Andrius Blaževičius, 2026., Litva / Luksemburg / Češka, 108'
Uloge: Žygimantė Elena Jakštaitė, Marius Repšys, Amelija Adomaitytė

Litvanska satirična drama inovativan je, pomalo ciničan i veoma duhovit pogled na sraz privatnog i globalnog.

Marija, korporativna direktorica, odlučuje reći svom suprugu Vytasu, neuspješnom filmskom redatelju, da želi razvod. Njezin se tajming se ispostavlja katastrofalnim: sutra ujutro Rusija pokreće opći napad na Ukrajinu. Dok se Litvom širi val panike, straha od potencijalne invazije i izbjegličke krize, Marija i Vytas prisiljeni su manevrirati tehnikalijama rastave i podijeljenim skrbništvom nad kćeri Dovile. Vytas se seli svojim roditeljima koji su pod utjecajem proruske propagande, te spas traži u volontiranju i antiratnom aktivizmu. Istovremeno, Marija udomljuje ukrajinsku izbjeglicu i suočava se s krizom u vlastitoj firmi. Njihova kći postaje tihi promatrač čija tjeskoba zrcali kolektivni strah nacije.

Sukobi unutar porodice funkcioniraju kao izravno zrcalo vanjskog, geopolitičkog stanja. Kroz likove se preispituje granica između privilegija, konformizma i iskrene empatije u trenucima krize. Snimatelj Narvydas Naujalis koristi statičnu, nisko postavljenu kameru i fiksne kutove promatranja, što kritičari uspoređuju s kultnim stilom japanskog redatelja Yasujirōa Ozua.

Svjetsku je premijeru imao u programu World Cinema Dramatic Competition, gdje je osvojio prestižnu Nagradu za najbolju režiju, jedan je od najzapaženijih europskih festivalskih naslova 2026. godine, te službeni litvanski kandidat za nagradu Oscar.

"To je staložen, trezven i često zajedljivo duhovit prikaz pojedinaca koji se probijaju kroz vlastite privatne katastrofe u sjeni one globalne."

— Roger Ebert

"Činjenica da sve ovo pogađa gledatelja s pravim emocijama, ali i s tamnim, komičnim rubom, uvelike je zasluga predanog, ljudski odmjerenog rada glumačke ekipe. Oni portretiraju suštinski sebične ljude koje šire okolnosti tjeraju da pogledaju izvan samih sebe."
— Zachary Barnes, Wall Street Journal

 "Sve na ekranu konstruirano je kao zrcalo u kojem svi vrište za povratkom u normalu. Vytas razbija prozore na ruskim automobilima, a Marija guta tablete za spavanje – njihovi strahovi i tjeskobe oko Rusije zapravo su strahovi njihove kćeri oko samog razvoda."
— Jared Mobarak, The Film Stage]

"Blaževičiusov film istražuje granice privilegije i empatije u suočavanju s međunarodnim sukobom... Naslov filma možda jasno povlači analogiju između prekida veze i globalnog konflikta, no ono što se događa u njihovim posljedicama daleko je od jednostavnog."
— The Film Verdict

İlker Çatak, 2026., Njemačka / Turska / Francuska, 127'
Uloge: Ozgü Namal, Tansu Biçer, Leyla Smyrna Cabas, İpek Bilgin

Osvajač Zlatnog medvjeda za najbolji film na Berlinaleu 2026., politički je triler-drama, koji govori od uglednom bračnom paru iz Ankare koji sa svojom trinaestogodišnjom kćeri vodi ispunjen i sretan obiteljski život. Ona je glumica u državnom kazalištu, a on sveučilišni profesor i dramatičar. Njihov se svijet potpuno urušava nakon incidenta na premijeri kazališne predstave. Zbog kritičkih i političkih stavova preko noći dolaze na crnu listu države te gube posao, dom i pravo na rad. Obitelj bježi u Istanbul i useljava se kod Azizove majke. Dok se Aziz čvrsto drži svojih ideala i odbija kompromis, Derya pokušava pronaći bilo kakav izlaz kako bi zaštitila kćer, što njihov brak i obitelj dovodi do točke pucanja pod teretom opće društvene paranoje. Naslov filma odnosi se na službene žute omotnice i pisma (odnosno sudske/državne obavijesti) kakve građani dobivaju kada država protiv njih pokrene službeni postupak, ovrhu ili otkaz, što u filmu postaje simbol tihe, administrativne likvidacije nepoželjnih.

Iako je radnja u potpunosti smještena u Tursku, film se nije smio snimati na stvarnim lokacijama u Ankari i Istanbulu zbog političke klime i straha od odmazde režima. Redatelj je film snimio u Njemačkoj, pa tako gradovi Hamburg i Berlin zapravo „glume“ turske metropole.

Kinofilm.hr:

„Ozbiljan, promišljen i emocionalno snažan film koji podsjeća koliko sloboda umjetničkog izražavanja može biti krhka... Film ne govori političkim deklaracijama, nego konkretnim posljedicama koje današnja turska stvarnost ostavlja na živote pojedinaca.“

Marko Stojiljković (Lupiga):

„Na kraju, iako eksplicitno govori o turskom društvu u ovom trenutku, film „Žuta pisma“ prevazilazi samo taj konkretni primjer. U biti, to je film o ulozi kritički nastrojenog intelektualca u svakom opresivnom društvu (a svako je opresivno na svoj način) bilo kada.“

Nicolas Philibert, 2024., Francuska, 72'
Uloge: Patrice d'Hondt, Walid Benziane, Goulven Cancouët, Muriel Thourond, Jérôme Délia, Ivan Vdovine, Gad Abécassis, Frédéric Prieur, Bruno Voillot, Céline Fogler

Ovaj dokumentarni film prati pacijente i domišljate njegovatelje u jednoj pariškoj psihijatrijskoj ustanovi dok se suočavaju sa svakodnevnim kućanskim problemima, poput popravka pokvarenog pisaćeg stroja i drugih aparata. Film je izuzetno intiman, topao, empatičan i duboko human, bez trunke senzacionalizma, i predstavlja završni dio hvaljenog dokumentarnog triptiha Nicolasa Philiberta posvećenog psihijatriji, koji je započeo filmom Na Adamantu, (dobitnika Zlatnog medvjeda u Berlinu) kojeg smo također imali prilike gledati u Zlatnim vratima. Philibert se u filmu fokusira na metaforu "popravljanja" predmeta kao paralelu za liječenje ljudske duše.

