IN MEMORIAM JIŘÍ MENZEL: SLUŽIO SAM ENGLESKOG KRALJA
IN MEMORIAM JIŘÍ MENZEL
Proslavio ga je prvi dugometražni film "Strogo kontrolirani vlakovi" iz 1966., za koji je osvojio Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Za Oscara je 1986. nominirana i njegova popularna komedija "Selo moje malo", a brojni drugi njegovi filmovi postali su klasici. U filmovima je kombinirao humanistički pogled na svijet sa sarkazmom i provokativnim temama te je bio važan sudionik češkog novog vala.
Obsluhoval jsem anglického krále, 2006. JiÅ™i Menzel, 120 min. CZ/SK
Scenarij: Jiři Menzel po romanu Bohumila Hrabala
Uloge: Ivan Barnev, Oldrich Kaiser, Julia Jentsch
Priča o zbunjenom pojedincu koji napreduje u životu profitirajući na slučajnim okolnostim. Druga je ovo Menzelova ekranizacija romana Bohumila Hrabala (čiji je roman „Strogo kontrolirani vlakovi“ adaptirao 1967. godine i osvojio Oscara za najbolji strani film.)
Jan Dite je pušten iz zatvora nakon odslužene petnaestogodišnje kazne. Sada se osvrće na svoj život, od vremena prije rata kada je radio kao konobar u elitnom praškom restoranu Pariz i sanjao o tome da postane milijunaš i da je vlasnik hotela. On napreduje zahvaljujući nizu sretnih, povoljnih slučajnosti, iako se uvijek ispostavi da su i one same bile rezultat nekakve prevare ili pogreške. Kada nacisti okupiraju Čehoslovačku, Jan, naivan i neupućen, upadne u uličnu svađu u kojoj mladi Česi uvrijede Njemicu. Uslijedit će romansa i Jan će se naći na strani Njemaca, a da toga nije bio ni svjestan...
Rat, konstantno prisutan, no u početku mahom zanemaren, polako se počinje nadvijati nad događaje, dodavajući slojeve kompleksnosti Janovoj priči koju Menzel nerijetko priča razigranom dinamikom nijemog filma i ekspresionističkom ljepotom kadrova. Jer, redatelj nas je, među ostalim, a preko Jana, pokušao vratiti u (bolju) prošlost kinematografije. U tome je i uspio. "Služio sam engleskog kralja" jedan je od najsjajnijih (kino)memoara 20. stoljeća. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt0284363/?ref_=nm_knf_t2
O ROMANU: Tako ta lirična pripovijest o životu jednog malog običnog čovjeka, punog slabosti i mana istovremeno postaje kronika o jednom vremenu, turobnom i teškom, punom iskušenja i previranja, ali s porukom o neuništivosti čovjeka koji se kroz povijesne mijene probija tegobno i ne bez posljedica, ali ustrajno i postojano, pretvarajući stvarnost u nevjerovatno, ali i omogućujući da i ono nevjerovatno postane stvarno, realno i svakodnevno. (www.lupiga.com)