KALENDAR DOGAĐANJA 2015. godina

Loggia, Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7

Na izložbi Premijere 43 autorica Nina Dajak predstavlja se sa sljedećim radovima: dvije slike velikih dimenzija i mehanizmom koji producira automatski crtež. Prvu, naslovnu sliku, ovoga ciklusa konstituiraju tri temeljna elementa, koji su u trenutnom fokusu slikarice: žuta pozadina, čavli i veliki natpis „un mensonge“. Rad je vertikalno i horizontalno podijeljen na dvije cjeline. Gornjom lijevom polovicom dominira na žutoj pozadini metalna zavjesa plošnih čavala koji u pravilnom ritmu tvore pravokutnu plohu koja s bočne strane ide u dubinu. Ovi čavli svojom pravilnom, gotovo šablonskom, impostacijom na platnu stvaraju vibracije i jedno valovito presijavanje u oku promatrača dok isti pokušava sagledati varijacije u nijansama na žutoj pozadini. Središnje mjesto na desnoj strani rada zauzima sivi kvadrat na bijeloj podlozi kojem su u donjem lijevom uglu pretpostavljeni bijeli čavli, koji svojom dijagonalnošću prodiru u desnu sekciju slike i plošnost lijeve strane svojim zaokretom uvode u treću dimenziju. Ispod ovih dvaju dijelova rada proteže se natpis un mensonge odnosno jedna laž kao potencijalan odgovor na premisu o kvadratu i natpisu kao podsvjesnoj reakciji na Maljeviča i Magrittea.
Drugi rad nosi naziv Trauma i također počiva na tri elementa: žutoj pozadini, crvenom pravokutniku i sivoj mreži. Sredinom rada, vertikalno izveden, pruža se crveni pravokutnik kojeg s desne strane gotovo potpuno pokriva siva prozirna zavjesa koja poništava snagu crvenih i žutih tonova i njihovu dodirnu distopiju. Ovaj rad referenca je na traumu, tj. odnos traume i osobe, kroz odnos figuracije (realnog) prema apstrakciji prikazan geometrijskim zakonitostima.
Treći rad u seriji čini kvadratični mehanizam sastavljen od bijelih drvenih bočnih stranica i površine ispod koje djeluje elektromotor s magnetima na dvjema polovima. Na staklenoj površini se u jednom smjeru u repetitivnom ciklusu događa mehanički crtež.
Ovaj ciklus predstavlja kustosu i promatraču interpretacijski izazov. Naime, pri opservaciji ovih radova traganje za referencama i sličnostima prestaje sa Magritteom i Maljevičem i gubi se u ovim trima postajama Nininog slikarstva u jednoj sintagmi: istraživanju. Autorica proučava, studira odabrane subjekte: tehniku čavala, geometriju, traumu i automatski crtež. Revnosno se upušta u likovnu racionalizaciju znatiželje i potrebe za produkcijom i u svojem pristupu slikarica nije pomodarski analitična: bez puno razmišljanja o objašnjenju ne bježi u populističke i zvučne sintagme, već autentično reducira teoriju do minimuma i dopušta materijalima da ponude potrebne odgovore.
Anđelko Mihanović

Životopis
Nina Dajak, rođena je 1994. u Splitu. Završila je srednju školi likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparstvo. Trenutno je na trećoj godini preddiplomskog studija Slikarstvo u klasi prof. Gorkog Žuvele.

Liga za prevenciju ovisnosti Split.

Slikarska grupa "Iz bića boja", udruga DOMINE Split.

Izložba geometrijskih crteža Lovre Bakulića.

“...a jedina luč je u našim rukama.”
U sugestivnoj igri svjetla i sjene Dijana Šehić Pirner otkriva semantički potencijal za svoj novi rad, bezazleno nazvan ‘’Igra’’. Iza tog banalnog naziva krije se mnogo ozbiljniji umjetnički koncept koji preispitiva cjelokupni modus operandi povijesti umjetnosti kao institucionaliziranog kolektivnog sjećanja na estetske senzacije određenog historijskog momenta.
No paralelno sa etabliranom vremenskom lentom periodizacije umjetnosti čovječanstva, koegzistira i ‘’lenta odbačenih’’ – umjetnost na koju je stavljena svojevrsna damnatio memoriae, koja nije bila osuđena, ali nije bila ni odobrena. Umjetnost kojoj je vlastita ‘’osrednjost’’ širom otvorila vrata zaborava. Svojim radom Šehić Pirner revitalizira upravo galeriju odbačenih i ‘’nedovoljno
dobrih’’ radova, kako vlastitih, tako i kolega sa Akademije, koji smješteni u izložbeni prostor apstrahiraju naličje čitave povijesti umjetnosti – unutar povijesno inaugurirane umjetničke paradigme ne postoji mjesto za ‘’manje dobre’’. Njihovu umjetničku autonomiju autorica apsolutno dokida upotrebom osvjetljenja UV lampe, svodeći tako njihovo individualno nesavršenstvo na zajednički nazivnik ‘’umjetničkog otpada’’.
Osim toga, uporaba UV lampe naglašava izrazitu subjektivnost percepcije umjetničkog djela. Posjetitelj individualno ulazi u izložbeni prostor, i koristeći se UV lampom kao svojevrsnim kistom transponira izložbeni prostor u privatno slikarsko platno. Krhko carstvo svjetla i sjene stvara fluidno umjetničko djelo koje je u potpunosti ovisno o subjektivnoj intenciji i doživljaju promatrača. Dekonstrukcija kao metoda umjetničke
konstrukcije postaje nositelj umjetničkog creda – Umjetnost nije mrtva, jer umjetnost ne može umrijeti!
Čak i kada bi se nakon određenog momenta prestala stvarati nova umjetnička djela, dekonstrukcijom i rekonstrukcijom cjelokupne povijesti umjetnosti otvorio bi se prostor neograničenom broju permutacija i varijacija. Kao feniks, umjetnost bi izrasla iz umjetnosti. Korištenjem UV lampi umjetnica ‘’se poklanja’’ publici, ona parafrazira Pilatovo Evo čovjeka! i kaže – Evo umjetnosti!, pogledajte je, vaša je, vi odlučite što
ona jest. Razapnite je ili oslobodite.
Ana Žanko

