https://splitfilmfestival.hr/hr/

Ridley Scott, 2026., Ujedinjeno Kraljevstvo / SAD, 118'

Uloge: Jacob Elordi, Josh Brolin, Margaret Qualley, Guy Pearce, Allison Janney, Benedict Wong, Michael Beach, Ben Mendelsohn, Sarah Niles.

The Dog Stars je adaptacija istoimenog bestselera Petera Hellera, znanstveno-fantastični triler u režiji legendarnog Ridleyja Scotta.

Epidemija je umalo posve uništila ljudski rod, pretvorivši život preživjelih u kontinuiranu bitku za preživljavanje, srazove sa pljačkašima i potragu za hranom. Na napuštenom aerodromu žive pilot, marinac i pas. Njihovu efikasnu rutinu prekida radijski signal koji im budi nadu da možda još negdje postoje ostaci civilizacije. Pilot se odlučuje na let u nepoznato. Dakle, prilično uobičajan start postapokaliptičnog filma. No, u običajenom razvoju događaja pojavili bi se zombiji ili zaraženi koji bi potakli brz akcijski razvoj fabule. U ovom slučaju, pak, film će se fokusirati na psihološku dramu i ljudske odnose, pokazujući kako je u najbrutalnijim vremenima empatija i solidarnost stvar izbora, a ne samo okolnosti, a odnos između pilota i njegova psa nosi emocionalnu strukturu priče.

Ridley Scott je film snimio u iznimno kratkom roku od samo 34 dana koristeći tehniku snimanja s više kamera istovremeno, što mu daje sirovu, dinamičnu energiju.

"The Dog Stars je umirujući, a istovremeno i mučan film. To je vestern smješten na kraj svijeta s golemim srcem. Donosi intenzivnu energiju u stilu 'Fury Road' pomiješanu s tihim logorskim vatrama pod zvijezdama, akustičnim gitarama, Joshom Brolinom koji puši cigare i psom." (Index)

"Jedan od najemotivnijih i najljudskijih filmova Ridleyja Scotta... priča o

ljudskosti u svijetu koji je gotovo u potpunosti nestao." (Journal)

"Moćna poruka da moramo držati svoja srca otvorenima i riskirati kako bismo voljeli jedni druge... film se fokusira na nadu i ljudsko dostojanstvo u razarajućim vremenima."(Reuters)

Matt Johnson, 2026., SAD / Kanada, 106'
Uloge: Dominic Sessa, Emilia Jones, Antonio Banderas, Leo Woodall, Éric Ripert

Anthony "Tony" Bourdain bahati je i nesigurni student književnosti. Kao i mnoge bahate i nesigurne studente, vode ga dvije želje – da pobjedgne od kuće i impresionira djevojku. S tom namjerom odlazi Provincetown, gdje laže o svom iskustvu kako bi dobio posao u skromnom restoranu. Zapošljava se kao perač posuđa i čistač ostriga. No profesionalna kuhinja glasno je, grubo, znojno i neuredno mjesto u kojem se u prvom redu uči životna disciplina, pa Tony prolazi bolno suočavanje s realnošću, uči se poniznosti i neočekivano otkriva svoj životni poziv.

Ova biografska humoristična drama prati formativno ljeto u mladosti slavnog kuhara, pisca i televizijske ikone Anthonyja Bourdaina. Umjesto klasičnog prikaza cijelog života, film se fokusira isključivo na jedno ključno razdoblje sredinom 1970-ih u kojem Bourdain od prepotentnog mladića postaje netko tko otkriva strast prema kulinarstvu.

Film nije tipičan biopic. Ne prikazuje ništa od onoga po čemu je Bourdaine postao svjetski poznat, ali udara temelj razmijevanja istoga, i pri tom je dirljiv, duhovit i zabavan. Redatelj Matt Johnson koristi tople, zrnate teksture i autentičnu scenografiju 1970-ih kako bi dočarao taktilni i osjetilni užitak ljetnog obalnog gradića. Legendarni francuski chef Éric Ripert, koji je bio Bourdainov najbolji prijatelj u stvarnom životu, pojavljuje se u cameo ulozi kao instruktor kuhanja u završnoj sceni filma, a Dominic Sessa, kojeg smo upamtili po predivnoj ulozi problematičnog i drskog tinejdžera u filmu The Holdovers, savršeno je utjelovio problematičnog i drskog mladog Bourdaina.

Kritičari su film dočekali s velikim pohvalama, posebno ističući glumačke izvedbe. Collider:

"Sirov je, glasan je, neuredan je, a ipak na kraju na tanjuru dobijete nešto duboko, prekrasno i uzbudljivo."

David Ehrlich (IndieWire):

"Ljetna oda pretencioznim mladim propalicama posvuda... Najpametniji aspekt scenarija je taj što dopušta verziji filma da se distancira od legende u koju će Bourdain na kraju izrasti."

Peter Bradshaw (The Guardian):

"...vrlo pitka i zabavna 'coming-of-age' priča o formativnim kuhinjskim iskustvima Anthonyja Bourdaina."

The New York Times:

"Fikcionalizirana priča o podrijetlu s pravim apetitom za životnim iskustvima."

RogerEbert.com:

"Sessa je dorastao zadatku da pronađe i nesigurnost i drsku samouvjerenost u ovom kompleksnom mladom čovjeku, ponekad u istom dahu."

