KALENDAR DOGAĐANJA 2020. godina
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 21. siječnja 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 74 / Lucia Mrakovčić.
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2020.
—
Ne postoji jedan dogmatski, vidljiv radni obrazac ili linearan način razmišljanja kojim se može pristupiti izloženoj instalaciji. Umjetnica kroz zaigranu improvizaciju, repetitivnu i meditativnu gestu, vođena šansom, intuicijom, sinkronošću, intenzivnom osobnom refleksijom i sporadičnom logikom, istražuje i propituje vlastite pristupe plastici i mogućnosti njezina oblikovanja. Koristeći se različitim materijalima i tehnikama, ona u svom radu stvara kontraste individualnog i univerzalnog, brzog i usporenog, sakralnog i profanog ili pak prirodnog i kulturnog. Intuitivnim istraživanjem plastike umjetnica želi provoditi transformativnu moć umjetničkog procesa, geste, prostora i samog objekta. Ovakvom strujom misli i bez predodređenog plana i ideje, umjetnica propituje razinu područja nesvjesnog sakupljajući objekte na koje slučajno naiđe, a oni joj zaokupe pažnju, prepoznajući mogućnosti njihova novog supostojanja. Univerzalni predmeti sada postaju dijelom spontanog procesa u kojemu se povezuju s osobnim na potpuno nesvjesnoj razini, i poput postavljenih niti balansiraju u zraku između sigurnih uporišta i pozitivnih oslonaca, kao što su to u ovom slučaju kamenja na podu ili zlatni listići na stropu. Spona kamena i uzorka zlatnih listića nosi i svojevrsnu kulturno umjetničku referencu i zapravo reflektira umjetničinu zadivljenost bizantskim mozaicima, stvarajući solidno uporište koje povezuje niti i predmete na njima, a koji nalikuju našem biću unutar kojega slobodno lutaju sjećanja i misli. Na različitim udaljenostima predmeti koegzistiraju, svojim oblikom, veličinom i težinom, testirajući otpornost i izdržljivost svake od niti. Upravo je to način na koji umjetnica opisuje svoj doživljaj svijeta i testira granice tog doživljaja. Od nedodirljivih i nematerijalnih stanja artikulira se tenzija doživljaja koja nije statična nego u permanentnoj mijeni.
Umjetnica tvori balans između poznatog, opipljivog i razumljivog te nepoznatog, nematerijalnog i nerazumljivog aspekta života. Svaka naizgled racionalna pojava u trenutku može pokazati potencijal razotkrivanja dubljih procesa koji na prvu nisu vidljivi. Pa tako ostvarena materijalna reprezentacija onog spiritualnog u ovom radu postavlja pitanje do koje granice mislimo da je naša prava istina u određenom trenutku dostižna, a koliko je odraz nečeg suspregnutog ili davno već zaboravljenog.
Karla Čudina
—
Životopisi:
Lucia Mrakovčić rođena je u Antwerpenu, Belgija 1982. godine. Studira Kiparstvo na Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Antwerpenu a trenutno preko Erasmus programa studijski boravi na 1. godini diplomskog studija Kiparskog odsjeka Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, u klasi izvanrednog profesora Lorena Živkovića Kuliša.
Karla Čudina studentica je prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Sudjelovala je na projektu publikacije Pisma Vladimira Ardalića Luji Marunu (1893. – 1917.) 2019. i na radionici Skulptura kao kultura 2020. u sklopu istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost Pojavnosti moderne skulpture u Hrvatskoj: skulptura na razmeđima društveno-političkog pragmatizma, ekonomskih mogućnosti i estetske kontemplacije.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Udruga Alumni Ekonomskog fakulteta u Splitu
Filmska večer s gostom - uvodničarom Alenom Munitićem, direktorom Festivala mediteranskog filma u Splitu.
dokumentarni film OVO MIJENJA SVE
Redatelj: Avi Lewis, 2015., SAD/Kanada, 89 min.
Kako egzistencijalnu krizu klimatskih promjena možemo upotrijebiti za poboljšanje ekonomskog sustava.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Grafička mapa zbir je grafičkih listova realiziranih propitkivanjem međuodnosa i mogućnosti tradicionalnih i suvremenih grafičkih tehnika. Eksperimentirajući u domeni matrice, umjetnica ostvaruje tehničke, estetske i emocionalne kvalitete rada. Arhitektura vlastitoga grada te njegovi devastirani i opustošeni interijeri fokalna su točka autoričina interesa. Odsustvo naziva same mape esencijalno je povezano sa semantičkim vrijednostima djela. Ruinirani ambijenti, otuđeni od svakodnevice grada, simbolički evociraju društveno ozračje i kolektivne obrasce ponašanja. Jukstapozicijom grafičkih izraza, umjetnica istražuje diskurs društva i gradske baštine, pri čemu je mogućnost prepoznavanja i reinterpretacije prezentiranih prostora svjesno ostavljena na promišljanje samome promatraču. Neizbježno pitanje koje ova socijalno angažirana tematika svakako nastoji postaviti jest – što se to događa društvu i njegovu poimanju baštine, kao i kulture općenito, da nas je dovelo do ovakve slike grada? Odabrani derutni interijeri gube svoj identitet te se postepeno povlače iz kolektivne gradske memorije. Radovi Ane Marie Delalle suptilno pozivaju na revalorizaciju baštine, mahom one socijalističke i industrijske, kao manje „turistički dopadljive", te ujedno današnjom slikom grada provociraju pojedinca na kontemplaciju udjela individualne inertnosti u kreiranju iste.
Koncipirani kao mapa kružnih kompozicija, ovi grafički listovi afirmiraju umjetničine vještine tradicionalnog interveniranja unutar grafičkog medija, kao i istančan smisao za manipulaciju modusima novih digitalnih medija. Osobnim fotografiranjem selektiranih interijera, dodatnom obradom fotografije u programu „Adobe Photoshop" te naposlijetku, digitalnim UV printom, priređuje se cinčana matrica, spremna za jetkanje u kiselini. Jetkana se matrica u prvoj fazi premazuje crnom bojom, a zatim se, uz pomoć maski, otiskuju kolorizirani segmenti, kreirajući pritom jednostavne geometrijske forme. Grafička mapa tako postaje produktom kombiniranih grafičkih tehnika dubokog tiska fotogravure, suhe igle te autoričinog eksperimentalnog, ali minucioznog idioma unutar grafičkog medija.
