Annemarie Jacir, 2025, Palestina/UK/Francuska, 119 min

Uloge: Ali Suliman, Saleh Bakri, Maisa Abd Elhadi, Adam Bakri, David Thewlis, Harris Dickinson, Ashraf Barhom, Yasmine Al Massri.

Film Palestine '36 u režiji ugledne autorice Annemarie Jacir povijesna je drama epskih razmjera koja se bavi jednim od ključnih, a u kinematografiji rijetko prikazivanih trenutaka bliskoistočne povijesti – Velikim arapskim ustankom 1936. godine.

Fabula se vrti oko grupe mladih palestinskih idealista, intelektualaca i seljaka koji se udružuju u masovnom štrajku i oružanom otporu protiv britanske kolonijalne vlasti i politike eksproprijacije zemlje. Kroz prizmu jedne obitelji iz Jeruzalema, film prikazuje rađanje modernog nacionalnog identiteta, unutarnje političke podjele među samim Palestincima te brutalne metode gušenja pobune koje su koristile britanske trupe, a koje će dugoročno oblikovati sudbinu cijele regije u desetljećima koja dolaze. Film uspješno spaja epske scene masovnih prosvjeda i gerilskog ratovanja u brdima Galileje s intimnom obiteljskom dramom, koristeći autentične lokacije i impresivnu rekonstrukciju epohe.

Annemarie Jacir donosi pedantno istražen povijesni narativ o razdoblju koje prethodi događajima iz 1948. godine, osvjetljavajući korijene sukoba iz perspektive samih sudionika ustanka. Pri tom dekonstruira romantiziranu sliku britanskog mandata, prikazujući složene geopolitičke igre, vojnu cenzuru i taktičke saveze tog vremena.

Redateljica je provela više od pet godina u arhivima u Londonu i Jeruzalemu, koristeći privatna pisma, dnevnike i memoare stvarnih sudionika ustanka kako bi osigurala povijesnu točnost.Zbog kompleksnosti produkcije, film je okupio vrhunske europske i arapske filmske profesionalce, a dio britanskih vojnika glume poznati karakterni glumci iz Velike Britanije.Snimanje se odvijalo pod strogim sigurnosnim i logističkim ograničenjima na nekoliko lokacija na Bliskom istoku.

Le Monde:"Politički hrabar i vizualno besprijekoran film. Annemarie Jacir stvara povijesnu fresku koja odjekuje nevjerojatnom suvremenošću."

The Guardian:"Epska drama u najboljem smislu riječi. 'Palestine '36' uspijeva biti povijesno precizna lekcija i duboko dirljiva ljudska priča o dostojanstvu i otporu."

Cineuropa:"Kamera hvata surovu ljepotu krajolika koji postaje ravnopravan lik u ovoj tragediji. Jacir ponovno dokazuje da je jedan od najvažnijih glasova arapske kinematografije."

Carla Simón, 2025., Njemačka, Španjolska, 114 min
Uloge: Llúcia Garcia, Mitch Martín, Tristán Ulloa, Miryam Gallego, Sara Casasnovas, Alberto Gracia, José Ángel Egido, Janet Novás, Celine Tyll.

Ljeto 2004. Marina ima 18 godina i putuje u Vigo, grad na atlantskoj obali Španjolske, kako bi od bake i djeda s očeve strane dobila potpis potreban za prijavu za stipendiju na filmskoj akademiji. Budući da su joj roditelji umrli, ovo administrativno putovanje pretvara se u osobno hodočašće (romería). Vođena majčinim dnevnikom i kroz druženje s rođacima, Marina pokušava rekonstruirati sliku o svojim roditeljima. Pritom nailazi na zid šutnje imućne obitelji koja pokušava sakriti mračnu prošlost – priču o ovisnosti o heroinu i sjenama epidemije AIDS-a koja je pokosila "izgubljenu generaciju" Španjolske nakon pada Francove diktature.

Romeria je intimna i vizualno očaravajuća drama hvaljene katalonske redateljice Carle Simón. Film zaokružuje njezinu neslužbenu autobiografsku trilogiju, koju čine još Ljeto 1993. i Alcarràs, a bave se potragom za obiteljskim korijenima i suočavanjem s prešućenim traumama prošlosti. No, za razliku od prethodnih radova koji su bili posve realistični, ovaj film kreće u smjeru magičnog realizma. Kroz sekvence snova i vizualne refleksije, film spaja sadašnjost s fragmentima prošlosti iz osamdesetih godina, a sjajna fotografija Hélène Louvart koristi tople, suncem obasjane kadrove koji su u oštrom kontrastu s teškim, emotivno razornim obiteljskim tajnama koje izbijaju na površinu.