Michelangelo Antonioni, 1962., Italija / Francuska, 126'
Uloge: Alain Delon, Monica Vitti, Francisco Rabal, Louis Seigner, Lilla Brignone, Rossana Rory, Mirella Ricciardi

Pomračenje (L'Eclisse) kultna talijansko-francuska drama u režiji Michelangela Antonionija, finalni je dio redateljeve slavne "trilogije otuđenja", koju čine još i Avantura i Noć. Prati mladu prevoditeljicu (Monica Vitti) koja u Rimu započinje burnu vezu s ambicioznim burzovnim mešetarom (Alain Delon). Obilježava je upečatljiva estetika koja koristi prostor, arhitekturu i tišinu u ilustriranju unutarnjeg stanja likova, pretvarajući tako scenografiju u ravnopravnog aktera u filmu.

Radnja je smještena u rimsku četvrt EUR, poznatu po monumentalnoj fašističkoj i modernističkoj arhitekturi. Masivne, geometrijske i poluprazne zgrade naglašavaju beznačajnost i izolaciju pojedinca.

Kadrovi su strogo strukturirani. Antonioni često postavlja likove iza rešetaka, prozorskih okvira, stupova ili linija na cesti, čime vizualno sugerira njihovu emocionalnu zarobljenost.

Film suprotstavlja dvije estetske krajnosti. S jedne strane je kaos, buka i pretrpani prostori rimske burze, a s druge apsolutna tišina, minimalizam i prazne ulice. Kamera često skreće s lica glumaca na nežive predmete, a nerijetko ih snima s leđa ili su djelomično skriveni u kadru.

Poznat je po briljantnoj fotografiji Giannija Di Venanza i antologijskoj, posve nijemoj završnici u trajanju od nekoliko minuta u kojoj glavni likovi potpuno nestaju iz kadra, a fokus se prebacuje na apstraktne gradske prostore, na "pomračenje" ljudskih osjećaja i modernog društva.

Na Filmskom festivalu u Cannesu nagrađen je Posebnom nagradom žirija.

Thierry Klifa, 2025., Francuska / Belgija, 121'
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Marina Foïs, Raphaël Personnaz

Marianne Farrère je direktorica moćnog kozmetičkog konglomerata, i, da ne okolišamo previše - najbogatija žena na svijetu. Njezin život, rigidno ukalupljen u rutinu brige o ugledu i obiteljskim interesima, doživljava potres  kada upozna šarmantnog, ali drskog i otvorenog pisca i fotografa. Između njih se razvija neobično i dvosmisleno prijateljstvo. Marianne otkriva zadovoljstvo u poklanjanju novca i ekstravagantnih darova. Naravno, obitelj neće tek tako promatrati kako se njihovo bogatstvo prelijeva osebujnom umjetniku. Situacija će brzo eskalirati, a obiteljski rat i golemi javni skandala potrest će cijelu državu.

Film je slobodna adaptacija čuvene afere Bettencourt, skandala oko nasljednice kozmetičkog carstva L'Oréal (Liliane Bettencourt) i fotografa Françoisa-Marieja Baniera. Žanrovski balansira između napete sudske/obiteljske melodrame i oštre farse, tedonosi satiričan i napet prikaz obiteljskih tajni, pohlepe i ekscentričnosti u krugovima ekstremnog bogatstva.Redatelj koristi raskošnu scenografiju i dizajnerski luksuz kako bi prikazao kontrast između vanjskog sjaja i unutarnje truleži te izoliranosti likova, a ulogu ekscentrične milijarderke pisao je imajući unaprijed na umu ikonu francuske kinematografije Isabelle Huppert.

Laurent Lafitte je za svoju izvedbu beskrupuloznog fotografa osvojio nagradu za najboljeg glumca na prestižnoj dodjeli Lumières u Francuskoj.

Premijerno je prikazan ove godine na festivalu u Cannesu.

Le Monde:

"Raskošan i duboko komičan duo Isabelle Huppert i Laurenta Lafittea drži film na svojim leđima."

The Scoop:

"Klifa ne želi napraviti puko sudsko objašnjenje ili politički dosje u dizajnerskim štiklama. On želi melodramu. On želi trulež starih bogataša koja izdaleka izgleda elegantno, a izbliza gljivično."

IMDb:

"Isabelle Huppert čini svoj lik potpuno uvjerljivim, unatoč činjenici da je život te žene zapravo bljutav i tmuran, ispunjen samo obvezama i restrikcijama."

Joel Coen / Ethan Coen, 1984., SAD, 99'

Kako bi prikupili novac za snimanje svog prvog filma, braća Joel i Ethan Coen snimili su kratki trailer s Bruceom Campbellom (zvijezdom filma Evil Dead) i prikazivali ga potencijalnim investitorima. Tako se dogodilo da za kultni neo-noir triler, šokantni, krvavi i paranoični "Blood Simple", koji je u filmsku povijest upisao kako ovaj redateljski dvojac, tako i debitanticu Frances McDormand, imamo zahvaliti lokalnim liječnicima, zubarima i malim obrtnicima koji su 1984. među sobom prikupili 750.000 dolara. Film je revitalizirao žanr klasičnog detektivskog filma modernim vizualnim stilom, crnim humorom i brutalnim nasiljem, pokrenuo prepoznatljiv trend neo noira 90-ih i dokazao da se s minimalnim budžetom izvan holivudskog sustava može snimiti impresivno djelo. Radnju pogoni niz nesporazuma, krivih pretpostavki i tajni, koji vode k spirali straha i krvavog nasilja u kojoj niti jedan lik ne zna što se zapravo događa.

Obilježavaju ga vrhunska fotografija Barryja Sonnenfelda s naglašenim sjenama, neonskim svjetlima i sporim pokretima kamere, te crni humor kojeg danas prepoznajemo kao jednu od glavnih osobina filmova braće Cohen. Nasilne i napete scene prožete su bizarnim, ironičnim i uvrnutim humorom.

Osvojio je Veliku nagradu žirija na Sundance Film Festivalu 1985.