Tihana Ćuk
—
Životopisi:
Ana Maria Delalle rođena je u Splitu 1990. godine. Po završetku srednje škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, na kojoj 2017. godine sa završnim radom iz grafike pod mentorstvom profesora Edvina Dragičevića zaokružuje preddiplomski studij. Sa specijalizacijom u grafici, upravo je i diplomirala na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost pod mentorstvom profesorice Maje Zemunik Khoualdi na splitskoj Akademiji. Umjetnica je dosada sudjelovala na nekoliko nacionalnih i međunarodnih skupnih izložbi, a ovo joj je prvo samostalno izlaganje.
Tihana Ćuk, rođena u Splitu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u Konzervatorskom odjelu Uprave za zaštitu kulturne baštine.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
Izložba ostaje je otvorena od 17.6.2020. do 27.6.2020. Možete je razgledati svaki dan od 8.00 do 20.00 sati, osim subotom od 17.00 do 20.00 sati. Nedjeljom i praznikom ne radimo.
Izložbom „Oni/They“ se obilježava Svjetski dan izbjeglica.
Izložba je postavljena u sklopu projekta Udruge „MI“- Split „Izgradnja društva dobrodošlice“ kojim se doprinosi stvaranju uvjeta za kvalitetniju integraciju izbjeglica.
Riječ je o gostujućoj izložbi koja je nastala na inicijativu Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb – JFF Zagreb u suradnji sa Isusovačkom službom za izbjeglice. Poznati hrvatski fotografi Ana Opalić, Mare Milin, Stanko Herceg i Ivan Posavec napravili su portrete četvero izbjeglica iz Sirije, Iraka i Irana. Izložba je inspirirana projektom Studija Aleppa pod nazivom Picturing (new) European citizens, a organizirana pod pokroviteljstvom UNHCR-a Hrvatska.
Na otvaranju svoje iskustvo predstavit će djelatnica Gradskog društva crvenog križa Split, volonter Abdul Mhamid Mostafa, Anita Lunić s Filozofskog fakulteta Odsjek za filozofiju u Splitu te predstavnici Udruge „MI“- Split.
Program: Otvorenje izložbe „Oni/They“
10:30 - 11:00 Izjave za medije
11:00 - 11:10 Uvodno izlaganje - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
11:10 -11:20 Korak po korak do pune integracije – Abdul Hamid Mostafa, volonter
11:20 - 11:30 Integracija kroz volontiranje - Mirela Zorić, Gradsko društvo crvenog križa Split
11:30 - 11:45 Politike prema migrantima - Anita Lunić- Filozofski fakultet u Splitu
11:45 – 12.00 O izložbi „Oni/They“ - Dana Jurman Jakus, Udruga „MI“- Split
12:00 Osvježenje
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 30. lipnja 2020. u 20:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata otvara se izložba PREMIJERE 76 / Mia Minigo.
Otvorenje će se održati na otvorenom prostoru, u atriju restorana Kinoteka - Majstora Jurja 8, uz propisane epidemiološke mjere u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19. Iz atrija restorana će se u ograničenom broju ulaziti u izložbeni prostor.
Izložba ostaje otvorena do 10. srpnja 2020.
—
Izložbom Ostavljeno po strani Mia Minigo teži ukazati na stanje koje ovladava ne samo njezinim rodnim mjestom Podstranom, već i svim ostalim priobalnim područjima Jadrana za pustih zimskih dana. Umjetnica kroz svojih 18 radova vrsno opisuje duh dalmatinskih ljudi i gradova u doba godine kada ulice ne vrve turistima, kada su lokali prazni, plaže mirnije nego ikad, urbani pejzaž lijep i zamuknut. Predmeti koje ona odabire i prikazuje, nekoć neobično važni i korisni, postaju tek mali dio prostora, gotovo utopljeni u njihove pozadine. Naime, koristeći fotografije stvarnih mjesta i događaja koje je sama napravila, autorica vizualnim jezikom bez suvišnih detalja i dodatne naracije izdvaja pojedine predmete iz njihova zimskog okruženja te ih tehnikom sitotiska prenosi na potpuno čistu, bijelu i neutralnu plohu otvarajući ih interpretaciji promatrača i dajući drugačije značenje. Uvelike joj pomaže i ritmično ponavljanje motiva, kojima, mijenjajući boju, daje potpuno novo ruho od onog izvornog, istrošenog od svakodnevnog habanja tijekom sezone. Iako autorica eksplicite ne naginje ni pozitivnoj niti negativnoj kritici samog turizma i njegove pojave, zanimljivo je kako nas ovim radom potiče na promišljanje o nužnosti tih predmeta i o njihovoj funkciji te ukazuje na sve ono što je nju odmalena okruživalo i sada, na koncu, potaknulo nastanak ove serije radova. Osim samog premještanja iz jednog konteksta u drugi, ova djela upečatljiva su po svojoj jednostavnosti, minucioznosti, jasnoći i plastičnosti prikaza stvarnih ali posve običnih predmeta koji su tek prije par mjeseci svjedočili drugačijoj energiji mjesta. Činjenica je da se autoričino rodno mjesto oduvijek borilo s prevelikom razlikom društvene fluktuacije zimi i ljeti, pa ona na ovaj način suptilno ovjekovječuje surovu realnost i pomalo tragičnu sudbinu odloženih predmeta koji čekaju svoju sljedeću smjenu turista.
„Tek turizam stvara spomenike, kroz njegov pogled neprestana mijena gradske svakodnevice postaje slikom vječnosti. Razvoj turizma znači i brže stvaranje spomenika.” – ustvrdit će Boris Groys
Prikazani kroz najviše tri boje i uglavnom u istome spektru, ovi industrijski predmeti i finalni produkti masovne proizvodnje postat će ni više ni manje nego spomenici suvremenog turizma. Dok ćemo na radovima primijetiti razne zapuštene i po strani ostavljene pitare, ležaljke, stolce, držače za suncobrane kao i ostali inventar obližnjih ugostiteljskih objekata na plaži, Mia nam pokazuje kako ovi otuđeni predmeti dobivaju nov intenzitet bivanja premještanjem najprije na neutralnu pozadinu umjetničkog djela, pa onda i u sam prostor izlaganja kao mjesto njihova novog privremenog boravišta.
Viktorija Meštrović Galunić
—
Životopisi:
Mia Minigo rođena je u Splitu 1996. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2015. godine, smjer grafički dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završila je u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija Slikarstva u klasi prof. Vedrana Perkova.
Viktorija Meštrović Galunić, rođena u Zagrebu 1998. godine, studentica je treće godine preddiplomskog studija povijesti umjetnosti i anglistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Trenutno odrađuje stručnu praksu u udruzi Zdravi Grad radeći na projektu Knin – grad s pričom.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Ivana Poljak, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Izložba:
KARAM NATOUR
BLURRED LINES
ZLATNA VRATA, Dioklecijanova 7, Split
Trajanje: 13. srpnja - 27. srpnja 2020.
