HELENA I MARTA BIRAJU ZA VAS: PROHUJALO S VIHOROM
Gone with the Wind, 1939. Victor Fleming, 238 min. US
Scenarij: Sydney Howard po romanu Margaret Mitchell (objavljen 1936. - za samo godinu dana rasprodan u čak 1.383.000 primjeraka)
Uloge: Vivien Leigh, Clark Gable, Olivia de Havilland, Leslie Howard, Hattie McDaniel
Uoči početka Amerčkog građanskog rata 1861., lijepa i hirovita kći plantažera, Scarlett O’Hara zaljubljena je u uglađena Ashleyja Wilkesa, zaručena za staloženiju Melanie. Dok Scarlett uporno pokušava osvojiti Ashleyja, šarmantni pustolov Rhett Butler opčinjen je njezinim temperamentom, ali joj ne popušta. No, usprkos međusobnoj privlačnosti Scarlett se dvaput udaje (isprva iz hira, potom iz koristi) te se nakon rata posvećuje obnovi opustošene plantaže.
Najomiljeniji, najtrajniji i najpopularniji film svih vremena. Kad se uzme u obzir i inflacija, film je sa najvećom zaradom u povijesti (4,401,358,554 $,). Scenarij Sidneyja Howarda adaptiran je prema prvom i jedinom objavljenom romanu Margaret Mitchell, bestselleru o Građanskom ratu i Periodu rekonstrukcije od 1.037 strana koji se prvi put pojavio 1936. godine, ali je najvećim dijelom napisan krajem 1920-ih godina. Producent David O. Selznick je 1936. godine osigurao filmska prava na Mitchellin roman za 50.000$ - u to vrijeme rekordnu svotu za prvi roman nepoznate autorice, što je navelo neke da nazovu film "Selznickova Glupost". Pisan pretežno krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća roman je pratio dramatični društveni raspad starog američkog juga tijekom teškog razdoblja američkog građanskog rata. U vrijeme premijere filma, knjiga je premašila svotu od 1,5 milijuna prodanih primjeraka. Rekordi su dostizani i 1976. godine kada je film prvi put emitiran na televiziji u dva dijela, a popularnost je još jednom porasla kada je ponovo prikazivan u kinima 1998. godine.
Poslije tri godine publiciteta i holivudskog "pravljenja mita", troiposatnog trajanja (sa jednom pauzom), gala premijere u Atlanti 15. prosinca 1939. godine u kinu Loew's Grand Theater (guverner Georgije proglasio je taj dan državni praznik), statusa filma sa najvećom zaradom (dostigavši na kraju 200 milijuna $), Max Steinerove veličanstvene muzike, izvrsne fotografije i Technocolor tehnike, film je svojevremeno bio pravi blockbuster. Investicija od preko 4 milijuna $ za troškove produkcije bila je rekordna, nezamisliva cifra u to vreme. Film je (neobrađena verzija je trajala 6 sati, jedna od planiranih verzija trajala je 4 ipo sata) bio pravi izazov za snimanje, kako zbog kontroverznih tema (uključujući silovanje, pijančenje, moralno rasipništve i preljub), tako i zbog epskih razmjera, sa više od 50 uloga i 2.400 statista.
Casting širom zemlje u potrazi za glumicom koja će glumiti južnjačku lepoticu Scarlett rezultirao je unajmljivanjem mlade britanske glumice Vivien Leigh, pored koje je razmatrano preko 30 drugih glumica (kako poznatih, tako i amaterskih), među kojima su bile i: Katharine Hepburn, Miriam Hopkins, Susan Hayward, Loretta Young, Paulette Goddard, Margaret Sullivan, Barbara Stanwyck, Joan Crawford, Norma Shearer, Lana Turner, Joan Bennett, Mae West, Tallulah Bankhead, Jean Arthur i Lucille Ball. Iako se očekivalo da će MGM zvezda Clark Gable imati ulogu žustrog ratnog profitera Rhetta Butlera, za tu ulogu su bili razmatrani i Errol Flynn, Ronald Colman i Gary Cooper. Autorica Margaret Mitchell je izjavila da je njen favorit za glavnu mušku ulogu bio Basil Rathbone. Četiri glavne zvijezde su bile isplaćene ovim redoslijedom: Clark Gable, iza koga je slijedio Leslie Howard, pa Olivia de Havilland, i tek onda Vivien Leigh sa "...i predstavlja" - tj. prije nego što je osvojila Oscara, nakon čega je glumila glavne uloge.
Film je dobio veliki broj priznanja, više nego bilo koji drugi film do tada: 13 nominacija i 8 osvojenih Oscara - Najbolji film, Najbolja režija, Najbolja glumica, posthumno za Najbolji scenarij (Sidney Howard, zajedno sa nizom saradnika - Edwin Justin Mayer, John Van Druten, Ben Hecht, F. Scott Fitzgerald i Jo Swerling) – autor čudnom igrom sudbine nije dočekao svoje djelo na velikom platnu: poginuo je u nesretnom slučaju četiri mjeseca prije svečane premijere filma, pa je njegov scenaristički Oscar ujedno i prvi Oscar koji je Američka filmska akademija dodjelila posthumno, Najbolja kinematografija u boji, Najbolja dekoracija interijera, Najbolja montaža i Najbolja ženska sporedna uloga (Hattie McDaniel - ovo je prvi put da je Afroamerikanka bila nominirana i da je osvojila Oskara) i dvije počasne nagrade, jedna za dizajnera produkcije Williama Camerona Menziesa za "upotrebu boje za dočaravanje dramatične atmosfere", a druga za tehničkog producenta Dona Musgravea za "pionirsko korištenje koordinirane opreme". Najduži je to film do tada koji je dobio Oscara. Ujedno, i prvi film u boji koji je dobio Oscra.
