PROGRAM KINOTEKE Srpanj 2023.

ZABORAVLJENI KLASICI 90-TIH
Bound, 1996. Larry/Lana & Andy/Lilly Wachowski, 108 min. US
Scenarij: Larry/Lana & Andy/Lilly Wachowski
Uloge: Gina Gershon, Jennifer Tilly, Joe Pantoliano, Christopher Meloni, John P. Ryan, Richard C. Sarafian, Barry Kivel
   Violet čezne za bijegom iz veze s mafijašem i upušta se u aferu sa zavodljivom, bivšom robijašicom Corky. Uskoro, dvije žene kuju plan kako ukrasti 2 milijuna dolara od mafije.
   Htjeli smo se poigrati sa stereotipima i napraviti zabavan film koji će sadržavati seks i nasilje, jer je  to vrsta filmova koje ljudi vole gledati. Film noir je žanr unutar kojeg smo mogli ispričati svoju priču i izokrenuti konvencije, a pritom smo na umu imali radove Billyja Wildera, redatelja koji je imao velikog utjecaja na nas. (braća/sestre Wachowski)
   Ovo je najbolja uloga koju sam ikada dobila. (Gina Gershon)
   Stilski smjer, solidne izvedbe i zabavni neo-noir zaplet čine ga vrijednim gledanja. (konsenzus kritičara / Rotten Tomatoes)
   Zapanjujuća crna komedija koja nam je signalizirala dolazak Wachowskih na filmsku scenu. (James Kendrick)
  Na prvi pogled, „Preko svake mjere” sa sadržajem prepunim nasilja, crnog humora i lezbijskog seksa, izgleda kao eksploatacijski B-triler, koji bi u rukama svakog drugog redatelja u najboljem slučaju postao ono što kritičari danas zovu "gulity pleasure". Ali, braća Wachowsky su odlučila iskoristiti sav svoj talent kako bi taj predlozak ispeglali u savrseni žanrovski proizvod... Ukratko, ovo je film koji konačno vraća u tarantinovskoj eri izgubljenu reputaciju žanru film noirea, te koji predstavlja pravi užitak za gledanje, bilo filmofilima, bilo nezahtjevnim gledateljima. (Dragan Antulov, www.purger.com)
   Briljantan... vješt vizualni prikaz dostojan Hitchcocka ili Briana De Palme. (Brian Eggert / Deep Focus Review)
   "She's a lady" pjeva nam na kraju filma Tom Jones, a mi se pitamo što se ovdje dogodilo. Postoje mnogi krimići i trileri, neki su bolji neki lošiji, neki nas užasnu dok su neki više naklonjeni publici pa nas maze, a mi se pitamo kuda su nestala dva sata nepovratnog vremena. Ali nije uvijek tako, ponekad, ali samo ponekad dogodi se nešto o čemu svi stanovnici Hollywooda pričaju, a rijetko se dogodi - filmska čarolija. (Stavko Kljun, www.popcorn.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0115736/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_6_nm_2_q_Bound%252C%2520

Pacifiction, 2022. Albert Serra, 145 min. FR
Scenarij: Albert Serra
Uloge: Benoît Magimel, Sergi López, Montse Triola
   Katalonski redatelj Albert Serra dosad je bio poznat po svojim povijesno orijentiranim filmovima (“Povijest moje smrti”, “Smrt Luja XIV.”), dok je PRIČA S PACIFIKA smještena u moderno vrijeme i zainteresirana za suvremeno razdoblje. Mjesto zbivanja je Tahiti, najveći otok Francuske Polinezije, gdje se francuski visoki povjerenik De Roller (Benoît Magimel) upliće u lokalne sporove i postaje sve više paranoičan oko toga skriva li njegova vlada nuklearne podmornice uz obalu. Gradacija njegove paranoje pritom proizlazi iz podteksta, atmosfere koja je uvijek na rubu urušavanja. U sličnoj ulozi našao se i glavni glumac – ni on, kao ni lik kojeg glumi, nije znao što se točno oko njega događa, nije imao pristup scenariju, scene su improvizirane na licu mjesta, a snimane su istovremeno trima kamerama od kojih nijedna nije imala primat. Rezultat je politički triler obojen proturječjima, nagađanjima i moralnom dvosmislenošću u pokušaju raskrinkavanja pritajene postkolonijalne strukture moći.
