Neven Hitrec, 2025.Hrvatska, 79'
Uloge: Katja Matković, Jakov Švarc, Aria Dunda, Ramona Ivanda, Tom Rushaidat, Judita Franković Brdar, Igor Kovač, Borko Perić, Vinko Kraljević i Ksenija Marinković.

Popularnoj Paulini P. sada je već jedanaest godina! Iako joj odrasli govore da joj je ovo „najbolji dio života“, Paulini se uopće ne čini tako. U petom razredu dočekat će je profesorica Mirković, stroga nastavnica geografije, kao i Marta iz 5.D, Paulinin prvi bully. Uskoro će otkriti i da njezina draga baka boluje od neizlječive bolesti. U borbi s nevoljama Paulina će se još jednom poslužiti šarmom i bujnom maštom, i izvući jednu vrijednu pouku–da se život ne sastoji samo od pobjeda.

Igor Bezinović, 2025. Hrvatska, Italija, Slovenija, 112'

Hrvatski kandidat za Oscara

Novi film jednog od najosebujnijih hrvatskih filmskih autora, Riječanina Igora Bezinovića, dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, originalan je film kakav dosad nije snimljen u domaćoj kinematografiji, a koji kroz izrazito inovativan stil progovara o fascinantnoj i široj javnosti nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke.

U ovom stilski raskošnom, kreativnom i zaigranom filmu građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.

Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš… Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke ovim su filmom, nakon 100 godina, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i kroz film ispričati svoju verziju događaja.

Svoju svjetsku premijeru Fiume o morte! imao je na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio dvije nagrade - glavnu nagradu Tiger natjecanja te nagradu kritičara FIPRESCI što ga čini prvim hrvatskim filmom koji se nagrađen u prestižnoj natjecateljskoj konkurenciji tog festivala.

Harris Dickinson,  UK, US, 2025., 99'
Uloge: Charlie Hall, Harris Dickinson, Helena Bonham Carter, Stephen Graham, Erin Kellyman

Harrisa Dickinsona publika poznaje kao glumca u filmovima Trokut tuge, Scrapper, The Iron Claw, a njegov prijelaz u režiju rijetko je upačatljiv. Derište (Urchin) stilski se oslanja na britansku tradiciju socijalnog realizma (poput Kena Loacha), ali s modernijim, stiliziranim vizualnim pristupom. Smješten u suvremeni istočni London, film prati sedamnaestogodišnjaka koji pokušava navigirati kroz sustav socijalne skrbi dok se istovremeno brine o svom mlađem bratu. Priča je sirova i naturalistička, fokusirana na pokušaje preživljavanja na marginama društva, ali prožeta trenucima neočekivane nježnosti i vizualne poezije. Dickinson koristi vlastito poznavanje radničke klase Londona kako bi stvorio autentičan portret mladosti koja odbija biti slomljena.

Proveo je mjesece tražeći glavnog glumca po školama i boksačkim klubovima istočnog Londona kako bi postigao maksimalnu autentičnost, a mnogi su dijalozi inspirirani stvarnim razgovorima koje je vodio ili čuo u svom susjedstvu tijekom odrastanja.

Film je nastao u koprodukciji s kultnim studijem A24, premijerno je prikazan u Cannesu, a kritika ga izdvaja kao jedan od naimpresivnijih redateljskih debija novijeg vremena.

The Guardian: "Dickinsonov debi je zapanjujuće samouvjeren. 'Urchin' posjeduje sirovu energiju i srce koje rijetko viđamo u suvremenom britanskom filmu."

Variety: "Kao što je uvjerljiv ispred kamere, Harris Dickinson se pokazuje kao vizionar iza nje. Ovo je film koji boli, ali i iscjeljuje."

IndieWire: "Briljantno snimljen i emocionalno razoran. 'Urchin' je dokaz da Dickinson razumije ljudsku psihu bolje od većine iskusnijih kolega."

Simón Mesa Soto, 2025., Kolumbija, Njemačka, Švedska, 123'
Uloge: Ubeimar Rios, Rebeca Andrade, Guillermo Cardona, Allison Correa, Margarita Soto, Humberto Restrepo

Oscaru Restrepu poezija je smisao života. Kako mu pjesnički integritet nije donio mnogo slave, posvetio se plemenitom statusu pjesnika u opskurnosti. Naravno, uz obilne doze alkohola. No život beskompromisnog umjetnika autsajdera nije lak i Oscarovi odnosi s kćeri i bliskim ljudima u potpunom su rasulu. Kada se zaposli kao profesor u srednjoj školi, među nezainteresiranim učenicima otkriva talentiranu Yurlady, djevojku iz koje poezija i proza teku s lakoćom. Yurlady ima pametnijih stvari od bavljenja stihovima, no Oscar ima misiju – otvoriti joj vrata slave kroz koja sam nikad nije prošao. Pjesnik je dirljiva mješavina apsurda, satire i drame, a premijerno je prikazan u programu Izvjestan pogled u Cannesu, gdje je ovjenčan Nagradom žirija.