Radno vrijeme: ponedjeljak-petak 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da Hrvatska udruga likovnih umjetnika Split u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira međunarodnu izložbu „Blurred lines“ arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura. Ulaz je slobodan.
_______________
KARAM NATOUR
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Kustosica: Olga Stefan
_______________
ZAMAGLJENE GRANICE / BLURRED LINES
_______________
Blurred lines izložba je arapsko-izraelskog umjetnika Karama Natoura čije djelovanje odražava dinamiku struktura moći unutar društva. Natour, mladi umjetnik i profesor na Akademiji za umjetnost i dizajn u Bezalelu (Jeruzalem, Izrael) uglavnom djeluje u mediju videa, na koje se onda nadovezuju i njegovi crteži i instalacije. U svom umjetničkom radu, Karam Natour istražuje složenost identiteta, njegove karakteristike, fluidnost, kulturu nasljeđa, rodna pitanja i političko i nacionalno okruženje. Karam Natour se u svojim radovima poigrava i s humorom i ironijom te često uključuje sebe i svoju obitelj. Kustosica projekta je Olga Stefan.
IZ PREDGOVORA ZA IZLOŽBU
_______________
Rad Karama Natoura, nalik samom umjetniku, boravi u međuprostoru. Natour stvara videe, ali i digitalne crteže. Videi su mu ponekad kinematografski, a u drugim trenucima rudimentarni. Lingvistički, on lebdi između hebrejskog, njegovog materinjeg arapskog i globalnog engleskog jezika čije se znanje očekuje od svakog umjetnika. Dijalog je skriptiran i improviziran, metaforičan i konkretan. Maleni događaji i trenuci otvaraju put ka univerzalnim istinama. Kroz humor, Natour nam pokazuje koliko je egzistencija u ovom svijetu dvosmislenosti i neizvjesnosti zapravo ozbiljna. On je ujedno Arapin i Izraelac, umjetnik i građanin, a uvijek pripadnik manjine.
Centralni dio rada je upravo ovaj promjenjiv odnos moći, tema koju on istražuje kroz mizanscenu situacija koje pokušava kontrolirati, ali kojima uvijek prijeti opasnost okončanja u kaosu. U prvim videima koje je napravio, počevši s radom Yoman (2014.) i nastavljajući s Gori mi u glavi (Heat in My Head, 2015.), koristio je svoju bližu i potom širu obitelj. Ključni trenutak u potonjem videu koji bi nam mogao pomoći razumjeti razmjenu moći koja ga zaokuplja nalazi se na početku kada Karam govori svojoj majci: „Govori na hebrejskom, ne na arapskom, i reci nešto inteligentno kako bi mi impresionirala prijatelje“. Ovi prijatelji su zapravo njegove kolege sa Sveučilišta Bezalel, redom izraelski Židovi koji ne govore arapski. Njegova majka ispočetka, izgledajući kao da joj je dosadno, napušta kadar. Onda iznosi neke truizme koje Karam ismijava kao „sramotne“. Ovaj incident se može interpretirati kao tipičan za odnos između majke i sina, ali postavlja se pitanje: tko je nadređen u ovoj razmjeni? Karam kao režiser, njegova majka koja subvertira proces kojeg je on uspostavio ili promatrači za koje je video snimljen na hebrejskom, a kamoli mi, globalna publika, za koju je video kasnije titlovan na engleskom usprkos tome što Karam jasno izjavljuje kako ne želi da ljudi moraju čitati prijevod?
Za Karama je jezik sastavni dio odnosa moći. On je sredstvo kontrole, ali isto tako sredstvo povezivanja i često uzrok nesporazuma. Stoga se njegova funkcija uvijek tematizira u njegovim djelima. Uzmimo video Ništa osobno (Nothing Personal) u kojem umjetnik režira događaj u svom studiju u kojem igra ulogu nepokretnog umjetnika kojemu je potrebna hitna pomoć. Naglo mijenjajući pravce, od stvarnosti prema fikciji, krećući se između metafore i svakidašnjeg govora, Natour istražuje stanje umjetnika kojemu zapravo treba pomoći eksternih sila kako bi dovršio svoje djelo. Ležeći u krevetu u sredini kadra i snimajući cijeli događaj video kamerom s računala, Natour zove hitnu pomoć jer se „ne može pomaknuti i jako ga je strah“, komunicirajući s telefonskim operaterom na engleskom, a ne hebrejskom. I operater i on nabadaju engleski. Nijednom nije u potpunosti ugodno, što ih se dovodi na isti nivo i neutralizira moć većine koja se također manifestira kroz jezik. Snimano u stvarnom vremenu, video prikazuje djelatnike hitne službe kako stižu otprilike nakon tri minute, i to u dva tima (ne samo jednom) čime demonstriraju ekstremnu brigu za misteriozni slučaj nepokretnog umjetnika. „Nešto je u meni što ne mogu izbaciti iz sebe“, Natour jauče. Nakon nekoliko minuta, jedan od paramedicinskih djelatnika primjećuje kameru koja ih snima i spominje to na hebrejskom, ali čini se da ovaj podatak ne uznemiruje ostale. Kratko nakon ovoga, Natour se počinje osjećati bolje. Može se micati i disati normalno. „Ovo je tipični stres“, objašnjava jedan paramedik. Prije odlaska, netko uzima Natourov OIB i podatke zdravstvenog osiguranja te mu poželi brz oporavak. Natour je snimio ovaj video tjedan prije samostalne izložbe kada je bio pod ekstremnim stresom, ne znajući što točno da pripremi za nju. Mnoštvo je slojeva značenja moguće iščitati iz ovog djela, počevši od ograničene slobode pokreta umjetnika koji ovisi o raznim dobroćudnim eksternim silama, publike i sudionika, pa do galerijskih institucija i donatora. Ali naravno, tu je također tema tenzija između manjine i većine koju ublažava obostrano korištenje engleskog, a možda čak i tema etike: što je u redu činiti u ime umjetnosti? Natour se izložio rizicima preuzevši na sebe potencijalne posljedice svojih djela. Možda je čak doveo život bolesne osobe u opasnost u slučaju da druga kola hitne pomoći nisu mogla doći njih. A postojala je naravno i opasnost da paramedici otkriju da je inscenirao situaciju.
Karam Natour je umjetnik koji poduzima ponekad poetske, ponekad besramne analize identiteta, državljanstva, intimnosti i odnosa moći, poigravajući se jezikom i izvodeći akcije uz pomoć ponavljanja, humora i obostranog povjerenja. Ne iznosi nikakve apsolutne političke tvrdnje, a ipak, koristeći sebe i svoju obitelj u svojim videima, on postaje oličenje političkog tijela kroz kojeg možemo shvatiti egzistencijalne konflikte s kojima se on i drugi pripadnici manjina moraju nositi.
