Emilia Pérez, 2024. Jacques Audiard, 130 min. FR/BE
Scenarij: Jacques Audiard, temeljen na istoimenom Audiardovom opernom libretu, koji je pak labavo adaptiran iz romana Borisa Razona „Écoute“ iz 2018.
Uloge: Zoe Saldaña, Karla Sofia Gascón, Selena Gomez, Adriana Paz, Marko Ivanir, Édgar Ramírez
   Na svečanosti u Luzernu, 7.12. dodijeljene su Evropske filmske nagrade. “Emilia Pérez” Jacquesa Audiarda najbolji je evropski film 2024. Uz to je nagrađen za režiju, scenarij te glavnu žensku ulogu. Naš predstavnik, kratki film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića, nakon Zlatne palme u Cannesu, osvojio je i Evropsku nagradu kao najbolji kratki film.

   Objavljene su nominacije za Zlatni globus, "Emilia Pérez" ih ima 7: Najbolji film - mjuzikl ili komedija; režija, scenarij, glavna ženska uloga - mjuzikl ili komedija (Karla Sofía Gascón), sporedna ženska uloga (Selena Gomez, Zoe Saldaña) te najbolji film ne-engleskog govornog područja

   Dobitnik nagrade žirija i nagrade za najbolji ženski glumački ansambl na filmskom festivalu u Cannesu!
   Francuski kandidat za nagradu Oscar 2025.!
   Prekvalificirana i podcijenjena, Rita je pravnica zaposlena u velikoj odvjetničkoj tvrtki čije je poslovanje više usmjereno na oslobađanje kriminalaca nego njihovo privođenje pravdi. Jednoga dana ona dobija neočekivanu poslovnu priliku kad ju kontaktira vođa kartela Manitas koji ju unajmi kako bi mu pomogla povući se iz posla prodaje droge putem plana kojeg on u tajnosti priprema već godinama: postati ženom kojom je oduvijek želio biti…
   Jacques Audiard napravio je fantastičan posao pišući i režirajući ove epske priče o ljubavima, životima, istini i iskupljenju, a ako imate priliku vidjeti „Emiliju Pérez“ u kinu, ne dvoumite se. (Julian Lytle / Riotus)
   Ovaj ludi mjuzikl jedan je od najboljih filmova godine. (Kevin Maher / The Times)
   „Emilia Pérez“ je smioni, grozničavi san koji prkosi žanrovima i očekivanjima. Kroz oslobađajuću pjesmu i ples te odvažne vizuale, ova odiseja prati putovanje četiri izuzetne žene u Meksiku, od kojih svaka traga za vlastitom srećom. (rotten tomatoes / 81% pozitivnih kritika)
   Neobično nekonvencionalna feministička priča o četiri zarobljene žene koje traže neku vrstu bijega i zadovoljstva izvan svijeta muškaraca. (Steven Prokopy / Third Coast Review)
   Audiard je stvorio Emiliju da zapanji i odvrati pažnju, ali izvedba Karle Sofije Gascón je ta koja je središte i temelj priče, a glumica je ta koja konačno daje pravi ulog filmu. Ona je njegovo srce i duša. (Manohla Dargis / New York Times)
   "Emilia Pérez" neprestano potresa stvari, pršti idejama i kreativnošću zbog kojih drugi filmovi izgledaju kao da se kreću u pola brzine. (Adam Graham / Detroit News)
   To je zapravo virtuozno djelo: njegovi ekscesi nikada ne prelaze u grotesku, njegove promjene tona uvijek su opravdane, njegove su teme višestruke, ali koherentne. (Dauphiné Libéré / allocine)
https://www.imdb.com/title/tt20221436/?ref_=fn_al_tt_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.
Hell or High Water, 2016. David Mackenzie, 102 min. US
Scenarij: Taylor Sheridan
Uloge: Jeff Bridges, Chris Pine, Ben Foster, Gil Birmingham
Glazba: Nick Cave, Warren Ellis
   Kada banka zaprijeti da će zbog hipoteke preuzeti obiteljsko imanje, braća Toby i Tanner Howard iz Teksasa odluče krenuti u osvetu pljačkajući sve poslovnice banke koja je njihovoj obitelji ugrozila budućnost. Iskusni šerif im ulazi u trag i odlučan ih je zaustaviti iako nailazi na otpor mještana koji podupiru braću u njihovom istjerivanju pravde.
   Žanrovski biser…. Napet, ujedno iznenađujuće duhovit i intrigantan triler “Sve ili ništa” predstavlja klasični žanrovski sukob teksaškog rendžera i pljačkaša banaka, sa izvrsnom glazbom Nicka Cavea i Warrena Ellisa. Nakon maestralno ispričane priče Sicario, scenarist Taylor Sheridan napisao je još jedan intrigantni scenarij za film.
   Na najuglednijem kritičarskom web portalu, Rotten Tomatoes (na jednom mjestu okuplja sve objavljene kritike), film ima 98 % pozitivnih recenzija (ukupno ih je do sada objavljeno 240), s prosječnom ocjenom 8,5 (od 10).
   Već od prve scene, tj. od prve pljačke banke, ovaj će vas film usisati... (www.lonewolf.com.hr)
   Naš Sheridan dobro zna da se 'južno od raja' otvaraju sama vrata pakla. Ovdje nisu prisutni narko karteli i miris smrti da bi to spoznali. Ovdje (op.a. zapadni Teksas) je prisutan očaj i prava slika Amerike. Priča o braći Howard koja cijeli svoj život rade naopake stvari i ne bi bila tako interesantna da to nije ujedno i priča o iskupljenju i buntu, odnosno socijalna kritika vidno posrnule Amerike... (www.ezadar.rtl.hr)
   Izgled filma, fotografija i kamera, jedan su od glavnih aduta filma. Kadrovi neba ispod kojeg gmižu beskonačni kilometri autoceste koja prolazi kroz pustinju izgledaju impresivno. Soundtrack filma je izvrstan (Nick Cave je glavni autor),  pjesme tarantinovski precizno pogađaju trenutak radnje... (Tihomir Polančec / tipo-goodtalking.blogspot.hr)
   Soundtrack filma radili su Nick Cave i Warren Ellis, a iako je album objavljen još u kolovozu, čini se da su autori pričekali da prođe neko vrijeme od objavljivanja albuma “Skeleton Tree” Bad Seedsa, da bi krenuli s promocijom ovog ostvarenja. Objavljen je videozapis uz glavnu temu filma “Comanchiera”, ujedno i najljepši autorski komad glazbe s albuma, koju nose klavir i violina, te stoga više podsjeća na ranije radove ovog dvojca, pogotovo na glazbu iz njihovog prvog vesterna, “The Proposition”, nego brojevi koji se više oslanjaju na atmosferične loopove Warrena Ellisa… (Ivan Laić / www.ravnododna.com)       
http://www.ravnododna.com/nick-cave-warren-ellis-hell-or-high-water-zvuk-modernog-vesterna/#
http://www.imdb.com/title/tt2582782/?ref_=fn_al_tt_1

