Mickey 17, Bong Joon Ho, 2025., UK, US, 137'
Uloge: Robert Pattinson, Naomi Ackie, Mark Ruffalo, Toni Collette

Korejski autor Bong Joon-ho snimio je svoj prvi film nakon Oscarom nagrađenog Parazita prije šest godina i to je sjajna, velika, znanstvenofantastična fantazija. Bong ju je adaptirao iz romana „Mickey17“ Edwarda Ashtona, glavni lik kojeg je bioklonski radnikosuđen na vječni život, ili vječnu smrt, ovisno o perspektivi. „Potrošni“ je zadužen za korporacijske poslove preopasne za ljude, u kojima je vjerojatno da će umrijeti. Nakon svake svoje smrti „potrošni“ se replicira, zajedno sa dijelom sjećanja svoj prethodnika, i jedini njegov način da živi je dasvoj život podastre korporacijskim interesima i potrebama.

Do problema dođe kad jedna varijanta ipak preživi (Mickey 17) i susretne se s novom (Mickey 18).  To je opsežna futuristička satira na temu sveprisutne bajke o tome da je „kuknjava“ vezana uz održivost, očuvanje okoliša i ljudskosti besmislena, jer će nas tehnologija ionako sve riješiti, i wunderkidi će nas odvesti u svemir, gdje će postojati novi, održivi planeti, a svi trenutni zemaljski stanovnici su potrošni - kao što su to i radni ljudi koji pogone današnji svijet.

Vizualno raskošan i ekstravagantan, kao i prethodni Bongovi filmovi, rubno horror i SF spektakl, Mickey 17 je istovremeno izrazito društveno-politički aktualan. 

Tim Mielants, 2024. US, 98'
Uloge: Cillian Murphy, Ciarán Hinds, Emily Watson, Michelle Fairley

Dobitnik nagrade Oscar, Cillian Murphy, u ulozi je Billa Furlonga u ovom filmu temeljenom na istoimenom bestseleru Claire Keegan. Dok radi kao trgovac ugljenom kako bi uzdržavao svoju obitelj, otkriva uznemirujuće tajne koje čuva lokalni samostan, ali i istine iz vlastitog života koje ga tjeraju da se suoči sa svojom prošlošću i suučesničkom šutnjom malog irskog grada.

Magdalenske praonice bile su mjesta koja su, pod okriljem Crkve i uz znanje države, pružala „utočište“ moralno posrnulim ženama. No to utočište bilo je mjesto robovskog rada i svirepog zlostavljanja, gdje su neke žene provele i čitav život. Među njima su bile trudne djevojke, često žrtve silovanja, koje su njihove obitelji napuštale kako bi se poštedjele sramote, kao i djevojčice o kojima se nitko nije mogao brinuti. Kaznu za njihovu „moralnu posrnulost“ snosila su i njihova djeca rođena u praonicama – mnoga su umirala u užasnim uvjetima sirotišta i bivala tajno pokopana u masovne grobnice. Procjenjuje se da je kroz Magdalenske praonice prošlo više od 30.000 žena, dok točan broj umrle djece ostaje nepoznat. Posljednja otkrivena grobnica uz jedno sirotište u Irskoj sadržavala je posmrtne ostatke više od 800 djece.

Furlong, i sam dijete rođeno izvan braka, odrastao u sramoti i prijeziru, jednog zimskog jutra pronalazi mladu ženu u šupi ispred lokalne praonice. Bill nije heroj. U njegovim postupcima nema veličanstvenih gesti ni velikih riječi. Ipak, ne može skrenuti pogled, iako zna da će cijena njegova gledanja biti visoka. Tako njegov mali čin dobrote, čin bazične ljudske pristojnosti, postaje čin mučeništva i plemenitosti. Posljednja Magdalenska praonica zatvorena je tek 1996., a tadašnji irski premijer javno se ispričao zbog ove strašne mrlje u povijesti Irske.

Igor Bezinović, 2025. Hrvatska, Italija, Slovenija, 112'

Novi film jednog od najosebujnijih hrvatskih filmskih autora, Riječanina Igora Bezinovića, dokumentarno-igrani film Fiume o morte!, originalan je film kakav dosad nije snimljen u domaćoj kinematografiji, a koji kroz izrazito inovativan stil progovara o fascinantnoj i široj javnosti nepoznatoj povijesnoj epizodi Rijeke.

U ovom stilski raskošnom, kreativnom i zaigranom filmu građani grada Rijeke, kojeg Talijani zovu Fiume, prepričavaju, rekonstruiraju i reinterpretiraju bizarnu priču o 16-mjesečnoj okupaciji njihovog grada 1919. godine od strane talijanskog pjesnika, dandyja i propovjednika rata Gabrielea D’Annunzija.

Poezija, kokain, dinamit, puške, nogomet, avioni, pokućstvo koje leti kroz prozor, koncerti, zatvori, sunčanje, tisuće vojnika, milijuni metaka, beskonačni govori i čak jedan čudnovati kljunaš… Sve su to dijelovi jedne od najbizarnijih okupacija u povijesti čovječanstva. Građani Rijeke ovim su filmom, nakon 100 godina, dobili priliku preuzeti povijest u svoje ruke i kroz film ispričati svoju verziju događaja.