Simón Mesa Soto kolumbijski je redatelj, scenarist i producent. Njegov kratkometražni diplomski film Leidi (2014.) nagrađen je Zlatnom palmom u Cannesu. Njegov dugometražni prvijenac Amparo (2021.) premijerno je prikazan na Tjednu kritike u Cannesu, gdje je glavna glumica nagrađena priznanjem Zaklade Louis Roederer za zvijezdu u usponu. Pjesnik (2025.) je njegovo drugo cjelovečernje ostvarenje.

Christian Petzold, 2025. Njemačka, 86'
Uloge: Paula Beer, Barbara Auer, Matthias Brandt, Enno Trebs

Na izletu izvan grada mlada studentica klavira čudom preživi prometnu nesreću. Spašava je Betty, lokalna svjedokinja nesreće koja Lauru poziva k sebi, gdje se nastavlja brinuti o njoj gotovo majčinskom nježnošću. Isprva oprezni i zatvoreni, Bettyn suprug i sin postupno prihvaćaju Lauru u obitelj. No krhku rutinu ubrzo krenu remetiti misteriozni duhovi prošlosti. Novi film nagrađivanog njemačkog redatelja Christiana Petzolda intrigantna je psihodrama između košmara i bajke o traumi, sjećanju i mitu. Film je premijerno prikazan u programu 15 dana autora u Cannesu.

 Christian Petzold (1960.) jedan je od najznačajnijih suvremenih njemačkih redatelja. Uz Thomasa Arslana i Angelu Schanelec, predstavnik je tzv. Berlinske škole filma. Njegovi filmovi Barbara (Srebrni medvjed za najbolju režiju 2012.), Feniks (2014) i Tranzit (2018.) smještaju intimne priče protagonista u mračna razdoblja novije njemačke povijesti. Undine (ZFF 2020.) je suvremena adaptacija Male sirene (Srebrni medvjed za najbolju glumicu), a za film Crveno nebo (ZFF 2023.) osvojio je Nagradu Velikog žirija na Berlinaleu.

Sergei Loznitsa, 2025, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina, 118'
Uloge: Vlad Ivanov, Christian Friedel, Sandra Hüller, Natalia Berezhnaya, Valeriu Andriuta

Najnovije je ostvarenje istaknutog ukrajinskog redatelja precizna je analiza povijesnih traumi i totalitarizma. Film se tematski naslanja na njegove prethodne radove o Nürnberškom procesu i procesima u Kijevu, ali ovaj put dublje ulazi u moralni ponor onih koji provode "pravdu".

Radnja je smještena u poslijeratni ambijent (kasne 1940-e) i prati dvojicu tužitelja na suđenju visokog profila. Dok jedan vjeruje u slovo zakona i objektivnu pravdu, drugi je vođen političkim direktivama i željom za ideološkom odmazdom. Kroz njihove sukobe u sudnici i izvan nje, Loznica razotkriva kako se pravni sustav lako transformira u instrument represije. Film je snimljen u prepoznatljivom redateljskom stilu – dugi, statični kadrovi i hladna atmosfera koja pojačava osjećaj neminovnosti. Iako je riječ o igranom filmu, Loznica koristi crno-bijelu fotografiju i scenografiju koja toliko vjerno simulira arhivske snimke da gledatelj gubi granicu između fikcije i povijesnog dokumenta.

Sergej Loznica jedan je od najvažnijih suvremenih europskih redatelja. Njegov rad obuhvaća i igrane filmove (U magli, Donbas) i dokumentarce temeljene na arhivskim snimkama (Babi Yar. Context, State Funeral), a pristup karakterizira odbijanje sentimentalnosti i fokus na kolektivnu odgovornost, zbog čega je često u središtu javnih i političkih rasprava u istočnoj Europi.

Cineuropa: "Loznica je stvorio klaustrofobično remek-djelo o birokraciji zla. Sudnica ovdje nije mjesto istine, već pozornica za okrutni teatar moći."

Le Monde: "Vizualno stroga i intelektualno beskompromisna drama koja nas tjera da preispitamo što uistinu znači 'pravedno suđenje'

The Hollywood Reporter: "Dva tužitelja su briljantna studija o moralnoj eroziji. Loznica ponovno dokazuje da povijest nije prošlost, već upozorenje koje traje."