Un amor, 2024. Isabel Coixet, 129 min. ES
Scenarij: Isabel Coixet i Laura Ferrero prema istoimenom romanu Sare Mese  
Uloge: Laia Costa, Hovik Keuchkerian, Hugo Silva
   Bježeći od gradskog života, tridesetogodišnja Natalia pronalazi utočište u malom selu La Escapa u unutrašnjosti Španjolske. Kada se suoči s neprijateljstvom svog stanodavca i nepovjerenjem lokalnih seljana, Nat se predaje uznemirujućoj seksualnoj ponudi svog susjeda Andreasa. Iz ovog čudnog i konfliktnog susreta raspiruje se proždiruća i opsesivna strast koja će u potpunosti obuzeti Nat, prisiljavajući je da preispita ženu kakvom je mislila da je.
   Film podsjeća na Isabeline najbolje radove, ovaj put dotičući neka temeljna i vječna ljudska pitanja o tome što je ljubav. (Jonathan Holland / Screen Daily)
  „Jedna ljubav“  je povratak u formu za Coixet, ponajprije zbog otvorene,  povremeno uznemirujuće studije seksa kao društvene valute. (Guy Lodge / Variety)
   „Un Amor“ nije baš najlakši, ali njegova psihoseksualna i društvena pitanja ostat će s vama dugo nakon katarzičnog finala. (Ella Feldman / Washington City Paper)
   Redateljica rekonfigurira ideologiju želje i spola u svom posebnom čitanju romana Sare Mesa. (Luis Martínez / El Mundo)
https://www.imdb.com/title/tt26744818/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_in_0_q_Un%2520amor

