Ildikó Enyedi, 2025., Mađarska / Njemačka / Francuska, 147'
Uloge: Tony Leung Chiu-wai, Léa Seydoux, Luna Wedler, Enzo Brumm, Sylvester Groth

Film Tihi prijatelj mađarske vizionarke Ildikó Enyedi jedan je od najambicioznijih europskih projekata 2025. godine. Riječ je o meditativnom remek-djelu koje nastavlja redateljičinu fascinaciju granicom između snova, prirode i ljudske svijesti.

Strukturiran je kao triptih koji se odvija u tri različita vremenska razdoblja: 1908., 1972. i 2020. godini. Sve tri priče povezuje jedno stablo — golemi i drevni Ginkgo biloba, u botaničkom vrtu u Marburgu. Stablo nije samo pozadina, već protagonist koji "svjedoči" ljudskim dramama: od mladog botaničara s početka stoljeća, preko studentskih nemira sedamdesetih, do suvremenog znanstvenika. Film istražuje subjektivnost vremena i duboku, tihu povezanost biljnog svijeta s ljudskom sudbinom, i na koncu postavlja pitanje - Što stablo "misli" o nama? – istražujući granice antropocentrizma.

Enyedi je na ovom filmu radila godinama, pažljivo birajući lokacije i glumce iz različitih kulturnih krugova, a angažman legendarne hongkonške zvijezde Tonyja Leunga (poznatog iz filmova Wong Kar-waija) izazvao je golemu pažnju svjetskih medija, jer mu je ovo jedna od rijetkih uloga u europskoj produkciji.

Ildikó Enyedi proslavila se filmom O tijelu i duši (Zlatni medvjed u Berlinu). Poznata je po svom poetičnom stilu koji spaja magični realizam s dubokom psihološkom analizom. U ovom filmu ona odlazi korak dalje, pokušavajući "decentrirati" čovjeka i prikazati svijet iz perspektive prirode koja nas okružuje i nadživljuje.

Cahiers du Cinéma: "Vizualna simfonija koja nadilazi jezik. Enyedi nas uči kako ponovno gledati svijet oko sebe, s poštovanjem i čuđenjem."

Variety: "Epski u trajanju, ali intiman u emociji. 'The Silent Friend' je rijedak primjer filma koji se ne gleda, nego udiše."

The Guardian: "Hipnotična izvedba Tonyja Leunga savršeno se uklapa u tihi, moćni svijet koji je Enyedi izgradila oko jednog stabla."

Jedan je od najnagrađivanijih filmova na prošlogodišnjim festivalima

Venecijanski filmski - osvojio ukupno šest priznanja: 

Marcello Mastroianni Award: Luna Wedler proglašena je najboljom mladom glumicom.

FIPRESCI Prize: Nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara za najbolji film u konkurenciji.

Green Drop Award: Nagrada za film koji najbolje promiče održivost i ekološku svijest.

Interfilm Award: Za promicanje međureligijskog dijaloga.

CinemaSarà Award: Priznanje žirija mladih.

Edipo Re Award: Za inkluzivnost i održivost. 

Chicago International Film Festival: Srebrni Hugo za najbolju fotografiju (Silver Hugo for Best Cinematography).

La Roche-sur-Yon International Film Festival: Glavna nagrada žirija (Grand Prix du Jury).

Valladolid International Film Festival (Seminci): Luna Wedler ponovno je nagrađena kao najbolja mlada glumica. 

Kristen Stewart, 2025, US/Latvija, 115 min
Uloge: Imogen Poots, Thaddea Graham, Jim Sturgess

Kronologija vode (The Chronology of Water) jedan je od najiščekivanijih naslova 2025. godine, prvenstveno zbog dugogodišnjeg razvoja i činjenice da predstavlja redateljski prvijenac proslavljene glumice Kristen Stewart.

Film je adaptacija istoimenih, kultnih memoara američke spisateljice Lidie Yuknavitch. Sirova je to i intimna pripovijest o odrastanju, traumi i iscjeljenju. Yuknavitch opisuje svoje djetinjstvo obilježeno obiteljskim zlostavljanjem, gubitak djeteta pri porodu, borbu s ovisnošću i istraživanje seksualnosti. Središnji motiv filma je voda, jer Lidia je bila vrhunska plivačica. Ona je prostor u kojem se bol transformira u umjetnost i snagu.

Baš kao i knjiga, film izbjegava klasičnu kronologiju, fokusirajući se na "tok svijesti" i emocionalne bljeskove sjećanja. Kristen Stewart se odlučila za vrlo intiman, fizički i beskompromisan pristup vizualnom pripovijedanju, izbjegavajući holivudsko uljepšavanje teških tema. Naglasak je na tjelesnosti, vodi i pokretu kao primarnim sredstvima izražavanja emocija.

