Marina Andree Škop i Vanda Raýmanová, 2026, Hrvatska, Slovačka, Latvija, Slovenija, 83'
Uloge: Marta Mihanović, Maks Kleončić, Andrija Lamot, Mark Spiridonović, Martin Pišlar

„Glavonja“ je detektivska avantura koja na zabavan i drugačiji način progovara o neurorazličitosti i inkluziji. 

Radnja prati desetogodišnju Alisu i njezinog starijeg brata Milana. Milan svijet doživljava drukčije od ostalih (neurorazličitost/autizam), a Alisa, kako bi mu pomogla i postala najbolja detektivka, mora naučiti promatrati stvari iz drugog kuta. Film kombinira elemente detektivske potrage, obiteljske drame i humora, prikazujući dječju borbu protiv predrasuda kroz avanturu.  Neurorazličitost prikazuje bez stereotipa, služeći kao alat za pokretanje razgovora o autizmu.

Ljubav koja ostaje (Ástin sem eftir er) Hlynur Pálmason, Island, Danska, Švedska, Francuska, 2025. 109'

Uloge:Saga Garðarsdóttir, Sverrir Gudnason, Ída Mekkín Hlynsdóttir, Þorgils Hlynsson, Grímur Hlynsson, Ingvar Sigurðsson, Anders Mossling

Godina dana u ruralnom Islandu, gdje umjetnica Anna i ribar Magnus navigiraju kroz rastavu braka pokušavajući pritom zadržati stabilnost za svoje troje djece (koje, izvanredno, glume troje stvarne djece redatelja Pálmasona). Snimljen na 35mm filmu i prožet naturalizmom i nadrealnim prizorima, film prikazuje gorko-slatku suštinu izblijedjele ljubavi i zajedničkih uspomena usred izmjene godišnjih doba. S razigranim skretanjima u komične i fantastične sekvence, Pálmasonov bolno iskren, crnohumorni portret stvoren je s dubokim razumijevanjem posebnosti svake obitelji. Film je premijerno prikazan u Cannesu  gdje je pas Panda osvojio nagradu Palm Dog.

Film je dobitnik glavne nagrade za dugometražni film filmskog festivala Cinehill 2025.

Sergio Leone, 1966., Italija, Španjolska, Zapadna Njemačka, 160'
Uloge: Clint Eastwood, Eli Wallach, Lee Van Cleef, Aldo Giuffrè, Luigi Pistilli, Rada Rassimov, Enzo Petito, Claudio Scarchilli, John Bartha, Livio Lorenzon.

Vrhunac "Dolarske trilogije" i prema mnogima najbolji vestern svih vremena, poznat po svojoj epskoj širini i stilskoj perfekciji „Dobar, ružan, zao“ (često prevođen i kao Dobar, loš, zao) je postao sinonim za napete "mexican standoff" obračune, ekstremno duge krupne planove i legendarnu glazbu Ennia Morriconea koja oponaša zavijanje kojota.

Dok je prethodne filmove karakterizirala etička ambivalencija, ovaj je pročišćen do potpunog  moralnog nihilizma u kojem se,  u jeku Američkog građanskog rata, granica između heroja i zlikovca na koncu potpuno briše briše.

Tri beskrupulozna revolveraša — "Dobar" (Blondie), "Loš" (Angel Eyes) i "Zao" (Tuco) — utrkuju se tko će prvi pronaći skriveno blago konfederacijske vojske. Njihovi se putovi neprestano isprepliću kroz bitke, zarobljeničke logore i pustinje, kulminirajući u legendarnom trostrukom obračunu na kružnom groblju Sad Hill.

"Ovo je najčišća definicija kinematografije: film koji se oslanja isključivo na vizualno i glazbu kako bi ispričao priču" – Roger Ebert.

"Remek-djelo koje je vestern pretvorilo u operu nasilja" – Empire.

Park Chan-wook, 2025, Južna Koreja, 126'
Uloge: Lee Byung-hun, Son Ye-jin, Park Hee-soon, Lee Sung-min, Yeom Hye-ran, Cha Seung-won. 

„Bez izbora“brutalna je, stilizirana crna komedija-triler legendarnog južnokorejskog redatelja Park Chan-wooka, autora kultnog Oldboya. 

Parkov vizualni stil je odmah prepoznatljiv. Pedantna mizanscena, jarke boje i besprijekorna montaža. Atmosfera oscilira između apsurdnog humora na površini i mračnog, nasilnog temelja, a istovremeno pruža oštru socijalnu kritiku modernog kapitalizma i krize muškosti. 

Glavni je lik Yoo Man-su, stručnjak u papirnoj industriji s 25 godina staža, koji iznenada dobiva otkaz. Očajan zbog nemogućnosti pronalaska novog posla i straha od gubitka savršenog obiteljskog života, on donosi ekstremnu odluku: doslovno će eliminirati svu konkurenciju. Man-su,lik čija se moralna propast manifestira kroz tjelesnu bol, poput uporne zubobolje, kreće u krvavi pohod protiv ostalih kandidata za posao kako bi osigurao svoju poziciju, vjerujući da doista nema drugog izbora. 

