MRTAV ČOVJEK
NAJBOLJE OD JARMUSCHA
Nemam nikakve želje snimati filmove za neku specifičnu publiku. Želim raditi filmove koji pričaju priče, nepredvidljive i bez ikakve manipulacije. (Jim Jarmusch)
Dead Man, 1995. Jim Jarmusch, 121 min.
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Johnny Depp, Gary Farmer, Lance Henriksen, Michael Wincott, John Hurt, Robert Mitchum, Crispin Glover
Stigavši u, za čovjeka s istoka, prilično negostoljubiv gradić doznaje da je zakasnio i da je njegovo radno mjesto već odavno popunjeno. Ne pomaže ni razgovor s vlasnikom Johnom Dickinsonom, pa je Blake u velikoj nevolji, jer je u putovanje uložio gotovo svu ušteđevinu. Pomogne uličnoj prodavačici cvijeća, a ona ga pozove k sebi. No, kada ih njezin zaručnik zatekne u krevetu, želeći ubiti Blakea, pogodi ženu, a njega rani. Blake ga na to ubije i bježi. Sljedeći dan probudi se iz nesvijesti dok mu Indijanac po imenu Nobody liječi ranu...
Revizionističkim vesternom „Mrtav čovjek“, u kojemu je mit o američkoj granici podvrgnut brojnim inverzijama te poništenju metafizičkim putovanjem u smrt, počinje nova etapa u opusu Jima Jarmuscha, obilježena filmovima sumorna i liričnija ugođaja, meditativne i onostrane sugestije. (Tuškanac)
Posegnuvši za žanrovskom ikonografijom vesterna te mistično-romantičarskom baštinom engleskog pjesnika Williama Blakea, djelomice napuštajući narativnu strukturu prijašnjih filmova, ali ne i svoje temeljne preokupacije, Jarmusch meta-žanrovskom subverzijom pretvara američku 'granicu' u predvorje pakla, a mit o njezinu osvajanju u metafizičko putovanje u smrt. (Diana Nenadić / HFS)
"Mrtav čovjek" ostaje njegovo remek-djelo, onirično putovanje po Divljem Zapadu s junakom po imenu William Blake, prekrasnom Müllerovom fotografijom, snenom glazbom Neila Younga, neočekivanim prizorima nasilja i glumačkom postavom u kojoj su Johnny Depp, Robert Mitchum (njegova zadnja filmska uloga), Billy Bob Thornton i Iggy Pop. (Nenad Polimac / JL)
Jedan od najboljih filmova 1990-ih. (AO Scott / The New York Times)
„Mrtav čovjek“ je elegična filmska poema koja istražuje sramotnu povijest zloće i rasizma naše zemlje. (David Harris / Spectrum Culture)
https://www.imdb.com/title/tt0112817/?ref_=nv_sr_srsg_3
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit-4437489
JIM JARMUSCH Kad je sredinom i u drugoj polovici 80-ih buknuo novi val američkih nezavisnih autora predvođen braćom Coen, Spikeom Leejem, Gusom Van Santom i Stevenom Soderberghom, a dijelom scene postao je i po godinama i stažu stariji David Lynch, svima je bilo jasno da je inicijalni plamen zapalio Newyorčanin iz Ohia Jim Jarmusch. Kroz čitave 80-e Jarmusch je ostao najkultnijim autorom svjetskog filma, znatno utječući na jednog od vodećih europskih art-autora Akija Kaurismäkija, a 90-e su potvrdile njegovu jedinstvenost. Dok su svi ostali nezavisnjaci odlučili oploditi u međuvremenu formirani marketinški brand nezavisnog filma novcem hollywoodskih majora, Jarmusch je kao usamljeni vitez ustrajao na specifičnoj poetici ekscentrične, apsurdistički pomaknute americane čiji su zaštitni znakovi otuđeni i često letargični (anti)junaci koji gotovo redovno nekamo putuju i u čijim životima pop-kultura obično ima znatnu ulogu, potom reducirana dramaturgija s tzv. minus postupcima (posebno uočljivima u metažanrovskim intervencijama), nesporazumi u jezičnoj komunikaciji i jezične igre kao ishodište komičnog, te oprečna recepcija Amerike ovisna i o medijski stvorenoj slici o njoj. (Damir Radić / nacional.hr)