Layla Triqui, 2024.,Maroko, FR,  106'
Uloge: Ouidad Elma (Sophia), Jillali Ferhati, Mahmoud Nasr i Anne Loiret.

Najzapaženijih marokanski naslov 2024., Otisci vjetra, dojmljiva je drama koja istražuje teme majčinstva, obiteljskih traumi i žudnje za istinom i identitetom. 

Priča prati Sophiu, mladu fotografkinju iz Tangera koja slučajno otkriva šokantnu vijest: njezina majka, za koju je cijeli život vjerovala da je mrtva, zapravo je živa i nalazi se u Francuskoj. Sophia kreće na putovanje kako bi pronašla dijelove svoje prošlosti, otkrila obiteljske tajne i sastavila vlastitu priču koja je čitav njezin život bila utemeljena na lažima. 

Prepun atmosferičnih prikaza Tangera i Francuske, on je jednako putovanje vremenom, koliko i prostorom.

Film je ostvario značajan uspjeh na afričkim i arapskim festivalima:

Festival Africain Écrans Noirs (Kamerun, 2025.): Dobitnik Grand Prix nagrade.

Festival du Cinéma Africain de Khouribga (2025.): Dobitnik Nagrade žirija.

Festival National du Film (Tanger, 2024.): Layla Triqui je osvojila nagradu za najbolji debitantski rad (Prix de la Première Œuvre). 

Rebecca Zlotowski, 2025., Francuska, 103'
Uloge: Jodie Foster, Daniel Auteuil, Virginie Efira, Mathieu Amalric, Vincent Lacoste, Luàna Bajrami

Ovaj psihološki triler i crna komedija odvija se u Parizu i prati Lilian Steiner (Jodie Foster), uglednu psihijatricu čiji se sređeni život počinje raspadati nakon iznenadne i sumnjive smrti njezine dugogodišnje pacijentice Paule. Nezadovoljna službenim objašnjenjem o samoubojstvu, Lilian pokreće vlastitu istragu, što je dovodi do suočavanja s vlastitim postupcima i potisnutim emocijama.

Film vješto miješa elemente napetog trilera, hitchcockovske misterije i suptilne crne komedije, a glavna zvijezda, Jodie Foster, u potpunosti glumi na francuskom jeziku. Film je svjetsku premijeru imao na Filmskom festivalu u Cannesu 2025. a Jodie Foster postala je prva Amerikanka ikada nominirana za prestižnu francusku nagradu Lumière u kategoriji najbolje glumice.

Variety: "Zlotowski donosi triler s elegancijom klasične psihološke drame... Fosterina prva uloga na francuskom je magnetska".

Cineuropa: "Zabavan i razigran na površini, ali u srži pronicljiv portret žene čija je neumorna potraga za istinom zapravo bijeg od vlastitih rana".

The Hollywood Reporter: "Kaos sa šarmom... film je puno zabavniji nego što bi trebao biti zahvaljujući kemiji između Jodie Foster i Daniela Auteuila".

Next Best Picture: "Njezina unutarnja previranja beskrajno je zanimljivo gledati".

François-Christophe Marzal, 2019., Švicarska, 90'
Uloge: Pierre Mifsud, Pascal Demolon, Sabine Timoteo, Jean-Luc Bideau, Amélie Peterli, Giuseppe Oricchio

Šarmantna švicarska komedija kroz prizmu lokalnog glazbenog rivalstva progovara o dubokim društvenim promjenama svoga vremena. 

Radnja je smještena u proljeće 1970. godine, u idilično, ali konzervativno selo Monchoux. Dok se Švicarska priprema za povijesne referendume o pravu glasa žena i statusu stranih radnika, u selu je glavna tema raspad lokalnog orkestra. Sukob predvode dvojica dirigenata: Aloys, tvrdokorni tradicionalist, i Pierre, liberal koji zagovara moderniji pristup i svježe ideje. Njihovo rivalstvo nadilazi glazbu, pretvarajući se u politički i ideološki obračun koji dijeli čitavu zajednicu, utječe na osobne odnse (pa i one ljubavne) i kulminira u apsurdnim pokušajima sabotaže. 

Natopljennostalgičnom estetikom 70-ih, i puno humora, film vješto koristi limenu glazbu kao simbol nacionalnog identiteta i društvene kohezije koja puca pod pritiskom modernizacije. Film dotiče važne teme poput feminizma, ksenofobije i generacijskog jaza, ali im pristupa na topao, "feel-good" način. Istovremeno, kreira delikatan portret jedne male zajednice.

Alejandro González Iñárritu, 2000, Meksiko, 154'
Uloge: Emilio Echevarría, Gael García Bernal, Goya Toledo, Álvaro Guerrero, Vanessa Bauche, Jorge Salinas, Marco Pérez, Rodrigo Murray

„Pasja ljubav”je debitantsko je remek-djelo meksičkog redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua koje je redefiniralo suvremenu meksičku kinematografiju,donijelo autoru svjetsku slavu i utrlo put kojim će postati jedan od najuspješnijih redatelja današnjice, prvi Meksikanac koji je osvojio nagradu za najbolju režiju u Cannesu, kao i Oscare za filmove Birdman i Povratnik.

