Vlatka Vorkapić, 2012., HR, 106'
Uloge: Judita Franković, Goran Bogdan

Sonja i bik je nagrađivana hrvatska romantična komedija iz 2012. godine, redateljski prvijenac Vlatke Vorkapić.

Sonja je strastvena aktivistica za prava životinja i vegetarijanka iz Zagreba koja se javno protivi borbama bikova. S druge strane, Ante je spretni prodavač osiguranja iz Dalmatinske zagore, sin organizatora bikijada. Zbog Sonjinih kritika na televiziji, u Zagori pada bizarna oklada: Ante mora dovesti Sonju u selo kako bi se ona približila biku Garonji na manje od tri metra. Ako ona to uspije, vlasnik bika spreman je na drastične žrtve. Putovanje i susret rezultiraju neočekivanom romansom posred sudara dva različita svijeta: urbanog i tradicionalnog. Film je zabilježio izniman uspjeh u kinima, ostvarivši jedno od najboljih otvaranja hrvatskog filma u to vrijeme.

Na 59. Festivalu igranog filma u Puli film je osvojio nagrade za najbolji scenarij, kostimografiju i glazbu.

Veronika Franz & Severin Fiala, 2024., Austrija / Njemačka, 121'
Uloge: Anja Plaschg, David Scheid, Maria Hofstätter

Film Vražja kupka (Des Teufels Bad) jedan je od najcjenjenijih europskih naslova posljednjih godina, koji kroz žanr folk-horora progovara o vrlo stvarnim povijesnim činjenicama.

Temelji se na konkretnim povijesnim izvorima koji, u luteranskim i katoličkim zajednicama 17. i 18. stoljeća, bilježe nevjerojatan fenomen poznat kao „posredno samoubojstvo“. Naime, osoba shrvana depresijom, beznađem ili bolešću, koja želi okončati svoj život, nađe se u teološkoj zamci: samoubojstvo je neoprostiv grijeh koji vodi u vječno prokletstvo. Utoliko, muku na ovome svijetu samo će zamijeniti za vječnu muku na onome. Kako bi iznašli izlaz iz te „vražje kupke“, kako je narod nazivao ono što danas poznajemo kao depresiju, anksioznost ili egzistencijalnu klopku, izvršili bi okrutno ubojstvo, kako bi bili sigurni u smrtnu osudu. To im je omogućilo da se pokaju prije smrti, i tako napokon nađu mir. Pri tom, nisu držali da je velika šteta počinjena nevinome koji je umoren, pošto će on sigurno završiti u raju. Film je potresna studija o tome kako ekstremna vjerska dogma može gurnuti pojedinca u paradoksalnu spiralu bezumlja.

Gornja Austrija, 1750. godina. Mlada Agnes udaje se za vuka samotnjaka Wolfa i započinje život u izoliranoj kući usred duboke šume. Iako Agnes čezne za emocionalnom bliskošću i djetetom, njezin se život pretvara u niz hladnih rituala, teškog fizičkog rada i osude stroge svekrve. Upadajući u duboku depresiju Agnes se, kako bi spasila svoju dušu, a okončala patnju, odlučuje na stravičan čin „posrednog samoubojstva“: počinjenje zločina za koji je predviđena smrtna kazna, što joj omogućuje ispovijed i odrješenje prije pogubljenja.

Film je dobitnik Srebrnog medvjeda za iznimno umjetničko postignuće, te apsolutni pobjednik Austrijske filmske nagrade, sa čak 8 nagrada, uključujući najbolji film, najbolju glavnu glumicu i najbolju glazbu, a bio je i austrijski kandidat Oscara.

The Guardian: "Duboko uznemirujući i vizualno besprijekoran film koji horor ne pronalazi u nadnaravnom, već u nepodnošljivoj težini postojanja."

Variety: "Anja Plaschg pruža jednu od najintenzivnijih glumačkih izvedbi godine u filmu koji redefinira folk-horor."

