (redatelj - nominiran za Oscara), Mario Puzo & Francis Ford Coppola (scenaristi prema Puzovom romanu - osvojili Oscara za adaptirani scenarij), Gordon Willis (fotografija), William H.Reynolds, Peter Zinner, Marc Laub, Murray Solomon (montažeri - nominacija za Oscara), Nino Rota (skladatelj), Carlo Savina (glazbeni urednik), Dean Tavoularis (scenografija), Anna Hill Johnstone (kostimografija - nominacija za Oscara), Phil Rhodes (šminka), Bud Grenzbach, Richard Portman,  Christopher Newman (zvuk - nominacija za Oscara)
   ULOGE: Marlon Brando - osvojio Oscara (Don Vito Corleone), Al Pacino - nominiran za sporednu mušku ulogu (Michael Corleone), James Caan - nominiran za Oscara (Sonny Corleone), Richardo Castellano (Clemenza), Robert Duvall - nominiran za Oscara (Tom Hagen), Sterling Hayden (McCluskey), John Maley (Jack Woltz), Diane Keaton (Kay Adams), Al Lettieri (Solozzo), Abe Vigoda (Tessio), Talia Shire (Connie Rizzi), John Cazale (Fredo Corleone), Gianni Russo (Carlo Rizzi), Morgana King (mama Corleone), Richard Conte (Barzini), Lenny Montana (Luca Brasi), Salvatore Corsito (Bonasera), Alex Rocco (Moe Green), Al Martino (Johnny Fontane), Tony Giorgio (Bruno Tattaglia), Victor Rendina (Phillip Tattaglia), Simonetta Stefanelli (Apollonia), Corrado Gaipa (don Tommasino)...

   Prije 50 godina započelo je snimanje impresivne Coppoline i Puzoove kriminalističke sage o časti, odanosti ali i brutalnosti - najutjecajnijeg i najcitiranijeg filma u povijesti sedme umjetnosti. Premijera je, umjesto najavljene za Božić 1971. prebačena na 14.3. 1972. u New York, u kino Loew's State.

  "Namjera mi je bila napraviti autentični film o kriminalcima talijanskog podrijetla.  Kako su živjeli, kako su se ponašali, način na koji su se odnosili prema svojim obiteljima, te kako su proslavljali svoje svečanosti i rituale..." (Francis Ford Coppola)

   Oduvijek sam zamišljao KUMA kao priču o jednom velikom kralju koji ima tri sina. Najstariji je posjedovao naivno djetinjasti i ljepuškasti izgled, drugi čežnju i agresivnost, dok je trećeg karakterizirala spretnost i sposobnost zapovijedanja... (Francis Ford Coppola)

   Upoznao sam podosta mafijaša i svi su bili zadovoljni nakon gledanja filma. S poštovanjem su govorili o mojoj izvedbi. I nikad mi nisu dali platiti račun u Maloj Italiji. (Marlon Brando)