   Narativno oskudan i vizualno fascinantan, „Pacifiction“ je tsunami političkog trilera. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Romantičan. Zavodljiv. Hipnotičan. Neodoljiv. (Nando Salvá / Cinemanía)
   Bilo da film ima nešto politički ozbiljno za reći ili ne - a uvijek postoji sugestija da može – „Pacifiction“ je opojan užitak. (Jonathan Romney / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt13702796/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_3_nm_0_q_Pacifiction%252C%25202022.%2520

American Grafitti, 1973. George Lucas, 112 min. US
Scenarij: George Lucas, Gloria Katz, Willard Huyck
Uloge: Richard Dreyfuss, Ron Howard, Paul Le Mat, Charles Martin Smith, Candy Clark, Mackenzie Phillips, Cindy Williams, Wolfman Jack, Harrison Ford  
   Iza zvučne kulise glazbe pedesetih, koju emitira gusarska radio stanica Jacka Wolfmana, odvija se filmski mozaik o grupi adolescenata i njihovih djevojaka u kratkoj noći prosječnog američkog provincijskog gradića. Prepun iluminiranih natpisa poput nekog flipera, grad predstavlja otvorenu pozornicu njihovih poduhvata. Na kraju se svi nalaze u skupini koja prisustvuje automobilističkoj utrci izmedu Johna Milnera i njegovog rivala Boba Falfe, glavnog u bandi huligana "Pharaons".
   Jedan od najutjecajnijih tinejdžerskih filmova, „Američki grafiti“ zabavan je, nostalgičan i gorko-sladak pogled na posljednje dane nevinosti skupine maturanata. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ne samo sjajan film, već i briljantno djelo povijesne fikcije; nikakva sociološka rasprava nije mogla ponoviti uspjeh filma u sjećanju kako je točno bilo biti živ u tom (kulturološkom) trenutku. (Roger Ebert)
   Malo je filmova koji su tako dobro prikazali žar, tugu, ambicije i (male) poraze generacije mladih Amerikanaca. (Jay Cocks / Time)
   Kada je 1973. godine George Lucas snimio "Grafite", imao je manje od trideset godina, i jedino iskustvo velikog "meštra" do tog trenutka bio je film "THX 1138" (1971). Prije toga Lucas je snimio niz kratkometražnih i jedan dugometražni film, ali bez većeg odjeka. Iako je "THX 1138" upoznala i široka publika, tek ga "Američki grafiti" izbacuju u holivudsku elitu. Uz skromni budžet od 750.000 dolara, snimljen je film koji je do danas ostvario zaradu od preko 60 milijuna dolara. Iste godine kada je snimljen, film je bio nominiran u četiri oscarovske kategorije: kao najbolji film, za scenarij, režiju i sporednu žensku ulogu, ali je ostao bez nagrada.
   Prva pomisao o filmu bila bi kako je to nostalgičan film o američkoj provinciji i odrastanju maloljetnika u želji da postanu zreli ljudi. Sam Lucas je u kasnijim istupima uspoređivao "noć savjesti maloljetnika" s običajima mladih boraca iz "Ratova zvijezda" (Star Wars, 1977.), govoreći kako je u oba slučaja riječ o suprostavljanju agresiji i državnoj tiraniji. Prije nego što je započeo snimanje "Grafita", Lucas je prema svim pokazateljima i nekim vlastitim naznakama proveo dobar dio svog vremena u kinu gledajući više puta "Divljaka" (The Wild One, 1953.) sa Marlon Brandom, "Divljaka sa sela" (Wild In the Country, 1961.) sa Elvis Presleyom, neke rane filmove Paula Newmana, razne varijante filmova tipa "Gradić Peyton" (A Peyton Place, l957.), "Piknik" (Picnic, 1956.) sa Williamom Holdenom, te "Skandal na suncu" (A Summmer Place, 1959.) sa Troy Donohueom. Svi navedeni filmovi su odreda oslikavali pobožnost provincije, zvijezda u usponu i latentnog bunta, ali iako je njihov uticaj prisutan, "Američkim grafitima" se ni u kom slučaju ne može osporiti originalnost.
