GLAS

Glas, 2019. Ognjen Sviličić, 80 min. HR/RS/FYROM
Scenarij: Ognjen Sviličić, Marijana Verhoef
Uloge: Franko Jakovčević, Belma Salkunić, Karla Brbić, Barbara Vicković, Igor Kovač, Goran Bogdan, Stipe Radoja, Josip Lukić
   Po dolasku u katolički internat Goran se nađe pod pritiskom da se prikloni instant-religiji koja se ondje nameće. Čvrsta stava da vjera ne smije biti prisilna, on pruža otpor svojoj okolini, čak i kad se svi okrenu protiv njega.
   Film „Glas“ svoju svjetsku premijeru imao je na 24. izdanju Međunarodnog filmskog festivala u Busanu. Međunarodni filmski festival u Busanu jedan je od najznačajnijih filmskih festivala u Aziji, osnovan 1996. godine. „Jako mi je drago da je naš film Glas prikazan na najvećem azijskom festivalu. Meni osobno je jako bitno da film ima svjetsku premijeru na A festivalu jer to znači da će imati festivalski život. Isto mislim da je u ovom trenutku bitno i za hrvatski film da nastavi svoje prisustvo na velikim festivalima, kako bi se nastavio kontinuitet koji je par godina bio prekinut“. (Ognjen Sviličić)
   'Glas' je vizualno drugačiji. U žarkim je bojama, nije siv, nego zapravo prikazuje Hrvatsku kao jedno jako lijepo mjesto, ali s ozbiljnim problemom nesnošljivost. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Priča je za mene vrlo osobna. Borba pojedinca s okolinom je priča o konformizmu. Konformizam na kraju vrlo često dovodi do nasilja. U društvima u kojima se podrazumjeva da svi moramo misliti isto dolazi do nasilja prema ljudima koji se usude drugačije razmišljati. To se događa posvuda, međutim za Hrvatsku je baš karakteristično. Osobno sam se uvijek divio ljudima koji su uspijevali odoljeti pritiscima okoline, ma koliko to bilo teško. Imam osjećaj da je danas u Hrvatskoj izuzetno teško iskazati neslaganje s većinom, pogotovo o stvarima koje se podrazumijevaju. Jedna od takvih dogmi je vjera i odnos prema njoj. (Ognjen Sviličić)
   Zašto je majka poslala sina u takvu školu, ako je već znala da je netrpeljiv prema religiji? “Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom. Beogradski kritičar Miroljub Vučković gledao je film u Busanu i rekao kako je to film o pasivnoj agresiji, što smatram vrlo točnim. Ideja mi je bila da to bude neka vrsta kineskog mučenja, da agresija postaje sve jača i jača, sve dok se zatvorenik ne onesvijesti. Junak je, pak, u posebnoj situaciji, ne može pristati na njihove uvjete, a opet ne želi ni potpuno raskinuti odnose s njima. Majice koje on stalno mijenja pokazuju da jedini pokušava barem malo izraziti kakvu-takvu osobnost”. (Nenad Polimac i Ognjen Sviličić u razgovoru za Jutarnji List)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/hoce-li-novi-hrvatski-film-razgnjeviti-crkvu-jesu-li-ljudi-koji-zele-stvoriti-vjernike-svjesni-da-ih-zapravo-ne-stvaraju-nego-mozda-odbijaju/9714325/
https://www.imdb.com/title/tt8230080/?ref_=fn_al_tt_3