400 UDARACA

50 GODINA KINOTEKE
Les quatre cents coups, 1959. François Truffaut, 99 min. FR
Scenarij: François Truffaut i Marcel Moussy
Uloge: Jean-Pierre Léaud, Albert Rémy, Claire Maurier
   Antoine Doinel 12-godišnji je tinejdžer koji živi u nesretnoj obitelji, a ni situacija u školi nije ništa bolja, pa neprestano upada u probleme. Jednoga dana odlučuje pobjeći s nastave, počinje lagati i krasti. Završava u domu za maloljetnike, no ni tamo situacija nije ništa bolja. Antoine će stoga pokušati pobjeći od društva uopće.
   Za malo filmskih autora ispisano je toliko predanih, gotovo zaljubljenih no svejedno vrlo analitičnih članaka. Za neke je Truffaut gotovo sinonim za kinematografiju. Osobni subjektivitet često zasjenjuje hladni, analitički ratio, no u slučaju Françoisa Truffauta takvo što je posve razumljivo. Riječ je o filmašu koji film nije snimao ili promišljao; on ga je živio. Sa sedam je godina zavolio film. S petnaest osnovao filmski klub. S dvadeset i jednom napisao prvu filmsku kritiku. S dvadeset i dvije režirao prvi krakometražni film. S dvadeset i pet osnovao vlastitu produkcijsku tvrtku. A s dvadeset i sedam režirao dugometražni prvijenac koji ga je zauvijek uveo u filmsku povijest. Riječ je o autoru čije je remek-djelo "400 udaraca" iz 1959. inicijalno ostvarenje francuskog novog vala. U Cannesu 1959. godine nagrađen je za režiju.
   Lik Antoine Doinela baziran je na mladosti samog Truffauta. Naslov „400 udaraca“ prvi je film iz autorova ciklusa „Pustolovine Antoinea Doinela“, koji zaokružuju kratkometražni film „Antoine i Colette“ iz 1962. te dugometražni filmovi „Ukradeni poljupci“ (1968.), „Zajednički stol i postelja“ (1970.) i „Ljubav u bijegu“ (1979.), a u kojem se Truffaut pozabavio sudbinom Antoinea Doinela.
   „400 udaraca“ bit će najponosniji, najtvrdoglaviji, najuporniji, drugim riječima, najslobodniji film na svijetu. U moralnom smislu. I u estetskom. (Jean Luc Godard)
     „400 udaraca“ često uspoređuju s Vigoovom „Nulom iz vladanja“. Vigo je utjecao na svih nas i otišao je dalje od bilo koga u prikazu stvarnih, grubih, prirodnih slika... Mi, francuski redatelji, govorimo o tajni koju je Vigo posjedovao i kojoj težimo. Po mom mišljenju, onaj koji mu se najviše približio je Godard, a „Do posljednjeg daha“ je najbliži Vigoovom duhu. Jedini razlog zašto se spominje Vigo uz „400 udaraca“ je taj što ima toliko malo francuskih filmova koji se bave djecom. Kad god se koji pojavi, ljude odmah podsjeti na „Nulu  iz vladanja“. (François Truffaut)
https://www.imdb.com/title/tt0053198/?ref_=fn_al_tt_1