Iz predgovora Olga Stefan
KARAM NATOUR
_______________
Rođen u Nazaretu, 1992
Živi i radi u Tel-Avivu
Obrazovanje
2015-2017 MFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv
2011-2015 BFA with honors, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2013 Fall Semester at The University of the Arts, Philadelphia, USA
Predavač
2018-Today Lecturer, Bezalel Academy of Art & Design, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Musrara School of Photography, Jerusalem
2018-Today Lecturer, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv
2019 Visiting Lecturer, Shenkar College, Ramat Gan
2019 Visiting Lecturer, Hamidrasha Art School, Beit Berl College
2019 Visiting Lecturer, Institute for Israeli Art at the Academic College of Tel Aviv-Yafo, Tel Aviv
Samostalne izložbe
2019 “Confessions”, Inta Hotel Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Body Following Spirit”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
2018 “Repeat After Me”, Umm El Fahem Gallery, Umm al-Fahm, Israel
2016 “Following No Mythologies”, Rosenfeld Gallery, Tel-Aviv, Israel
Grupne izložbe
2020 “Bodyscapes”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2020 “Best Interest”, Koresh14, Jerusalem, Israel
2019 “Time Construction”, Jerusalem Boulevarder,Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Londohome, Bucharest, Romania
2019 “Nurse, Nurse”, Manofim Festival Main Exhibition, Jeursalem, Israel
2019 “Family Stories”, Kunstmuseum Bochum, Bochum, Germany
2019 “Drop Dead Funny”, The Brno House of Arts, Brno, Czech Republic
2019 “Spiritualism”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”, Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Heights”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Illuminations”,Yeltsin Center Yekaterinburg, Yekaterinburg, Russia
2019 “Proud To Present”, Beit Romano, Tel Aviv, Israel
2019 “Out of The Box”, Street Gallery of Old Jaffa, Jaffa, Israel
2019 “Fake News – Fake Truth”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2019 “Drywall”, Binyamin Gallery, Tel Aviv, Israel
2019 “Love in the Time of Social Media”, Kunstraum Waldhaus, Zürich, Switzerland
2019 “Personal Expressions”, Mormon University, Jerusalem, Israel
2019 “Illuminations”, Smena Gallery, Kazan, Russia
2018 “Locally”, Modi’in Artist's House, Modi’in, Israel
2018 “Illuminations”, Triumph Gallery, Moscow, Russia
2018 “Plaster 6”, Minus 1 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Outside the Mold”, Hangar 26, Tel Aviv, Israel
2018 “Corridor discourse”, Pasáž, Tel Aviv, Israel
2018 “Seven Rituals to Change the Mood”, Hayarkon 19 Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “Looper”, Tel Aviv Museum of Art, Tel Aviv, Israel
2018 “Shopping”, Haifa Museum of Art, Haifa, Israel
2018 “Pyramid Platform”. Pyramida Center for Contemporary Art, Haifa, Israel
2018 “I to Eye”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Into The Bush”, Office in Tel Aviv Gallery, Tel Aviv, Israel
2018 “ShowReal”, The Photography Gallery of Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2018 “P=0.5”, The Social Gallery, Musrara Mix #18, Jerusalem, Israel
2018 “30x5x5”, Teder, Tel Aviv, Israel
2018 “70/70/70”, The Santa Barbara Center for Art, California, USA
2018 “Hide and Seek”, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2018 “Mixed Chromosome”, MOM ART SPACE, Hamburg, Germany
2017 “Current Affairs”, Tel Aviv Museum, Tel Aviv, Israel
2017 “Masterpiss”, Janco Dada Museum, Ein Hod, Israel
2017 “Yerucham”, ZUMU Museum, Yerucham, Israel
2017 “VOID”, Veinti4/Siete Galería, San José, Costa Rica
2017 “MFA Graduate Show”, Bezalel Academy of Art & Design, Tel Aviv, Israel
2017 “Fresh Paint 9”, The Young Israeli Art Fair, Tel Aviv, Israel
2017 “Aiming for Touch”, P8 Gallery, Tel Aviv, Israel
2017 “The Kids Are All Right”, Oranim College, Tivon, Israel
2016 “Summer 2016”, Rosenfeld Gallery, Tel Aviv, Israel
2016 “Pride”, Under1000 Gallery, Tel-Aviv, Israel
2016 “Center of Gravity”, The Djanogly Visual Arts Center, Jerusalem, Israel
2015 “NY Art Book Fair”, Sternthal Booth, MoMa PS1, New York, USA
2015 “Voice of the Word”, HaZira. Jerusalem, Israel
2015 “Danalouge”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “BFA Graduate show”. Bezalel Academy, Jerusalem, Israel
2015 “Touch Me Baby”. Warehouse 2, Jaffa Port. Tel Aviv, Israel
2015 “Correspondences”. Gershman Hall Gallery. Philadelphia, USA
2015 “Wire Tapping”. Barbur Gallery. Jerusalem, Israel
2015 “Exchange Exhibition”. International Gallery, University of the Arts, Philadelphia, USA
2015 “Memorial to the Goyim”. Hanina Gallery. Tel Aviv, Israel
Projekcije filmskih festivala
2018 ART in Oost, QRU Amsterdam, Netherlands
2018 Bucharest International Experimental Film Festival BIEFF 2018, Bucharest, Romania
2017 15th Tabor Film Festival, Dvor Veliki Tabor, Croatia
2017 63rd International Short Film Festival Oberhausen, Oberhausen, Germany
2017 Street film festival, Tel Aviv, Israel
2016 Jerusalem Film Festival, Jerusalem, Israel
Razgovori i konferencije o umjetnicima
2019 Artist Talk, The Garagd Design, Jerusalem, Israel
2018 Panel Discussion, “Current Affairs” with Doron Rabina, Tel Aviv Museum of Art, Israel
2018 Artist Talk, Thelma-Yellin High School of Art, Givatayim, Israel
2017 Artist Talk, Hamidrasha Art School, Beit Berl College, Israel
2017 No Place Like Home Symposium, The Israel Museum, Jerusalem, Israel
2017 Artist Talk, Video Art Series, The Basis Art School, Herzliya, Israel
Nagrade i dotacije
2020 Young Video Artist Award, Ministry of Science Culture and Sport, Jerusalem
2020 Artport Residency Program Grant, Tel Aviv
2019 La Maison Residency, France
2019 Artis Grant Program, Residency Grant
2019 Ostrovsky Family Fund, Video Grant
2018 The Yehoshua Rabinovich Foundatione Art School, Tel Aviv, Israel
2019 Artist Talk, Bezalel Academy of Art an for the Arts
2018 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Catalogue Grant
2018 Special Mention of the Jury Award, Bucharest International Experimental Film Festival
2017 The Pais Council for Culture and Art, Exhibition Grant
2017 Academic Excellence Award, MFA program, Bezalel Academy of Art and Design
2015 10X10 Prize for Academic Excellence, Bezalel Academy of Art and Design
2012 Revital Serri Z.L. Award, Excellence scholarship, Bezalel Academy of Art and Design
Umjetničke rezidencije
2019 La Maison in Bourgogne, France
2019 Jerusalem Print Workshop, Jerusalem, Israel
Zbirke
Tel Aviv Museum Collection
Haaretz Collection
Janco Dada Museum Collection
Electra Company Collection
Private Collection
_______________
Izložba je organizirana uz potporu Ministarstva kulture, Zaklade Kultura nova, Grada Splita i medijskih pokrovitelja Dalmatinski portal i Radio Sunce.