IndieWire: "Veronika Franz i Severin Fiala stvorili su remek-djelo koje je istovremeno povijesni dokument i psihološki košmar."

Lauro Cress, 2025. Njemačka, 104'
Uloge: Jonas Dassler, Lea van Acken, Ulrich Tukur, Lars Eidinger, Anneke Kim Sarnau

Film Nestrpljivo srce (Ungeduld des Herzens) u režiji Laure Cress suvremena je i vizualno raskošna adaptacija romana Stefana Zweiga, koja na platno donosi psihološku oštrinu i melankoliju predratne Europe.

Radnja je smještena u 1913. godinu, u predvečerje Prvog svjetskog rata. Mladi časnik austrougarske vojske, Anton Hofmiller, biva pozvan na imanje bogatog plemića gdje upoznaje njegovu kćer Edith, koja je paralizirana. Ono što započinje kao nespretan društveni gaf, pretvara se u kompleksan odnos temeljen na Antonovu dubokom samosažaljenju koje on pogrešno tumači kao suosjećajnost. Edith se strastveno zaljubljuje u njega, dok se Anton, nesposoban da joj uzvrati ljubav, a previše slab da je odbije, zapliće u mrežu lažnih nada i obećanja koja vode prema neizbježnoj tragediji.

Zweigov predložak, a time i film, studija je propadanja Austro-Ugarske Monarhije. Društvo je prikazano kao kruta ljuštura puna časti i protokola, dok se ispod površine kriju emocionalna nestabilnost i strah od nadolazećeg rata. Film istražuje Zweigovu tezu o dvije vrste suosjećanja: ono slabo i sentimentalno koje donosi samo štetu, te ono istinsko, koje zahtijeva snagu i požrtvovnost.

Nagrade : Bavarian Film Awards (2025): Nagrada za najbolju režiju (Laura Cress) i najbolju mladu glumicu, German Film Awards (Lola): Nominacije u kategorijama najbolje kostimografije i scenografije, s pobjedom za najbolju originalnu glazbu, Tallinn Black Nights (PÖFF): Nagrada publike za najbolju europsku dramu.

Frankfurter Allgemeine Zeitung: "Cress je uspjela oživjeti Zweiga bez muzejske prašine; ovo je film o modernoj krivnji u starom svijetu."

The Hollywood Reporter: "Briljantna studija o tome kako kukavičluk maskiran u dobrotu može biti razorniji od čiste mržnje."

Le Monde: "Vizualno hipnotična drama koja koristi tišinu dvorca kako bi vrištala o ljudskoj slabosti."

Stefan Haupt, Švicarska, Njemačka, 2025., 109'
Uloge: Albrecht Schuch, Paula Beer, Max Simonischek

Ekranizacija jednog od najvažnijih romana njemačkog govornog područja 20. stoljeća, autora Maxa Frischa, započinje uhićenjem muškarca koji s američkom putovnicom na ime James White ulazi u Švicarsku. Švicarske vlasti su uvjerene da je on zapravo Anatol Stiller, kipar iz Züricha koji je nestao prije nekoliko godina. Unatoč suočavanju s obitelji, prijateljima i bivšom suprugom Julikom, on uporno ponavlja: „Ja nisam Stiller!“ Film prati sudski proces i psihološku dramu u kojoj glavni junak, zatvoren u ćeliji, piše svoje zapise pokušavajući dokazati svoj novi identitet, dok ga okolina pokušava prisiliti da prihvati staru verziju sebe.

Roman Maxa Frischa iz 1954. godine smatra se ključnim djelom egzistencijalizma koje istražuje temu otuđenja i nemogućnosti bijega od vlastitog identiteta. Hauptova adaptacija iz 2025. godine smješta radnju u autentičan ambijent pedesetih godina, koristeći hladnu, preciznu estetiku kako bi naglasila represivnost tadašnjeg švicarskog građanskog društva. Film preispituje Frischovu tezu: "Svatko sebi stvara sliku o onom drugom", što je danas, u eri digitalnih identiteta, ponovno iznimno aktualno.