   "Grafiti" su tipičan američki film, priča o mitskoj, posljednjoj ljetnoj noći jedne grupe tinejdžera, a gradić o kojem je u filmu riječ vjerojatno je onaj isti iz kojeg potječe autor filma, George Lucas. Riječ je o gradiću Modesto na sjeveru Kalifornije, a godina je 1962. (te godine je Lucas imao točno 18 godina i upravo se opraštao od srednje škole, pa je autobiografski element logičan i evidentan). Ta posljednja noć u Modestu simbolizira kraj tinejdžerskog razdoblja. U kratkoj noći istovremeno se isprepliću i vesele i tužne epizode, povezane glasom nevidljivog, ali stalno prisutnog Jacka Wolfmana, voditelja gusarske radio stanice, ali i tvorca gradskog imagea. Konstante u gradu, koje Lucas obrazlaže riječima: "Snimao sam očekujući kako ću postići efekt kakav je moguće vidjeti na jednom fliperu", su automobili i pjesme, pravilno se ponavljajući iz kruga u krug. "Grafiti" su doista jedna igra gdje su zastupljene, ponekad ironijom, ponekad mehanikom, svi stereotipi američke mladosti: hamburger, hot dog, coca cola, kratke čarape u raznim bojama, jeans, konjski rep kao tada dominatni tip ženske frizure, fliperi, upaljači "zippo", crno-bijeli jukebox, "all star" patike, koledž mokasinke u bordo boji sa ušivenim kovanicama, jakne sa zakovicama na ovratniku... Odiseja protagonista nastavlja se sa bocama pive ili whiskyja, džemperima sa izvezenim inicijalima vlastitog imena, kožnim jaknama sa natpisima koji označavaju pripadnost određenoj bandi, široke suknje strukirane za vožnju vespom. I logično, fast food i drive-in. Takvo kino se u filmu zove "Mel's Drive In" i savršeno ugošćuje automobile sa njihovim protagonistima: krasan chevrolet iz 1958., jedan citroen, nevažna vespa, jedan thunderbird, zatim coupe "hot road" sa friziranim motorom, pouzdanim u autotrkama, riskantnim i omiljenim zabavama mladih tog vremena. Skladbe, toliko bitne za ugođaj koji nam je ponuđen, skoro da i ne pripadaju godini u kojoj je smještena fabula. 1962. godina pripada kalifornijskom rocku, ali osim udjela u vidu "Surfin' Safari" Beach Boysa, sva ostala zvučna kulisa pripada starijem periodu. Od mitske "Rock Around the Clock" Billa Halleya iz 1955. godine, Plattersovih "Only You" iz 1955. i "Smoke Gets In Your Eyes" iz 1957., "Sixteen Candles" od Cretsa iz 1959., te "Johnny B.Goode", klasični rock'n'roll standard Chuck Berryja iz 1958. Takoder, Jack Wolfman pušta u eter "Runaway" Del Shannona iz 1961. i nezaboravnu skladbu iz 1953. "Crying In the Chapel" Sonny Tilla & Oriolesa. U samom filmu, ispod crvenih jakni školskog sastava "Herbie and the Heartbeats", koji svira na maturalnoj zabavi, krije se tada poznati "Flash Cadillac and the Continental Kids" koji izvode skladbe "At the Hop" i "She's So Fine", obje iz 1957. godine. Ključ objašnjenja korištenja takve glazbe kao zvučne kulise daje jedan od protagonista koji kategorički tvrdi: "Istinski rock'n'roll nastao je pojavom Buddy Hollyja, ali i nestao njegovom tragičnom smrću."
   "Američki grafiti" je odličan film, ne samo nostalgije radi, već i i kao model za tumačenje mogućeg završetka što su protagonisti radili nakon njega. Jedna od ključnih scena upravo je pri kraju filma kada se Curt začuđen zaustavlja ispred izloga u kojem se nalaze brojni televizori, svi istovremeno uključeni, ali se na svakom odvija drugačiji program. Kao da nudi poruku koja signalizira neizvjesnost i dvoumljenje protagonista u pogledu životnog izbora i svega onog što treba napraviti... (Vladimir Županović)
https://www.imdb.com/title/tt0069704/?ref_=fn_al_tt_1

Un beau matin, 2022. Mia Hansen-Løve, 112 min. FR
Scenarij: Mia Hansen-Løve
Uloge: Léa Seydoux, Melvil Poupaud, Pascal Greggory
   Sandra je mlada majka koja samostalno odgaja kćerku te istovremeno redovito posjećuje bolesnog oca. Dok se ona i njezina obitelj žustro bore oko toga kako ocu osigurati potrebnu skrb, Sandra se ponovno povezuje s Clementom, prijateljem kojeg dugo vremena nije vidjela. Premda se Clement nalazi u ljubavnoj vezi, njih se dvoje uskoro upuštaju u strastvenu aferu…
   Hansen-Løve postiže vrhunac karijere, dajući tiho promišljen i krajnje životan portret neobične interakcije između gubitka i ponovnog rođenja. To je čudesan čin balansiranja koji mi je oduzeo dah. (Mark Kermode / Observer)
   U ovom nježnom, inteligentnom filmu sve ima dvojaku ulogu: žalosnu i razigranu, uplašenu i bestežinsku. (Danny Leigh / Financial Times)
   Klizi tako glatko da jedva primjećujete stabilnu kontrolu koja se vrši iza kamere. Vrhunska, urbana drama za odrasle, koja prikazuje stvarne ljude koji se bore na ključnim raskrižjima u životu. (Hilary A White / Sunday Independent)
https://www.imdb.com/title/tt13482828/?ref_=fn_al_tt_1

Pacifiction, 2022. Albert Serra, 145 min. FR
Scenarij: Albert Serra
Uloge: Benoît Magimel, Sergi López, Montse Triola
   Katalonski redatelj Albert Serra dosad je bio poznat po svojim povijesno orijentiranim filmovima (“Povijest moje smrti”, “Smrt Luja XIV.”), dok je PRIČA S PACIFIKA smještena u moderno vrijeme i zainteresirana za suvremeno razdoblje. Mjesto zbivanja je Tahiti, najveći otok Francuske Polinezije, gdje se francuski visoki povjerenik De Roller (Benoît Magimel) upliće u lokalne sporove i postaje sve više paranoičan oko toga skriva li njegova vlada nuklearne podmornice uz obalu. Gradacija njegove paranoje pritom proizlazi iz podteksta, atmosfere koja je uvijek na rubu urušavanja. U sličnoj ulozi našao se i glavni glumac – ni on, kao ni lik kojeg glumi, nije znao što se točno oko njega događa, nije imao pristup scenariju, scene su improvizirane na licu mjesta, a snimane su istovremeno trima kamerama od kojih nijedna nije imala primat. Rezultat je politički triler obojen proturječjima, nagađanjima i moralnom dvosmislenošću u pokušaju raskrinkavanja pritajene postkolonijalne strukture moći.