„Nicolas Philibert zna kako popraviti one koji pate.” (Le Figaro);

„Vjerojatno najintimniji i najdirljiviji dio autorova triptiha.” (AlloCiné);

„Prekrasna lekcija iz empatije i ljudskosti.” (Cineclub de Caen).

Pierre Salvadori, 2026., Francuska / Belgija, 122'

Rendez-vous au cinéma

Uloge: Pio Marmaï, Anaïs Demoustier, Gilles Lellouche, Vimala Pons, Gustave Kervern, Madeleine Baudot, Caroline Gay, Isa Mercure

Pariz 1920-ih. Mladi i uspješni slikar Antoine gubi inspiraciju i volju za životom nakon smrti supruge. Opsjednut je krivnjom jer vjeruje da je on odgovoran za njezinu smrt.  U očaju pokušava stupiti u kontakt s njom posredstvom žene koja se predstavi kao medij, no u stvari je tek siromašna putujuća zabavljačica koja radi u obližnjem lunaparku na bizarnoj i opasnoj atrakciji zvanoj „Električna Venera“. Kada Antoineov proračunati galerist i trgovac umjetninama primijeti da je lažna seansa toliko šokirala Antoinea da je ovaj odmah uzeo kist i ponovno počeo slikati, odlučuje sklopiti tajni pakt sa zabavljačicom. Nudi joj da će otplatiti sve njezine dugove ako nastavi glumiti medija i održavati lažne spiritističke seanse kako bi slikar ostao produktivan. Riječ je o šarmantnoj, dinamičnoj i romantičnoj povijesnoj komediji prožetoj melankolijom i elementima vodvilja. Ovaj je film otvorio ovogodišnjiFilmski festival u Cannesu.

Claude Chabrol, 1995., Francuska / Njemačka, 112'

Rendez-vous au cinéma

Uloge: Isabelle Huppert, Sandrine Bonnaire, Jean-Pierre Cassel, Jacqueline Bisset, Virginie Ledoyen, Valentin Merlet, Jean-François Perrier

Nepismena i povučena kućna pomoćnica zapošljava se kod bogate obitelji u Bretanji, gdje se sprijatelji s ekscentričnom i buntovnom poštaricom, što polako vodi prema napetom i nasilnom klasnom sukobu. Hladan je to proračunat, psihološki napet i vrhunski režiran triler s elementima crne komedije. Smatra se jednim od najboljih kasnijih ostvarenja Claudea Chabrola, remek-djelom seciranja buržoazije. Film je snimljen prema romanu Ruth Rendell „A Judgement in Stone“, koji je inspiriran stvarnim, zloglasnim slučajem sestara Papin iz 1933. godine.

„Chabrolov najokrutniji i najprecizniji ubod u srce buržoazije.” (The New York Times);

 „Huppert i Bonnaire pružaju izvedbe karijere u ovom ledenom trileru.” (Variety);

„Remek-djelo napetosti koje vas drži u šaci do posljednje sekunde.” (Cahiers du Cinéma).

Carine Tardieu, 2024., Francuska, 106'

Rendez-vous au cinéma

Uloge: Valeria Bruni Tedeschi, Pio Marmaï, Vimala Pons, Raphaël Quenard, César Botti

Senzibilna, dirljiva i suptilna drama koja kroz prizmu svakodnevnih mikro-trenutaka secira složene međuljudske odnos, te osjetljive teme dekonstrukcije i redefiniranja obitelji i majčinstva koje ne izvire iz biološkog instinkta, već se gradi postepeno, kroz svjesnu odluku, te značaja malih životnih gesta i rituala.

Protagonistica je pedesetogodišnja knjižničarka koja je izabrala život bez djece i uživa u njemu. No, neočekivano biva uvučena u svakodnevicu svog susjeda i njegovo dvoje djece nakon obiteljske tragedije. Polako stvarajući duboke emocionalne veze, kroz niz sitnih ljudskih momenata, film postavlja pitanje - koliko smo spremni žrtvovati vlastitu slobodu da bismo olakšali tuđu patnju? Svi odrasli likovi u filmu balansiraju između želje za osobnim ispunjenjem i odgovornosti prema djeci, koja pak u cijeloj toj emocionalnoj zbrci često pokazuju najviše čistoće i razumijevanja.Premijerno je prikazan u sekciji Orizzonti na Filmskom festivalu u Veneciji te je osvojio čak tri nagrade César 2026. godine, uključujući onu za najbolji film. Ekranizacija je to romana L'Intimité autorice Alice Ferney,

„Carine Tardieu donosi osjetljivu dramu o tugovanju i odabranim obiteljskim vezama.” (RTS Culture);

 „Portret moderne žene prepun diskrecije i duboke osjetljivosti.” (Le Bleu du Miroir);

„Film koji s mnogo topline progovara o umjetnosti dobrosusjedskih odnosa.” (La Presse).