Kristen Stewart je prava na knjigu kupila još 2018. godine, a projekt je godinama bio u fazi pripreme jer je tražila potpunu kreativnu slobodu za ovako radikalan materijal. Film je sniman na lokacijama u Latviji i Malti, što mu daje specifičnu europsku vizualnu teksturu, unatoč tome što je priča duboko ukorijenjena u američki milje (Pacifički sjeverozapad).

Prikazan na najvećim svjetskim festivalima, među kojima izdvajamo  Sundance Film Festival, gdje je dobio Nagradu za režiju, a Imogen Poots (Glavna ženska uloga)je osvojila nekoliko nagrada kritičarskih udruženja za najbolju glumicu, kao i nominacije za prestižne strukovne nagrade (ASC - American Society of Cinematographers).

Kritika ga je proglasila jednim od najvažnijih debitantskih filmova desetljeća, uspoređujući Stewartičin stil s ranim radovima Jane Campion.

Kristen Stewart, 2025, US/Latvija, 115 min
Uloge: Imogen Poots, Thaddea Graham, Jim Sturgess

Kronologija vode (The Chronology of Water) jedan je od najiščekivanijih naslova 2025. godine, prvenstveno zbog dugogodišnjeg razvoja i činjenice da predstavlja redateljski prvijenac proslavljene glumice Kristen Stewart.

Film je adaptacija istoimenih, kultnih memoara američke spisateljice Lidie Yuknavitch. Sirova je to i intimna pripovijest o odrastanju, traumi i iscjeljenju. Yuknavitch opisuje svoje djetinjstvo obilježeno obiteljskim zlostavljanjem, gubitak djeteta pri porodu, borbu s ovisnošću i istraživanje seksualnosti. Središnji motiv filma je voda, jer Lidia je bila vrhunska plivačica. Ona je prostor u kojem se bol transformira u umjetnost i snagu.

Baš kao i knjiga, film izbjegava klasičnu kronologiju, fokusirajući se na "tok svijesti" i emocionalne bljeskove sjećanja. Kristen Stewart se odlučila za vrlo intiman, fizički i beskompromisan pristup vizualnom pripovijedanju, izbjegavajući holivudsko uljepšavanje teških tema. Naglasak je na tjelesnosti, vodi i pokretu kao primarnim sredstvima izražavanja emocija.

Kristen Stewart je prava na knjigu kupila još 2018. godine, a projekt je godinama bio u fazi pripreme jer je tražila potpunu kreativnu slobodu za ovako radikalan materijal. Film je sniman na lokacijama u Latviji i Malti, što mu daje specifičnu europsku vizualnu teksturu, unatoč tome što je priča duboko ukorijenjena u američki milje (Pacifički sjeverozapad).

Prikazan na najvećim svjetskim festivalima, među kojima izdvajamo  Sundance Film Festival, gdje je dobio Nagradu za režiju, a Imogen Poots (Glavna ženska uloga)je osvojila nekoliko nagrada kritičarskih udruženja za najbolju glumicu, kao i nominacije za prestižne strukovne nagrade (ASC - American Society of Cinematographers).

Kritika ga je proglasila jednim od najvažnijih debitantskih filmova desetljeća, uspoređujući Stewartičin stil s ranim radovima Jane Campion.

John Huston, 1961., SAD, 124 min
Uloge: Marilyn Monroe, Clark Gable, Montgomery Clift, Thelma Ritter, Eli Wallach

Tek razvedena žena (Monroe) u Nevadi upoznaje ostarjelog kauboja (Gable) i njegovog prijatelja (Clift). Zajedno odlaze u pustinju loviti divlje mustange za prodaju.

Često izdvajan kao najbolji film u kojem je nastupila Marylin Monroe, Neprilagođeni je sjetna egzistencijalna drama koja preispituje propast mita o Divljem zapadu i osjećaj nepripadnosti.

Scenarij je napisao tadašnji suprug Marylin Monroe, književnik Arthur Miller, kao dar njoj. Snimanje je bilo iznimno teško zbog Marilyninog narušenog zdravlja i surovih uvjeta u pustinji.

Posljednji je to film dvaju velikih zvijezda - Marilyn Monroe i Clarka Gablea, u kojemu su oboje dali sirove, autentične izvedbe.

Prema riječima Arthura Millera, Clark Gable je i prije posljednjeg dana snimanja pogledao radnu verziju filma te izjavio: "Ovo je najbolji film koji sam snimio i jedini put da mi je uistinu bilo dopušteno glumiti."