   Narativno oskudan i vizualno fascinantan, „Pacifiction“ je tsunami političkog trilera. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Romantičan. Zavodljiv. Hipnotičan. Neodoljiv. (Nando Salvá / Cinemanía)
   Bilo da film ima nešto politički ozbiljno za reći ili ne - a uvijek postoji sugestija da može – „Pacifiction“ je opojan užitak. (Jonathan Romney / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt13702796/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_3_nm_0_q_Pacifiction%252C%25202022.%2520

ZABORAVLJENI KLASICI 90-TIH
Lock, Stock & Two Smoking Barrels, 1999. Guy Ritchie, 106 min. UK
Scenarij: Guy Ritchie
Uloge: Jason Flemyng, Dexter Fletcher, Nick Moran, Jason Statham, P.H. Moriarty, Vinnie Jones, Lenny McLean, Sting, Stephen Marcus
   Radnja je smještena u East End, londonski kvart u kojoj su najunosnije privredne grane vezane uz različite ilegalne djelatnosti. Tom je mladi, ali profesionalni igrač pokera koji nagovori svoja tri prijatelja - Soapa, Eddieja i Bacona - da ulože novac u veliku partiju koju priređuje Harry "Sjekirica", lokalni porno-kralj i gangsterski bos. Igra je, naravno, namještena i četiri mladića, umjesto da se obogate, dužni su 500.000 funti Harryju. Ukoliko za sedam dana ne isplate dug, njima će se pozabaviti Harryjevi utjerivači...
   Ovaj debitantski film je Guyu Ritchieju donio međunarodnu slavu, a svjetskoj publici predstavio Vinnie Jonesa (bivšeg nogometaša) i Jasona Stathama.
   Najbolji britanski krimić nakon „Long Good Friday“ Johna Mackenzieja iz 1980. (John Ferguson / Radio Times)
   Nakon što „posložite“ glavne likove i krene radnja, postaje jasno da ispod besramne MTV pirotehnike leži struktura zamršena poput Feydeauove farse. Guy Ritchie ima vrtoglav dar za pripovijedanje. (David Ansen / Newsweek)
   Kreativan i vrlo pametan. (Bill Gibron / PopMatters)
   „Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške“ jest film autora koji besramno kopira Tarantina i njegove filmove o svijetu sitnog kriminala, bez ikakvog nastojanja da prikrije tu činjenicu. Za razliku od Tarantina, Ritchie je svoj scenarij lišio bilo kakvog moraliziranja, odnosno pop- referenci. Umjesto toga dobili smo jednu tipičnu crnu komedija, prilično dobro režiranu i izmontiranu, s gomilom mladih, nepoznatih glumaca koji nam još jednom dokazuju kako je na polju glume Britanija superiorna Americi. (Dragan Antulov, www.purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0120735/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_4_nm_0_q_Lock%252C%2520Stock%2520%2526%2520Two%2520Smoking%2520Barrels

ZABORAVLJENI KLASICI 90-TIH
Bitter Moon / Lunes de fiel, 1994. Roman Polanski, 139 min. FR/UK
Scenarij: Roman Polanski prema romanu Pascala Brucknera
Uloge: Hugh Grant, Kristin Scott Thomas, Emmanuelle Seigner, Peter Coyote, Victor Bannerjee, Sophie Patel, Stockard Channing, Patrick Albenque
   Brucknerov roman, a i istoimeni film Romana Polanskog nastao po njemu je, pak, sve nego "jednostavna ljubavna priča". Mogao bi proći kao melodrama, ali nikako kao "jednostavna" melodrama.