   Topao i pun ljubavi. Istovremeno brutalan, nasilan, odlučan i lepršav portret obiteljskog rituala i časti. Izuzetno šokantan prikaz obračunavanja u svijetu kriminala. Sve te suprotnosti dijelovi su fascinantnog, klasičnog Coppolinog (dvodijelnog) kriminalističkog epa koji sadrži cjelovitu priču o obitelji Corleone svrstavajući se u najupečatljivija ostvarenja svjetske kinematografije. Dominirajuća ravnoteža napetosti u obiteljskim odnosima i prijateljstvu medu okrutnim svijetom kriminala upravo je i neobično zanimljiv sa svim svojim kontradikcijama. Čast i ponos. Odanost. Ali i nasilje, brutalnost i ubojstva kao sredstva koja streme jednom jedinom cilju - moći.
   Početkom sedamdesetih ništa nije nagovještavalo ono što je Coppolu kasnije odvelo u legendu, medu najkreativnije i najuspješnije filmske autore današnjice. Coppoli, potpuno nespremnom, ponuđena je režija "Kuma", bestsellera Marija Puzoa. Sinopsis romana, do tada nepoznatog Puzoa, otkupio je producent Albert S. Ruddy za 35 000 US$ (kasnije Puzo dobija za doradu još 100 000 US$ i mali postotak od prikazivanja) mnogo prije no što je roman uopće postao bestseller. Scenarij, gdje je naknadno angažiran i autor romana, Mario Puzo, konačno je dovršen 13. ožujka 1971., a film je bio planiran za prikazivanje za Božić 1971. Albert S. Ruddy je u početku planirao film osrednjeg budžeta (2 milijuna US$, a kasnije je odobrio 6) i angažirao Coppolu pošto mu je odgovarao redatelj kojeg bi lako mogao kontrolirati. No, prevario se - Coppola nije osoba koju je lako kontrolirati. Potanko ispitujući projekt, pozdravlja priču vidno impresioniran vizionarski pretpostavljajući kakav će uspjeh i komercijalni efekt imati (od premijernog prikazivanja u ožujku 1972. film je počeo puniti filmske kase obarajući sve rekorde, jednako obožavan od publike i od kritike).
    Proučavajući i predstavljajući snagu moći u korupciji, ljudskim odnosima, časti i ponosu u labirintu vlastitih kanona, "Kum" istovremeno nudi čitav niz novih, talentiranih glumačkih imena filmskog svijeta: Al Pacina, James Caana, Diane Keaton i Roberta Duvalla - koji su se odlično uklopili u glumačku elitu na čelu sa veteranom Marlonom Brandom. Medutim, nije sve išlo tako lako. Coppola je odmah na početku odbio sugestije da don Vita Corleonea tumače Burt Lancaster, Orson Welles, George C.Scott ili pak Edward G.Robinson, insistirajući da tu ulogu tumače dvojica najvećih glumaca engleskog govornog područja: Laurence Olivier ili Marlon Brando. Olivier je imao obaveza i prevagnulo je to što je sam Coppola želio Branda, ekscentričnu filmsku zvijezdu upamćenu po brojnim hirovima. Jedan od njih uslijedio je i nakon dobivanja Oscara za glavnu mušku ulogu u "Kumu", šaljući "stanovitu" Indijanku Sacheen Malo Pero (u stvari, riječ je o glumici Mariji Cruz) da ga primi u njegovo ime protestirajući na taj način protiv teške situacije američkih Indijanaca. Svim redateljevim zahtjevima je udovoljeno. Nastao je film bogat temama i karakterima, izvrsno urađen i nije mogao no dobiti same superlative. Bilo je zadovoljstvo upoznati fotografiju Gordona Willisa i detalje njegove prirodne, zarazne atmosfere. Isto tako, izvanredna glazba Nina Rote u svakom trenutku dočaravala je atmosferu i tempo radnje i likova. Vezano uz ljubavnu temu filma - "Speak Softly Love (Love Theme from The Godfather)", Rota ju je skladao koristivši neke dijelove iz svoje partiture Fortunella (iz istoimenog filma Eduarda De Filippa iz 1958.), kako bi stvorio talijanski osjećaj i dočarao tragediju u filmu.
   Snaga "Kuma" između ostalog leži i u tragičnoj sudbini Michela Corleonea. Premda usmjerava svoj život u drugom, boljem pravcu, nezavisnom i poštenom, stjecajem okolnosti postaje glavna ličnost u kriminalističkom okruženju obiteljskog imperija. Uspoređujući "Kuma" sa "Kumom 2" može se primijetiti kako je drugi dio ponudio novi i bogati, gotovo osamljeni ali nadasve despotski život Michaela Corleonea, te vraćanje u prošlost iz života njegova oca, talijanskog emigranta. I drugi dio postigao je veliki uspjeh, postavljajući Coppolu, snažnog i nikad sigurnijeg redatelja, u samo središte filmske industrije.