HŽPP će svima koji žele doći u Split razgledati izložbu osigurati 40% popusta na povratne karte vlakom.
HULU Split – Hrvatska udruga likovnih umjetnika
Obala hrvatskog narodnog preporoda 24 / I
21000 Split
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
21000 Split
+38521361524
info@zlatnavrata.hr
Galerija Zlatna vrata
Dioklecijanova 7
radno vrijeme:
ponedjeljak-subota 10:00-13:00 i 18:00-21:00
Veleposlanstvo Države Izrael u suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom i Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata organizira četvrte po redu „Dane izraelskog filma“ od 3. do 6. rujna 2020. godine. Ove će godine, u Ljetnom kinu Bačvice i u Kinoteci Zlatna vrata, posjetitelji imati priliku pogledati vrhunske izraelske filmove različitih žanrova i pobliže upoznati izraelsku kulturu.
Svjetski dan audiovizualne baštine
O PROGRAMU:
Zbog potrebe jačanja svijesti o važnosti očuvanja audiovizualne baštine od 26. do 31. listopada 2020. Kino mreža u partnerstvu s Hrvatskim državnim arhivom/Hrvatskom kinotekom po četvrti put održat će program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine koji se diljem svijeta tradicionalno obilježava od 2005. godine, kada ga je utemeljio UNESCO.
S obzirom na nepovoljnu situaciju s pandemijom uzrokovanom virusom COVID-19 cijeli program održat će se online, na Vimeo kanalu Kino mreže. Publika će tako moći besplatno pogledati četiri vrijedna filmska djela, arhivsko gradivo iz zbirki Hrvatskog državnog arhiva, dva srednjometražna i jedan dugometražni film za djecu te jedan omnibus za odraslu publiku.
Iako su vrijedan povijesni izvor, audiovizualni zapisi (pokretne slike i snimljeni zvuk) u stalnoj su opasnosti od propadanja. Brojni materijali nepovratno su izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti. Upravo s toga, posebna pažnja pridaje se podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje te se upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.
Jurnjava za motorom (1959.) redatelja Branka Majera srednjometražni je film koji prati radoznalog dječaka koji se uvali u nevolje kada prilikom posjete rođacima na selu sjedne na motocikl koji se iznenada upali. Film je nastao na priči za djecu Jurnjava na motoru hrvatskog književnika Slavka Kolara, koji je napisao scenarij.
Srednjometražni film Piko (1959.) Srećka Weynganda donosi priču o čežnji za roditeljskom nježnošću dječaka Pika čiji su roditelji stalno zaposleni i nemaju vremena za njega dovode do toga da Piko bježi od kuće u svijet gdje se realnost ulice isprepleće sa svijetom njegove mašte.
Sinji galeb (1953.) prvijenac Branka Bauera ekranizacija je romana Družina Sinjeg galeba (Bratovščina Sinjega galeba) slovenskog pisca Tone Seliškara u kojem ćemo pratiti pustolovine dječaka Ive koji uz pomoć prijatelja odlazi u avanturu čamcem na pučinu kako bi otplatio dug pokojnoga oca. Završivši u rukama krijumčara, dječaci preuzimaju brod na kojemu su zatočeni te im se uspješno suprotstave, pritom otkrivši tajnu iz prošlosti kapetana toga broda koja će Ivinog oca osloboditi duga.
Omnibus Ključ iz 1965. godine nastao je po ideji hrvatskog književnika, urednika, novinara i scenarista Fedora Vidasa u kojem su se po prvi puta u režiji igranog filma okušale tada mlade nade Antun Vrdoljak, Krsto Papić i Vanča Kljaković:
Duga ulica (Vanča Kljaković) - Shvativši kasno da je Vera izmislila priču o izgubljenom ključu, samo da bi bila u njegovoj blizini, Borisu ostaje samo sjećanje na jednu noć, tokom koje nije uspio uspostaviti kontakt s toliko željenom osobom; Čekati (Krsto Papić) - Smrću starice koja im je ostavila stan, Sanja i Ivan ne postižu sreću o kojoj su maštali dok su bili bez stana: postaje im jasno da su željeli smrt starice, koja ih je voljela…; Poslije predstave (r: Antun Vrdoljak) - Igrom slučaja ostavši bez ključa od stana, muž i žena prezauzeti svakodnevnim poslovima, doživljavaju u hotelskoj sobi, jednu izuzetnu ljubavnu noć, poslije koje je opet ujutro započeo svakodnevni život.
Program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine održava se u partnerstvu Kino mreže i Hrvatskog državnog arhiva/Hrvatske kinoteke uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Hrvatskog audiovizualnog centra. Svi materijali koji se koriste za održavanje programa arhivsko su gradivo iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Svjetski dan audiovizualne baštine
O PROGRAMU:
Zbog potrebe jačanja svijesti o važnosti očuvanja audiovizualne baštine od 26. do 31. listopada 2020. Kino mreža u partnerstvu s Hrvatskim državnim arhivom/Hrvatskom kinotekom po četvrti put održat će program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine koji se diljem svijeta tradicionalno obilježava od 2005. godine, kada ga je utemeljio UNESCO.
S obzirom na nepovoljnu situaciju s pandemijom uzrokovanom virusom COVID-19 cijeli program održat će se online, na Vimeo kanalu Kino mreže. Publika će tako moći besplatno pogledati četiri vrijedna filmska djela, arhivsko gradivo iz zbirki Hrvatskog državnog arhiva, dva srednjometražna i jedan dugometražni film za djecu te jedan omnibus za odraslu publiku.
Iako su vrijedan povijesni izvor, audiovizualni zapisi (pokretne slike i snimljeni zvuk) u stalnoj su opasnosti od propadanja. Brojni materijali nepovratno su izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti. Upravo s toga, posebna pažnja pridaje se podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje te se upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.