   Radnja započinje na brodu koji krstari Sredozemljem gdje ukočeni engleski bračni par - Nigel i Fiona susreću svoju suprotnost u paraliziranom američkom književniku Oscaru i njegovoj zanosnoj francuskoj supruzi Mimi. Oscar Nigelu pripovijeda kroniku svoje ljubavne veze s Mimi, s brutalnom iskrenošću iznoseći sve najpikantnije detalje o svim fazama tog neobičnog odnosa koji je zašao u ekstreme. Nigel se sve vrijeme pita kakvu to perverznu igru Oscar igra s njim, ne mogavši ignorirati činjenicu kako se zapalio za Mimi.
   Polanski tretira ovu pomalo dugotrajnu priču o erotskoj opsjednutosti dijelom kao duboko ironičnu crnu komediju, bogatu i mračno uznemirujuću ali, također i opako zabavnu. (Time Out)
   Nema sumnje da je ovo emocionalno najsloženiji film Romana Polanskog. (Jonathan Rosenbaum / Chicago Reader)
   Što god g. Polanski bio – gadan, podrugljiv, mračno subverzivan u svom pogledu na svijet – on definitivno nije dosadan. „Bitter Moon“ je vrsta svjetske klase , prkosno loš film koji ima svoj život. (Janet Maslin /The New York Times)
   Najveće pohvale trebaju ići najfascinantnijem rezultatu castinga. Polanski nije bio baš pretjerano objektivan kada je ulogu Mimi povjerio svojoj supruzi Emmanuelle Seigner, ali s obzirom na osvjedočeni ukus tog umjetnika ne trebamo mu uopće zamjeriti. Emmanuelle Seigner se sjećamo iz filma „Frantic“ gdje je zajedno s Harrisonom Fordom odigrala jednu od najerotičnijih, ali istovremeno i najdirljivijih sekvenci u povijesti kinematografije. Ovdje Polanski daje svim njenim talentima da dođu u potpunosti do izražaja - od izvrsnog izgleda, do sjajnog glumačkog talenta pa sve do dosada nezabilježene plesačke vještine. Ukratko, imamo dosta razloga ne biti sretni zbog činjenice da je Seigner supruga jednog režisera, jer to znači da ćemo je teško vidjeti u filmu ikoga drugog. (Dragan Antulov, www.purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0104779/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je bio na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (imao je 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film - nije jedna nominacija nije potvrđena), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film je imao tri nominacije za Oscara, ali niti jedna nije potvrđena.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

Velvet Goldmine, 1998. Todd Haynes, 123 min. UK/US
Scenarij: Todd Haynes, James Lyons
Uloge: Ewan McGregor, Jonathan Rhys Meyers, Toni Collette, Christian Bale
   Glam rock zvijezda Brian Slade glumi lik po imenu Maxwell Demon koji predviđa svoju smrt na pozornici. Ubrzo nakon što je objavio svoje predviđanje, lažirao je vlastitu smrt i razotkriven je kao prevarant. Desetljeće kasnije, 1984., reporter i bivši obožavatelj, Arthur Stuart, pronalazi bivšeg rockera kako bi napisao članak o njegovom životu i padu.
   Inspirirajući se životima slavnih muzičara – Bowie, Lou Reed, Iggy Pop – srce samoga filma nije u istraživanju dekadencije rokerskoga života nego u snovima obožavatelja - u filmu ga tumači Christian Bale - čije putovanje leži u otkrivanju značenja koja te kulturalne ikone stvaraju za njega. (mmcentar.sczg.hr)
   Haynes čini san tako slatkim, ne možete a da se uvijek iznova ne vratite razornom glamuru i ljepoti „Velvet Goldminea“. (Kristy Puchko / Pajiba)
   Ponavljeno gledanja omogućilo mi je slaganje fragmentirane montaže kao melankolične ode slobodi i onima koji se za nju bore kroz umjetnost. (Jeremiah Kipp / Slant Magazine)
   U konačnici, među ponekad zbunjujućom mješavinom seksa, droga i rock 'n' rolla, postoje istinski nježni trenuci i sveobuhvatno slavljenje različitosti. (Tracey Petherick / Common Sense Media)
   Blistavo nadrealna rock verzija "Građanina Kanea“. (Janet Maslin)
https://www.imdb.com/title/tt0120879/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike. Od 9 nominacija za Oscara, niti jedna nije potvrđena.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE / NAJGLEDANIJI FILMOVI 1. DIJELA SEZONE

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

ZABORAVLJENI KLASICI 90-TIH
Reservoir Dogs, 1992. Quentin Tarantino, 99 min. US
Scenarij: Quentin Tarantino
Uloge: Harvey Keitel, Tim Roth, Michael Madsen, Steve Buscemi, Chris Penn, Eddie Bunker
   Stjecajem okolnosti domaća publika upoznavana je s Tarantinovim opusom najprije preko scenarija (nepotpisan u "Iza ponoći / Past Midnight" te "Prava romansa / True Romance"), zatim preko drugog redateljskog rada ("Pakleni šund") pa tek onda s redateljskim prvijencem (Reservoir Dogs) kojim se snažno nametnuo kao najzanimljiviji filmaš devedesetih.