Film je adaptacija romana Sjekira (The Ax) Donalda E. Westlakea, a Park ga je posvetio redatelju Costi-Gavrasu koji je snimio prvu verziju 2005. godine.

Ostvario je izniman uspjeh na međunarodnoj i domaćoj sceni, postavši jedan od najnagrađivanijih festivalskih filmova godine. 

"Senzacionalna satira o stanju nacije koja spaja farsu i mračni triler" – The Guardian.

"Najduhovitiji 'feel-bad' film u posljednjih nekoliko godina" – MUBI.

Maggie Gyllenhaal, 2026, SAD, 110'
Uloge: Jessie Buckley, Christian Bale, Penélope Cruz, Peter Sarsgaard, Annette Bening, Julianne Hough, Jake Gyllenhaal.

Estetski raskošna i psihološki mračna reinterpretacija klasičnog horora o Frankensteinovoj nevjesti, miješa elemente gotičkog horora s pankerskom energijom i feminističkim podtekstom. U Chicagu 1930-ih, usamljeni Frankenstein (Bale) traži pomoć dr. Euphroniusa kako bi stvorio suputnicu. Oni oživljavaju ubijenu mladu ženu (Buckley), no rezultat nadilazi njihova očekivanja. Novorođena "Nevjesta" posjeduje neukrotiv duh i žudnju za slobodom, što pokreće radikalan društveni pokret, privlači pažnju policije i izaziva kaos u gradu, pretvarajući potragu za ljubavlju u nasilnu revoluciju.

Vizualno dominira estetika art decoa i ekspresionistička rasvjeta, dok se radnja fokusira na buđenje svijesti i žudnje stvorenja koje odbija biti samo produžetak tuđe volje.

Zanimljivo je da se lik kojeg tumači Christian Bale doista naziva Frankenstein, što je svjestan odmak od književnog izvornika Mary Shelley gdje je to prezime znanstvenika, a ne stvorenja. Ključnih razlozi za to su u oslanjanje puno više na pop kulturno i kolokvijalno naslijeđe, nego na  književni predložak. Film prihvaća taj identitet kao dio mita, a u okviru njega ni stvorenje ni njegova nevjesta nemaju drugog imena - on je samo "Frankenstein", dok je lik Jessie Buckley isključivo "Nevjesta" (The Bride), čime se naglašava njihova uloga kao arhetipova u ovoj subverzivnoj verziji priče.

Smješten je u tridesete godine prošlog stoljeća,  a redateljica i kritičari opisuju film kao svojevrsnu "monstruoznu verziju Bonnie i Clydea". 

"Divlja, neobuzdana i duboko empatična vizija koja udahnjuje novi život starom čudovištu" – Variety.

"Jessie Buckley pruža električnu izvedbu u filmu koji je jednako politički krik koliko i horor" – The Hollywood Reporter.

"Gyllenhaal pretvara mit u subverzivnu bajku o moći i identitetu" – IndieWire.

Maggie Gyllenhaal, 2026, SAD, 110'
Uloge: Jessie Buckley, Christian Bale, Penélope Cruz, Peter Sarsgaard, Annette Bening, Julianne Hough, Jake Gyllenhaal.

Estetski raskošna i psihološki mračna reinterpretacija klasičnog horora o Frankensteinovoj nevjesti, miješa elemente gotičkog horora s pankerskom energijom i feminističkim podtekstom. U Chicagu 1930-ih, usamljeni Frankenstein (Bale) traži pomoć dr. Euphroniusa kako bi stvorio suputnicu. Oni oživljavaju ubijenu mladu ženu (Buckley), no rezultat nadilazi njihova očekivanja. Novorođena "Nevjesta" posjeduje neukrotiv duh i žudnju za slobodom, što pokreće radikalan društveni pokret, privlači pažnju policije i izaziva kaos u gradu, pretvarajući potragu za ljubavlju u nasilnu revoluciju.

Vizualno dominira estetika art decoa i ekspresionistička rasvjeta, dok se radnja fokusira na buđenje svijesti i žudnje stvorenja koje odbija biti samo produžetak tuđe volje.

Zanimljivo je da se lik kojeg tumači Christian Bale doista naziva Frankenstein, što je svjestan odmak od književnog izvornika Mary Shelley gdje je to prezime znanstvenika, a ne stvorenja. Ključnih razlozi za to su u oslanjanje puno više na pop kulturno i kolokvijalno naslijeđe, nego na  književni predložak. Film prihvaća taj identitet kao dio mita, a u okviru njega ni stvorenje ni njegova nevjesta nemaju drugog imena - on je samo "Frankenstein", dok je lik Jessie Buckley isključivo "Nevjesta" (The Bride), čime se naglašava njihova uloga kao arhetipova u ovoj subverzivnoj verziji priče.

Smješten je u tridesete godine prošlog stoljeća,  a redateljica i kritičari opisuju film kao svojevrsnu "monstruoznu verziju Bonnie i Clydea". 

"Divlja, neobuzdana i duboko empatična vizija koja udahnjuje novi život starom čudovištu" – Variety.

"Jessie Buckley pruža električnu izvedbu u filmu koji je jednako politički krik koliko i horor" – The Hollywood Reporter.

"Gyllenhaal pretvara mit u subverzivnu bajku o moći i identitetu" – IndieWire.