Jurnjava za motorom (1959.) redatelja Branka Majera srednjometražni je film koji prati radoznalog dječaka koji se uvali u nevolje kada prilikom posjete rođacima na selu sjedne na motocikl koji se iznenada upali. Film je nastao na priči za djecu Jurnjava na motoru hrvatskog književnika Slavka Kolara, koji je napisao scenarij.
Srednjometražni film Piko (1959.) Srećka Weynganda donosi priču o čežnji za roditeljskom nježnošću dječaka Pika čiji su roditelji stalno zaposleni i nemaju vremena za njega dovode do toga da Piko bježi od kuće u svijet gdje se realnost ulice isprepleće sa svijetom njegove mašte.
Sinji galeb (1953.) prvijenac Branka Bauera ekranizacija je romana Družina Sinjeg galeba (Bratovščina Sinjega galeba) slovenskog pisca Tone Seliškara u kojem ćemo pratiti pustolovine dječaka Ive koji uz pomoć prijatelja odlazi u avanturu čamcem na pučinu kako bi otplatio dug pokojnoga oca. Završivši u rukama krijumčara, dječaci preuzimaju brod na kojemu su zatočeni te im se uspješno suprotstave, pritom otkrivši tajnu iz prošlosti kapetana toga broda koja će Ivinog oca osloboditi duga.
Omnibus Ključ iz 1965. godine nastao je po ideji hrvatskog književnika, urednika, novinara i scenarista Fedora Vidasa u kojem su se po prvi puta u režiji igranog filma okušale tada mlade nade Antun Vrdoljak, Krsto Papić i Vanča Kljaković:
Duga ulica (Vanča Kljaković) - Shvativši kasno da je Vera izmislila priču o izgubljenom ključu, samo da bi bila u njegovoj blizini, Borisu ostaje samo sjećanje na jednu noć, tokom koje nije uspio uspostaviti kontakt s toliko željenom osobom; Čekati (Krsto Papić) - Smrću starice koja im je ostavila stan, Sanja i Ivan ne postižu sreću o kojoj su maštali dok su bili bez stana: postaje im jasno da su željeli smrt starice, koja ih je voljela…; Poslije predstave (r: Antun Vrdoljak) - Igrom slučaja ostavši bez ključa od stana, muž i žena prezauzeti svakodnevnim poslovima, doživljavaju u hotelskoj sobi, jednu izuzetnu ljubavnu noć, poslije koje je opet ujutro započeo svakodnevni život.
Program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine održava se u partnerstvu Kino mreže i Hrvatskog državnog arhiva/Hrvatske kinoteke uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Hrvatskog audiovizualnog centra. Svi materijali koji se koriste za održavanje programa arhivsko su gradivo iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Svjetski dan audiovizualne baštine
O PROGRAMU:
Zbog potrebe jačanja svijesti o važnosti očuvanja audiovizualne baštine od 26. do 31. listopada 2020. Kino mreža u partnerstvu s Hrvatskim državnim arhivom/Hrvatskom kinotekom po četvrti put održat će program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine koji se diljem svijeta tradicionalno obilježava od 2005. godine, kada ga je utemeljio UNESCO.
S obzirom na nepovoljnu situaciju s pandemijom uzrokovanom virusom COVID-19 cijeli program održat će se online, na Vimeo kanalu Kino mreže. Publika će tako moći besplatno pogledati četiri vrijedna filmska djela, arhivsko gradivo iz zbirki Hrvatskog državnog arhiva, dva srednjometražna i jedan dugometražni film za djecu te jedan omnibus za odraslu publiku.
Iako su vrijedan povijesni izvor, audiovizualni zapisi (pokretne slike i snimljeni zvuk) u stalnoj su opasnosti od propadanja. Brojni materijali nepovratno su izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti. Upravo s toga, posebna pažnja pridaje se podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje te se upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.
Jurnjava za motorom (1959.) redatelja Branka Majera srednjometražni je film koji prati radoznalog dječaka koji se uvali u nevolje kada prilikom posjete rođacima na selu sjedne na motocikl koji se iznenada upali. Film je nastao na priči za djecu Jurnjava na motoru hrvatskog književnika Slavka Kolara, koji je napisao scenarij.
Srednjometražni film Piko (1959.) Srećka Weynganda donosi priču o čežnji za roditeljskom nježnošću dječaka Pika čiji su roditelji stalno zaposleni i nemaju vremena za njega dovode do toga da Piko bježi od kuće u svijet gdje se realnost ulice isprepleće sa svijetom njegove mašte.
Sinji galeb (1953.) prvijenac Branka Bauera ekranizacija je romana Družina Sinjeg galeba (Bratovščina Sinjega galeba) slovenskog pisca Tone Seliškara u kojem ćemo pratiti pustolovine dječaka Ive koji uz pomoć prijatelja odlazi u avanturu čamcem na pučinu kako bi otplatio dug pokojnoga oca. Završivši u rukama krijumčara, dječaci preuzimaju brod na kojemu su zatočeni te im se uspješno suprotstave, pritom otkrivši tajnu iz prošlosti kapetana toga broda koja će Ivinog oca osloboditi duga.
Omnibus Ključ iz 1965. godine nastao je po ideji hrvatskog književnika, urednika, novinara i scenarista Fedora Vidasa u kojem su se po prvi puta u režiji igranog filma okušale tada mlade nade Antun Vrdoljak, Krsto Papić i Vanča Kljaković:
Duga ulica (Vanča Kljaković) - Shvativši kasno da je Vera izmislila priču o izgubljenom ključu, samo da bi bila u njegovoj blizini, Borisu ostaje samo sjećanje na jednu noć, tokom koje nije uspio uspostaviti kontakt s toliko željenom osobom; Čekati (Krsto Papić) - Smrću starice koja im je ostavila stan, Sanja i Ivan ne postižu sreću o kojoj su maštali dok su bili bez stana: postaje im jasno da su željeli smrt starice, koja ih je voljela…; Poslije predstave (r: Antun Vrdoljak) - Igrom slučaja ostavši bez ključa od stana, muž i žena prezauzeti svakodnevnim poslovima, doživljavaju u hotelskoj sobi, jednu izuzetnu ljubavnu noć, poslije koje je opet ujutro započeo svakodnevni život.
Program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine održava se u partnerstvu Kino mreže i Hrvatskog državnog arhiva/Hrvatske kinoteke uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Hrvatskog audiovizualnog centra. Svi materijali koji se koriste za održavanje programa arhivsko su gradivo iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Svjetski dan audiovizualne baštine
O PROGRAMU:
Zbog potrebe jačanja svijesti o važnosti očuvanja audiovizualne baštine od 26. do 31. listopada 2020. Kino mreža u partnerstvu s Hrvatskim državnim arhivom/Hrvatskom kinotekom po četvrti put održat će program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine koji se diljem svijeta tradicionalno obilježava od 2005. godine, kada ga je utemeljio UNESCO.