   Obilježje filmova "Kum 1" i "Kum 2" (koji su se medu fanovima – nerijetko i među strukom - oduvijek promatrali kao jedna cjelina, a i sam Coppola priklonio se tome izdajući 1989. kolekciju pod nazivom "The Godfather: The Complete Epic 1902-1958" koja je premontirana prema kronološkom slijedu događaja sa još 15-20 minuta nikad prikazanog materijala) su u tome što su svijetu donijeli jednu nepredvidljivu i neponovljivu kroniku emigrantske obitelji sa Sicilije koja započinje svoj uspon u američkom kriminalu i od mnogih okarakterizirani kao italo-američka dinastija.Tijekom cijelog projekta prevladavaju erupcije raspoloženja, karaktera i snažnih emocija, ali i vlastitih poimanja časti. Roman "Kum" bio je bestseller prije nego što se film uopće počeo snimati, a kontroverznost i uzburkanost okruživali su cijelo vrijeme filmsku ekipu. Bilo je protesta od mnogih italo-amerikanaca, od kongresmena i senatora, te njujorškog javnog tužitelja. Italo-američka Liga za građanska prava održala je masovni protestni skup u Madison Square Gardenu želeći promjenu scenarija, a ne jednom su stigle prijetnje atentatima. Prave salve prijetnji i zastrašujućih poruka uzeli su maha, te prisilile autore filma na kompromis. Riječi "mafija" i "cosa nostra" brisane su iz scenarija, a od eventualne dobiti trebala se financirati izgradnja bolnice za sirotinju talijanskog podrijetla. Međutim, producent i redatelj nisu se smeli. Sastavili su briljantnu filmsku postavu iako su se od samog starta lomila koplja oko Branda - prije svega zbog njegove naravi i nestrpljivosti. Pokazalo se kako su kritičari Branda bili u pravu, pošto je već pri probnim snimanjima - po debelim naslagama šminke - pokazivao nervozu. No, kako je snimanje odmicalo, svi su u ekipi postali jedna cjelina, a Brandova uloga pripada krugu nezaboravnih ostvarenja na filmskom platnu - prepuna autoritativnosti u kombinaciji sa (obiteljskim) emocijama, pažnjom i naređenjima koja se bespogovorno izvršavaju. Kod biranja sporednih uloga, naročito kod izbora njegovih sinova, vladalo je mišljenje kako je bolje da to budu (tada) manje poznati glumci autentičnog izraza: James Caan (izvrsni Sonny, anarhični i divlji sin koji bi trebao biti novi Don), John Cazale (smotani Fredo kao da je zalutao u obitelj u kojoj se sva pravila i rasporedi znaju - a to svi znaju i umiju osim njega, podređenog sina koji nema kvalitete vođe ali mora biti prisutan), Al Pacino je upravo ulogom Michaela Corleonea došao do internacionalne slave ali i nezasluženo ostao bez Oscara. 20 godina kasnije Akademija mu se ipak odužila dajući mu jednog Oscara za "Miris žene" (Scent of a Woman) iako ta uloga nije ni blizu njegovim ranijim ostvarenjima i nominacijama (Kum 1 & 2, Serpico, Pasje popodne...). Kasniji izbor Roberta de Nira za ulogu mladog Vita Corleonea pokazao se ispravnim: ostvario je upečatljivu ulogu i osvojio Oscara. Robert Duvall (savršeni consigliere), Talia Shire (ne toliko prisutna kći u obiteljskom imperiju, ali bez nje se jednostavno nije moglo jer je nekoliko antologijskih scena – npr. kad Sonny mlati zeta - vezano za nju), Diane Keaton (izgleda kao stranac u mafijaškom okruženju, ali transformaciju od samozatajne i brižne djevojke do supruge koja hoće promjene, rješava bez problema), Richard Castellano (jedna vrsta obiteljskog ratnog vođe i ubojice: hladnokrvan, lojalan i točan), Morgana King (supruga i majka ogledalo je svih supruga i majki u takvom okruženju - nenametljiva, brižna, sveprisutna i puna razumijevanja - sa dubokom brigom za vlastitu obitelj), Sterling Hayden (oličenje svih korumpiranih policajaca), Lenny Montana (obiteljski egzekutor koji mijenja stranu), John Marley (filmski mogul u jednoj od najbrutalnijih i najupečatljivijih scena)... te mnogi drugi odigrali su svoje role velikom vještinom dajući svoj doprinos projektu. Striktni odabir glumaca poštivao se i na manjim, dodatnim ulogama rađenim u maniri i atmosferi vremena u kojem započinju događaji. Svatko je bio inspiracija svakome djelujući kao izvanredno uigrani tim. Njujorška Mala Italija, jezero Tahoe, Las Vegas, Sicilija, Hollywood, Brooklyn - mjesta su korištena u filmu tajnovito se skrivajući od radoznalaca i poštujući autentičnost. Sve je funkcioniralo kao na skicama, sa posebnim posvećivanjem detaljima. Sve skupa pridonijelo je istančanoj atmosferi kojom dominira cijeli film, uz autentičnu scenografiju, kostimografiju, rekvizite i sve ostalo što je pripadalo tridesetim i poslijeratnim godinama prošlog stoljeća. Coppola i Puzo surađivali su na scenarijima sva tri dijela, postižući kompaktnost koja je bila nužna. Lagano lepršajući građena je priča koju su željeli pokazati - a ona je sadržavala kroniku skoro triju generacija, stotinu likova kompliciranih životnih putova i interesa.
