PROGRAM KINOTEKE Siječanj 2026.

 Eva Libertad, Španjolska, 2025., 99'

Ángela je mlada gluha žena koja čeka dijete sa svojim čujućim partnerom Héctorom. Kako vrijeme odmiče, Ángelini strahovi vezani za majčinstvo rastu, a nakon rođenja kćeri bori se s ispunjavanjem majčinske uloge u svijetu neprilagođenom gluhim osobama, ali i s Héctorovim nerazumijevanjem... Snažna i dirljiva drama redateljice Eve Libertadpolubiografska je priča glavne glumice Miriam Garlo. Koristeći španjolski znakovni jezik i dosjetljive zvučne efekte, film autentično prikazuje život gluhe žene koja se suočava s odgojem djeteta u svijetu kojem osjeća da ne pripada. Premijerno je prikazan u programu Panorama filmskog festivala u Berlinu gdje je osvojio nagradu publike za najbolji film.

„Oni koji čuju i gluhi su dvije kulture“ rekla je objašnjavajući svoj film španjolska redateljica Libertad. „Sorda“ se bavi sudarom te dvije kulture kroz lik mlade gluhonijeme majke koja je gotovo pa zdvojna što joj novorođenče čuje: među njima će stoga odsad postojati nepremostivi jaz. Srce filma je glavna gluhonijema glumica, inače redateljičina sestra.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

Lynne Ramsay, 2025., US, FR, 115'
Uloge: Jennifer Lawrence, Robert Pattinson, LaKeith Stanfield,  Sissy Spacek

"Die, My Love" najnovije je ostvarenje cijenjene redateljice Lynne Ramsay (We Need to Talk About Kevin), nastalo prema istoimenom romanu Ariane Harwicz. Film je mračna, visceralna drama koja istražuje tanku granicu između majčinstva, ludila i žudnje za slobodom.

Smješten u izolirano ruralno područje, film prati ženu (Jennifer Lawrence) koja se bori s teškom postporođajnom depresijom i osjećajem zarobljenosti u obiteljskom životu. Njezina svakodnevica s mužem i djetetom pretvara se u nadrealnu borbu protiv vlastitih destruktivnih impulsa. Umjesto klasičnog prikaza majčinstva, Ramsay nudi sirov, gotovo životinjski portret žene koja se raspada pod pritiskom društvenih očekivanja, balansirajući između ljubavi prema obitelji i radikalnog odbacivanja uloge koja joj je dodijeljena.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Izvedba JenniferLawrence je opisana je kao "zastrašujuće smiona", a Ramsay je pohvaljena zbog svog specifičnog vizualnog stila i sposobnosti da unutarnji nemir protagonistice prikaže kroz intenzivne, gotovo halucinogene kadrove.

Film je osvojio:

Nagradu za najbolju režiju (Prix de la mise en scène) u Cannesu.

Nominaciju za Zlatnu palmu za najbolja izvedba glumice

Lynne Ramsay, 2025., US, FR, 115'
Uloge: Jennifer Lawrence, Robert Pattinson, LaKeith Stanfield,  Sissy Spacek

"Die, My Love" najnovije je ostvarenje cijenjene redateljice Lynne Ramsay (We Need to Talk About Kevin), nastalo prema istoimenom romanu Ariane Harwicz. Film je mračna, visceralna drama koja istražuje tanku granicu između majčinstva, ludila i žudnje za slobodom.

Smješten u izolirano ruralno područje, film prati ženu (Jennifer Lawrence) koja se bori s teškom postporođajnom depresijom i osjećajem zarobljenosti u obiteljskom životu. Njezina svakodnevica s mužem i djetetom pretvara se u nadrealnu borbu protiv vlastitih destruktivnih impulsa. Umjesto klasičnog prikaza majčinstva, Ramsay nudi sirov, gotovo životinjski portret žene koja se raspada pod pritiskom društvenih očekivanja, balansirajući između ljubavi prema obitelji i radikalnog odbacivanja uloge koja joj je dodijeljena.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Izvedba JenniferLawrence je opisana je kao "zastrašujuće smiona", a Ramsay je pohvaljena zbog svog specifičnog vizualnog stila i sposobnosti da unutarnji nemir protagonistice prikaže kroz intenzivne, gotovo halucinogene kadrove.

Film je osvojio:

Nagradu za najbolju režiju (Prix de la mise en scène) u Cannesu.

Nominaciju za Zlatnu palmu za najbolja izvedba glumice

Wong Kar-wai, 2004., HK, 129'
Uloge: Tony Leung, Gong Li, Faye Wong, Zhang Ziyi

Šezdesete su godine u Hong Kongu. Chow Mo-wan piše roman o tajanstvenom vlaku koji putuje prema mjestu zvanom 2046. 2046 je broj hotelske sobe u kojoj se sastajao sa svojom nikada prežaljenom ljubavlju (2046 broj je sobe u kojoj su se sastajali ljubavnici u filmu Raspoloženi za ljubav). U njegovom romanu, taj broj postaje godina u kojoj se ništa ne mijenja, i u koju ljudi odlaze kako bi našli i proživjeli svoja sjećanja.

Film isprepliće Chowove stvarne ljubavne afere s različitim ženama u hotelu i futurističke vizije iz njegovog SF romana. "2046" se smatra vrhuncem vizualnog stila Wonga Kar-waija. Film je sniman pune četiri godine, što je postalo dio legende o redateljevoj perfekcionističkoj naravi. Ideja na kojoj počiva je da smo svi, na ovaj ili onaj način, zatočenici vlastite prošlosti, te postavlja pitanje: možemo li ikada istinski krenuti dalje ili smo zauvijek zaglavljeni u "sobi 2046"?