   Nijedan autor posljednjih godina nije izazvao takvu medijsku buku kao Ouentin Tarantino, i to nakon jednog jedinog filma, hermetične kriminalističke drame "Reservoir Dogs". Tarantino, kojem su odreda svi tepali kao novom guruu nezavisnog filma, prije svega posjeduje izuzetan spisateljski talent koji oblikuju vrckavi dijalozi, crni humor i nesvakidašnja fabula, ali isto tako i realistično prikazivanje brutalnosti što nije prošlo bez optužbi kako svojim radovima glorificira nasilje.
   U britanskim kinima nikada, ali baš nikada nije prikazana integralna verzija filma (problematično je bilo kidanje uha), a isto je slijedilo i povodom vhs/dvd izdanja, kao i povodom TV premijere. Tek je povodom desetogodišnjice izdanje, uz burno negodovanje čuvara morala, na britansko tržište puštena integralna verzija.
   Film o kojem je ovdje riječ opisuje neuspjeli pokušaj pljačke draguljarnice nekolicine kriminalaca: Mr. Whitea, Mr. Orangea, Nice Guy Eddiea, Mr. Pinka, Joe Cabota, Mr. Blondea, Mr. Browna i Mr. Bluea. Kroz njihove kasnije analize u prvi se plan postavlja motiv izdaje, prijateljstva i odanosti dok u segmentarnim flashbackovima pratimo samu organizaciju i realizaciju. Središnji dio filma zauzimaju događaji u skladištu gdje se okupljaju sudionici pljačke ne bi li došli do istine o odgovornosti za neuspjeh. Sve spomenute oblike Tarantinovog rada mogu se vidjeti u „Dogsima“: isprva zamišljenim kao 16 mm film, ali ubrzo razrađen, i predstavljen kao dugometražna, komorna kriminalistička drama maštovito-snažnih dijaloga… (Vladimir Županović)
   Svojevremeno je najosnovaniji napad na Tarantina dolazio iz tabora moralista. Junaci njegovih filmova su kriminalci, talog taloga koji se ne ustručava činiti najokrutnija djela i gotovo je nemoguće pronaći osobu koju itko može identificirati kao pozitivnu. S druge strane, humor kojim je začinjen prikaz tog društvenog dna, čini sve što vidimo u filmu nekako prihvatljvim, tako da se na trenutke smijemo scenama u kojima bismo u svakom drugom trenutku povraćali. „Reservoir Dogs“ zbilja ima neke scene koje ne preporučujem osjetljivijim osobama, i ne bi se iznenadio da vidim ljude kako izlaze iz kina, dok se istovremeno dio publike smije. Ali, mislim da „Reservoir Dogs“ ipak imaju određenu moralnu pouku. Svi junaci filma imaju određen moralni kodeks, koliko god pervertiran bio. Toga kodeksa se drže od prvog do posljednjeg trenutka i zbog njega, a ne zbog vlastite gluposti ili strasti koje ne mogu kontrolirati, čine stvari suprotne zdravom razumu koje će kulminirati u krvavom elizabetanskom raspletu. (Dragan Antulov, www.purger.com)
   Iako je Tarantino ponekad na meti kritičara kao plagijator to su tek pucnji u prazno. Riječ je o filmofilu koji je inspiriran mnogim autorima, posuđuje određene detalje, ali svakom projektu daje vlastiti redateljsko- scenaristički rukopis. (Tihomir Polančec / goodtalking.hr)
   Pojam klasika većinu ljudi podsjeća na nešto staro, gotovo prekriveno prašinom, te u slučaju filma uglavnom crno-bijelo. No, i recentnije su godine za sobom ostavile pristojan broj naslova za koje već sad možemo reći da će ostati zabilježeni u analima kinematografije, uvijek rado gledani, komentirani i proučavani. Jedan od njih svakako je "Reservoir Dogs", film koji je Quentin Tarantino otpočeo svoj put u legendu. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0105236/?ref_=fn_al_tt_1

Nashville, 1975. Robert Altman, 160 min. US
Scenarij: Joan Tewkesbury
Uloge: Keith Carradine, Ned Beatty, Karen Black, Geraldine Chaplin, Shelley Duvall, Scott Glenn, Jeff Goldblum, Barbara Harris, Lily Tomlin
   Nashville u američkoj državi Tennesseeju, središte američke country glazbe, stalno okupljalište slavnih izvođača, njihovih menadžera i aspiranata koji se nadaju da će biti zapaženi. U jeku su pripreme za festival, ali i predizborna kampanja u kojoj mladi politički propagandist Triplett pokušava za promidžbu svoje stranke pridobiti popularnu pjevačicu Barbaru Jean. Atmosfera je grozničava, neurotična, a kulminacija je bezrazložno ubojstvo Barbare Jean. To je, međutim, neočekivano, prilika za mladu, nepoznatu pjevačicu Albuquerque...