S obzirom na nepovoljnu situaciju s pandemijom uzrokovanom virusom COVID-19 cijeli program održat će se online, na Vimeo kanalu Kino mreže. Publika će tako moći besplatno pogledati četiri vrijedna filmska djela, arhivsko gradivo iz zbirki Hrvatskog državnog arhiva, dva srednjometražna i jedan dugometražni film za djecu te jedan omnibus za odraslu publiku.
Iako su vrijedan povijesni izvor, audiovizualni zapisi (pokretne slike i snimljeni zvuk) u stalnoj su opasnosti od propadanja. Brojni materijali nepovratno su izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti. Upravo s toga, posebna pažnja pridaje se podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje te se upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.
Jurnjava za motorom (1959.) redatelja Branka Majera srednjometražni je film koji prati radoznalog dječaka koji se uvali u nevolje kada prilikom posjete rođacima na selu sjedne na motocikl koji se iznenada upali. Film je nastao na priči za djecu Jurnjava na motoru hrvatskog književnika Slavka Kolara, koji je napisao scenarij.
Srednjometražni film Piko (1959.) Srećka Weynganda donosi priču o čežnji za roditeljskom nježnošću dječaka Pika čiji su roditelji stalno zaposleni i nemaju vremena za njega dovode do toga da Piko bježi od kuće u svijet gdje se realnost ulice isprepleće sa svijetom njegove mašte.
Sinji galeb (1953.) prvijenac Branka Bauera ekranizacija je romana Družina Sinjeg galeba (Bratovščina Sinjega galeba) slovenskog pisca Tone Seliškara u kojem ćemo pratiti pustolovine dječaka Ive koji uz pomoć prijatelja odlazi u avanturu čamcem na pučinu kako bi otplatio dug pokojnoga oca. Završivši u rukama krijumčara, dječaci preuzimaju brod na kojemu su zatočeni te im se uspješno suprotstave, pritom otkrivši tajnu iz prošlosti kapetana toga broda koja će Ivinog oca osloboditi duga.
Omnibus Ključ iz 1965. godine nastao je po ideji hrvatskog književnika, urednika, novinara i scenarista Fedora Vidasa u kojem su se po prvi puta u režiji igranog filma okušale tada mlade nade Antun Vrdoljak, Krsto Papić i Vanča Kljaković:
Duga ulica (Vanča Kljaković) - Shvativši kasno da je Vera izmislila priču o izgubljenom ključu, samo da bi bila u njegovoj blizini, Borisu ostaje samo sjećanje na jednu noć, tokom koje nije uspio uspostaviti kontakt s toliko željenom osobom; Čekati (Krsto Papić) - Smrću starice koja im je ostavila stan, Sanja i Ivan ne postižu sreću o kojoj su maštali dok su bili bez stana: postaje im jasno da su željeli smrt starice, koja ih je voljela…; Poslije predstave (r: Antun Vrdoljak) - Igrom slučaja ostavši bez ključa od stana, muž i žena prezauzeti svakodnevnim poslovima, doživljavaju u hotelskoj sobi, jednu izuzetnu ljubavnu noć, poslije koje je opet ujutro započeo svakodnevni život.
Program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine održava se u partnerstvu Kino mreže i Hrvatskog državnog arhiva/Hrvatske kinoteke uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Hrvatskog audiovizualnog centra. Svi materijali koji se koriste za održavanje programa arhivsko su gradivo iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Svjetski dan audiovizualne baštine
O PROGRAMU:
Zbog potrebe jačanja svijesti o važnosti očuvanja audiovizualne baštine od 26. do 31. listopada 2020. Kino mreža u partnerstvu s Hrvatskim državnim arhivom/Hrvatskom kinotekom po četvrti put održat će program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine koji se diljem svijeta tradicionalno obilježava od 2005. godine, kada ga je utemeljio UNESCO.
S obzirom na nepovoljnu situaciju s pandemijom uzrokovanom virusom COVID-19 cijeli program održat će se online, na Vimeo kanalu Kino mreže. Publika će tako moći besplatno pogledati četiri vrijedna filmska djela, arhivsko gradivo iz zbirki Hrvatskog državnog arhiva, dva srednjometražna i jedan dugometražni film za djecu te jedan omnibus za odraslu publiku.
Iako su vrijedan povijesni izvor, audiovizualni zapisi (pokretne slike i snimljeni zvuk) u stalnoj su opasnosti od propadanja. Brojni materijali nepovratno su izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja i tehnološke zastarjelosti. Upravo s toga, posebna pažnja pridaje se podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje te se upozorava na hitnu potrebu njihove zaštite.
Jurnjava za motorom (1959.) redatelja Branka Majera srednjometražni je film koji prati radoznalog dječaka koji se uvali u nevolje kada prilikom posjete rođacima na selu sjedne na motocikl koji se iznenada upali. Film je nastao na priči za djecu Jurnjava na motoru hrvatskog književnika Slavka Kolara, koji je napisao scenarij.
Srednjometražni film Piko (1959.) Srećka Weynganda donosi priču o čežnji za roditeljskom nježnošću dječaka Pika čiji su roditelji stalno zaposleni i nemaju vremena za njega dovode do toga da Piko bježi od kuće u svijet gdje se realnost ulice isprepleće sa svijetom njegove mašte.
Sinji galeb (1953.) prvijenac Branka Bauera ekranizacija je romana Družina Sinjeg galeba (Bratovščina Sinjega galeba) slovenskog pisca Tone Seliškara u kojem ćemo pratiti pustolovine dječaka Ive koji uz pomoć prijatelja odlazi u avanturu čamcem na pučinu kako bi otplatio dug pokojnoga oca. Završivši u rukama krijumčara, dječaci preuzimaju brod na kojemu su zatočeni te im se uspješno suprotstave, pritom otkrivši tajnu iz prošlosti kapetana toga broda koja će Ivinog oca osloboditi duga.
