DR. STRANGELOVE, ILI: KAKO SAM NAUČIO NE BRINUTI I ZAVOLIO BOMBU
COLUMBIA100
Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb, 1964. Stanley Kubrick, 95 min. UK/USA
Scenarij: Stanley Kubrick, Peter George, Terry Southern i Peter Sellers po romanu Petera Georgea „Crvena uzbuna“
Uloge: Peter Sellers, George C. Scott, Sterling Hayden, Keenan Wynn, Slim Pickens, Peter Bull, James Earl Jones, Tracy Reed
Američki general Jack D. Ripper, psihotični je lik koji Sovjetski Savez smatra velikom prijetnjom ljudskom rodu te naređuje američkoj zrakoplovnoj floti nuklearni napad na isti. Britanski satnik Lionel Mandrake jedini je „racionalan“ i protivi se atomskom napadu na Sovjetski Savez. Zaključavši ih u svoju sobu, general kroz cijeli film satniku objašnjava ozbiljnost opasnosti od Sovjeta...
Probna projekcija bila je zakazana za 22. studeni 1963. godine, na dan atentata na Johna F. Kennedyja. Zbog atentata objavljivanje je odgođeno do kraja siječnja 1964. godine, jer se smatralo da javnost nije raspoložena za takav film. Iako je pri premijeri izazvao podvojene kritike, danas se „Dr. Strangelove“ jednoglasno hvali i smatra klasikom.
Kubrick je snimio vjerojatno najbolju političku satiru stoljeća, film koji je povukao tepih ispod Hladnog rata argumentirajući da, ako „nuklearna zaštita“ uništi sav život na Zemlji, teško je reći što je zaštitila. Humor „Dr. Strangelovea“ se stvara na temelju jednostavnog komičnog principa; ljudi koji pokušavau biti smiješni nisu nikada smiješni kao ljudi koji pokušavaju biti ozbiljni i u tome ne uspijevaju…“Dr. Strangelove“ i „2001: Odiseja u svemiru“ su Kubrickova remek-djela. Ta dva filma dijele zajedničku temu; čovjek stvori strojeve koji funkcioniraju sa savršenom logikom i koji donesu katastrofe. (Roger Ebert/Chicago Sun Times)
‘Dr. Strangelove’ nije samo jedno od nezaobilaznih ostvarenja iz povijesti filmske umjetnosti, već i film koji je istovremeno i bezvremenski, a koji bi danas teško mogao biti snimljen. Premda ideju o kraju svijeta pretvara u sofisticiranu satiričnu zabavu, film pruža dubinski ozbiljnu i snažnu kritiku apsurdnosti rata i vojne logike... (jutarnji list)
Remek-djelo koje je redatelja Stanleyja Kubricka, nakon brojnih dotadašnjih kritika, lansiralo u društvo najboljih filmskih umjetnika, nedvojbeno je jedna od najboljih crnih komedija ikad snimljenih. Kubrick koristi svoj film kao savršenu kritiku besmisla tadašnjih političkih događanja, ali i rata generalno, služivši se satirom kao glavnim umjetničkim sredstvom. „Dr. Strangelove“ teme rata, kraja svijeta i političke nestabilnosti koja je definirala 20. stoljeće servira gledateljima kao bolesnu i morbidnu šalu koja zbunjuje i samo produbljuje osjećaj zastrašenosti i jeze prema prikazanim događajima. Kroz cijeli film se suptilno proteže teza da su ljudi, sa svojom savršenom logikom i brzorazvijajućom tehnologijom, tvorci vlastite propasti. (Tena Trstenjak, www.ziher.hr)
Čak niti zastarjeli politički, vojni i kulturni kontekst „Dr. Strangelovea“ ne mogu oduzeti njegovu bezvremenost i univerzalnu vrijednost. Različita carstva mogu se pojaviti i nestati, različiti ratovi se mogu voditi i gubiti, tehnologija se razvija, ali jedna stvar ostaje ista - stvar koja je tema u svim Kubrickovim filmovima - ljudska nesavršenost. I ta nesavršenost se manifestira u sposobnosti čovječanstva da se uništi. Mizantrop Kubrick nije mogao ne iskoristiti šansu za sarkazam. Zbog toga je „Dr. Strangelove“ istodobno i smiješan i duboko uznemirujuć… (Dragan Antulov)
Jedan od najvećih – i bez sumnje najurnebesnijih – antiratnih izjava ikada stavljenih na film. (Marjorie Baumgarten / The Austin Chronicle)
Film uvijek poručuje nešto, a gledatelj bi morao biti gluh i slijep da ne prepozna mete sarkazma. (James Berardinelli / ReelViews)
Ne samo da je film zločesto smiješan, nego je i subverzivni antiratni film koji pokazuje kako konflikt može eskalirati i kako kraj svijeta lako može doći. (Christopher Null / Filmcritic.com)
https://www.imdb.com/title/tt0057012/?ref_=fn_al_tt_1