Maryam Touzani, 2025., Maroko / Francuska / Španjolska / Belgija / Njemačka, 100'
Uloge: Lubna Azabal, Saleh Bakri, Nisrin Erradi

Originalni naslov filma, Calle Malaga, se odnosi na stvarnu, kultnu ulicu u Tangeru koja služi kao mikrokozmos za kulturalno prožimanje Europe i Afrike. Film je uistinu i smješten na ulicama Tangera, i diljem njih prati sudbine troje usamljenih pojedinaca čiji se životi isprepliću u potrazi za bliskošću, slobodom i identitetom unutar konzervativnog društva, na način koji je istovremeno senzualan, emotivno intenzivan, poetičan i vizualno impresivan. Potvrđuje Maryam Touzani kao jednu od najvažnijih i najhrabrijih redateljica suvremene sjevernoafričke kinematografije.

„Touzani stvara vizualno i emotivno raskošnu odu ljudskoj ranjivosti.” (Screen International);

„Prekrasan, intiman film koji ruši tabue s nevjerojatnom nježnošću.” (The Hollywood Reporter);

„Glumačka kemija i režija čine ovaj film nezaboravnim iskustvom.” (Variety)

Peter Weir, 1989., SAD, 128'
Uloge: Robin Williams, Robert Sean Leonard, Ethan Hawke, Josh Charles, Gale Hansen, Dylan Kussman, Allelon Ruggiero, James Waterston, Norman Lloyd, Kurtwood Smith

Ekscentrični i karizmatični profesor književnosti dolazi u konzervativnu i strogu elitnu mušku školu Welton, gdje svojim nekonvencionalnim metodama inspirira učenike da zavole poeziju i počnu živjeti po krilatici Carpe Diem (Iskoristi dan). Inspirativan je to, emotivan, melankoličan i duboko dirljiv film o odrastanju i pobuni protiv konformizma. Osvojio je Oscara za najbolji originalni scenarij i postao kultni klasik koji je obilježio barem dvije generacije te ostao zapamćen kao jedna od najboljih uloga Robina Williamsa. Scena s uzvikom „O Captain! My Captain!”, inspiriranim pjesmom Walta Whitmana posvećenom Abrahamu Lincoln-u, sigurno je jedna od najprepoznatljivijih u povijesti filma.

„Robin Williams pruža trijumfalnu izvedbu u filmu koji slavi slobodu uma.” (Rolling Stone);

„Rijedak i dragocjen film koji uspijeva dotaknuti srce i potaknuti na razmišljanje.” (Chicago Sun-Times);

„Izvanredna drama o odrastanju koja ostaje s vama zauvijek.” (Variety).

James Clavell, 1967., UK, 105'
Uloge: Sidney Poitier, Christian Roberts, Judy Geeson, Suzy Kendall, Lulu, Patricia Routledge

Mark Thackeray (Sidney Poitier) je inženjer elektrotehnike iz Britanske Gvajane koji, u iščekivanju adekvatnog posla u struci, nevoljko prihvaća privremeni posao učitelja u u siromašnom i ozloglašenom istočnom dijelu Londona. Škola je prepuna problematičnih, ciničnih i buntovnih tinejdžera iz radničke klase koji su izbačeni iz drugih ustanova. Oni nemaju nikakav interes za obrazovanje, a autoritet profesora sustavno uništavaju drskim ponašanjem, vulgarnostima, i sitnim sabotažama. Prethodni učitelj doživio je živčani slom i pobjegao. Nakon što učenici prijeđu granicu i u njemu izazovu kratkotrajni izljev bijesa, Thackeray shvaća da tradicionalne metode poučavanja i stroga akademska pravila kod njih ne funkcioniraju. Odlučuje potpuno promijeniti pristup. Izbacuje udžbenike iz upotrebe i počinje s njima razgovarati kao s odraslim ljudima.Umjesto matematike i geografije, otvara teme o preživljavanju u stvarnom svijetu, braku, moralu, seksu, higijeni, zapošljavanju i rasnim predrasudama (s kojima se i sam, kao tamnoputi muškarac u Londonu tog vremena, svakodnevno susreće). Vodi ih na izlet u prestižni Victoria and Albert Museum, što za njih predstavlja prvi doticaj s kulturom i potpuno mijenja njihov pogled na učitelja.

Djelo Jamesa Clavella jedan je od najznačajnijih i najutjecajnijih filmova o odnosu učitelja i učenika u povijesti kinematografije. Osim što je postigao golem komercijalni uspjeh i lansirao kultnu naslovnu pjesmu Lulu, film je duboko redefinirao prikaz društvenih napetosti na velikom platnu.U vrijeme vrhunca borbe za građanska prava u SAD-u i društvenih promjena u Velikoj Britaniji, film je postavio Sidneya Poitiera u ulogu neupitnog intelektualnog i moralnog autoriteta. Za razliku od dotadašnjih filmova, Thackerayjev rasni identitet nije glavni pokretač radnje; fokus je na njegovu dostojanstvu, inteligenciji i sposobnosti da premosti klasni jaz, što je bio revolucionaran korak za prikaz crnih glumaca u Hollywoodu.Umjesto idealiziranog prikaza britanske prijestolnice iz 1960-ih, film donosi sirov, realističan i radnički prikaz londonskog East Enda, baveći se stvarnim problemima mladih tog doba – siromaštvom, nedostatkom perspektive, klasnim predrasudama i generacijskim jazom.