   Postoji obitelj i postoji OBITELJ, a "Kum" je oboje. Upečatljiva priča o dometima i moći obitelji Corleone ostvarene preko Mafije; ali i priča o ljubavi, ponosu i časti tih ljudi i njihovih privatnosti. Priča započinje (jasno, prva dva dijela promatrana kao cjelina) mladim Vitom Andolinijem (Oreste Baldini) koji bježi u njujoršku Malu Italiju kao osmogodišnji dječak, jedini preživjeli nakon vendete, krvne osvete protiv njegove obitelji na rodnoj Siciliji. Dok kao mladić (preuzima prezime Corleone kao sjećanje na rodno mjesto ali i zbog promjene identiteta) uči kako preživjeti u "poslovanju" vodećih bandi New Yorka, Vito (Robert De Niro) se sve više učvršćuje u operacijama podzemlja, istovremeno učeći o zadovoljstvu nakon čina osvete. Vraćajući se na Siciliju godinama kasnije, navodno zbog posla, uspijeva ubiti lokalnog mafijaškog bossa odgovornog za masakr njegove obitelji. Konačno, sačuvana je, točnije osvećena je obiteljska čast i on se vraća u New York, naglo započinjući svoj uspon ka vrhu mafijine piramide. Postaje perspektivni i poštovani KUM kojeg se svi boje ali i poštuju - don Vito Corleone (Marlon Brando), glava jedne od vodećih, vladajućih obitelji velegrada došavši do ogromne moći. Kada mu sva tri sina odrastu, uključuje ih u poslovanje i odgovornost prema organizaciji kojoj je na čelu. Tu je Sonny (James Caan), najstariji sin predviđen za nasljednika, eksplozivnog karaktera, oštar i gnjevan; Fredo (John Cazale), slab i naivan, pomalo budalasti sin preplašen svime što se oko njega događa; te Michael (Al Pacino), najmlađi i najobrazovaniji sin kojem je namijenjena guvernerska/senatorska (poštena građanska !?) funkcija, a koji je razapet između obitelji i osjećaja prema njoj, te svoje borbe protiv nasilja, moći i brutalnosti. Don Vito Corleone patrijahalni je poglavar obitelji koji je djeci podario obrazovanje i rigorozna načela sicilijanskog kraja prilagođena zahtjevima američkog načina života. No, njegova prava obitelj zapravo je mnogo šira - njemu se obraćaju za savjete i pomoć, a unatoč tome što je sagradio imperij na izigravanju zakona, don Vito se tim strože pridržava vlastitih. Pri tome imajući na platnom spisku mnoge utjecajne ljude američkog društva. Ipak, među sicilijanskim obiteljima vlada tek prividna sloga, i u borbi za vlast biti će ugroženi don Vitovi najbliži, čak i on sam. Odbija prihvatiti ostalih pet vladajućih mafijaških obitelji ne želeći sudjelovati u narko-poslovima, pokrećući istovremeno brutalni gangsterski rat koji rezultira napadom na njega. Teško i kritično ranjen prenosi svoju moć i zapovijedi na Sonnyja. Međutim, Michael je taj koji osvećuje oca zbog čega se prisiljen skrivati na Siciliji. Upravo na tom mjestu otkriva sve tajne i žestinu koje su njegovu obitelj motivirale u životu. Tu se zaljubljuje i ženi, ali uskoro njegova supruga pogiba od bombe namijenjene njemu, sasvim slučajno mu spašavajući život u organiziranoj uroti pokrenutoj iz New Yorka. Sonny, kao novi Don obitelji, misli jedino na osvetu i u svojoj eksplozivnosti i neopreznosti ulijeće u klopku naručenog ubojstva. Nakon smrti najstarijeg sina oporavljeni Vito kapitulira i pristaje se udružiti sa ostalim mafijaškim obiteljima u narko-trgovini. Kada se Michael napokon vrati sa Sicilije, preuzima ulogu Dona. Iako mu je svojedobno namijenjena drugačija karijera, sada je on potpuno hladnokrvna osoba, suprotna od one koja je napustila New York. Više to nije osjećajni i pošteni, iskreni Michael Corleone. Ponovo pronalazi Kay (Diane Keaton), svoju ljubav iz koledža i nagovara je da se uda za njega, obećavajući joj kako će poslovanje svoje obitelji usmjeriti prema zakonskim okvirima. Ali tada bolesni don Vito, sada iscrpljen i slab u svojoj moći, umire od srčanog udara i Michael preuzima svu kontrolu. Naređuje ubojstva nekih glavešina njujorških mafijaških obitelji te kontrolirajući svu moć ostaje potpuno sam, nadmoćan i bez konkurencije. On je KUM.