Tema ima veliku povijesnu i društvenu težinu jer progovara o prešućenoj epidemiji koja je pogodila mlade u Španjolskoj tijekom eksplozije sloboda i klupske scene nakon tranzicije u demokraciju.

Scenarij je inspiriran stvarnim životom Carle Simón. Njezini su roditelji preminuli od posljedica AIDS-a kada je bila dijete, a u filmu je koristila stvarne dnevnike i pisma svoje majke.Film je premijerno prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu.

Financial Times:"Prekrasno i melankolično putovanje koje spaja dokumentaristički pristup s poezijom. Llúcia Garcia posjeduje magnetsku prisutnost na ekranu."

Sight & Sound:"Ovaj film potvrđuje nevjerojatan talent Carle Simón za hvatanje naturalizma, dok istovremeno označava hrabar novi korak prema magičnom realizmu."

The Skinny:"Nevjerojatno pametno vođena priča. Sunčani vizuali služe kao melem za oči, koji postupno biva uzdrman trenucima tihe i duboke obiteljske devastacije."

Simón Mesa Soto, 2025., Kolumbija, Njemačka, Švedska, 123'
Uloge: Ubeimar Rios, Rebeca Andrade, Guillermo Cardona, Allison Correa, Margarita Soto, Humberto Restrepo

Oscaru Restrepu poezija je smisao života. Kako mu pjesnički integritet nije donio mnogo slave, posvetio se plemenitom statusu pjesnika u opskurnosti. Naravno, uz obilne doze alkohola. No život beskompromisnog umjetnika autsajdera nije lak i Oscarovi odnosi s kćeri i bliskim ljudima u potpunom su rasulu. Kada se zaposli kao profesor u srednjoj školi, među nezainteresiranim učenicima otkriva talentiranu Yurlady, djevojku iz koje poezija i proza teku s lakoćom. Yurlady ima pametnijih stvari od bavljenja stihovima, no Oscar ima misiju – otvoriti joj vrata slave kroz koja sam nikad nije prošao. Pjesnik je dirljiva mješavina apsurda, satire i drame, a premijerno je prikazan u programu Izvjestan pogled u Cannesu, gdje je ovjenčan Nagradom žirija.

Simón Mesa Soto kolumbijski je redatelj, scenarist i producent. Njegov kratkometražni diplomski film Leidi (2014.) nagrađen je Zlatnom palmom u Cannesu. Njegov dugometražni prvijenac Amparo (2021.) premijerno je prikazan na Tjednu kritike u Cannesu, gdje je glavna glumica nagrađena priznanjem Zaklade Louis Roederer za zvijezdu u usponu. Pjesnik (2025.) je njegovo drugo cjelovečernje ostvarenje.

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Paolo Sorrentino, 2025., IT, 120'
Uloge: Toni Servillo, Anna Ferzetti, Orlando Cinque

Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Veneciji

2 nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najboljeg glumca

Film prati 24 sata u životu imaginarnog talijanskog predsjednika koji, usamljen u ogromnoj palači Quirinale, traži smisao u malim stvarima — razgovoru s kuharom, šetnji vrtom i čitanjem pisama.

Udovac i katolik, ima kćer Doroteu, pravnicu poput njega. Kako se njegov mandat bliži kraju, usred nezanimljivih, dosadnih dana, pojavljuje se jedna od posljednjih dužnosti: odluka o dvije osjetljive molbe za predsjedničko pomilovanje. Ozbiljne moralne dileme, koje se isprepliću, na načine koje se čini nemogućim raspetljati, s njegovim privatnim životom. Vođen dubokim osjećajem odgovornosti, morat će odlučiti....

Ovaj film se smatra Sorrentinovim najintimnijim političkim radom. Za razliku od njegovog filma Il Divo (o Giuliju Andreottiju), koji je bio brz i agresivan, "La grazia" je spor, kontemplativan i vizualno sveden.

Kao i uvijek, Sorrentino koristi vrhunsku glazbu, miješajući talijanske kancone iz šezdesetih s modernim zvukom, stvarajući osjećaj bezvremenosti. Kadrovi su dugi, statični. Utjelovljuju ispraznu prirodu moći. Svaki kadar izgleda kao renesansna slika.

