PROGRAM KINOTEKE Ožujak 2025.

Redatelj: Jesse Eisenberg
Uloge: Kieran Culkin, Jesse Eisenberg, Olha Bosova
2025, US,  90'

David i Benji su rođaci iz New Yorka, koji odlaze u Poljsku kako bi posjetili dom iz djetinjstva svoje pokojne bake, žene koja je preživjela Holokaust, i za koju Benji smatra da je jedina koja ga istinski razumije, iako će perceptivniji gledatelji brzo zaključiti da bakino mišljenje o njemu nije baš onakova kakvim ga on drži. U stvari, mnogo toga nije baš onakvo kakvim to anksiozni, pomalo opsesivno kompulzivni Benji, drži.

Putuju u grupi s vodičem, pa „Stvarna bol“ prerasta u svojevrsni film ceste koji bez napora i vidljivog truda fino balansira između banalnog i životno potresajućeg, između povijesno bitnog i trivijalnog, između prisutnosti u trenutku i svijesti o posljedicama, između komedije i tragedije. U tom procesu ispriča sve što treba - složenu i duboko istinitu priču o obitelji, prijateljstvu, odrastanju, starenju i na koncu – o stvarnoj boli.

Ovo je treći dugometražni film Jesseja Eisenberga, i njime je odao počast vlastitoj obitelji koja je prošla kroz pakao Holokausta, snimajući ga na mjestima njihovog stradanja, koncentracijskom kampu  Majdanek, i rodnoj kući svoje pratetke.

Tim Mielants, 2024. US, 98'
Uloge: Cillian Murphy, Ciarán Hinds, Emily Watson, Michelle Fairley

Dobitnik nagrade Oscar, Cillian Murphy, u ulozi je Billa Furlonga u ovom filmu temeljenom na istoimenom bestseleru Claire Keegan. Dok radi kao trgovac ugljenom kako bi uzdržavao svoju obitelj, otkriva uznemirujuće tajne koje čuva lokalni samostan, ali i istine iz vlastitog života koje ga tjeraju da se suoči sa svojom prošlošću i suučesničkom šutnjom malog irskog grada.

Magdalenske praonice bile su mjesta koja su, pod okriljem Crkve i uz znanje države, pružala „utočište“ moralno posrnulim ženama. No to utočište bilo je mjesto robovskog rada i svirepog zlostavljanja, gdje su neke žene provele i čitav život. Među njima su bile trudne djevojke, često žrtve silovanja, koje su njihove obitelji napuštale kako bi se poštedjele sramote, kao i djevojčice o kojima se nitko nije mogao brinuti. Kaznu za njihovu „moralnu posrnulost“ snosila su i njihova djeca rođena u praonicama – mnoga su umirala u užasnim uvjetima sirotišta i bivala tajno pokopana u masovne grobnice. Procjenjuje se da je kroz Magdalenske praonice prošlo više od 30.000 žena, dok točan broj umrle djece ostaje nepoznat. Posljednja otkrivena grobnica uz jedno sirotište u Irskoj sadržavala je posmrtne ostatke više od 800 djece.

Furlong, i sam dijete rođeno izvan braka, odrastao u sramoti i prijeziru, jednog zimskog jutra pronalazi mladu ženu u šupi ispred lokalne praonice. Bill nije heroj. U njegovim postupcima nema veličanstvenih gesti ni velikih riječi. Ipak, ne može skrenuti pogled, iako zna da će cijena njegova gledanja biti visoka. Tako njegov mali čin dobrote, čin bazične ljudske pristojnosti, postaje čin mučeništva i plemenitosti. Posljednja Magdalenska praonica zatvorena je tek 1996., a tadašnji irski premijer javno se ispričao zbog ove strašne mrlje u povijesti Irske.

Andrea Arnold, 2024., UK, 119'
Uloge: Franz Rogowski, Nykiya Adams, Barry Keoghan

Dugo očekivani povratak Andree Arnold s nježnom, upečatljivom i iznenađujućom pričom o odrastanju na rubu modernog društva.

Dvanaestogodišnja Bailey kao skvoterica živi sa svojim privrženim, ali karakterno kaotičnim ocem Bugom i svojeglavim bratom Hunterom u Gravesendu, sjevernom Kentu. Polagano ulazi u pubertet te konstantno traži pažnju i avanturu. Baileyin život se transformira kada upozna Birda, tajanstvenog stranca koji se nalazi na vlastitom putovanju.“Bird” je divlje, poetično i originalno viđenje  prijelaza iz djetinjstva u adolescenciju, iz depresivne realnosti u magiju i nadrealno, sve utemeljeno na redateljičinom tipično empatičnom socijalnom razumijevanju.

Andrea Arnold odrasla je u sjevernom Kentu, kao najstarije dijete samohrane majke. Bailey je umnogome njezin autoportret, djevojčica u divljem pohodu na život.

Pohod pak, Andree Arnold na filmski svijet započeo je kratkim filmom Wasp za kojeg je2005. osvojila Oscara. Njezini igrani filmovi uključuju Red Road, Fish Tank i American Honey, koji su svi osvojili nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu.

Bird ima nominaciju za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg britanskog filma, prikazan je u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, te dvije nominacije za nagradu Europske filmske Akademije – najbolja režija i najbolji glumac.

