IN MEMORIAM MUSTAFA NADAREVIĆ: KOD AMIDŽE IDRIZA

Kod amidže Idriza, 2004. Pjer Žalica, 94 min. BiH
Scenarij: Namik Kabil
Uloge: Mustafa Nadarević, Senad Bašić, Semka Sokolović-Bertok, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nada Đurevska, Izudin Bajrović, Enis Bešlagić
   Fuad Memić - Fuke nakon nekoliko godina dolazi u posjet svom amidži (stricu) Idrizu i amidžinici (strini) Sabiri da im popravi bojler. Suočava se sa samoćom i boli dvoje staraca koji su izgubili sina u ratu. Posjet se produžuje i Fuke prenoći u njihovoj kući. Noć razotkriva porodični konflikt u koji intervenira svojom komunikacijskom vještinom i vraća sklad u otuđenu obitelj.
   Semki Sokolović-Bertok ovo je bila jedna od posljednjih filmskih uloga, a glumačka suradnja s Mustafom Nadarevićem i Senadom Bašićem, jedna je od najupečatljivijih u bosanskohercegovačkoj kinematografiji posljednjih godina.  
   Film je bio nominiran 2004. godine za 77. dodjelu "Oskara" kao bosanskohercegovački kandidat u kategoriji za najbolji strani film, ali nije ušao u užu konkurenciju, Sa svojim sporim ritmom, zagasitim ambijentom, "Kod amidže Idriza" je tjeskoban film koji progovara o ratu i patnji, samoći i izgubljenosti dvoje staraca kojima je rat odnio jedinog sina.
   Scenarij filma “Kod amidže Idriza” najbolji je komad primijenjene književnosti na ratne i poratne teme na prostoru bivše Jugoslavije. (hena-com.hr)
   Jako dubok film... naoko spor... nesadržajan... ali istodobno nabijen emocijama... ljudskom toplinom... suosjećanjem... da bi sve na kraju dobilo pravu dimenziju i sliku Bosne kakva uistinu u duši i jeste... jednostavna i odveć neprohtjevna... a napaćeni ljudi tako malo za sreću traže... (sinneretve/filmski.net)
   Rat se i ne spominje u ovom filmu ali se itekako osjeća, u svakoj sceni, ta tiha tuga, neizgovorene riječi, pokušaj da se živi dalje, normalno, jer živ u grob ne možeš... (sinja/filmski.net)
   Duboka noć, pauza na setu, on u pidžami i puloveru, kostimu za tu scenu. Bez veze odvaljuje tonove na raštimanoj mandolini. Šutimo, čekamo da pripreme kameru i svjetlo za narednu scenu. U mene se uvukla sumnja. Ne znam šta će ispasti od tog filma. Kažem: Bože, Mujo, da li će iko htjeti da gleda ovo što radimo?. Mujo me pogleda, kaže: Moj, Pjerini, tebi je bar mater živa, ona će da gleda. Ja sam siroče, nemam ni majku ni oca, meni je samom sa ovom sramotom živjeti do dženaze. I, prasnemo u smijeh. Mnogo lakše nastavim snimanje, ustvari, snimimo jednu od meni najdražih scena u karijeri (Pjer Žalica)
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/tajna-glume-mustafe-nadarevica-pored-velikog-talenta-bio-je-misterij-osobnosti-15009167
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/glumacki-svijet-tuguje-zavrsila-je-jedna-era-od-mustafe-smo-ucili-abecedu-glumacke-profesije-15032878
https://www.jutarnji.hr/kultura/kazaliste/pavicic-o-nadarevicu-sa-scene-je-otisao-jedan-od-posljednjih-hrvatskih-glumackih-klasika-15007105
https://www.imdb.com/title/tt0406910/?ref_=fn_al_tt_1