Film je strukturiran kao triptih triju isprepletenih priča koje povezuje tragična prometna nesreća u Mexico Cityju: 

Octavio i Susana: Mladić koji ulazi u svijet ilegalnih borbi pasa kako bi skupio novac i pobjegao sa šogoricom.

Daniel i Valeria: Uspješna manekenka čija karijera i život propadaju nakon nesreće, dok njezin pas Richie ostaje zarobljen ispod podnih dasaka stana.

El Chivo i Maru: Bivši gerilac koji živi kao beskućnik s čoporom pasa i radi kao plaćeni ubojica, pokušavajući se ponovno povezati s kćeri. 

Naracija je nelinearna naracija i sirova, estetika dokumentaristička. Ključni motivi su psi kao ogledalo ljudskih sudbina—oni simboliziraju odanost, nasilje i iskupljenje svojih vlasnika. Iñárritu koristi brzu montažu i "zrnatu" sliku kako bi prenio kaos i brutalnost života u velegradu. Autorova strastvena vezanost uz temu probija kroz melodramu i nasilje, pa njegovi likovi nisu tek simboli ili uloge, već proživljene osobe s dubokom karakterizacijom i emotivnim spektrom. Nasilje, kojeg je u filmu puno, nije stilizirana, koreografirana zabava, već neizbježna i bolna realnost. 

 Film je prvi dio njegove „trilogije smrti” koju čine još 21 gram i Babel. 

Jean-Pierre i Luc Dardenne, 2025., Belgija i Francuska, 105'
Uloge: Alivina Karamoko, Noé Abita, Nailia Harzoune, Inas Chanti, Sébastien Houbani

U prihvatilištu za mlade majke u blizini Liègea, Jessica, Perla, Julie, Ariane i Naïma se bore za bolju budućnost za sebe i svoju novorođenčad, iako su i same još djeca. Film istražuje njihove traume, ovisnosti, osjećaj napuštenosti, ali i međusobnu solidarnost te potporu osoblja u domu. 

Realiziran u prepoznatljivom socijalno realističnom stilu Dardenneovih, film ima formu mozaika u kojem se više ravnopravnih priča slaže u dirljivu i tešku sliku, ali i sliku punu nade i borbenosti. Premijerno je prikazan u službenoj konkurenciji Filmskog festivala u Cannesu 2025., gdje je dobio nagradu za najbolji scenarij, te nagradu žirijaa bio je i belgijski kandidat za Oscara.

Variety:"Belgijska braća Dardenne usvajaju dirljiv i iskren pristup u svom desetom dugometražnom filmu".

The New Yorker:"Nježan dar braće Dardenne... drama prožeta razoružavajućom empatijom".

Alejandro González Iñárritu, 2003, SAD, 124'
Uloge: Sean Penn, Naomi Watts, Benicio Del Toro, Charlotte Gainsbourg, Melissa Leo, Danny Huston, Clea DuVall

21 gram (21 Grams) iz 2003. godine drugi je dio neslužbene "trilogije smrti" redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua i scenarista Guillerma Arriage. 

Njegova je radnja zapletena oko tragične automobilske nesreće koja spoji sudbine troje neznanaca - teško bolesnog matematičara kojemu je hitno potrebna transplantacija srca, bivše ovisnice i majke čija obitelj pogiba u nesreći, bivšegzatvorenika koji je u pronašao spas u vjeri, ali sa nesrećom ponovno upada u vrtlog krivnje.

Konstruiran kao kaleidoskop u kojem slike koje nisu kronološki poredane, 21 gram tjera gledatelja da sam slaže dijelove priče. a kamera„iz ruke“, zrnate slike i prigušene boje pojačavju osjećaj emocionalne tjeskobe i realizma.Naslov se odnosi na znanstveno neutemeljenu, ali poetsku ideju da ljudsko tijelo u trenutku smrti gubi točno 21 gram – što se tumači kao težina duše. 

Film se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja s početka 21. stoljeća jer je redefinirao strukturu filmskog pripovijedanja. Osigurao je Iñárrituu status vrhunskog svjetskog redatelja i donio nominacije za Oscara glavnim glumcima (Naomi Watts i Benicio Del Toro). 

Roger Ebert:"Entertaining that delusion [nonlinear time] is how we make sense of our perceptions... the film tells such a tormenting story that it just about survives its style".

USA Today:"filmska umjetnost u njezinom najvišem obliku".

James Berardinelli:"zadivljujući kaleidoskop... mozaik slika koji se postupno pretvara u moćnu priču o tragediji i iskupljenju".

The New York Times:"američki egzistencijalizam koji promatra život nakon što ga razori gubitak“