Osim tog značenja koje u labavi lanac povezuje ovaj par remek djela, postoji i jasan politički podtekst. Godina 2046. je zadnja u kojoj će Hong Kong imati autonomiju od Kine (50 godina nakon primopredaje 1997.).

The Guardian:"Wong Kar-wai ne snima filmove; on snima snove koji vas progone dugo nakon što izađete iz kina. '2046' je labirint žudnje u kojem je svaka slika vrijedna uokvirivanja."

Sight & Sound:"Ovo je film o boli koja dolazi s sjećanjem. Tony Leung igra čovjeka koji se skriva iza cinizma, dok mu oči govore priču o nepopravljivom gubitku."

Roger Ebert:"Vizualno opojan... film koji vas ne traži da ga razumijete logikom, već da ga osjetite kroz njegovu melankoličnu glazbu i sjene."

Cahiers du Cinéma:"WKW je stvorio znanstvenu fantastiku duše. 2046 nije destinacija, to je stanje uma."

Brian Durnin, 2025., IE, 92' (Ulični detektivi)
Uloge: Cillian O'Sullivan, Danielle Galligan, Pom Boyd, Laurence O'Fuarain

Film je smješten u Dublin 1984. godine, a njegov je junak jedanaestogodišnji Bobby O'Leary.Bobby je opsjednut time da postane detektiv poput Kojaka, a njegov svijet je amalgam neobuzdane dječje mašte i grube, nasiljem i siromaštvom ispunjene svakodnevice radničkog Dublina.Bobbyjeva "detektivska agencija" sa upečatljivim se neuspjehom bavi rješavanjem kvartovskih „misterija“, no kada njegov stariji brat upadne u probleme s lokalnim kriminalcima, Bobbyjeva istraživanja ući će u sumorne, i bolno realne probleme svijeta odraslih. Razdoblje je ekonomske depresije, visoke nezaposlenosti i snažnog utjecaja katoličke crkve. Početak je heroinske epidemije. Vlada nezaposlenost, i mladi u radničkim četvrtima su prepušteni kaosu. Policija ne ulaže napore da zaustavi dilere, pa se roditelji sami organiziraju u grupu Concerned Parents Against Drugs (CPAD), fizički se konfrontirajući s rasparčivačima heroina, što dovodi do uličnih ratova.

Tenzija koja se stvara između humora, pa i komedije koju utjelovljuju trapavi, ali entuzijastični mali detektivi, i istinskog očaja kojem svjedočimo kroz njihov nevin pogled, filmu daje specifičan emocionalni ton i surovu dirljivost.

Kritika je film proglasila jednim od najugodnijih iznenađenja 2024./25. godine.

The Irish Times:"Durnin je stvorio vizualno raskošno ljubavno pismo Dublinu koje izbjegava patetiku. Gluma mladog Bobbyja je srce filma."

Variety:"Spilt Milk je vrhunska mješavina dječje avanture i socijalnog realizma. To je film koji vas nasmije, a zatim vas snažno udari u trbuh istinom o odrastanju."

Screendaily:"Izvrstan scenarij koji koristi detektivski žanr kako bi dekonstruirao obiteljske traume."

Jutarnji list, Jurica Pavičić:Irski film „Split Milk“ režisera Durnina najbolji je dječji film koji sam gledao ove godine. „Ulični detektivi“ vode nas u Dublin osamdesetih, u radnički kvart opustošen heroinom. Junaci filma par su školaraca inficiranih TV krimićima, posebice „Kojakom“. Njihova “istraga“ na koncu dovede do katarze i ozdravljenja cijele zajednice. Kao Mato Lovrak -ali s iglama i drogom umjesto zadružnog mlina.

Režija i scenarij: Wong Kar-wai

Uloge: Maggie Cheung,Tony Chiu, Wai Leung, Siu Ping-Lam, Tung Cho 'Joe' Cheung,Rebecca Pan

98 minuta, Hong-Kong, Francuska

„Raspoloženi za ljubav“ najpoznatije je, i međunarodno najpriznatije djelo velikog Wong Kar-waija. Njegov opus, dakako, uključuje cijeli niz izvanrednih filmova (Pali anđeli,Sretni zajedno, Chunking ekspres...) ali ovo je onaj kojim je zauvijek „zakucao“ svoje mjesto među najznačajnijim redateljima filmske povijesti. BBC ga smješta na drugo mjesto najboljih filmova 21. stoljeća, Sight and Sound ga svrstava među prvih 10 najboljih filmova svih vremena, The Guardianov izbor ga stavlja na 5. mjesto najboljih svih vremena. Sophia Coppola ga, pak, navodi kao direktan utjecaj na svoj najčuveniji film – Izgubljeni u prijevodu.

Suptilnog, suspregnutog ritma i nevjerojatno profinjene estetike, film oslikava intenzivnu, sveprožimajuću ljubav koja balansira na granici fizičke intimnosti, ali je nikada ne prelazi, i pri tom detaljno, i beskrajno lijepo, secira osjećaje i boli svojih protagonista.