Svoju svjetsku premijeru Fiume o morte! imao je na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je osvojio dvije nagrade - glavnu nagradu Tiger natjecanja te nagradu kritičara FIPRESCI što ga čini prvim hrvatskim filmom koji se nagrađen u prestižnoj natjecateljskoj konkurenciji tog festivala.

Mickey 17, Bong Joon Ho, 2025., UK, US, 137'
Uloge: Robert Pattinson, Naomi Ackie, Mark Ruffalo, Toni Collette

Korejski autor Bong Joon-ho snimio je svoj prvi film nakon Oscarom nagrađenog Parazita prije šest godina i to je sjajna, velika, znanstvenofantastična fantazija. Bong ju je adaptirao iz romana „Mickey17“ Edwarda Ashtona, glavni lik kojeg je bioklonski radnikosuđen na vječni život, ili vječnu smrt, ovisno o perspektivi. „Potrošni“ je zadužen za korporacijske poslove preopasne za ljude, u kojima je vjerojatno da će umrijeti. Nakon svake svoje smrti „potrošni“ se replicira, zajedno sa dijelom sjećanja svoj prethodnika, i jedini njegov način da živi je dasvoj život podastre korporacijskim interesima i potrebama.

Do problema dođe kad jedna varijanta ipak preživi (Mickey 17) i susretne se s novom (Mickey 18).  To je opsežna futuristička satira na temu sveprisutne bajke o tome da je „kuknjava“ vezana uz održivost, očuvanje okoliša i ljudskosti besmislena, jer će nas tehnologija ionako sve riješiti, i wunderkidi će nas odvesti u svemir, gdje će postojati novi, održivi planeti, a svi trenutni zemaljski stanovnici su potrošni - kao što su to i radni ljudi koji pogone današnji svijet.

Vizualno raskošan i ekstravagantan, kao i prethodni Bongovi filmovi, rubno horror i SF spektakl, Mickey 17 je istovremeno izrazito društveno-politički aktualan. 

Mickey 17, Bong Joon Ho, 2025., UK, US, 137'
Uloge: Robert Pattinson, Naomi Ackie, Mark Ruffalo, Toni Collette

Korejski autor Bong Joon-ho snimio je svoj prvi film nakon Oscarom nagrađenog Parazita prije šest godina i to je sjajna, velika, znanstvenofantastična fantazija. Bong ju je adaptirao iz romana „Mickey17“ Edwarda Ashtona, glavni lik kojeg je bioklonski radnikosuđen na vječni život, ili vječnu smrt, ovisno o perspektivi. „Potrošni“ je zadužen za korporacijske poslove preopasne za ljude, u kojima je vjerojatno da će umrijeti. Nakon svake svoje smrti „potrošni“ se replicira, zajedno sa dijelom sjećanja svoj prethodnika, i jedini njegov način da živi je dasvoj život podastre korporacijskim interesima i potrebama.

Do problema dođe kad jedna varijanta ipak preživi (Mickey 17) i susretne se s novom (Mickey 18).  To je opsežna futuristička satira na temu sveprisutne bajke o tome da je „kuknjava“ vezana uz održivost, očuvanje okoliša i ljudskosti besmislena, jer će nas tehnologija ionako sve riješiti, i wunderkidi će nas odvesti u svemir, gdje će postojati novi, održivi planeti, a svi trenutni zemaljski stanovnici su potrošni - kao što su to i radni ljudi koji pogone današnji svijet.

Vizualno raskošan i ekstravagantan, kao i prethodni Bongovi filmovi, rubno horror i SF spektakl, Mickey 17 je istovremeno izrazito društveno-politički aktualan. 

Andrea Arnold, 2024., UK, 119'
Uloge: Franz Rogowski, Nykiya Adams, Barry Keoghan

Dugo očekivani povratak Andree Arnold s nježnom, upečatljivom i iznenađujućom pričom o odrastanju na rubu modernog društva.

Dvanaestogodišnja Bailey kao skvoterica živi sa svojim privrženim, ali karakterno kaotičnim ocem Bugom i svojeglavim bratom Hunterom u Gravesendu, sjevernom Kentu. Polagano ulazi u pubertet te konstantno traži pažnju i avanturu. Baileyin život se transformira kada upozna Birda, tajanstvenog stranca koji se nalazi na vlastitom putovanju.“Bird” je divlje, poetično i originalno viđenje  prijelaza iz djetinjstva u adolescenciju, iz depresivne realnosti u magiju i nadrealno, sve utemeljeno na redateljičinom tipično empatičnom socijalnom razumijevanju.

Andrea Arnold odrasla je u sjevernom Kentu, kao najstarije dijete samohrane majke. Bailey je umnogome njezin autoportret, djevojčica u divljem pohodu na život.

Pohod pak, Andree Arnold na filmski svijet započeo je kratkim filmom Wasp za kojeg je2005. osvojila Oscara. Njezini igrani filmovi uključuju Red Road, Fish Tank i American Honey, koji su svi osvojili nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu.

Bird ima nominaciju za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg britanskog filma, prikazan je u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, te dvije nominacije za nagradu Europske filmske Akademije – najbolja režija i najbolji glumac.