Iako je skoro polovinu filma režirao Victor Fleming (45%) - koji je jedini navedeni redatelj, još četiri redatelja su doprinijela različitim dijelovima filma: Sam Wood (15%), William Cameron Menzies (15%), George Cukor (5%) - prvi redatelj, B. Reeves Eason (2%) i ostatak od različitih redatelja druge ekipe (18%). Produkcija se razvukla na dugačke tri godine tijekom kojih je progutala za ondašnje doba nezamislivih 4 milijuna dolara i tijekom kojih je Sleznick nekoliko puta plesao na rubu što bankrota što nervnog sloma. Kao primjer o kako velikom filmskom pothvatu je bila riječ spomenimo samo podatak kako je samo scena spaljene Atlante koštala 25000$, spomenuta je scena snimljena na setovima studija MGM i tjekom nje do temelja je spaljeno niz starih hollywoodskih setova koji su glumili Atlantu među kojima su svakako najpoznatija "Velika Vrata" upotrebljena u originalnom "King-Kongu" iz 1933. godine. a prilikom njenog snimanja korišteno je svih sedam Technicolor kamera (tada posljednjeg krika filmske tehnike) koliko ih je cjelokupni Hollywood tada imao na raspolaganju.
Ružni dio priče je da sporedni glumci, oni tamne kože nisu mogli na premijeru. Po zakonima Jim Crow bili bi odvojeni od bijele publike što nitko od glumaca nije mogao prihvatiti, Gable je želio bojkotirati premijeru ali ga je Hattie McDaniel nagovorila da dođe. Hattie McDaniel, bila je prva Afroamerikanka ikada koja je dobila nominaciju a potom i zlatni kipić. Ova se dodjela smatra prekretnicom u priznavanju glumačkog statusa i izvrsnosti “crnim” glumcima. Ali, za vrijeme dodjele Oscara (Dvanaesta nagrada Akademije održana je u restoranu Coconut Grove hotela Ambasador u Los Angelesu) sjedila je za posebnim stolom, na kraju sobe što je kolege dovodilo do bijesa. No, Amerika još nije bila bez segregacije. Bilo je napada na Hattie – inače pjevačica, dijete robova sa južnjačkih plantaža - koja je odbrusila jednom kritičaru kako bi radije glumila sluškinju za 700 USD tjedno nego radila kao sluškinja za sedam dolara tjedno. No, crnačko stanovništvo nije bilo oduševljeno filmom jer su u njemu uglavnom robovi i ponizne sluge. No, realno, takav je bio Jug u doba zbivanja priče koliko god nam to danas bilo neprihvatljivo. Tek je 1959. u Kaliforniji ukinut zakon o segregaciji. Hattie je umrla 7 godina ranije, i nije joj se ispunila posljednja želja da bude sahranjena na hollywoodskom groblju. Kao i ranije, boja njene kože je bila problem.
Ako je ikada postojao film otporan na kritičare, onda je to ovaj: nije potpuno savršen, ali je nekako svejedno odličan. (Dave Kehr / Chicago Tribune)
Jedan od klasičnih filmova koji su definirali američku kinematografiju. (David Bezanson / Filmcritic.com)
Ovo je jedna rijetka vrsta filma koja je uspijela zasjeniti svoju vlastitu legendarnu reputaciju (Joe Baltake / The Passionate Moviegoer)
Kao primjer čiste snage filmotvoraca, još uvijek je nevjerojatan. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
Ima malo filmova koji predstavljaju takav nezahvalan zadatak za kritičara kao što ga predstavlja “Prohujalo s vihorom”. Ova epska melodrama, režirana od Victora Fleminga 1939., bi trebala biti manje percipirana kao film a više kao institucija. Za razliku od većine ostvarenja sedme umjetnosti, ova je zapravo postala dio popularne kulture u ovom stoljeću...Bilo je sigurno boljih ili važnijih filmova stvorenih u toj eri, no nijedan od njih nije uspio širiti čaroliju kroz desetljeća.(Dragan Antulov)
https://www.imdb.com/title/tt0031381/?ref_=nv_sr_srsg_0
Margaret Mitchell – samo jedna knjiga ali klasik koji i danas obara rekorde
Iz čiste dosade 25godišnja je mlada žena, tek udata, napisala 63 poglavlja knjige koja je postala jedna od najomiljenijih, najpoznatijih, najprodavanijih knjigu o američkom Jugu. Napisala je svjetski bestseler čija prodaja traje i danas i po kojem je snimljen jedan od najvećih filmova zlatnog doba Hollywooda. Bila je, ta žena, novinarka u “Atlanta Journal Sunday Magazineu” koja je nakon nekoliko nezgoda i na kraju teške ozlijede zgloba morala otići na bolovanje. Šepala je neko vrijeme po redakaciji ali noga nije prestala naticati, bolovi su bili jači i morala je na bolovanje i – strogo mirovanje. Da ne bi umrla od dosade, počela je pisati. To je bila Margaret Mitchell a roman koji je napisala “Gone With the Wind”
https://citajknjigu.com/margaret-mitchell-samo-jedna-knjiga-ali-klasik-koji-danas-obara-rekorde/