Radnja se odvija u Hong Kongu šezdresetih godina. U istu se zgradu, u kratkom vremenskom razmaku, usele dva mlada para. Chow i Li-zhen u svojim su brakovima često usamljeni, i polako se zbližavaju, da bi uskoro shvatili da su njihovi partneri u ljubavnoj vezi.

To, tijekom godina, dodaje novu dimenziju njihovom odnosu, i istinska, grandiozna i stvarna ljubavna priča se odvija između njih dvoje, a ne između ljubavnika – njegove supruge i njezinog muža

Zach Cregger, 2025., US, 130'

Epska, višeslojna horor-drama/triler, isprepletena priča o nestanku djece u malom gradu s tonom koji kritičari uspoređuju s filmom Magnolia Paula Thomasa Andersona, ali u mračnom, nadrealnom horor ključu.

Fokusiran je na niz misterioznih događaja u zajednici srednje Amerike, u kojoj su nadrealni tropi nositelji značenja i narativa. Cregger koristi duge kadrove i vrlo sporu gradnju napetosti koja eksplodira u nasilnim i vizualno šokantnim sekvencama.

Film se nalazi u središtu kampanja za brojne nagrade, pa je tako dobio nominacije u kategorijama za Najbolji triler/horor i Najboljeg glumca (Josh Brolin), Critics' Choice Awards: Nominiran za Najbolji originalni scenarij i Najbolju fotografiju, a što se Oscara tiče, spominje se kao ozbiljan kandidat za tehničke kategorije (zvuk i montaža) te potencijalno za Brolina u kategoriji glavne muške uloge.

IndieWire:"Cregger je potvrdio da 'Barbarian' nije bio slučajnost. 'Weapons' je ambiciozno čudovište od filma koje redefinira što moderan horor može biti."

Variety:"Josh Brolin pruža jednu od svojih najsirovijih uloga. Film je težak, neugodan i vizualno besprijekoran."

The Hollywood Reporter:"Iako traje preko dva i pol sata, 'Weapons' ne pušta gledatelja. To je rijedak primjer studijskog filma koji se usuđuje biti istinski čudan."

Jutarnji list, Jurica Pavičić: „Weapons Zacha Creggera počinje kao standardni horror po špranci Stephena Kinga: ubavi provincijski gradić i neshvatljivi, visoko-konceptualni misterij. No, „Weapons“ uskoro kreću svojim, originalnim putem. Kroz dramaturgiju rekurzivne petlje razotkrivaju nam se novi i novi slojevi, a lik učiteljice alkoholičarke (Julia Garner) nećete brzo zaboraviti. Za razliku od mnogih high-concepta, ovaj nema ni tako tipični zbrzani svršetak.“ 

Lynne Ramsay, 2025., US, FR, 115'
Uloge: Jennifer Lawrence, Robert Pattinson, LaKeith Stanfield,  Sissy Spacek

"Die, My Love" najnovije je ostvarenje cijenjene redateljice Lynne Ramsay (We Need to Talk About Kevin), nastalo prema istoimenom romanu Ariane Harwicz. Film je mračna, visceralna drama koja istražuje tanku granicu između majčinstva, ludila i žudnje za slobodom.

Smješten u izolirano ruralno područje, film prati ženu (Jennifer Lawrence) koja se bori s teškom postporođajnom depresijom i osjećajem zarobljenosti u obiteljskom životu. Njezina svakodnevica s mužem i djetetom pretvara se u nadrealnu borbu protiv vlastitih destruktivnih impulsa. Umjesto klasičnog prikaza majčinstva, Ramsay nudi sirov, gotovo životinjski portret žene koja se raspada pod pritiskom društvenih očekivanja, balansirajući između ljubavi prema obitelji i radikalnog odbacivanja uloge koja joj je dodijeljena.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Izvedba JenniferLawrence je opisana je kao "zastrašujuće smiona", a Ramsay je pohvaljena zbog svog specifičnog vizualnog stila i sposobnosti da unutarnji nemir protagonistice prikaže kroz intenzivne, gotovo halucinogene kadrove.

Film je osvojio:

Nagradu za najbolju režiju (Prix de la mise en scène) u Cannesu.

Nominaciju za Zlatnu palmu za najbolja izvedba glumice

Otoci (Islands), Jan Ole Gerster, 2025., Njemačka, 123'
Uloge: Sam Riley, Stacy Martin, Jack Farthing, Dylan Torrell

Nekadašnji profesionalni tenisač Tom sada radi kao trener u ljetnom resortu na Kanarima, gdje usamljenost pokušava zatomiti alkoholom i prolaznim vezama. Kada u resort stigne naizgled savršen britanski par, Dave i Anne, sa svojim sinom Antonom, Tom osjeća neobjašnjivu povezanost, ali i instinktivno nepovjerenje, osobito nakon što Dave iznenada nestane. Uz suptilnu noir atmosferu pod španjolskim suncem, aluzije na ljubavni trokut i uznemirujuću dvosmislenost, film Otoci se smjestio između trilera Patricije Highsmith i Izazivača (Challengers). Film je premijerno prikazan na Berlinaleu. 