   Kad je John Lennon ubijen, zovu me iz Washington Posta i pitaju: "Osjećate li se odgovornim za ovo?" Odgovorio sam im: "Kako to mislite, odgovoran?". WP: "Pa, mislim, ti si taj koji je predvidio da će doći do političkog atentata na zvijezdu."... „I... Pa, ne osjećam se odgovornim , ali zar se vi ne osjećate odgovornim što niste poslušali moje upozorenje? ' (Robert Altman)
   Robert Altman, okorjeli društveni satiričar i cinik, te majstor šortkatovski ispričanih priča,1975. godine snima „Nashville“, jedan od najboljih filmova svoje karijere. Prateći živote 20ak likova koji dijele zanimanje za county glazbu (i nadolazeće izbore), Altman je ponudio interpretaciju američkog društva koje se muči s promjenom tradicionalnih vrijednosti kao što su brak, obitelj, vjernost pa i vlast (svjetovna i duhovna), a sve se to odražava u glazbi koju likovi pjevaju. „Nashville“ izgleda poput divovskog reality showa, a Altman ga je tako i zamislio. Glumci su većinu dijaloga improvizirali, a čak su i sami trebali izmisliti pjesmu koju će pjevati njihovi likovi u filmu (što je Keithu Carradineu osiguralo Oscara za pjesmu `I`m Easy`). (filmski.net)
   Američki film o kojem se najviše pričalo još od „Građanina Kanea“ Orsona Wellesa. (Patrick McGilligan / Boston Globe)
   Epska studija ambicija, pohlepe, talenta i politike u američkoj kulturi, s tim da sama zemlja i glazbena poduzeća služe kao mikrokozmos američkog društva... (Yoram Allon, Del Cullen i Hannah Patterson)
   Rendgenski snimak nelagodne političke duše tog doba... (Ray Sawhill / Salona film)
   Nakon što sam ga vidio osjećao sam se življim, osjećao sam da više razumijem ljude, osjećao sam se nekako mudrije. To je tako dobar film. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   „Nashville“ sam gledao više puta i još uvijek otkrivam detalje koji su mi izmakli...   (Harry Haun / New York Daily News)   
   Robert Altman bilježi hrabrost i cinizam američkog sna u „Nashvilleu“, prostranom epu koji pršti živopisnim izvedbama i nezaboravnom zvučnom podlogom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Jedan od temeljnih filmova sedamdesetih i jedan od najvažnijih filmova u Altmanovoj karijeri. Altman stvara jedinstvenu sliku američke svakodnevice u vrijeme afere Watergate i Vijetnama, ujedno pružajući svoj dosljedni antiratni komentar i kritiku društva. (hrt)
https://www.imdb.com/title/tt0073440/?ref_=fn_al_tt_2

https://www.imdb.com/title/tt0073440/

The Last Waltz, 1978. Martin Scorsese, 118 min. US
Scenarij: Mardik Martin, Martin Scorsese
Uloge: Rick Danko, Levon Helm, Garth Hudson, Richard Manuel, Robbie Robertson, Ronnie Hawkins, Bob Dylan, Paul Butterfield, Bobby Charles, Eric Clapton, Neil Diamond, Emmylou Harris, Dr. John, Joni Mitchell, Van Morrison, Ringo Starr, Muddy Waters, Ronnie Wood, Neil Young
   Oni su najveći band na svijetu. (Bob Dylan)
   Američki Dan zahvalnosti, 25. studenog 1976. Dvorana Winterland u  San Franciscu. Nakon 16 godina turneja „The Band“ se oprašta od publike. „Posljednja večera“ rock'n'rolla počinje rečenicom na crnom ekranu: "Ovaj film treba glasno puštati!".