"Film se s iznimnom toplinom i razumijevanjem bavi tinejdžerskim problemima i predrasudama odraslih... Sidney Poitier pruža izvedbu nevjerojatnog magnetskog šarma, pretvarajući lik učitelja u figuru dostojanstva koja uspijeva ukrotiti buntovnu mladež ne kroz disciplinu, već kroz čisto poštovanje." (Variety)

Alejandro G. Iñárritu, 2026., SAD, 128'

Uloge: Tom Cruise, John Goodman, Sandra Hüller, Sophie Wilde, Jesse Plemons, Emma D'Arcy, Riz Ahmed, Michael Stuhlbarg, Alejandro Gonzalez Inarritu

Radnja ova apsurdističke crne komedije i satiričnog filma katastrofe prati ekscentričnog naftnog tajkuna Diggera Rockwella koji, nakon što jedna od njegovih bušotina na Grenlandu izazove globalnu ekološku katastrofu, pokušava sebe prikazati kao spasitelja čovječanstva. To je film katastrofe, ali katastrofa u njemu nisu ni vanzemaljci, ni kometi ni zombiji, već mi sami. Ljudi. Film je jako polarizirao kritiku, najviše oko teme iznenađujućeg preokreta o kojem, dakako, nećemo reći ništa, ali sigurno je da već sada predstavlja najkontroverzniji film kako Iñárritua, redatelja s jednom od najimpresivnijih filmografija suvremenog filmskog svijeta, tako i Toma Cruisea, za kojeg je ovo  radikalan žanrovski zaokret nakon dugog niza akcijskih i blockbuster uloga u proteklom desetljeću.Snimljen je u VistaVisionu, analognom procesu visoke razlučivosti koji je u posljednje je vrijeme ponovno stekao popularnost, s obzirom na to da su tom tehnikom snimljeni i filmovi poput Brutalist i Jedna bitka za drugom.

„Točno znam takav tip”, kaže Iñárritu o Diggeru. „Stvarnost nam daje događaje, ali imaginacija nam omogućuje da se u njima prepoznamo. Doslovno, ovo je film o nama. Vrti se oko tri drevne sile, a to su pohlepa, moć i odgovornost.”

Juan Cabral / Santiago Franco, 2026., Argentina, 91'
Uloge: Gary Lineker, John Barnes, Jorge Burruchaga, Jorge Valdano, Oscar Ruggeri, Peter Shilton, Ricardo Giusti, Julio Olarticoechea

Kroz rijetke arhivske snimke i ekskluzivne intervjue sa sudionicima, ovaj dokumentarni film rekonstruira mitsku utakmicu između Argentine i Engleske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. godine, stavljajući je u kontekst geopolitičkih tenzija nakon Falklandskog rata. Dinamičan, iznimno emotivan, napet i povijesno pedantan sportski dokumentarac premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 2026. u sekciji Cannes Premiere te je otvorio jubilarni 60. festival u Karlovim Varima. Koristi vizualni format 4:3 kako bi vjerno replicirao estetiku televizijskih prijenosa iz 1980-ih, a temelji se na knjizi Andrésa Burga.

„Jedan od najuzbudljivijih i najpristupačnijih sportskih dokumentaraca ikada snimljenih.” (Variety);

„Autori impresivno uspijevaju progovoriti o nečemu mnogo većem od samog nogometa.” (The Times);

„Sjajan film koji publiku duboko dojmi.” (Clarín)

Goran Stanković, 2025., Srbija / Italija / Hrvatska / Crna Gora / Sjeverna Makedonija / BiH, 90'
Uloge: Vučić Perović, Boris Isaković, Goran Marković, Jasna Žalica, Dado Ćosić

„Oče naš“ prati ovisnika Dejana kojeg majka dovodi u izoliranu manastirsku komunu, a nju vodi brutalni, ali karizmatični otac Branko. Komuna liječi ovisnost kroz rad, disciplinu, poslušnost i vjeru, i Dejan, uz pomoć svog staratelja Mionice, započinje bolan proces oporavka. Taj proces uključuje manipulaciju i nasilje, i kada snimka toga „liječenja“ dospije u javnost, zatvoreni sustav komune počinje se urušavati. Dejan mora odlučiti hoće li zaštititi zajednicu, ili priznati istinu koja se više ne može ignorirati.

Inspiracija za film istinit je događaj, stvarne snimke brutalnog premlaćivanja štićenika rehabilitacijskog centra Crna Reka.

„Film, međutim, nije klasična rekonstrukcija tog slučaja. Stankovića mnogo više zanima anatomija jednog sustava nego kronologija jednog zločina. To je možda i najzanimljiviji sloj filma. Stankovića ne zanima samo kako autoritet vlada. Zanima ga kako stvara vlastite sljedbenike i nasljednike. Svaki autoritarni sustav, naime, prije ili kasnije mora odgovoriti na pitanje tko će nastaviti njegov posao. Dejan cijelo vrijeme prolazi svojevrsnu obuku za tu ulogu, a da toga gotovo nije ni svjestan. (...) Jer na kraju više i nije riječ o heroinu, čak niti toliko o groznom, institucionalnom nasilju, o sklonosti 'božjih ljudi' sadizmu pri provedbi 'božje volje'. Riječ je o mnogo težoj bolesti – ljudskoj sklonosti da vlastitu slobodu zamijeni sigurnošću poslušnosti. A od te se ovisnosti, sugerira Stanković, mnogo teže liječi.“

(Z. Pavlić, T-Portal)

Svjetsku premijeru film je imao na festivalu u Torontu, a prikazan je i na Pulskom filmskom festivalu te Cinehill Film Festivalu