Nagrade:  Swiss Film Award (Quartz) 2026: Apsolutni pobjednik u kategorijama najboljeg filma, najbolje muške uloge i najboljeg scenarija, Locarno Film Festival: Nagrada za najbolju produkciju i posebno priznanje ekumenskog žirija

Neue Zürcher Zeitung: "Stefan Haupt je uspio nemoguće: pretočiti Frischovu složenu prozu u vizualno snažan triler o duši."

Variety: "Vrhunska studija karaktera. Film koji nas podsjeća da je najteži zatvor onaj koji nam izgradi društvo svojim očekivanjima."

Cineuropa: "Glumačka izvedba koja nosi cijeli film – suzdržana, zagonetna i duboko potresna."

Caroline Link, 2019, Njemačka/Švicarska/Italija, 119'

Uloge: Riva Krymalowski, Oliver Masucci, Carla Juri, Marinus Hohmann, Justus von Dohnányi

Dirljiva adaptacija istoimenog autobiografskog bestselera Judith Kerr, viđena očima djeteta, odvija se u Berlinu, 1933. godine. Život devetogodišnje Anne dramatično se mijenja kada njezin otac, poznati židovski novinar i kritičar nacizma, mora preko noći pobjeći iz Njemačke. Anna, njezina majka i brat bježe odmah nakon njega, ostavljajući za sobom sve, uključujući i njezinu omiljenu igračku — ružičastog zeca. Obitelj započinje mukotrpno putovanje kroz Švicarsku i Pariz, suočavajući se s neimaštinom, učenjem novih jezika i osjećajem nepripadnosti, dok istovremeno pokušavaju očuvati obiteljsku bliskost i optimizam.

Film obrađuje temu egzila i uspona nacizma iz specifične perspektive — ne kroz prizmu strahota logora, već kroz gubitak djetinjstva, doma i sigurnosti. Prikazuje atmosferu predratne Europe u kojoj se "običan" građanski život polako urušava.

Nagrade: German Film Awards (Lola) 2020: Nagrada za najbolji film za djecu i mlade, Bavarian Film Awards: Nagrada za najbolju režiju, Giffoni Film Festival: Nagrada za najbolji film

The Hollywood Reporter: "Caroline Link stvara toplu, ali vizualno raskošnu priču o izbjeglištvu koja izbjegava patetiku i fokusira se na otpornost ljudskog duha."

Variety: "Prekrasno snimljena i suptilno odglumljena, ova drama podsjeća na važnost empatije u svijetu koji se raspada."

Frankfurter Allgemeine: "Film koji uspijeva nemoguće: biti edukativan za djecu, a emocionalno razoran za odrasle."

Billy Wilder, 1959., US, 121 min
Uloge: Marilyn Monroe, Tony Curtis, Jack Lemmon, George Raft, Joe E. Brown, Pat O'Brien

Široko je prihvaćen stav da se radi o jednoj od najboljih komedija svih vremena, sa nizom replika koje su postigle kultni status ("Nitko nije savršen"). Vrhunska je to mješavina komedije zabune, gangsterskog filma i romantike. Dva glazbenika, nakon što svjedoče mafijaškom ubojstvu u Chicagu, bježeći pred gangsterima se preoblače se u žene i pridružuju ženskom orkestru na putu za Floridu. U vlaku upoznaju zanosnu pjevačicu Sugar Kane (Monroe) i stvari se zakompliciraju na najnevjerojatnije i najzabavnije načine zabilježene na filmskoj traci.

„Bez napora tečan, radostan i poletan“,  „Najbolji remake u povijesti filma“ a „Wilder, Lemmon, Curtis i Monroe došli prilično blizu savršenstvu“. (The Guardian)

„Ono što Neki to vole vruće potvrđuje nije ni heteroseksualnost ni homoseksualnost, pa čak ni ženstvenost, već ukidanje tih apsolutnih polova u korist androginog kontinuuma“. (The Criterion Collection)