   Jedan od najboljih rock dokumentaraca ikada pokriva utjecaje i karijeru grupe koju su činili Rick Danko na basu, violini i vokalu; Levon Helm na bubnjevima, mandolini i vokalu; Garth Hudson na klavijaturama, saksofonu i harmonici; tekstopisac Richard Manuel na klavijaturama, bubnjevima, udaraljkama i vokalu; te gitarist-tekstopisac Robbie Robertson kao vokal. Ideja o oproštajnom koncertu nastala je početkom 1976. nakon što je Richard Manuel teško ozlijeđen u brodskoj nesreći. Robbie Robertson je tada počeo razmišljati o prestanku koncertnih aktivnosti, zamišljajući da The Band postane samo studijski bend, slično odluci Beatlesa da prestanu svirati live koncerte 1966. Iako se ostali članovi benda nisu slagali s Robertsonovom odlukom, koncert je ipak definiran u suradnji s velikim promotorom Billom Grahamom u dvorani Winterland, mjestu gdje je The Band debitirao kao samostalna grupa 1969. Iz sadašnje perspektive bila je to zrela odluka vrhunskih profesionalaca koji su znali kad treba stati, kad se treba dostojanstveno povući i sačuvati svoje ime u svijetlim bojama.
   Izvorno, The Band je trebao nastupiti samostalno na oproštajnom koncertu, ali tada se rodila ideja da se pozovu Ronnie Hawkinsa i Bob Dylana, glazbenike koje su najčešće pratili tijekom karijere. Popis gostiju je stalno rastao jer je Robertson želio pozvati ljude koji su snažno utjecali na njihovu glazbu i ljude koji su predstavljali različite glazbene stilove. Nazvao je Billa Grahama i rekao mu da želi koncert koji će biti neka vrsta proslave, kraj jednog poglavlja.
   „Posljednji valcer“ je vremenska kapsula o kojoj govorimo kada govorimo o toj maratonskoj predstavi; za neke obožavatelje koji nikada nisu vidjeli bend uživo, to je obično prva stvar koja im padne na pamet. Više od komandosa iz kućnog benda Ronnieja Hawkinsa, Dylanovih prijatelja iz podruma i pokretača električnog folka, ili čak tipova koji su nam dali revolucionarni „Music from Big Pink“, oni su obični tipovi na pozornici Winterlanda. I vraški dobri muzičari. (The Rolling Stone)
   Malo je koncertnih filmova koji su snimljeni s tako postojanim osjećajem i poštovanjem. (Elvis Mitchell / The New York Times)
   Jedan od najboljih rock dokumenata ikada. (Peter Howell / Toronto Star)
   Više nego što je ovo kolekcija impresivno snimljenih i virtuozno miksanih 'live' pjesama, "The Last Waltz" je vjerojatno najbolja koncertna ploča u povijesti rocka ikada snimljena. (Hartford Couran)
   Zahvaljujući njihovoj glazbi mogli smo osjetiti da je ova zemlja bogatija no što smo slutili, te da nudi mogućnosti koje tek počinjemo spoznavati. U prepletanju instrumentalističkih dionica i preciznog ritma, u vokalnoj harmoniji (gdje svaki glas zadržava vlastitu individualnost) te u napola zagubljenim frazama i skrivenim stihovima leži višeznačnost koja silovito otvara novi svijet. U pjesmama grupe The Band prepoznaje se čežnja za domom; one reflektiraju osjećaj izgnanstva koji određuje naše živote. Smatrali smo da je njihova glazba najprirodniji odraz naših nada, ambicija i sumnji – i bili smo u pravu. (Gail Marcus)
   Imao sam osjećaj da bi se publika mogla uključiti u koncert ako se ne koncentriramo na pozornicu. Osim toga, nakon Woodstocka, tko više želi vidjeti publiku? (Martin Scorsese)
   To je više od jednog dokumenta. Taj ekranizrani koncert predstavlja film koji nešto pripovijeda. (Martin Scorsese)
   The Band je proveo 16 godina na turnejama radeći ovaj posao i bilo je krajnje vrijeme da prestane. Ta nećemo to valjda raditi dvadeset i više godina. Hank Willams, Janis Joplin, Otis Redding, Jimi Hendrix, Elvis Presley ... su tako nešto platili životom. (Robbie Robertson)
   Na kraju smo pozdravili jedni druge svjesni da smo upravo izveli jedno od najboljih glazbenih slavlja u povijesti rock 'n' rolla. Stvarno, stvarno ne može biti bolje od ovoga. (Robbie Robertson)
https://www.imdb.com/title/tt0077838/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_8_nm_0_q_The%2520Last%2520Waltz%252C%25201978.%2520
http://www.rirock.com/hrvatska-i-svijet/the-band-jedna-od-najutjecajnijih-grupa-u-povijesti-rocka/