Omnibus Ključ iz 1965. godine nastao je po ideji hrvatskog književnika, urednika, novinara i scenarista Fedora Vidasa u kojem su se po prvi puta u režiji igranog filma okušale tada mlade nade Antun Vrdoljak, Krsto Papić i Vanča Kljaković:
Duga ulica (Vanča Kljaković) - Shvativši kasno da je Vera izmislila priču o izgubljenom ključu, samo da bi bila u njegovoj blizini, Borisu ostaje samo sjećanje na jednu noć, tokom koje nije uspio uspostaviti kontakt s toliko željenom osobom; Čekati (Krsto Papić) - Smrću starice koja im je ostavila stan, Sanja i Ivan ne postižu sreću o kojoj su maštali dok su bili bez stana: postaje im jasno da su željeli smrt starice, koja ih je voljela…; Poslije predstave (r: Antun Vrdoljak) - Igrom slučaja ostavši bez ključa od stana, muž i žena prezauzeti svakodnevnim poslovima, doživljavaju u hotelskoj sobi, jednu izuzetnu ljubavnu noć, poslije koje je opet ujutro započeo svakodnevni život.
Program povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine održava se u partnerstvu Kino mreže i Hrvatskog državnog arhiva/Hrvatske kinoteke uz financijsku podršku Zaklade Kultura nova i Hrvatskog audiovizualnog centra. Svi materijali koji se koriste za održavanje programa arhivsko su gradivo iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U utorak, 27. listopada 2020. u 19:00 sati u izložbenom prostoru Loggia, Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Dioklecijanova 7 u Splitu otvara se izložba PREMIJERE 77 / Mihael Frančić Minigo.
Zbog propisanih epidemioloških mjera u svrhu sprječavanja zaraze COVID-19 službenog otvorenja neće biti, a kontrolirani ulaz u izložbeni prostor posjetiteljima će biti omogućen kroz službeni ulaz Centra Zlatna vrata, Dioklecijanova 7.
Izložba ostaje otvorena do 6. studenog 2020.
Umjetnik Mihael Frančić svoj završni rad pod naslovom Satnica, ili u prijevodu na engleski jezik „Per Hour“, realizirao je 2020. godine kao student slikarstva na Umjetničkoj akademiji u klasi red. prof. art. Viktora Popovića i doc. art. Neli Ružić.
Uzimajući u razmatranje problematike kojima se bave suvremeni umjetnici u domeni postkonceptualne prakse, uspostavlja se kontinuitet tumačenja „degradacije“ 20. stoljeća. Naime, tema rada Satnica eksploatacija je radnika zemalja u razvoju koju provode modne kuće poznatih robnih marki. U eksplicitnom očitovanju umjetnika o evidentnom kršenju ljudskih prava, uviđamo njegovo predodređenje za ženski identitet i „SecondHand“ odjeću svjetski poznate robne marke H&M-a. U globalnom smislu, produkcija odjeće zasniva se na promišljanju koncepta ekonomske održivosti i posvemašnjeg liberalizma, što postaje pokretačem i ostalih društvenih trendova. Za aktere suvremenog doba, estetski kanon „zapadnjačke epohe“ može imati značaj plemenite pojave. Ipak, događa se nešto sasvim suprotno, jer se okolnosti loših financijskih uvjeta u kojima se nalaze lokalne zajednice zemalja u razvoju iskorištava isključivo za akt eksploatacije njihova rada i resursa.
Istraživanje i vizualno iskustvo rada Satnica umjetničke je naravi i djeluje kako dopadljivo, tako i transformativno, pri čemu je likovnost izražena u jeziku, odnosno, djelo je shvaćeno simbolički kroz konceptualno-lirski jezik vizualnih umjetnosti. U pozadini rada, eksplicira se kapitalistička ideja kulturne transformacije i pokazuje suosjećanje prema onima iskorištenima. Usto nailazimo na javni medijski prostor oprečnih kazivanja, izrazito emocionalno i socijalno obojen prostor u koji supostoji koncept tipičnog postmodernog kompanijskog PR-a u svijetu u kojem ideja nije doživljena kao kapital, a radnici koji se smatraju ljudskim kapitalom djeluju kao mehanizam. Riječ je o tzv. narodnim magazinima u proizvodnji jeftine „Fast fashion“ odjeće za tržište zapadnjačkog svijeta, što govori o financijskoj moći i simboličkom prostoru trgovačke komunikacije. U radu Satnica, Mihael Stančić poziva se na termin „Fast fashion“ koji koriste suvremeni umjetnici i redefinira isti „bedazzling“ kič-tehnikom koja na pomno poslaganoj ženskoj odjeći informira o vrijednosti radnog sata jedne radnice u zemljama kao što su: Indonezija, Bangladeš, Vijetnam i Kina.
Shvativši da slika ne bi imala istu djelotvornost za ono što je htio postići, umjetnik se odlučio izraziti 4D vizualnom instalacijom u mediju konceptualne skulpture kojom tumači kolektivni zaborav. Način ponašanja i ophođenja prema stanju stvari u aktualnoj zbilji u ekološki riskantnom okružju promiče nužnost promjene i drugog mišljenja.
Vanda Franičević
—
Životopisi:
Mihael Frančić rođen je u Splitu 1998. godine. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2017. godine, smjer Slikarski dizajner. Preddiplomski studij Slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio je 2020. godine u klasi red. prof. Viktora Popovića i doc. Neli Ružić, u čijoj je klasi je, na istoj instituciji student prve godine diplomskog studija Slikarstva.
Vanda Franičević rođena je 1992. godine. Studentica je diplomskog studija hrvatskog jezika i književnosti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Sudjelovala je na projektu Fast Forward Galerije umjetnina u Splitu. Pod mentorstvom prof. dr. sc. Joška Božanića vodila je „Radionicu komiškoga jezika“ u sklopu projekta Rota Palagružona 2016. godine. Imala je priliku biti kustos Ribarskog muzeja Grada Komiže. Članica je Udruge za suvremenu umjetnost KVART.
—
Organizacija projekta:
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
—
Voditelji projekta:
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
—
Realizacija izložbe omogućena je sredstvima Grada Splita i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Svečano otvorenje tadašnjeg Pučkog sveučilišta održalo se 9.11.1925. u 10.00 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Na žalost, ove godine nismo u mogućnosti prirediti svečano obilježavanje dugogodišnjeg rada ustanove usljed nepovoljne sitacije uzorokovane pandemijom.
Isto ćemo obilježiti besplatnom projekcijom filma BEN-HUR: A TALE OF THE CHRIST iz 1925. (http://zlatnavrata.hr/dogadaj/95-godina-od-osnutka-ustanove-ben-hur/1535) u ponedjeljak 09.11. u 19:00 sati.
Budući da je broj mjesta u Kinoteci Zlatna vrata znatno smanjen zbog poštivanja mjera molimo da se predbilježite na mail info@zlatnavrata.hr ili na telefon 021 361 524.
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević
Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata, Split; Umjetnička akademija u Splitu / Slikarski odsjek; Filozofski fakultet u Splitu / Odsjek za povijest umjetnosti
Helena Petrinović, Tamara Visković, Viktor Popović, Vedran Perkov, Petar Katavić, dr.sc. Dalibor Prančević