   Jedan od najvećih hollywoodskih kritičarskih i komercijalnih uspjeha, „Kum“ ne samo da je nadišao očekivanja, već je uspostavio nova mjerila za američku kinematografiju. (kritičarski konsenzus / Rotten Tomatoes)

   Jedna od najbrutalnijih i najdirljivijih kronika američkog života. (Vincent Canby / The New York Times)

   1992. „Kum“ je zauzeo 6. mjesto u Sight & Sound anketi (provedenoj među redateljima) Najvećih filmova svih vremena
   1998. U anketi Time Outa „Kum“ je proglašen najboljim filmom svih vremena.
   1999. Village Voice svrstao je „Kuma“ na 12. mjesto liste "Najboljih filmova 20. stoljeća" na temelju ankete među svjetskim kritičarima.
   1999. Entertainment Weekly proglasio ga je najvećim filmom ikad snimljenim.
   2002. U novoj anketi Sight & Sounda, filmski redatelji su „Kuma“ i njegov nastavak proglasili drugim najboljim filmom ikad; odvojena anketa kritičara stavila je „Kuma“ na četvrto mjesto.
   2002 „Kum“ je bio rangiran kao drugi najbolji film svih vremena prema britanskom TV kanalu Film4. Prvi je „Star Wars Episode V: Imperij uzvraća udarac“.
   2005. Časopis Time imenovao ga je jednim od 100 najvećih filmova u posljednjih 80 godina (odabrani filmovi nisu rangirani).
   2006. Savez američkih pisaca, West, proglasivši ga je drugim na listi 101 najvećeg scenarija (nakon „Casablance“).
   2008. Zauzeo je 1. mjesto na  listi 500 najboljih filmova svih vremena u časopisu Empire.
   2008. Nalazi se na 50. mjestu liste "100 najvećih filmova" uglednog francuskog časopisa Cahiers du cinéma.
   2010. Guardian je film rangirao na 15. mjesto na listi 25 najvećih umjetničkih filmova.
   2012. Guild of Motion Picture Editors naveo je „Kuma“ kao šesti najbolje montirani film svih vremena na temelju istraživanja vlastitog članstva.
   2012. Film se našao na sedmom mjestu Sight & Sounda - anketa je rađena sa redateljima . U istoj anketi kritičari su je svrstali na dvadeset prvo mjesto.
   2015. Drugi je na BBC-jevom popisu "100 najvećih američkih filmova". Glasali su filmski kritičari iz cijelog svijeta.