Rođen u Napulju, Sorrentino je redatelj kojeg kritičari često nazivaju "modernim Fellinijem". Kada je imao 16 godina, njegovi su roditelji preminuli od gušenja plinom u obiteljskoj vikendici. On je preživio samo zato jer je taj otišao u Torino gledati svog idola Diega Maradonu. Taj događaj je postao središnja tema njegovog filma Božja ruka

Ključni motivi njegovih filmova su melankolija, starenje, moć, religija i ljepota, a vizualni jezik je raskošan, često natopljen groteskom.

"Sorrentino ne režira filmove da bi nam objasnio svijet, nego da bi nas natjerao da se zaljubimo u njegovu apsurdnost." — Cahiers du Cinéma

Chloé Zhao, 2025., US, 125'
Uloge: Jesse Buckley, Paul Mescal

Film "Hamnet" (koji je baziran na istoimenom romanu Maggie O'Farrell, a režira ga Oscarom nagrađena Chloé Zhao) nije klasična biografska priča o Williamu Shakespeareu. To je intimna i dirljiva drama o gubitku koja postavlja impresivnu, ali fiktivnu tezu: da je smrt Shakespeareovog jedanaestogodišnjeg sina, Hamneta bila katalizator za nastanak njegove najpoznatije tragedije, Hamleta.

Priča se uvelike fokusira na Shakespeareovu suprugu, Agnes Hathaway. Zhao, poznata po poetskim vizualima i sposobnosti da pejzaž i prostor pretvori u aktivni dio narativa i karakterizacije likova, Agnes uranja u prirodu, zelenilo, šumu, predstavljajući je kao biće zemlje i života, za razliku od Williama, koji je smješten u sobe, za stolove, u svratišta i zatvorene prostore. Povijesna činjenica smrti njihovog sina ovdje je uzeta kao pokretač jedne fiktivne, ali duboko ljudske priče o boli, stvaralaštvu i krhkim ljudskim odnosima.

"Hamnet" prikazuje najvećeg svjetskog dramatičara kao slomljenog oca čije je stvaralaštvo prožeto osobnom tragedijom. Film je hvaljen na festivalima, nagrađen je u Torontu, a kritičari ga vide kao jednog od najozbiljnijih kandidata za Oscara, posebno zbog emotivne snage i glumačkih izvedbi.

Nagrade i priznanja:

Glavna nagrada Međunarodnog filmskog festivala u Torontu (TIFF):

Nagrada publike (People's Choice Award) – Ovo je jedna od najprestižnijih nagrada na festivalu i često se smatra snažnim predskazateljem uspjeha na dodjeli Oscara (ranije ju je dobio i Zhaoin film Nomadland).

Nagrada publike na Filmskom festivalu BFI London (BFI London Film Festival):

Nagrada publike za najbolji dugometražni film (Audience Award for Best Feature).

Nagrada Vanguard na Međunarodnom filmskom festivalu u Palm Springsu (PSIFF):

Vanguard Award – Nagrada je dodijeljena redateljici Chloé Zhao te glavnim glumcima Jessie Buckley (u ranijim izvještajima pogrešno navedena kao Saoirse Ronan) i Paulu Mescalu.

Mill Valley Film Festival Award (dodijeljena Jessie Buckley).

Best Gala Film na Međunarodnom filmskom festivalu u San Diegu.

OSCAR REVIJA

Ima ukupno osam nominacija

Najbolji film: Producenti Liza Marshall, Pippa Harris, Nicolas Gonda, Steven Spielberg i Sam Mendes.

Najbolja režija: Chloé Zhao.

Najbolja glavna glumica: Jessie Buckley (za ulogu Agnes).

Najbolji adaptirani scenarij: Chloé Zhao i Maggie O'Farrell.

Najbolja originalna glazba: Max Richter.

Najbolja kostimografija: Malgosia Turzanska.

Najbolja scenografija: Fiona Crombie i Alice Felton.

Najbolji casting: Nina Gold (u novoj službenoj kategoriji Akademije). 

Zanimljivo je da je film nominiran u novoj kategoriji za casting, dok je Steven Spielberg ovom nominacijom postavio rekord s ukupno 14 nominacija u kategoriji najboljeg filma kao producent.