Sally Potter, 1997. UK, FR, 100'

Film velike Sally Potterje fikcija, ali fikcija u kojoj je sve, u nekom posve filmskom smislu – stvarno. Protagonistica je britanska redateljica Sally, koju glumi britanska redateljica Sally Potter. Ona upoznaje fascinantnog plesača tanga po imenu Pablo, kojeg glumi fascinantni plesač tanga Pablo Veron. Kaže da će ga, ako joj bude davao sate tanga, staviti u film. I evo ga u filmu.

U tom filmu, Sally Potter odlično pleše tango, pa možemo biti sasvim sigurni da je prethodno imala satove tanga.

Film je podjeljen u „lekcije“. Neke od njih su vezane uz ples, neke uz život. Pablo i Sally plešu zajedno, ali tenzije među njima su jasne. Kao redateljica, ona je naviknuta da vodi, kao plesač, on također. Jasno je da nisu idealan par, ali jasna je i njihova sklonost da idealiziraju jedno drugog, privlače se i odbijaju. Baš kao tango.

Zanimljivo da je ovaj film doživio kritike mahom zbog jednog razloga. Kritičari su (moramo li primjetiti – mahom muškarci koji su metre novinskog prostora potrošili na hvaljenje filmova u kojima sijedi debeljkovići snube osamnaestogodišnje ljepotice) držali „narcisoidnim“, „oholim“ i „neprivlačnim“ činjenicu da Potter, kao tada srednjovječna žena, nalazi primjerenim da se pojavljuje ispred kamere, pa još u ulozi žene zaljubljene u pristalog plesača tanga, koja, pazi sad, pleše okolo ko da joj je 20 godina, a oni jadni moraju to gledat.

To je, ujedno, i razlog zbog kojeg smo ovaj film uvrstili u Mjesec žena. Jer, osim što je inovativna, smjela i vješta redateljica, Sally Potter je i žena koja ne cenzurira svoju javnu prisutnost patrijaharnim predrasudama o tome što je ženi „primjereno“, niti represivnim obrascima o tome kako bi trebao izgledati ljubavni narativ na filmu. Dapače, izaziva ih na svakom koraku. 

Michael Fessler, FR, 2024., 85 min.

Obiteljska avantura prati malo lane, Bambija, koje korača kroz životne pustolovine u pratnji raznih šumskih životinja te otkriva prirodu dok odrasta. Kroz igru i učenje, Bambi otkriva ljepote prirode, ali i njene opasnosti. Kada lovci ubiju Bambijevu majku, mora se osloniti na vlastitu snagu i mudrost kako bi preživio i pronašao svoje mjesto u svijetu. Ova poetska filmska adaptacija istoimenog romana Félixa Saltena istinska je oda prirodi za sve uzraste.

Adaptacija je napravljena u dokumentarnoj formi, s pravim životinjama, iako, naravno, s naracijom primjerenom djeci. Osim toga, dotaknuti su elementi koji pokazuju važnost životinja i lošu ulogu koju ljudi često imaju u njihovim životima. Vješta montaža naglašava dramu i neizvjesnost.

Zoe Leigh Hopkins, 2021., Kanada, 100'
Uloge: Dakota Ray Hebert, Jail Wolf, Asivak Koostachin

Beck, samohrana majka, živi u u području šest naroda u Kanadi. Nakon majčine smrti, odustala je od svog sna da postane učiteljica Mohawk jezika, a njen nezdrav način života prepun krafni, pizze, kolača i cigareta dovede je do dijabetičke komu. U njoj, kazuje joj se duh Toma Longboata, sportske legende s početka 1900-ih; on uči Beck da postane trkačica, posvećujući svaku svoju trku nekom aspektu svog života ili posebnoj osobi.

Ispričan s lakoćom, Maratonka je anti-rom-com, o ženi koja se mora uhvatiti u koštac s duhovima svoje prošlosti prije nego što može potrčati prema novoj budućnosti. Uz snažnu glavnu izvedbu Dakote Ray Hebert, kao i izvanrednu glumačku postavu, debitantski igrani film redateljice Zoe Leigh Hopkins jedinstvena je autohtona priča nagrađena na više festivala, uključujući Moon Jury Award, Audience Choice Award i American Indian Film Festival 2021.

Andrea Arnold, 2024., UK, 119'
Uloge: Franz Rogowski, Nykiya Adams, Barry Keoghan

Dugo očekivani povratak Andree Arnold s nježnom, upečatljivom i iznenađujućom pričom o odrastanju na rubu modernog društva.

Dvanaestogodišnja Bailey kao skvoterica živi sa svojim privrženim, ali karakterno kaotičnim ocem Bugom i svojeglavim bratom Hunterom u Gravesendu, sjevernom Kentu. Polagano ulazi u pubertet te konstantno traži pažnju i avanturu. Baileyin život se transformira kada upozna Birda, tajanstvenog stranca koji se nalazi na vlastitom putovanju.“Bird” je divlje, poetično i originalno viđenje  prijelaza iz djetinjstva u adolescenciju, iz depresivne realnosti u magiju i nadrealno, sve utemeljeno na redateljičinom tipično empatičnom socijalnom razumijevanju.

Andrea Arnold odrasla je u sjevernom Kentu, kao najstarije dijete samohrane majke. Bailey je umnogome njezin autoportret, djevojčica u divljem pohodu na život.

Pohod pak, Andree Arnold na filmski svijet započeo je kratkim filmom Wasp za kojeg je2005. osvojila Oscara. Njezini igrani filmovi uključuju Red Road, Fish Tank i American Honey, koji su svi osvojili nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu.

Bird ima nominaciju za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg britanskog filma, prikazan je u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, te dvije nominacije za nagradu Europske filmske Akademije – najbolja režija i najbolji glumac.