   I ne manje važno: Iako su brojni kriminalistički filmovi prethodili „Kumu“, njegov uspjeh - kritički, umjetnički i financijski - bio je okidač za produkciju brojnih prikaza Italo-Amerikanaca kao mafijaša, uključujući i filmove (npr. Scorseseovi "Dobri momci“) i serije (npr. "The Sopranos"). Sveobuhvatno istraživanje talijansko-američke kulture na filmu, provedeno od 1996. do 2001. godineTalijanskog Instituta u Americi, pokazuje kako su barem 300 filmova, koji sadrže Italo-Amerikance kao mafijaše, direktni potomci „Kuma“, u prosjeku devet godišnje.

https://www.imdb.com/title/tt0068646/

UTORAK / 20.07.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: LJETO '42.

Summer of ’42, 1971.
21:30 sati



Summer of ’42, 1971., 104 min. US
   AUTORSKI TIM: Richard A. Roth (producent), Robert Mulligan (redatelj), Herman Raucher (scenarij temeljen na vlastitim životnim iskustvima – nominacija za Oscara), Robert Surtees (fotografija – nominacija za Oscara), Folmar Blangsted (montaža – nominacija za Oscara), Michel Legrand (skladatelj – osvojio Oscara), Albert Brenner i Marvin March (scenografija), Jerry Alpert i Joanne Haas (kostimografija), Ken Chase i Dorothy White (šminka), Tom Overton (zvuk)
   ULOGE: Jennifer O'Neill (Dorothy), Gary Grimes (Hermie), Jerry Houser (Oscy), Oliver Conant (Benjie), Katherine Allentuck (Aggie), Christopher Norris (Miriam), Lou Frizzell (Druggist)
   Tinejdžer Herman Raucher ljetujući na otoku Nantucket sa svojim seksualno opsjednutim prijateljima, Oscyjem i Benjijem, tijekom Drugog svjetskog rata upoznaje Dorothy, dvadesetogodišnjakinju čiji suprug je u ratu. Dok njegovi prijatelji nespretno pokušavaju privoljeti djevojke njihovih godina, Herman se polako sprijatelji sa starijom ženom i zatekne kako se sve više zaljubljuje u nju, sve dok im iznenadna tragedija zauvijek ne promijeni život.
   Herman Raucher napisao je scenarij filma prema iskustvu iz mladosti kada je ljeto '42. godine proveo na Nantucket otoku u Novoj Engleskoj.  Film započinje pričom odraslog Hermija (glas Roberta Mulligana) koji se sjeća ljeta '42...
   Mimo poducentskih očekivanja, film je bio jedan od najvećih hitova te godine, a s obzirom na uloženi novac i jedan od komercijalno najisplatljivijih filmova u povijesti Hollywooda. Dvije godine kasnije je snimljen nastavak pod naslovom „Class of '44" koji opisuje Raucherove doživljaje na koledžu u posljednjoj godini rata, ali je on doživio neuspjeh.    
   POST FESTUM: Prisjećajući se njihovog jedinog (slučajnog) susreta Raucher nije mogao znati da je stigao nekoliko minuta nakon što je dobila obavijest o muževoj smrti. Zbunjena i uznemirena, skoro pripita, više puta je Rauchera zvala imenom svog supruga. Iako su oboje na kraju „uništeni“, suprotno uvriježenom mišljenju, do spolnog odnosa nije došlo. Raucher je to priznao u intervjuu iz 2002. godine, ali u filmu "Dopuštam vam da mislite što želite." Sljedećeg jutra, Raucher je otkrio da je napustila otok, ostavivši iza sebe poruku za njega. Nikad je više nije vidio; njegov posljednji "susret" s njom, dogodio se nakon premijere filma 1971. godine, kada je bila jedna od desetak žena koje su Raucheru napisale pismo tvrdeći da su njegova "Dorothy“. Raucher je prepoznao "pravi" Dorothyin rukopis, a svoj je identitet potvrdila pozivanjem na određene događaje za koje je samo ona mogla znati. Rekla je Raucheru da je godinama živjela s krivnjom da ga je traumatizirala i uništila mu život. I na koncu, napisala mu je da joj je drago što je uspio, te da je najbolje da više ne osvrće na prošlost.

