NEBODER
High Rise, 2015. Ben Wheatley, 119 min. UK/BE
Scenarij: Amy Jump po romanu J.G. Ballarda
Uloge: Tom Hiddleston, Jeremy Irons, Sienna Miller, Luke Evans, Elisabeth Moss, James Purefoy, Keeley Hawes, Augustus Prew
Temeljen na knjizi J.G. Ballarda iz 1975., zapanjujuće maštovit film redatelja Bena Wheatleyja je retro-futuristička distopijska fantazmagorija koja je kroz neobičnu satiru svijeta 21. stoljeća ovog britanskog redatelja, prikazala milje koji je u knjizi smješten u vrijeme prije vladavine Margaret Thatcher. U središtu filma je mladi liječnik Robert Laing koji se seli u novu, luksuznu zgradu koju je dizajnirao ekscentrični arhitekt, gospodin Royal koji se smjestio u predivnom stanu na vrhu zgrade. Iako Royal tvrdi kako je izgradio ovaj neboder kako bi potaknuo promjene, taj brutalni betonski blok odiše atmosferom klasne svađe između stanara na višim i nižim katovima, čime započinju neobuzdani sukobi između odvojenih grupa ljudi koji završavaju u anarhiji, te se zgrada počinje urušavati iznutra.
Kompliciran? Užasno. Ispaljen? Totalno. Zašto ga onda gledati? Zato što se ovakvi smjeli filmovi ne snimaju baš svaki dan (barem ne od buntovnih 60-ih ili prve polovice 70-ih) i zato jer je predložak (op.a. istoimena knjiga genijalnog pisca J.G. Ballarda) po kojem je snimljen, jedno neosporno literarno remek-djelo. Zašto se onda čekalo do sad, pitate se?
Paaa... nije da nikog nije zanimalo. Uostalom, pitajte to britanskog producenta Jeremya Thomasa koji otkako je knjiga napisana (op.a. 1975.) na sve moguće načine pokušava oživjeti ovu Ballardovu brilijantnu satiričnu viziju socijalne kritike. Nije uspio u tom naumu niti koncem 70-ih s kultnim britanskim redateljem Nicolasom Roegom, niti početkom milenija s tad 'vrućim' Vincenzom Nataliem, al' upornost i predanost projektu se Thomasu u konačnici ipak isplatila.
Možda od cijele ove priče ne bi bilo ništa da se 2013. ambiciozni redatelj Ben Wheatley (''Kill List'', ''Sightseers'', ''A Field in England''...) nije počeo raspitivati o tome tko posjeduje prava na adaptaciju istoimene Ballardove knjige. Naime, Wheatleya je zaintrigirala svježina Ballardove socijalne kritike, koja premda je napisana u davnim 70-ima u sadašnjosti itekako ima smisla i odzvanja možda i jače nego ikad. Potraga za vlasnikom prava na adaptaciju ga je naravno dovelo do Thomasa koji je Wheatleya dočekao kao Mesiju, raširenih ruku. Njegov dugogodišnji san će napokon biti ostvaren.
Wheatley je delikatan posao pisanja scenarija prepustio svojoj životnoj partnerici i stalnoj suradnici Amy Jump, dok je zbog snažnijeg vizualnog identiteta radnju mudro odlučio ostaviti u vremenu u kojem je knjiga i nastala. Komotniji budžet je Wheatleyu omogućio rad s britanskom glumačkom kremom (ne zna se tko je bolji), a on je to naravno iskoristio na najbolji mogući način. Sve to je u konačnici rezultiralo izrazito stiliziranom, psihodeličnom noćnom morom koje se ne bi posramio niti jedan Terry Gilliam, pa usudit ću se reći i veliki Stanley Kubrick... (Ivica Perinović, ezadar.hr)
Pa ipak, „High-Rise“ nijednog trenutka nije samo “crtanje” onoga što možemo pročitati u romanu, niti štreberska kopija Kubricka ili Gilliama (na koje se najčešće oslanja), nego jedno osebujno, zaokruženo i pametno stilizirano djelo koje vezuje svu našu pažnju i zove na ponavljanje gledanja. ... Ben Wheatley ispravno čita materijal i slaže ga u vizuelno atraktivni i psihološki efektni trip koji je pritom savršeno pratljiv. Poigravanje sa stilom nije samo sebe radi i autor na temeljima drugih gradi nešto svoje i posebno, i u tome ostaje doslijedan i inovativan. „High-Rise“ je pregledna i racionalna slika anarhije i to je pun pogodak... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)