DIJAMANTI NOĆI

(EVROPSKI KINO) KLUB
Démanty noci, 1964. Jan Němec, 63 min. CZ
Scenarij: Jan Nemec (prema priči Arnosta Lustiga)
Uloge: Ladislav Jánsky, Antonín Kumbera, Ilse Bischofova
Dvojica mladića uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu za koncentracioni logor. Lutajući iscrpljeni nepoznatim podnebljem u potrazi za skloništem, hranom i vodom, proganjani neispunjenim snovima, fragmentarnim sjećanjima i košmarnim vizijama, postaju lovinom skupine vremešnih Nijemaca u lovu...
Početkom 60-ih godina u čehoslovačkoj se kinematografiji pojavila nova generacija filmaša. Lista imena koja su u svega nekoliko godina stasala mahom na praškom FAMU poduža je, a predvode je Miloš Forman, Jiří Menzel, Ján Kadár, Jaromil Jireš, Juraj Herz, Věra Chytilová i Evald Schorma. Ova je generacija u razdoblju od nepunog desetljeća u potpunosti etablirala čehoslovačku kinematografiju u globalnim okvirima, a neočekivan uspjeh praške škole filma priskrbio joj je epitet „čehoslovačkoga filmskog čuda“. U toj plejadi snažnih autorskih ličnosti etiketu najtalentiranijeg redatelja ponio je danas malo poznati Jan Němec. „Enfant terrible“ generacije svojim je filmovima i ponajviše stilskom osebujnošću uzburkavao strasti i nije se libio otvoreno, a opet suptilno kritizirati politički establišment. Iako je u kasnijoj fazi karijere zbog objektivnih okolnosti i sukoba s tadašnjim komunističkim režimom bio prisiljen pobjeći u SAD, Němec je u tri ključne godine svoga stvaralaštva (1964. – 1967.) udario snažan pečat domicilnoj kinematografiji. U tome kratkom razdoblju snimio je tri cjelovečernja filma – prvijenac „Démanty noci“, „O slavnosti a hostech“ i „Mucedníci lásky“ te jednu epizodu („Podvodníci“) u omnibusu „Perličky na dně“. Na samome početku redateljske karijere inspiraciju je crpio iz tada recentno objavljenih pripovijesti češkoga pisca Arnošta Lustiga...
Dugometražni prvijenac jednog od najistaknutijih redatelja češkog novog vala, adaptacija je autobiografske novele Arnošta Lustiga „Tama nema sjenku“. Ova eksperimentalna ratna drama usredotočena se na dvojicu mladih Židova koji uspijevaju pobjeći iz vlaka na putu ka konc-logoru... Kidajući okove konvencionalnog pripovijedanja, svodeći dijalog na minimum i oslanjajući se, uz repeticiju, na uzburkane misli u nezavidnoj situaciji primjerene postupke svojih likova, Němec maestralno oslikava očaj i strah, fizičku iznemoglost i stanje izmučene psihe dječaka. Prisnost ručne kamere, koja ih prati u naizgled beskrajnom lutanju i spuštanju na nivo životinja, doprinosi subjektivizaciji njihovog košmarnog doživljaja, pri čemu je holokaust iskorišćten kao paravan za prikaz preživljavanja u ekstremnim uvjetima... (Nikola Gocić /ngbooart.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0058001/?ref_=fn_al_nm_1a