KLASIK ZA KRAJ: Amarcord, 1973. Federico Fellini, 127 min.
Scenarij: Federico Fellini i Tonino Guerra
Uloge: Bruno Zanin, Magali Noel, Maria Antonietta Beluzzi, Pupella Maggio, Armando Brancia
   Ako spojite amare (voljeti) i amaro (gorko), core (srce) i ricordare (sjećati se) zajedno, dobit ćete Amarcord. (Federico Fellini)
   Filmilm nas vraća u redateljevo djetinjstvo i Rimini 1930-ih koji se karakterizira tradicionalnim prirodnim, društvenim i obiteljskim spektaklima i ritualima (smjena godišnjih doba, prolazak velikog broda, karnevali, fašističke svečanosti, bračne svađe) prožetim đačkim nepodopštinama, lokalnim spletkarenjima i seksualnim odrastanjem…
   Polu - autobiografska priča o starenju, koja spaja oštrinu s besramnom komedijom. Amarcord pripovijeda priču o razuzdanoj skupini likova u Riminiju, Fellinijevom rodnom mjestu. Nadalje, radnja filma je smještena u 1930. godinu, odnosno fašističkuItaliju. Zanimljivo je još napomenuti kako je amarcord riječ na romanjolanskom dijalektu, koja dolazi od talijanske riječi ricordo, što znači sjećam se. Također, treba napomenuti kako je film osvojio 13 raznih filmskih nagrada (među kojima i Oscara za najbolji film na stranom jeziku).
   Jedan od najomiljenijih evropskih filmova svih vremena, pozornost je privukao vještim kombiniranjem intimnih motiva i društvenih rituala te groteskom i komičnim epizodama prožetim nostalgičnim tonom (prizor s korpulentnom trafikanticom lakog morala). Zlo i nemoral ne mogu biti teme ovako nostalgična filma, istodobno intimna poput prisjećanja te široka u tematskom zahvaćanju društvenih slojeva i važnijih zanimanja u malome mjestu, uključujući plemstvo, prostitutke i svećenika. Domišljata kompozicija kadra, sugestivna fotografija, dinamičnost zbivanja i uvjerljiva gluma nadograđeni su glazbom privlačne glavne teme. Fellini je navodno u film uklopio mnoge motive i događaje iz vlastitog odrastanja u Riminiju, koje je iskoristio i u nekim drugim ostvarenjima… (Nikica Gilić, Filmski leksikon)
   Ako je ikada postojao film sazdan isključivo od nostalgije i ushita, od filmaša na vrhuncu svojih moći, onda je to Fellinijev "Amarcord". (Roger Ebert, Chicago Sun Times)
   Možda "Amarcord" nije najbolji Fellinijev film u konkurenciji s "Osam i pol" ili "Slatkim životom", ali je najosobniji, najsveobuhvatniji i "najfellinijevskiji". Ovaj film ustoličio je jedinstven izraz za sve ono što čini izričaj ovog redatelja – "fellinijevski", te zauvijek načinio Fellinija filmskim besmrtnikom. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   „Amarcord“ nije priča o Fellinijevu djetinjstvu, nego o formativnim godinama svakog Mediteranca. (Ivica Ivanišević)
   “Amarcord” je neobičan klasik, konfederacija nezaboravnih scena koje ljudi pamte izolirano, kao da nisu iz istog filma. (Jurica Pavičić)
   Ne znaš tko je više uživao u štorijama o dječačkim ispovijedima i staračkoj pohoti - moji roditelji koji su se prisjećali svojeg dalmatinskog odrastanja ili ja i buraz kao filmofili u pubertetu. (Pavica Knezović Belan)
   Izuzetno komunikativan i osoban osvrt na razdoblje talijanskog fašizma koji je obilježio Fellinijevo odrastanje i formirao njegovu grotesknu poetiku. (Slobodan Šijan)
   Rijetki su filmovi koji kažu sve što se može reći o temi kojom se bave. “Amarcord” je jedan od njih. To je film koji kaže ama baš sve što se može reći o provinciji. Kako sam iz Šibenika, dugo vremena mi je baš “Amarcord” bio najvažniji film ikad snimljen. (Vinko Brešan)
   Bez ikakve dvojbe, Fellinijev „Amarcord“ je remek djelo evropske kinematografije, film koji nikada ne stari i film koji je svjež i nakon desetog gledanja. Film je to u kojem se nakon svakog novog gledanja može pronaći nešto novo i film koji se nakon gledanja ne zaboravlja tako lako, film koji ostaje duboko urezan u pamćenje svojim unikatnim vizualnim stilom i originalnošću. Za „Amarcord“ bi se moglo reći da je posljednji veliki film vjerojatno najslavnijeg talijanskog filmaša svih vremena, Federica Fellinija. (bjelovarac.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0071129/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

SANJAR, UMJETNIK... FILMSKI GENIJ
FEDERICO FELLINI (20. 1. 1920. Rimini - 31. 10. 1993. Rim)
   Federico Fellini je redatelj koji je spajao i balansirao različite, suprotne perspektive u perfektnu harmoniju, vješto upotrebljavao dokumentarističke obrasce i vizualizaciju mašte, ublažavao kritičke stavove melankolijom likova i situacija, isijecao društvenu stvarnost tako da podsjeća na cirkus, nostalgiju razlagao ironijom, a emocije groteskom...
   Još za života smatran je suverenim kritičarem društvenih pojava u građanskom društvu u poslijeratnom razdoblju, odslikavateljem ekonomskog prosperiteta, najrespektabilnijim evropskim redateljem u Sjedinjenim Državama te osoba čija je popularnost bila usporediva s najistaknutijim filmskim zvijezdama njegova doba...
   Fellinijev opus je obavezno štivo za svakoga tko pomišlja biti filmofilom u bližoj ili daljoj budućnosti. Njegov neograničeni talent i kreativnost u svakom mogućem polju filmskog stvaranja, kao i jedinstven redateljski štih očaravaju prilikom svakog gledanja...

      Moji filmovi nisu pravljeni od sjećanja. Tvrdnja da su oni autobiografski je prilično jednostavno objašnjenje. Ja sam sebi skoro sve izmislio: djetinjstvo, likove iz djetinjstva, nostalgiju, snove i sjećanja... To sam učinio da bih uživao u sjećanju. Jer, za mene je pričanje jedina igra koju vrijedi igrati... (Federico Fellini)