Dennis Harvey, Lars Lovén, 2025, Irska/Švedska, 90 min

Novi uzlet alternativne folk i tradicionalne glazbene scene upravo se događa u Irskoj. Mladi, buntovni i duhoviti umjetnici koriste glazbu kako bi redefinirali irsku kulturu i otvoreno progovorili protiv autoriteta, stvarajući melodije s ciljem da "zaplaše svećenike i političare". Narativ se fluidno prenosi s jednog glazbenika na drugog, baš poput melodije na tradicionalnim okupljanjima. Sniman je na javnim prostorima i u domovima glazbenika, a redatelji su dopuštali prolaznicima da prekidaju snimanje kako bi ulovili autentičan duh irskih ulica.

Irska obilježava stotu obljetnicu djelomične neovisnosti, a ova se „Kektska utopija“ referira na postkolonijalno društvo rastrgano između povijesnih trauma, očuvanja irskog jezika i potrage za modernim identitetom kroz punk, hip-hop i rave utjecaje u folku.

Indiewire: "Ovaj dojmljiv film govori o modernoj renesansi, posebice o tome kako su umjetnici iz žanrova poput punka i hip-hopa pod utjecajem irskog folka koji se bori s kolonijalnim ranama".

FilmCarnage: "Posjeduje iskrenu kvalitetu i prividnu jednostavnost, ali ispod toga nudi nešto mnogo kompleksnije

U filmu se pojavljuju The Mary Wallopers, The Deadlians, Poor Creature, Negro Impacto, Lankum, Jinx Lennon, Branwen, Naoise Mac Cathmhaoil, Rising Damp, Young Spencer, Eoghan Ó Ceannabháin, Róis, Post Punk Podge, Susan Hughes, Tadhg Mulligan, Alfie Mulligan, Múlú, Niamh Moriarty, Cathail O'Mhaoil, Summer Newman, Eimear Níc Ionnrachtaigh, Eoghan Ó Garmaile, Lilí Ní Dhomhnaill.

Fatih Akin, 2025, Njemačka, 93 min
Uloge: Jasper Billerbeck, Kian Köppke, Laura Tonke, Diane Kruger, Detlev Buck, Matthias Schweighöfer, Lisa Hagmeister, Lars Jessen, Marek Harloff, Jorid Lukaczik.

Proslavljeni njemački redatelj Fatih Akin u ovom filmu kroz vizuru djeteta donosi dirljivu i slojevitu priču o odrastanju i gubitku nevinosti na samom kraju Drugog svjetskog rata.

Radnja je smještena u proljeće 1945. godine na izolirani, vjetroviti otok Amrum na Sjevernom moru. Dvanaestogodišnji dječak Nanning, čiji je otac na bojišnici, ulaže golem trud kako bi prehranio obitelj. On hrabro lovi tuljane, ide u noćni ribolov i radi na farmi, dok mu je majka Hille duboko lojalna nacističkom režimu. Dolaskom mira i kapitulacijom Njemačke, Nanning se suočava s spoznajom da se prava prijetnja i ideološki neprijatelj nalaze mnogo bliže njegovom domu nego što je zamišljao.

Film se odlikuje klasičnim, poetičnim i suzdržanim vizualnim stilom koji podsjeća na neorealizam i filmove Terrenca Malicka, koristeći tišinu i prirodne kadrove umjesto nametljive glazbe i eksplozija. Smješten u specifičan povijesni kontekst sloma Trećeg Reicha, film ne progovara o kolektivnoj krivnji, već analizira kako fašistička propaganda i odgoj utječu na psihu djeteta te kako se urođeni humani instinkti mogu očuvati usred društvenog zla.

Scenarij se temelji na stvarnim sjećanjima iz djetinjstva legendarnog njemačkog redatelja i glumca Harka Bohma, koji je preminuo u studenom 2025., nekoliko mjeseci nakon premijere.Film je imao svjetsku premijeru U Cannesu, u prestižnom programu Cannes Premiere, a Fatih Akin je u intervjuima istaknuo da je film nastao i kao reakcija na uspon desnog ekstremizma u Europi.

Variety: „Nema golemih otkrivenja ni manipulativno nadmoćne glazbe u ovom delikatno konstruiranom filmu – on je narativno jednostavan koliko filmovi mogu biti, ali duboko dirljiv“.

Fatih Akin jedan je od najnagrađivanijih europskih redatelja. Dobitnik je Zlatnog medvjeda, glavne nagrada na Filmskom festivalu u Berlinu, Europske filmske nagrade za najbolji europski film godine (Glavom kroz zid), Nagrade za najbolji scenarij u Cannesu, i Europske filmska nagrada za najbolji scenarij (Na rubu raja), Specijalne nagrade žirija na Filmskom festivalu u Veneciji (Soul Kitchen), te Zlatnog globusa za najbolji film izvan engleskog govornog područja (Iz ništavila)