INOSLAV BEŠKER:'68

JAGODE I KRV / The Strawberry Statement, 1970. Stuart Hagmann, 109 min. US

   Svako osvrtanje na prošlost, koliko god zanimljivo bilo, je samo gledanje unazad. Budućnost, a i sadašnjost su u drugom smjeru. Sve to znamo, ali na 1968. se naprosto moramo osvrnuti. Seriju predavanja tematski posvećenh 1968. započinje ugledni novinar i profesor, ali i svjedok (tog) vremena – Inoslav Bešker. Nakon predavanja bit će prikazan film „Jagode i krv“...
   '68. - GODINA KOJA JE PROMIJENILA SVIJET
   Od New Yorka, Miamija i Chicaga preko Pariza, Praga, Rima, Berlina, Varšave i Beograda do Tokija i Ciudad de Méxica, budila se svijest, budio se svijet. Planeta je polako tinjala. Mladi ljudi su tražili promjene.To je godina atentata na Martina Luthera Kinga i Bobbyja Kennedyja, Andyja Warhola i Rudyja Dutchkea, Praškog proljeća i studentskih prosvjeda u čitavoj Evropi, antiratnog pokreta, prvog velikog medijski pokrivenog rata - onoga u Vijetnamu, afirmira se Black Power, ženski pokret...
   Sport, umjetnost, i film nisu ostali izolirani od tih previranja. Bila je to i godina u kojoj se slavila slobodna ljubav, u kojoj su žene izborile pravo na abortus, na sportskim se borilištima vide uzdignute šake s crnom rukavicom, a u Londonu je pak, modna kreatorica Mary Quant svojim kolekcijama izokrenula svijet mode naglavačke. Avangardno je kazalište imalo „svoj trenutak“.
   1968. godina je za svjetsku kinematografiju bila značajna prije svega zbog toga što su se, kao rijetko kad prije i poslije, na nju odrazili burni politički događaji koji su obilježili gotovo sve zemlje tadašnjeg svijeta, a u mnogim, pogotovo zapadnim zemljama na filmu pronašli odraz i promjene morala i društvenih vrijednosti izazvani dramatičnim raskorakom između starijih i novijih generacija. Filmovi toga razdoblja legitimiraju novo-etabliranu kulturu mladih i prihvaćaju liberalnije stavove u vezi sa seksualnošću i nasiljem, a u kasnijim razdobljima pokazuju i otvoreni cinizam prema establišmentu i tradicionalnim društvenim strukturama.
   Upravni odbor Francuske kinoteke, 9. veljače, na poticaj tadašnjeg ministra kulture Andréa Malrauxa, donosi odluku o smjeni kontroverznog direktora Henrija Langloisa, čime započinje tzv. "afera Langlois". Odluka izaziva bijes kod brojnih francuskih sineasta, pogotovo onih sa ljevice uvjerenih kako je Langlois smijenjen zbog svojih političkih stavova; demonstracije protiv Langloisove smjene eskaliraju u ulično nasilje. Suočena sa sve spektakularnijim neredima, uprava Francuske kinoteke 22. travnja donosi odluku o vraćanju Henrija Langloisa na mjesto direktora Kinoteke; ona, međutim, dolazi prekasno da umiri bijes javnosti, pogotovo mladih studenata sa radikalne ljevice koji će je, između ostalog, nekoliko tjedana kasnije iskoristiti kao povod za izbijanje velikih demonstracija u Parizu.
   Po ulasku sovjetskih trupa u Čehoslovačke, veliki dio čehoslovačkih sineasta emigrira na Zapad, što se smatra najvećim politički motiviranim egzodusom u povijesti svjetske kinematografije nakon Drugog svjetskog rata.
   Bila je to i godina Stanleya Kubricka, odnosno njegovog remek djela  »Odiseja u svemiru 2001«: apstraktni, neobično filozofski i metafizički SF film, koji je s vremenom stekao ogroman ugled te se danas smatra možda i najboljim SF filmom 20. stoljeća. Isti je dan (3. travnja) premijeru imao i „Planet majmuna“, SF-film koji je pažnju privukao i time što je shvaćen kao alegorija na tada aktualna politička pitanja, i koji se također smatra klasikom žanra.  
   40. ceremonija dodjele Oscara je održana dva dana kasnije od predviđenog termina, s obzirom da su crni američki uzvanici objavili kako neće na njoj sudjelovati dok traje žalovanje za Martinom Lutherom Kingom.
   Filmski festival u Cannesu završava prije roka i prije službene dodjele nagrada, nakon što su dvorane zaposjeli radikalno lijevi demonstranti, a dio sineasta povukao svoje filmove u znako solidarnosti sa demonstrantima u Parizu.
  U Hrvatskoj, studenti izlaze na ulice, a četvorka iz Splita svojim je umjetničkim performansom zauvijek obilježila (Crveni) Peristil. Provokativna akcija s vremenom se uzdigla u mit obavijen velom tajne i mistifikacije.