Georgi M. Unkovski, 2025., MK, CZ, RS, HR, 97'
Uloge: Arif Jakup, Agush Agushev, Dora Akan Zlatanova, Aksel Mehmet, Selpin Kerim, Atila Klince

Premijerno prikazan na Filmskom festivalu Sundance, gdje je osvojio Posebnu nagradu žirija za kreativnu viziju i Nagradu publike, prvi dugometražni film Georgija M. Unkovskog govori o petnaestogodišnjem Ahmetu koji živi s ocem i bratom u malenom pastirskom makedonskom selu. Ljubav prema glazbi pruža mu bijeg od napornih i monotonih pastirskih obaveza, no svoju strast mora skrivati od strogog oca. Uz pomoć brata Naima, Ahmet odluči slijediti svoje glazbene ambicije kako bi zadivio Ayu, djevojku koja mu se sviđa, ali je već “obećana” drugome. Svoju će priliku dobiti na šumskom dance festivalu koji se sprema u njihovom selu, a koji će njihov ruralni krajolik transformirati u spektakl ritma, boja i pokreta. Dok pokušava pronaći vlastiti put, suočava se s očevim očekivanjima, pritiskom konzervativne zajednice te svojim prvim iskustvom ljubavi.

Glazbu za film potpisuje poznati hrvatski skladateljski duo, Alen i Nenad Sinkauz.

Lynne Ramsay, 2025., US, FR, 115'
Uloge: Jennifer Lawrence, Robert Pattinson, LaKeith Stanfield,  Sissy Spacek

"Die, My Love" najnovije je ostvarenje cijenjene redateljice Lynne Ramsay (We Need to Talk About Kevin), nastalo prema istoimenom romanu Ariane Harwicz. Film je mračna, visceralna drama koja istražuje tanku granicu između majčinstva, ludila i žudnje za slobodom.

Smješten u izolirano ruralno područje, film prati ženu (Jennifer Lawrence) koja se bori s teškom postporođajnom depresijom i osjećajem zarobljenosti u obiteljskom životu. Njezina svakodnevica s mužem i djetetom pretvara se u nadrealnu borbu protiv vlastitih destruktivnih impulsa. Umjesto klasičnog prikaza majčinstva, Ramsay nudi sirov, gotovo životinjski portret žene koja se raspada pod pritiskom društvenih očekivanja, balansirajući između ljubavi prema obitelji i radikalnog odbacivanja uloge koja joj je dodijeljena.

Film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu. Izvedba JenniferLawrence je opisana je kao "zastrašujuće smiona", a Ramsay je pohvaljena zbog svog specifičnog vizualnog stila i sposobnosti da unutarnji nemir protagonistice prikaže kroz intenzivne, gotovo halucinogene kadrove.

Film je osvojio:

Nagradu za najbolju režiju (Prix de la mise en scène) u Cannesu.

Nominaciju za Zlatnu palmu za najbolja izvedba glumice

Jedna bitka za drugom (One Battle After Another) - Paul Thomas Anderson, 2025., US, 170'
Uloge: Leonardo DiCaprio, Sean Penn, Benicio del Toro, Regina Hall, Teyana Taylor, Chase Infiniti

Novi film Paul Thomas Andersona (Magnolia, There Will Be Blood, Boogie Nights...) je subverzivna, duhovita i emocijama nabijena priča o revoluciji, obitelji i osobnom oslobođenju. Već sada se o njemu govori kao o najozbiljnijem kandidatu za Oscara u kategoriji najboljeg filma

Leonardo DiCaprio tumači lik Boba Fergusona, bivšeg revolucionara koji živi u stanju paranoje i izolacije, podnoseći jedino društvo svoje snalažljive, bistre kćerke. Kada nakon mnogo godina iz prošlosti izroni njegov zli neprijatelj (S. Penn), a kćerka mu nestane, bivši radikal kreće u očajničku potragu, okupjajući osebujno društvo za potporu, i vodeći istovremeno bitku sa posljedicama svoje burne prošlosti. Film je djelomično inspiriran kultnim romanom "Vineland" Thomasa Pynchona, a u njemu virtuozno koegzistiraju drama, komedija i akcija.   

„P.T. Anderson opet je pokazao da je najneobičniji holivudski režiser danas. Njegova “Jedna bitka za drugom“ je 170 minuta delirija, čisto filmske bujice i kaosa. Duboka država, rasistička elita i lijevi teroristi desetljećima se natjeruju diljem Amerike. Društvo se potpuno raspalo, izgubilo i sidrište i konsenzus. Jedna od nekoliko važnih političkih distopija koje smo gledali ove godine.“ Jurica Pavičić, Jutarnji list

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Yek tasadef sadeh, Jafar Panahi, Iran, Francuska, Luksemburg, 2025., 101 min.
Dobitnik Zlatne palme u Cannesu 2025.

Kvar automobila dovodi jednu obitelj do mehaničara Vahida, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vozač zapravo njegov bivši mučitelj. Ta naizgled bezazlena nezgoda pokreće lavinu sve ozbiljnijih posljedica. 
Renomirani iranski redatelj Jafar Panahi u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma, prokazujući pri tom društvenu represiju, institucionaliziranu mizoginiju, ali i duboki humanizam i humor u prikazima iranske svakodnevice.  Panahi je dobitnik glavnih nagradina svim najprestižnijim svjetskim festivalima, zbog čega je nerijetko bio izložen političkoj cenzuri i sankicioniran od strane iranskih vlasti. I ovaj je film snimio u tajnosti.

„Canneski pobjednik „Jedan obični incident“ bavi se politički teškim pitanjem: imaju li žrtve represije i diktature pravo na zadovoljštinu? I- ako da -kakvu? Panahi ne bi bio Panahi kad to pitanje ne bi umotao u crnu komediju. Dok žrtve tamničara-mučitelja bez kraja i konca raspravljaju što s vlastitim progoniteljem napraviti na um vam neizbježno padnu Beckett i njegov „Godot“. Jurica Pavičić, Jutarnji list

Haruo Sotozaki, 2025., JP, 155'

Demon Slayer: Kimetsu no Yaiba – Infinity Castle" (u Japanu: Mugen Jo) predstavlja vrhunac jedne od najpopularnijih anime franšiza svih vremena. Nastao na predlošku mange  autora Koyoharu Gotouge, odvija se unutar Infinity Castlea (Beskonačnog dvorca), nadrealnog, mjenjajućeg prostora pod kontrolom demona Nakime. Arhitektura dvorca prkosi gravitaciji, što je bio izazov dostojan za spektakularne animacije po kojoj je studio ufotable poznat.

Sotozaki koristi tehniku u kojoj se kamera kreće kroz 3D prostor dok su likovi 2D animirani, što stvara osjećaj brzine i dubine. Prati originalni crtež, ali ga "nadograđuje" svjetlosnim efektima (voda, vatra, munje) koji su postali zaštitni znak serijala.

Studio ufotable je za Infinity Castle razvio posebne digitalne alate kako bi se prikazalo stalno rotiranje i mijenjanje soba u dvorcu bez gubitka detalja u crtežu.

Zbog svih tih osobina, ali i epske filmske adaptacije ove priče o požrtvovnosti, obitelji i borbi protiv tame, film je nominiran za Zlatni globus za najbolji animirani film.

Wong Kar-wai, 1994., HK, 102'
Uloge: Takeshi Kaneshiro, Brigitte Lin, Tony Leung Chiu-wai i Faye Wong

"Chungking Express" kultno je remek-djelo Wonga Kar-waija. Ono nije samo promijenio azijsku kinematografiju, već je postalo globalni simbol "cool" estetike 90-ih.

Sastoji se od dvije odvojene priče koje povezuje ista lokacija (zalogajnica "Midnight Express") i zajednička tema usamljenosti u velegradu.

Prva priča je o mladom policajcu s brojem značke 223 (Takeshi Kaneshiro) koji pati nakon prekida veze. On svaki dan kupuje konzervu ananasa s rokom trajanja do 1. svibnja (dan njegovog rođendana i dan kad službeno odustaje od bivše djevojke).

Druga se priča fokusira se na policajca 663 (Tony Leung) kojeg je ostavila djevojka. Konobarica u lokalnoj zalogajnici zaljubljubljena je u njega. Dok je na poslu, ona tajno ulazi u njegov dom, i polako mijenja njegov život, a da on to isprva uopće ne primjećuje.

Likovi ovog filma žive jedni uz druge, ali se njihovi svjetovi rijetko dodiruju. Predmeti poput spomenute konzerve ananasa, sapuna, ručnika i plišanih igračaka s kojima likovi razgovaraju, simboli su kako njihove potrebe za bliskošću, za eksternalizacijom strepnje i komunikacijom, tako i činjenice da sve, pa čak i ljubav, ima svoj rok trajanja. Koristi se vizualni jezik u kojem su kadrovi usporeni, ali s mutnim tragovima pokreta (motion blur). To stvara osjećaj sna, groznice i brzine velegrada, a pjesma "California Dreamin'" grupe The Mamas & the Papas ponavlja se desetke puta, simbolizirajući žudnju likova za bijegom na neko drugo mjesto.

Film je snimljen u samo tri tjedna, bez čvrstog scenarija, u pauzi snimanja redateljevog epskog projekta Ashes of Time. Ta spontanost se osjeti u energiji filma.

Treća priča, koja je prvotno trebala biti dio filma, prerasla je u zasebni jednako važan film - "Pali anđeli" (na programu kinoteke 31.1.)

Jan Komasa, 2025., US, 110'
Uloge: Diane Lane, Kyle Chandler, Madeline Brewer, Daryl McCormack i Zoey Deutch

Prvi holivudski projekt poljskog redatelja Jana Komase, koji je svjetsku slavu stekao nominacijom za Oscara s filmom Corpus Christi, obiteljska je drama upakirana u distopijski triler.

Obitelj se okuplja u svojoj izoliranoj modernoj kući kako bi proslavila godišnjicu.

Dok se u kući odvijaju uobičajene obiteljske tenzije i slavlje, vanjski svijet se počinje urušavati. Društvo zahvaća misteriozni i brzi kolaps koji oni isprva ignoriraju, pokušavajući očuvati privid normale i tradicije unutar svog "sigurnog" mjehura.Film se tako dotiče fenomena kolektivnog poricanja, krhkosti modernih institucija i pitanja koliko smo daleko spremni ići da zaštitimo vlastitu udobnost, dok se svijet oko nas raspada.

Odlikuju ga klaustrofobična i napeta atmosfera, hladni tonovi, sterilna, geometrijski čista arhitektura prostora, suprodstavljena kaosu koji nadire izvana.

Variety:"Komasa majstorski orkestrira propast. 'Anniversary' je kirurški precizan prikaz društvenog poricanja koji će vas ostaviti duboko uznemirenima."

The Hollywood Reporter:"Diane Lane pruža ulogu karijere kao matrijarh koja odbija pogledati kroz prozor dok joj se svijet ruši. Ovo je 'Parazit' susreće 'Melankoliju'."

IndieWire:"Rijedak primjer distopije koja ne treba specijalne efekte da bi bila strašna; ljudska ravnodušnost ovdje je najstrašnije oružje."

Screen Daily:"Komasa je uspio snimiti film koji savršeno secira tjeskobu 2020-ih. To nije samo film o kraju svijeta, već o kraju empatije."

„Prvi američki film poljskog režisera Komase prati preobrazbu Amerike u Gilead, ali kroz sudbinu privilegirane, obrazovane liberalne obitelji. Komasa dolazi iz kulture koja doista pamti totalitarizam, zna kako ljudi pod pritiskom postaju savitljivi i poprilični govnari. U „Godišnjici“ jedan Poljak tomu poučava one koji će to tek ubuduće saznati. Dakle, Amerikance.“ Jurica Pavičić, Jutarnji list

Josh Safdie, 2025., US, 120'
Uloge:Timothée Chalamet, Gwyneth Paltrow, Fran Drescher, Odessa A’zion, Kevin O’Leary

Film "Marty Supreme" jedan od najočekivanijih projekata godine. Ima 3 nominacije za Zlatni globus (najbolji film, najbolji glavni glumac, najbolji scenarij) i jedan je od favorita na ovogodišnjim Oscarima. Nastao je kao prvi samostalni redateljski pothvat Josha Safdieja nakon gotovo dva desetljeća suradnje s bratom Bennyjem. Film je inspiriran životom Martyja Reismana, legendarne figure američkog stolnog tenisa, poznatog po svom nevjerojatnom talentu, ali i statusu autentičnog "hustlera" s Manhattana.

Za razliku od većine biografskih filmova, ovaj je realiziran u visokoenergetskoj maniri, poput punokrvnog akcijskog filma, a stolnim tenisom, temom koja se rijetko uzima za ozbiljnu, bavi se s epskom smbicioznošću. Timothée Chalamet u naslovnoj ulozi donosi intenzivnu izvedbu, transformirajući se u ekscentričnog prvaka unutar pedesetih godina prošlog stoljeća. Safdie koristi svoj prepoznatljivi frenetični stil (poznat iz filma Uncut Gems) kako bi istražio cijenu slave i američki san kroz prizmu sporta koji je u to vrijeme bio na vrhuncu popularnosti.

Chalamet je, slično kao i za prošlogodišnju ulogu Boba Dylana u filmu „Potpuni neznanac“ prošao rigorozne i neobično duge pripreme s profesionalnim trenerima stolnog tenisa kako bi sve scene mečeva bile autentične i izvedene bez dublera.

Mnoge će razveseliti pojava Fran Drescher (The Nanny) na velikom platnu u ulozi Martyjeve majke. Ona filmu dodaje ekscentričnu emocionalnu notu i nostalgični šarm.

Richard Linklater, 2025. FR,US, 106'
Uloge: Guillaume Marquet, Jean-Jacques Le Vessier, Zoey Deutch, Jonas Marmy, Lily-Rose Depp, Agnès Hurstel

Film je ambiciozna povijesna drama snimljena u Parizu i svojevrsno je Linklaterovo ljubavno pismo kinematografiji. Radnja je smještena u kasne pedesete godine prošlog stoljeća i prati nastanak kultnog filma Do posljednjeg daha (À bout de souffle). Fokus je na mladom i radikalnom Jeanu-Lucu Godardu te njegovim kolegama iz časopisa Cahiers du Cinéma, poput Françoisa Truffauta, koji su odlučili srušiti sva dotadašnja pravila zanata. Film istražuje kako je skupina stvaratelja i publicista pokrenula revoluciju koja je zauvijek promijenila filmsku povijest.

Linklater, poznat po svom majstorskom bavljenju protokom vremena (filmovi Boyhood, trilogija Prije svitanja, Prije sumraka,Prije ponoći, Odrastanje (Boyhood, 2014.) Dazed and Confused, School of Rock...) ovdje donosi meta-filmski i stilizirani pristup. Ovo je njegovo prvo djelo snimljeno u potpunosti na francuskom jeziku. Umjesto činjenične, na osobama bazirane biografije, Linklater nudi živu, atmosferičnu rekonstrukciju trenutka u kojem je kinematografija ponovno postala slobodna, čineći ga obaveznim štivom za svakog istinskog filmofila.

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Kleber Mendonça Filho, 2025. Brazil, Francuska 160'
Uloge: Wagner Moura, Maria Fernanda Cândido, Gabriel Leone, Alice Carvalho i Christian Malheiros

Brazilski film "Tajni agent" jedan je od najvažnijih naslova svjetske kinematografije prošle godine. Režirao ga je cijenjeni Kleber Mendonça Filho (Bacurau, Aquarius), a u glavnoj ulozi briljira Wagner Moura (zvijezda serije Narcos).

Apsolutni je pobjednik Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je postao jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti tog festivala.

Nagrada za najboljeg redatelja: Kleber Mendonça Filho.

Nagrada za najboljeg glumca: Wagner Moura (prvi Brazilac u povijesti koji je osvojio ovu nagradu).

FIPRESCI nagrada: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

Brazilski kandidat za Oscara 2026.: Film je ušao u uži izbor za najbolji strani film.

Zlatni globus (2026.): Nominacije za najbolju dramu i najboljeg glumca.

1977. godina. Vrijeme je vojne diktature.Marcelo (Wagner Moura), bivši sveučilišni profesor iz São Paula, bježi u Recife pod lažnim imenom kako bi izbjegao politički progon. Pokušava voditi neupadljiv život u trošnom pansionu, no ubrzo shvaća da grad nije nikakvo utočište.

Film je usredotočen na tri različita vremenska razdoblja, a okvir mu daje današnje vrijeme, u kojem povjesničarka pokušava otkriti istinu o Marcelovoj sudbini slušajući stare audiokasete.

Ovaj politički neo-noir triler s elementima crne komedije odlikuje napeto i klaustrofobično ozračje, te majstorsko korištenje zvuka (karnevalska buka, šaputanja) i arhitekture Recifea u stvaranju sveobuhvatnog osjećajaparanoje.

Redatelj, inače bivši filmski kritičar, u film ubacuje brojne posvete klasičnim trilerima, posebno onima Hitchcocka i De Palme.

Kritičari su film proglasili remek-djelom koje univerzalno progovara o korupciji i otporu.

The Guardian:"Vrhunska studija korupcije... vizualno briljantna mješavina senzualne gradske intrige i špijunske priče."

Variety:"Wagner Moura pruža suptilnu, ali intenzivnu izvedbu čovjeka kojeg povijest pokušava izbrisati. Ovo je Mendonça Filhov najambiciozniji rad dosad."

IndieWire:"Remek-djelo koje ne treba objašnjavati – ono se osjeća kroz svaku sjenu i svaki kadar neonskog Recifea."

Kleber Mendonça Filho, 2025. Brazil, Francuska 160'
Uloge: Wagner Moura, Maria Fernanda Cândido, Gabriel Leone, Alice Carvalho i Christian Malheiros

Brazilski film "Tajni agent" jedan je od najvažnijih naslova svjetske kinematografije prošle godine. Režirao ga je cijenjeni Kleber Mendonça Filho (Bacurau, Aquarius), a u glavnoj ulozi briljira Wagner Moura (zvijezda serije Narcos).

Apsolutni je pobjednik Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je postao jedan od najnagrađivanijih filmova u povijesti tog festivala.

Nagrada za najboljeg redatelja: Kleber Mendonça Filho.

Nagrada za najboljeg glumca: Wagner Moura (prvi Brazilac u povijesti koji je osvojio ovu nagradu).

FIPRESCI nagrada: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara.

Brazilski kandidat za Oscara 2026.: Film je ušao u uži izbor za najbolji strani film.

Zlatni globus (2026.): Nominacije za najbolju dramu i najboljeg glumca.

1977. godina. Vrijeme je vojne diktature.Marcelo (Wagner Moura), bivši sveučilišni profesor iz São Paula, bježi u Recife pod lažnim imenom kako bi izbjegao politički progon. Pokušava voditi neupadljiv život u trošnom pansionu, no ubrzo shvaća da grad nije nikakvo utočište.

Film je usredotočen na tri različita vremenska razdoblja, a okvir mu daje današnje vrijeme, u kojem povjesničarka pokušava otkriti istinu o Marcelovoj sudbini slušajući stare audiokasete.

Ovaj politički neo-noir triler s elementima crne komedije odlikuje napeto i klaustrofobično ozračje, te majstorsko korištenje zvuka (karnevalska buka, šaputanja) i arhitekture Recifea u stvaranju sveobuhvatnog osjećajaparanoje.

Redatelj, inače bivši filmski kritičar, u film ubacuje brojne posvete klasičnim trilerima, posebno onima Hitchcocka i De Palme.

Kritičari su film proglasili remek-djelom koje univerzalno progovara o korupciji i otporu.

The Guardian:"Vrhunska studija korupcije... vizualno briljantna mješavina senzualne gradske intrige i špijunske priče."

Variety:"Wagner Moura pruža suptilnu, ali intenzivnu izvedbu čovjeka kojeg povijest pokušava izbrisati. Ovo je Mendonça Filhov najambiciozniji rad dosad."

IndieWire:"Remek-djelo koje ne treba objašnjavati – ono se osjeća kroz svaku sjenu i svaki kadar neonskog Recifea."

Wong Kar-wai, Steven Soderbergh, Michelangelo Antonioni, 2004., IT, HK, US, 104'
Uloge: Chang Chen, Gong Li, Robert Downey Jr., Alan Arkin, Christopher Buchholz i Lucia Poli

"Eros" je omnibus sastavljen od tri kratka filma koji istražuju teme žudnje, ljubavi i seksualnosti. Projekt je nastao kao posveta legendarnom Michelangelu Antonioniju, a okupio je tri vizionarska redatelja s tri različita kontinenta.

I. "Ruka" (The Hand) – r. Wong Kar-wai

Hong Kong 1960-ih. Mladi i sramežljivi krojački naučniki dolazi uzeti mjere elitnoj prostitutki. Ona mu pruža prvo seksualno iskustvo.

Zhang provodi godine kreirajući prekrasne haljine za nju, gajeći tihu, neuzvraćenu ljubav dok njezina ljepota i status polako blijede.

II. "Ekvilibrij" (Equilibrium) – r. Steven Soderbergh

Crno-bijela komedija smještena u New York 1955. godine. Marketinški stručnjak pod stresom posjećuje psihijatra.Dok pacijent leži na kauču i pripovijeda o svojim snovima o nepoznatoj ženi,  psihijatar baca papirnate aviončiće kroz prozor, špijunirajući djevojku u zgradi preko puta.

III. "Opasna nit stvari" (The Dangerous Thread of Things) – r. Michelangelo Antonioni

Otuđeni par putuje obalom. Na tom putu, muškarac će se upustiti u aferu sa slobodoumnom ženom koju će slučajno sresti. Film istražuje nemogućnost komunikacije i otuđenost, teme koje su obilježile cijelu Antonionijevu karijeru.

Kako se radi o tri veoma različita redatelja, film varira od Wongove melankolične i senzualne estetike (pune boja i tekstura), preko Soderberghove minimalističke i duhovite rekonstrukcije 50-ih, do Antonionijeve hladne, gotovo nadrealne vizure. No najveća je razlika u njihovom poimanju erosa - za Wonga je ona u dodiru, odjeći i žudnji, za Soderbergha u glavi i snovima, a za Antonionija u tijelu i pejzažu.

Wong Kar-waijev segment "Ruka" se smatra najboljim dijelom filma, i često se prikazuje samostalno u proširenoj verziji (The Hand: Director's Cut).

Jared Bush & Byron Howard, 2025., US, 108'

Misteriozni nestanak vodenih sisavaca, Judy i Nicka vodi u "Reptile Terrace" (teritorij gmazova), zloglasan dio grada koji je dugo bio izoliran zbog nesuglasica s ostatkom Zootropole.

Nastavak jednog od najboljih animiranih avantura za djecu – Zootropole iz 2016. godine – koja je tada osvojila Oscara, Zlatni globus i Critics' Choice Award za najbolji animirani film, kao i 6 nagrada Annie (najveće priznanje u svijetu animacije)

Nominiran je zaZlatni globus za najbolji animirani film.

Dobio 10 nominacija za nagradu Annie (najveće priznanje u svijetu animacije).

Glavni je favorit za Oscara 2026. u kategoriji najboljeg animiranog filma.

Richard Linklater, 2025. FR,US, 106'
Uloge: Guillaume Marquet, Jean-Jacques Le Vessier, Zoey Deutch, Jonas Marmy, Lily-Rose Depp, Agnès Hurstel

Film je ambiciozna povijesna drama snimljena u Parizu i svojevrsno je Linklaterovo ljubavno pismo kinematografiji. Radnja je smještena u kasne pedesete godine prošlog stoljeća i prati nastanak kultnog filma Do posljednjeg daha (À bout de souffle). Fokus je na mladom i radikalnom Jeanu-Lucu Godardu te njegovim kolegama iz časopisa Cahiers du Cinéma, poput Françoisa Truffauta, koji su odlučili srušiti sva dotadašnja pravila zanata. Film istražuje kako je skupina stvaratelja i publicista pokrenula revoluciju koja je zauvijek promijenila filmsku povijest.

Linklater, poznat po svom majstorskom bavljenju protokom vremena (filmovi Boyhood, trilogija Prije svitanja, Prije sumraka,Prije ponoći, Odrastanje (Boyhood, 2014.) Dazed and Confused, School of Rock...) ovdje donosi meta-filmski i stilizirani pristup. Ovo je njegovo prvo djelo snimljeno u potpunosti na francuskom jeziku. Umjesto činjenične, na osobama bazirane biografije, Linklater nudi živu, atmosferičnu rekonstrukciju trenutka u kojem je kinematografija ponovno postala slobodna, čineći ga obaveznim štivom za svakog istinskog filmofila.

Wong Kar-wai, 1995.,99'Ž
Uloge: Leon Lai, Michelle Reis, Takeshi Kaneshiro, Charlie Yeung i Karen Mok

Film "Pali anđeli" mračni je blizanac Chungking Expressa. Prvobitno zamišljen kao treća priča tog filma, Pali anđeli su prerasli u zasebno remek-djelo koje istražuje noćni, melankolični i kaotični Hong Kong.

Prati sudbine pet likova čiji se putevi, formatirani u dvije priče, zapliću u neonskim noćima velegrada:

Protagonisti prve priče su profesionalni ubojica i njegova "partnerica" a koja mu dogovara poslove. Njih dvoje gotovo nikad ne komuniciraju uživo; Iako su poslovno savršeno usklađeni, emocionalna distanca među njima je nepodnošljiva.

Druga priča prati ekscentričnog, nijemog mladića koji noću provaljuje u zatvorene radnje i "prisiljava" ljude da kupuju njegove usluge. Snimatelj Christopher Doyle koristi širokokutne objektive koji iskrivljuju prostor. Likovi su često fizički blizu kameri, ali se doimaju odvojeno od svijeta, što naglašava osjećaj izolacije i samoće.

"Step-printing" tehnika (usporeni kadrovi s razmazanim pokretima), stvaraju halucinantnu, grozničavu atmosferu noćnog velegrada.

Centralna tema je nemogućnost ostvarivanja trajne ljudske veze. Likovi su "pali anđeli" – izgubljene duše koje žude za dodirom, ali se boje intimnosti.Kao i u ostalim Wongovim filmovima, likovi su opsjednuti vremenom i prošlošću, a Hong Kong nije samo kulisa, već živi organizam koji svoje stanovnike gura jedne uz druge, ali ih i drži emocionalno izoloranima.Antologijska završna scena na motociklu uz zvukove hita 'Only You' ostaje urezana kao jedan od najljepših filmskih prikaza potrage za pripadanjem."(Kino Tuškanac)

Village Voice:"Pali anđeli su film koji se ne gleda, nego proživljava kao groznica. To je vizualni rock-video o slomljenim srcima."