   Hvala redatelju Robertu Mulliganu i uglavnom nepoznatoj glumačkoj postavi na ovom prekrasnom filmu. (Empire Magazine)

   Iako nisam filmofil, očarao me iznad očekivanja. Čuo sam čuo brojne reference na "Ljeto '42", i kad se trebao prikazati na televiziji mislio sam pogledati par minuta, jer me zapravo ne zanima priča od prije 62 godine u filmu snimljenom prije 33 godine. PBS mreža je film pustila bez prekida, a ja sam ga odgledao potpuno očaran. Razloge ne mogu objasniti tipičnom tehničkom analizom, ali me držao u transu podsjećajući me na vlastito odrastanje. (SushilKBirla/IMDB)

   Ovo je uistinu prekrasan film... klasik. Ima svega: romantike, komedije, tuge i podsjećanja na pubertet i punoljetnost. Dijalog između Hermieja i njegova dva prijatelja o seksualnosti prekrasan je i smiješan - tko se nije poistovjetio s njima vraćajući se u mladost. Sjajan film, jedan od onih koje mogu pogledati puno puta i svaki put otkriti nešto drugačije. p.s. Glazbena partitura Michela Legranda je prekrasna. Samo još jedan plus za film. (dhenderson/IMDB)

https://www.imdb.com/title/tt0067803/?ref_=nv_sr_srsg_0

 

UTORAK / 27.07.