JAGODE I KRV
The Strawberry Statement, 1970. Stuart Hagmann, 109 min. US
Scenarij:
Israel Horovitz prema romanu Jamesa Simona Kunena
Uloge: Bruce Davison, Kim Darby, Bud Cort
   Intenzivni pogledi na politička previranja krajem šezdesetih godina prošlog stljeća, koja su protresla američke studentske domove...
   Simon je student na sveučilištu u San Franciscu. Zadovoljan je svojim učešćem u veslačkom timu i ostaje samo slučajni posmatrač studentskih nemira, demonstracija i protesta. Pa ipak, počinje ga obuzimati radoznalost i on počinje istraživati unutrašnji krug studenata koji su zauzeli kancelariju dekana. Uskoro se upoznaje sa Lindom i postaje odani član studentske revolucije (da bi se viđao sa djevojkama). Ali kad istinski otkrije korupciju i ludilo protiv koga njegovi drugovi protestiraju, on se priključuje pokretu i srcem. Postaje revolucionarni vođa i priprema kolege za dramatični susret sa „svinjama“ prilikom sljedećeg protesta.
   „Strawberry Statement“ (Stav o jagodama) je naslov knjige Jamesa Simona Kunena, objavljene 1969, kada je autor imao 21 godinu: pisao ju je sa 19. U knjizi Kunen opisuje događaje na sveučilištu Columbia u New Yorku tijekom 1966-68. godine, odnosno studentsku pobunu protiv sveučilišne administracije. Tijekom  pobune, jedan od administratora sveučilišta je rekao da su stavovi studenata za sveučilište važni koliko i njihov stav o tome da, recimo, vole ukus jagoda. Kunen je otkrio da je ta izjava za njegovu odluku o naslovu bila važna koliko i njegov odnos prema rok grupi „Strawberry Alarm Clock“; grupa „Strawberry Alarm Clock“ uzela je to ime u znak poštovanja prema Beatlesima i pjesmi Johna Lenona „Strawberry Fields Forever“ iz 1967; Strawberry Fields je ime zgrade koju je imala Vojska spasa u Liverpoolu Lenonovog djetinjstva; danas to ime nosi dio Centralnog parka u New Yorku, posvećenog uspomeni na Lenona. Film „Strawberry Statement“ je snimljen 1970. i ne odgovara sasvim knjizi, jer se događa na nedefiniranom sveučilištu na Zapadnoj obali. U filmu je niz popularnih pjesmama tog vremena; svakako najpopularnija je parola “Give peace a chance”, koju studenti skandiraju, dok ih policajci opkoljavaju da bi ih tukli; parolu je smislio John Lenon, koji je napisao istoimenu pjesmu 1969. Film je dobio nagradu na filmskom festivalu u Cannesu 1971, i ostao kultni film mnogih pobuna poslije sedamdesetih godina. Stav o jagodama, dakle, nosi neizbrisiva sjećanja na globalnu povijest druge polovice dvadesetog stoljeća... (Svetlana Slapšak, pescanik.net)
   "Jagode i krv" jedan je iz niza ljevičarskih (pro)modernističkih filmova koji su na prijelazu šezdesetih u sedamdesete godine zapljusnule američku kinematografiju. Iako je većina tih filmova nastajala u nezavisnim produkcijama, nova strujanja snažno su zahvatila i Hollywood pa je tako "Jagode i krv" nastao u produkciji glasovitog MGM-a. Film je postigao velik uspjeh na festivalu u Cannesu, gdje je dobio Specijalnu nagradu žirija, pri čemu su se njegovi članovi konfrontirali, jer su mu neki od njih željeli dodijeliti glavnu nagradu - Zlatnu palmu. Unatoč velikom odjeku filma i kultnom statusu koji je ubrzo postigao, redatelj Stuart Hagmann kasnije je snimio još samo jedan nezapažen film. Treba spomenuti i izvrstan soundtrack s pjesmama Joni Mitchell, Crosby, Stills, Nash & Younga, te Johna Lennona  / Give Peace a Chance u glasovitoj završnoj sekvenci filma,,. (tvprofil)
   Vjerovatno najbolji film o studentskim protestima sa kraja šezdesetih, kontrakulturni bljesak u kojima je aktualni soundtrack odigrao presudnu ulogu... (suburbian/forum.hr)

http://www.imdb.com/title/tt0066415/?ref_=nv_sr_1

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA