KINOTEKA NA BAČVICAMA 2023: PLEŠETE LI?

Shall We Dansu, 1996. Masayuki Suo, 118 min. US
Scenarij: Masayuki Suo
Uloge: Koji Yakusho, Tamiyo Kusakari, Naoko Takenaka, Eriko Watanabe, Yu Tokui, Hiromasa Taguchi, Hideko Hara
Unatoč vanjskim znakovima – uspješan posao i uredan obiteljski život – uspješni, ali prezaposleni knjigovođa Shohei Sugiyama počinje osjećati kao da je njegov život „izgubio smjer“. Jedne noći, dok čeka prigradski vlak, ugleda prelijepu ženu melankoličnog izraza lica kako gleda kroz prozor plesnog studija. Opčinjen njezinom ljepotom, Sugiyama prati ženu do njezina plesnog studija i upisuje se na sate dvoranskog plesa...
Na dodjeli nagrada Japanske filmske akademije te je sezone „Shall We Dansu“ osvojio 14 nagrada: najbolji film, najbolji glumac, najbolja glumica, najbolja režija, najbolja fotografija, najbolja režija, najbolja montaža, najbolja rasvjeta, najbolja glazba, najbolji scenarij, najbolji zvuk, najbolji sporedni glumac, najbolja sporedna glumica i debitantica godine.
Elegantno ispričan i izveden, „Shall We Dansu“ predstavlja divnu proslavu izlaska iz vlastite zone udobnost. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Jedan od zabavnijih filmova koje sam vidio u posljednje vrijeme - dobro osmišljena studija likova koja, poput holivudskog filma s vještim scenarijem, manipulira nama, ali nas tjera da nam se sviđa. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
„Plešete li?“ dokazuje da japanski redatelji mogu oblikovati šarmantne filmove poput (staro)holivudskih kolega. Za razliku od australske komedije, „Strictly Ballroom“, koja je koristila natjecanja u plesu kao arenu za romantiku i satiru, „Plešete li?“ koristi natjecanja kako bi istražio borbu jednog čovjeka za slobodu od gušeće represije koja karakterizira japansko društvo. Ovo je film za svakoga tko želi iz kina izići nasmijan. (James Berardinelli)
„Shall We Dansu“ će vas oboriti s nogu. (Steve Davis / Austin Chronicle)
Komedija čiji zaplet se temelji na za zapadno društvo nezamislivim kulturnim normama. Naime, u Japanu se, usprkos više od pola stoljeća izloženosti "zapadnoj" civilizaciji, dodirivanje osoba suprotnog spola na javnom mjestu drži nemoralnim, pa se i na ples gleda, u najmanju ruku, s podozrenjem i prezirom, a muškarci i žene koji odlaze na plesni tečaj riskiraju istu takvu sramotu kao zapadnjaci koji posjećuju striptiz-barove. Utoliko se scenarist i reziser Masayuki Suo mora pohvaliti zbog toga što je s dosta simpatija i prilično odmjerenim pristupom Japanu i ostatku globusa razotkrio skriveni japanski svijet plesnih tečajeva i natjecanja. U tome je imao veliku pomoć dobre glumaćke ekipe, pogotovo Kojia Yakusha, koji je s licem i manirama običnog, skromnog i samozatajnog Japanca pomogao zapadnoj publici da se snađe u mozaiku neobičnih likova... „Plešete li!“ je jedan simpaticni, čovjekoljubivi filmić o ljudima koji pronalaze životnu strast na najneobičnije načine. (Dragan Antulov / purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0117615/?ref_=fn_al_tt_1