Životopis:
Dijana Šehić (Trogir, 1989) završila je školu likovnih umjetnosti u Splitu. Nakon toga upisuje preddiplomski studij na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Trenutno je na drugoj godini diplomskog studija kiparstva. Izlagala je na studentskim izložbama u Dusseldorfu i Frankfurtu.
Samostalne izložbe:
2014. Nepoznati Netko, Nepoznati Ja
Fast Foward/Galerija umjetnina, Split

U Zlatnim vratima, u okviru Festivala znanosti, možete pogledati foto- izložbu „Meteorološki kontrasti IV“. U to ime, ovdje je jedna filmska posveta njemačkom meteorologu Alfredu Wegeneru. On je prije više od 100 godina iznio teoriju koja je promjenila način na koji razumijemo svijet. Tvrdio je da su svi kontinenti prvobitno bili jedno kopno – nazvao ga je “Pangea,”.
Priču o tome kako je meteorolog izmjenio osnove geologije, The New York Times je ispričao je u kratkom, iznimno lijepom animiranom filmu.

http://www.openculture.com/…/paper-animation-tells-curious-…

„Danas vas grlim“Svi u životu imamo trenutke kada nam treba zagrljaj, ali baš u takvim trenucimanajčešće ostajemo sami i nema nikoga kome bi se mogli obratiti.„Pomažući drugima, pomažemo i sebi“, opće je poznata izreka na koju se referira i koja je ključni koncept ovog djela.Rad Antonia Lazarevića pod nazivom „Danas vas grlim“ nastao jeupravo iz tog razloga, vjerujući da u Splitu postoje ljudi kojima bi trebalo uljepšati dan.Razbijajući monotonost i surovost svakodnevniceumjetnik pokušavazaintrigirati prolaznike i potaknuti ih da razmisle o tome kako provode svoje slobodno vrijeme, jer često ni sami nismo svjesni koliko su nam potrebni ti jednostavni trenuci u kojima dijelimo dio sebe s drugima.Rad je napravljen na mediju filma koji sam po sebi pripada jednom od novih medija vizualnih komunikacija, te ne uključuje samo slikovne već i zvukovne podražaje. Unatoč tome, rad je prvenstveno interakcija s društvom i performans zabilježen u video formatu. Djelo je moguće interpretirati na više načina, ali zanimljivo je to što ne zauzima niti isključivo pozitivno, niti isključivo negativno stajalište, već nastoji prikazati što realniju sliku kolektiva.

Budući da je baziran na vlastitom iskustvu, proučavajući različite uzorke ponašanja nasumično odabranih sudionika, umjetnik propituje vlastita razmišljanja, stanja i osjećaje. Time ovaj projekt ne samo da je socijalni eksperiment, već poprima i osobni karakter.
Umjetnik pristupa radu gotovo ironično ne znajući kakve će biti reakcije ljudi, te hoće li oni uistinu biti spremni prihvatiti nečiji altruizam i dobru volju bez skepticizma i predrasuda.
Cijeli projekt morao je biti izveden potajno. Maštovitom upotrebom kamere, te snimanjem iz zakrilja i skrivenih kutaka, ali i zahvaljujući kolektivnoj preokupiranosti sobom, umjetnik i njegov kamerman vješto bilježe reakcije sudionika neposredno prije, tijekom, ali i nakon izvedbe performansa. Na taj način ovaj video uradak postaje svojevrsna kritika suvremenog društva, te loše komunikacije koja je najveći uzročnik neostvarene potrebe za društvenom interakcijom među generacijama, ali i unutar istih generacija.
Petra Dajak

Životopis:
Antonio Lazarević (Split, 1993.) 2012 god. završio je Školu za dizajn grafiku i održivu gradnju – smjer: Medijski tehničar, iste godine upisuje studij Film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Trenutno je student treće godine.
Umjetnički projekti:
Radionice

Otvaranje izložbe Premijere 47 Ankice Jovanović održat će se u utorak, 7.srpnja 2015. godine u 20:00 sati u Loggi Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Izložba ostaje otvorena do 17.srpnja 2015. godine.

10 BLEOVARSKIH SALONA - fotografije "Šuma okom šumara" (retrospektivna izložba i predstavljanje monografije)