KINOTEKA NA BAČVICAMA: ŠETNJA U OBLACIMA

A Walk in the Clouds, 1995.,
21:30 sati



A Walk in the Clouds, 1995., 102 min. US
   AUTORSKI TIM: Gil Netter, David Zucker i Jerry Zucker
(produkcija), Alfonso Arau (redatelj), Robert Mark Kamen, Mark Miller & Harvey Weitzman (scenarij prema talijanskom filmu „Quattro passi fra le nuvole„ iz 1942., redatelja Alessandro Blasettija), Emmanuel Lubezki (fotografija), Don Zimmerman (montaža), Maurice Jarre (skladatelj), David Gropman (scenografija), Judy L. Ruskin (kostimografija), Mindy Hall, Julie Hewett, Denise Paulson (šminka)
   ULOGE: Keanu Reeves (Paul Sutton), Aitana Sanchez-Gijon (Victoria Aragon), Anthony Quinn (Don Pedro Aragon), Giancarlo Giannini (Alberto Aragon), Angelica Aragon (Maria Jose Aragon), Evangelina Elizondo (Guadalupe Aragon), Debra Messing (Betty Sutton)
   Radnja se odvija ljeti 1945. kada se iz rata vraća mladi Paul Sutton kojeg čekaju supruga i posao putujućeg trgovca čokoladom. Na svom (trgovačkom) putu upozna simpatičnu Victoriu Aragon i tokom putovanja sazna njenu žalosnu priču. Naime, kao studentica je zatrudnjela s profesorom i prisiljena je vratiti se na imanje oca koji će je rađe ubiti nego da doživi obiteljsku sramotu. Sutton joj odluči pomoći tako što će se, dok se stvar ne slegne, predstavljati kao njen suprug. Brojna obitelj s oduševljenjem dočeka Victoriju i navodnog supruga, no njezin je otac Alberto užasnut činjenicom da mu se kći udala bez znanja obitelji i to za najobičnijeg prodavača čokolade. S druge strane, stjecajem okolnosti, Paulov boravak na prostranom i prekrasnom imanju se produži i on polagano shvati da se u Victoriju zaljubio.
   Talijanski je film „Četiri koraka do neba“ svojim jetkim, ali toplim prikazom seoskog života najavio poratni pokret neorealizma. „Šetnja u oblacima“ predstavlja remake tog filma, pa se stoga može pretpostaviti da je i pojava poznatog talijanskog glumca Giancarla Gianninija svojevrsni hommage klasicima iz njegove domovine. Što se režisera Araua tiče, on je napravio izvrstan posao koristeći se predivnim lokacijama kalifornijske doline Napa da bi napravio neke od vizualno najfascinantnijih kadrova u posljednje vrijeme. Dobar je i veteran filmske glazbe Maurice Jarre, a ne zaostaju ni glumci, uključujući i Keanu Reevesa kojemu je ovaj put uloga dobro sjela. Ali, zato je scenarij očito podešen "high concept" ideologiji producenata. Šteta, mogla je to biti jedna od boljih melodrama u posljednje vrijeme, ali i ovako je „Šetnja u oblacima“ jedan prilično dobar film. (Dragan Antulov, www.purger.com)
   Najprije treba spomenuti sjajne uloge Giancarla Gianninija i Anthony Quinna. Zatim, vizualnost filma, očito plod artističkih ambicija redatelja Alfonsa Araua, na trenutke uistinu oduzima dah (snimateljsko remek djelo Emmanuela Lubezkog). I ne manje važno: ovo je jedan od zaista rijetkih filmova koji prikazuje jematvu u svoj svojoj raskoši. Svakako preporuka za romantičare i hedoniste. P.S. šteta zadnjih, nepotrebnih, 15-tak minuta. (Vladimir Županović)
   Možda izgleda kao jeftina melodrama, ali mi je godila svojom  nevinošću i povjerenjem. (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
   „Šetnja u oblacima“ uglavnom je lijepa, dobro odglumljena i emocionalno bogata slika.  (Mick LaSalle / San Francisco Chronicle)
   Sjajna, bajkovita romansa koja više ovisi o želji nego o vjerodostojnosti. (Variety)

   Talijanski film (prema kojem je snimljen „Šetnja u oblacima“) „Quattro passi fra le nuvole“, koji je s radnjom smješten na talijansko selo, često se navodi kao svojevrsna preteča ili jedno od prvih ostvarenja neorealizma, te se zbog toga smatra jednim od najznačajnijih filmova u povijesti italijanske kinematografije.
https://www.imdb.com/title/tt0114887/?ref_=fn_al_tt_1

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članarina i ulaznice

S obzirom na epidemiološku situaciju broj mjesta u Kinoteci je smanjen. Ulaznice možete kupiti na blagajni (1. kat) sat prije prve projekcije.

Cijena ulaznica: 20,00 kn
- za organizirane grupe od 10 i više osoba - 15 kn po osobi
- za organizirane grupe od 30 i više osoba - 10 kn po osobi

Godišnja iskaznica (8 besplatnih projekcija, 50% popusta na ulaznice):
- zaposleni 200,00 kn
- umirovljenici, nezaposleni, studenti i đaci 150,00 kn

Za godišnju iskaznicu molimo pošaljite ime, prezime, mail i telefon/mobitel mailom (info@zlatnavrata.hr) ili dođite osobno u Dioklecijanovu 7, Split.

ŠKOLSKA KINOTEKA:
- 10 kn po učeniku za grupe veće od 30 učenika
- 300 kn po projekciji za grupe manje od 30 učenika

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA