ODISEJ
7.11. DAN NEOVISNIH KINA
L'odyssée / The Odyssey, 2016. Jérôme Salle, 124 min. FR/BE
Scenarij: Laurent Turner i Jérôme Salle
Uloge: Lambert Wilson, Audrey Tautou, Pierre Niney
Ljeto je 1946. godine. Obitelj Cousteau – Jacques, njegova supruga Simone te Philippe i Jean-Michel, njihovo dvoje djece – žive u prekrasnoj kući na obali Sredozemnog mora. Po danu rone, a po noći promatraju zvijezde. Ovo je pravi raj na Zemlji. No, Jacques nije nikada zadovoljan. On živi za pustolovinu te vjeruje u moć napretka. Uz pomoć svog izuma akvalunga nabavlja plovilo Calypso i okuplja avanturiste slobodnog duha te je spreman oploviti svjetske oceane. Deset godina kasnije, nakon povratka iz internata (u kojeg su ga poslali zajedno sa Jean-Michelom) Philippe susreće oca koji se sasvim promijenio – sada je slavan te sanja megalomanske snove o izgradnji podvodnih gradova. Jacques još uvijek ne primjećuje, ali Philippe je već shvatio kako napredak i zagađenje stvaraju otpad pomorskom svijetu. Usprkos međusobnoj ljubavi i divljenju, nasilan sukob između ove dvojice strastvenih muškaraca je neizbježan. No, na najvećoj zajedničkoj pustolovini, tijekom koje će na Calypsu otići na Antarktiku, ponovno će se zbližiti – prije nego što se desi strašna nesreća.
Film je sniman u rujnu 2015. na dalmatinskim otocima i lokacijama (Hvar, Vis, Biševo, Stari Grad, Jelsa, uvala Jagodna i Pakleni otoci) ispod i iznad površine mora. "'Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam 'izgubljenim rajem': na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju.'' (Jérôme Salle, redatelj filma "Odisej")
Intervju s redateljem Jérômeom Salleom
Prije nego što ste došli na ideju o snimanju filma o ovoj temi, kakve vam je asocijacije budilo ime Cousteau?
Vraćalo me u djetinjstvo… Odrastao sam na jugu Francuske, moji su roditelji imali jedrilicu i često smo jedrili ondje gdje je Cousteau u početku ronio, oko Embieza, Porquerollesa, svih tih otoka u regiji Var. Također se sjećam da su se njegovi dokumentarci prikazivali na TV-u. Od samog su početka taj čovjek i njegovo djelo bili povezani s mojim životom…
Projekt se prilično dugo pripremao – na to ćemo se još vratiti – no kako ste došli na tu ideju?
Sve je počelo s jednim od moje djece. Kod kuće sam spominjao Cousteaua i shvatio da moj sin nema pojma o kome govorim. Nije ništa znao o Cousteauu, nikad nije čuo za njegove filmove ni za Calypso, niti da je posada nosila crvene kape! Bilo mi je to nevjerojatno jer je kapetan Cousteau za moju generaciju bio gotovo poput Isusa, jedan od najslavnijih ljudi na svijetu… Nakon što sam o tome razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da tone u zaborav kad je riječ o ljudima mlađima od 20, pa čak i onima mlađima od 30 godina. I tako sam počeo proučavati što se o njemu piše – na internetu, u knjigama. Ponovno sam pogledao dokumentarce i preplavila me strahovita nostalgija za djetinjstvom. Također sam primijetio da se osim "The Life Aquatic" Wesa Andersona nijedan film nije uhvatio u koštac s iznimnim životom ovog čovjeka… Počeo sam polako opažati detalje i ubrzo osjetio da ga obavija određeni veo tajnovitosti: vrlo se malo zapravo znalo o Jacques-Yvesu Cousteauu. U svakom je trenutku imao potpunu kontrolu nad svojim snimkama kada se snimao s posadom, ali nikad nijedan intiman detalj o sebi nije otkrio.
Pretpostavljam da je sljedeći problem bio odabir perspektive za priču koju ste željeli ispričati s obzirom na tako bogat a tajnovit život….
Apsolutno, i baš mi je bilo teško zato što sam u međuvremenu režirao dva filma, "Largo Winch" i "Zulu". Nekoliko mi je godina trebalo za scenarij kojim bih bio zadovoljan… Laurent Turner, suscenarist filma, i ja pročitali smo sve što se o Cousteauu napisalo, zatim se sastali s dvoje ljudi koji su ga poznavali jer zbog svih sivih područja koja su ga okruživala nisam uspio spoznati tko je on zapravo bio – čovjek koji je u jednome životnom vijeku proživio nekoliko života… Najprije smo morali žestoko zadrijeti u istraživačko novinarstvo i tek se nakon toga primili pisanja scenarija. Smatrao sam da je scenarij dobar – u smislu da smo dobili dobre povratne reakcije – ali svejedno sam osjećao blagu frustraciju. Pristup je bio previše klasičan, previše biografski. Mislim da mi je susret s glumcima omogućio da ga dalje razvijem. Pierre Niney, s kojim sam htio raditi, dao je podstreh mojoj ideji da se više prostora da ulozi Philippea Cousteaua, jednog od Cousteauovih sinova. U tom su se trenutku oprečne naravi Philippea i njegova oca odjednom učinile kao očit temelj priče… I tako sam napisao sasvim novu verziju scenarija i izostavio prvi dio o Cousteauovim mladim danima. Tako sam mogao ponuditi ulogu Lambertu Wilsonu, koji je srećom gotovo odmah pristao. Scenarij sam ponovno napisao gotovo u cijelosti, ali ipak sam ga uspio napisati u samo tri tjedna. Zahvaljujući novoj perspektivi, najedanput sam stekao vrlo jasnu ideju o priči koju želim ispričati. Međutim, moram naglasiti da je to bilo moguće jedino zahvaljujući napornome radu koji smo Laurent i ja godinama ulagali! Radio sam već dugo kao scenarist i predobro sam znao kako lako autori ranih verzija padnu u zaborav iako je to zasigurno najteži dio posla. Uživao sam u radu s Laurentom, ali mislim da mi je za ponovno pisanje bilo potrebno da mu se sam posvetim.
Dva su, međutim, aspekta Cousteauova života zbog kojega sigurno niste lako odlučili upustiti se u snimanje filma: njegova obitelj i njegovo nasljeđe…
Što se ovoga prvog tiče, istina je da je Jean-Michel Cousteau još živ, baš kao i Philippeova djeca. Sa svima sam se susreo još u povojima projekta i jasno im dao do znanja što želim napraviti i kako to mislim učiniti. Rekao sam im i da to neće biti dokumentarac, već igrani film, kinematografski uradak namijenjen zabavi. Obitelj Cousteau, a čak i oni koji su s njime radili, stoga ne trebaju očekivati hagiografiju. Rekao sam im: ”Ne zaboravite da ovaj film nije primarno namijenjen vama, već gledateljima koji nisu dobro upoznati s temom”… Cousteauov status ikone nije me previše zabrinjavao: to nije tema filma iako smo dakako pokazali njegovu svjetsku slavu i njegov utjecaj na zaštitu okoliša potkraj života…
Istina je da je ”Odiseja” ponajprije portret čovjeka, koji prikazuje njegove sumnje, mane, slabosti, oprečnosti…
Da, i to me se najviše dojmilo kad sam razgovarao s ljudima koji ga nikada nisu upoznali: kako se njihov dojam o njemu može u potpunosti razlikovati. Postoje oni koji ga vole i koji su zadivljeni njime, a ima i onih koji ga katkada mrze, a često i ne znaju ništa o njemu. Neki ga zamjenjuju s bratom Pierre-Antoineom Cousteauom. Jacques-Yves dobitnik je Legije časti zbog rada u Pokretu otpora iako je u svojoj srži, kao i Giono, rat smatrao apsurdnošću koja ga gotovo i nije zanimala. Drugi su ga, poput Gérarda Mordillata, okrivljavali za ubijanje kitova i za nepoštovanje prema prirodi u ranoj fazi karijere. Međutim, to je upravo ono što je zanimljivo u vezi s Cousteauom: evolucija njegova odnosa prema prirodi. Riječ je o čovjeku koji je u pogledu čovjekova odnosa s prirodom savršeno utjelovio dvadeseto stoljeće. Četrdesetih je godina bez ikakvih ograničenja lovio pod vodom, zahvaljujući regulatoru ronjenja Aqua-Lung koji je izumio zajedno s Emileom Gagnanom, inženjerom iz tvrtke Air Liquide. Pedesetih je potom radio s naftnim kompanijama i skupljao uzorke za odabir lokacija za buduće bušotine! No sve treba vratiti u kontekst. U to se doba čovjek smatrao svemoćnim, a prirodu je trebalo ukrotiti i njezine resurse crpjeti bez razmišljanja. Nitko tada nije mislio da će planet biti ugrožen. Cousteau je kasnije među prvima postao svjestan te opasnosti te je postao jedan od prvih ekologa. Međutim, nikad nije pokušao prikriti stare greške i to mu uistinu ide u prilog! Naprimjer, mnogi su htjeli da uredi novu verziju ”Tihog svijeta” kako bi se izrezale šokantne scene masakra kitova. On je to odbio smatrajući da film treba ostati takav kakav jest, da treba dokazati užase koje je čovjek u to vrijeme činio – uključujući njega samog.
Osjećate li kakvu privrženost prema njemu?
Da, naravno… No više od svega, baš kao i svi koji su s njime radili, prema Cousteau osjećam divljenje. Riječ je o čovjeku koji je proživio mnoštvo različitih života, koji je prevladao nezamislive prepreke, koji je u mnogo prilika pokazao istinsku tjelesnu odvažnost. Izrazito kreativan čovjek, a ujedno i sjajan umjetnički direktor koji je znao kako ispričati priču te bio dovoljno talentiran da za svoju posadu odabere crvene kape i crna odijela sa žutim prugama… Njegovi su ljudi bili skloni prema njegovoj supruzi Simone, takozvanoj šefici Calypsa, ali svojem su se kapetanu divili…
Za projekt ovakvog opsega, koji se snimao u mnogim dijelovima svijeta, potreban je priličan budžet. Kako je izgledala potraga za financiranjem?
Bio je to pravi pakao! Od svih filmova koje sam snimio, ovaj mi je bilo najteže financirati… Za francuski je film, dakako, riječ o ogromnom budžetu, no filmu uvijek treba više! Moram istaknuti da je ”Odiseja” rezultat svačijeg ulaganja, a pritom mislim na sve koji su financijski sudjelovali u filmu: ponajprije glumaca, ali i producenata, i naravno mojega. Svi smo htjeli da se ovaj film ostvari. Na kraju smo se šalili da to radimo radi planeta! I nitko to nije radio zbog novca. Štoviše, na kraju nismo imali novca da snimimo neke podvodne scene koje su nam bile potrebne, uključujući jednu s kitom. Mojih je četvero producenata, Nathalie Gastaldo Godeau, Marc Missonnier, Philippe Godeau i Olivier Delbosc, imalo razumijevanja za to i podržali su me iako su se upustili u pravi financijski rizik. Zahvaljujem im na tome, to se ne događa često.
Mislite li da će zahvaljujući ovom filmu Cousteau postati poznat u cijelom svijetu?
Cousteau je već poznat u cijelom svijetu! I to već odavno! Ne treba njemu ovaj film. Stvar je u tome da mladi ne znaju toliko o njemu koliko znaju njihovi roditelji i bake i djedovi pa će ga nova generacija imati priliku otkriti. I to je sjajno! Ne samo u Francuskoj jer mislim da je film prodan u mnogim drugim zemljama.
Snimali ste u brojnim zemljama: Hrvatskoj, Južnoj Africi, Antarktici i na Bahamima… Kako ste odabrali ta prirodna područja da se uklope u Cousteauov stvarni život?
Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam ”izgubljenim rajem”: na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale četrdesetih… Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju. ”Zulu” sam snimao u Južnoj Africi i naišao sam na jedan brod, koji nije bio vjerna replika Calypsa, ali je bio iste vrste i iz istog razdoblja. To mi je bio dovoljan razlog za odlazak onamo, a pomogla je i činjenica da je ta zemlja fantastična za filmaše jer postoje različiti krajolici te tamo rade vrlo stručni tehničari. Što se Antarktika tiče, imao sam snažnu volju otići onamo, ponajprije zbog umjetničkih razloga jer se ondje odvila Cousteauova konačna bitka, gdje je 1998. uspio postići da svjetski čelnici potpišu moratorij na industrijsko crpljenje resursa u toj regiji do 2048.
Uspiju li redatelji uživati u trenutku sreće što snimaju na takvim mjestima barem iz vizualne perspektive?
Naravno: već je i mogućnost da snimimo ovaj film bila nevjerojatna sreća! Štoviše, svi smo se na kraju osjećali pomalo depresivno… ”Odiseja” je bila takva avantura, u svakom smislu te riječi, i iz nje smo izašli drukčiji, i kao ljudi i kao umjetnici. Šanse da ćemo takvu avanturu ponovno iskusiti iznimno su male. Što se Antarktika tiče, tamo smo putovali na kraju snimanja i sve sam upozorio na to da će nas biti 12 uz liječnika i pilota i da ćemo živjeti u vrlo teškim uvjetima. Glumci i tehničar dijelili su kućice od 5 četvornih metara, po dvoje u svakoj kućici… I bili smo neprestano zajedno! Bilo je znatno drukčije od uobičajenih uvjeta snimanja, no taj je dio svijeta tako iznimno lijep da nas je vratio osnovama na neobjašnjiv način! Osim jednoga dana kad nas je zadesila strašna oluja i vjetar koji je puhao 140 km/h, svi smo uživali u svakoj minuti putovanja.
U filmu postoje i neke predivne scene poput baleta morskih pasa…
Da, to su posve jedinstveni trenuci, ludi… Sjećam se kako smo jedne večeri na Antarktiku proveli noć u zaljevu zvanom Paradise Harbour. Vjetar je napokon jenjao, a more se sasvim umirilo zbog iznimno niskih temperatura. Bilo je jedan poslije ponoći, a sunce koje u to doba na tim geografskim širinama nikad ne zalazi nalazilo se nisko na horizontu. Svjetlost je bila čarobna. Nismo mogli prestati snimati, čak i nakon što smo bez prestanka snimali 16-17 sati! Bio je to jedinstven prizor nevjerojatne ljepote, štoviše prilično neopisiv, a mi smo ga pokušali uloviti kamerom… To je jedna od posljednjih divljina na Zemlji, a mi smo samo bili u prolazu: bio je to iznimno snažan trenutak. Spomenuli ste morske pse, a to je također bilo jednako dojmljivo! Kad se nađete oči u oči s tigrastim morskim psom od četiri i pol metra, uhvati vas isti ludi, zadivljujući osjećaj!
Govorit ćemo sad o vašim glumcima, počevši od kapetan Cousteaua, to jest Lamberta Wilsona…
Jako volim raditi s Lambertom i mislim da ćemo ubrzo opet zajedno raditi. Kao glumac ima sve kvalitete koje cijenim kod Anglosaksonaca: mješavinu talenta, skromnosti i poštovanja prema timu. Riječ je o čovjeku iznimne moralne inteligencije i izrazite velikodušnosti… Cousteau je bio težak lik, ali Lambert je toliko drag da sam ga mogao navesti na vrlo grube scene, a da njegov lik ne postane omražen! Odiše dobrotom… Vrlo sam sretan što sam ga upoznao i znam da je idealan odabir za lik Cousteaua…
I proživio je iznimnu tjelesnu preobrazbu kako bi izgledao kao Cousteau…
Stalno sam promatrao kako pati tijekom snimanja: nije jeo ni pio gotovo ništa, držao se drakonske dijete i sveo se na kost i kožu… Lambert je cijelo vrijeme gladovao, no to je bila cijena da postane Cousteau. Moram istaknuti da na početku nije tipom tijela odgovarao Cousteau: upravo je njegova mršavost i krhkost ta koja je stvorila iluziju.
Jedan će lik u filmu šira javnost tek sada upoznati kako treba: Simone, prvu suprugu Jacques-Yvesa Cousteaua, istinsku dušu Calypsa. Audrey Tatou sjajno tumači njezin lik…
Lik Simone ključan je za priču i mislim da je Audrey, krasna, inteligentna glumica, to odmah shvatila. Kad smo se upoznali, rekla mi je da se osjeća bliskom Simone, a stvarno imaju mnogo toga zajedničkog. Obje su istinske Francuskinje: neovisne, pomalo buntovne i bez ikakvih zadrški mogu sjediti za ogromnim stolom s desetkom muškaraca! Audrey također voli more – pravi je morski vuk. Promatrao sam je tijekom oluje na Antarktiku: vjetar je bio jači od 80 čvorova, a ona nije ni trepnula, bila je posve mirna. Od početka imam dojam da je uloga Simone za nju samorazumljiva. Usto, Audrey me zadivila tehnikom i emocijama koje je uspjela prenijeti posve vjerno, nakon samo nekoliko pokušaja, i upravljati njima a da ni u jednom trenutku ne naslutimo tehniku u pozadini.
Film govori i o dva Cousteauova sina. Pierre Niney je u ulozi Philippea, važnog lika na kojeg se priča na kraju usredotočuje.
Upoznao sam Pierrea prije nego što se "Yves Saint Laurent" počeo prikazivati nakon što sam ga vidio u filmu "Comme des frères" Huga Gelina. Ponudio sam mu ulogu Philippea, koja je u to vrijeme bila znatno manja, i on je pristao… Pierre je uz projekt vezan od početka, kada smo za ulogu Cousteaua razmatrali Adriena Brodyja, a zatim i Romaina Durisa. Bio je vrlo vjeran projektu unatoč svim poteškoćama! Štoviše, kad smo zajedno snimali zadnji dio, na palubi broda koji nas je vozio prema Antarktiku, zagrlili smo se. Toliko smo dugo razgovarali o ”Odiseji”, naročito o tom putovanju na Antarktiku na kraju snimanja, i eto nas, konačno smo uspjeli! Pierre je divan glumac koji ima važnu značaju: istinski osjećaj za narativnost. Mislim da će ga znati iskoristiti kad se počne baviti režijom, a sigurno jednog dana hoće… To je dar koji ima već kao glumac te razumije određene scene bez potrebnog naglašavanja replika; zna gledatelju dopustiti da protumači priču ili emociju koju njegov lik u tom trenutku osjeća. Ima tu vještinu, tu zrelost unatoč mladosti. Iako, već mu je 27, nije ni on više tako mlad!
Cousteauov je drugi sin Jean-Michel. Manja uloga, ali ključna za kraj filma, a nju ste prepustili Benjaminu Lavernheu...
Benjamina sam otkrio u filmu "Radiostars" i oduševio se i otad ga pratim. Kad smo tražili glumca za ulogu Jean-Michela, sjetio sam se njega i bio sam sretan što je pristao jer nije riječ o većoj ulozi, međutim ona je ključna za priču. Svidjelo mi se što će glumiti nasuprot Pierrea: radili su zajedno u Comédie-Française, zamjenjivali jedan drugoga u ”Talijanskome slamnatom šaširu”. U stvarnom su životu uistinu bliski poput braće.
To su ta četiri glavna lika, a uz njih ste uspjeli izgraditi posadu s izrazito uvjerljivim licima i tjelesnim pojavama…
U prvom dijelu filma vidimo "Les Mousquemers", trojac koji čine Jacques- Yves Cousteau, Philippe Tailliez i Frédéric Dumas, koji su prve filmove pod vodom snimili početkom četrdesetih. U filmu ih glume Laurent Lucas i Olivier Galfione: trebaju mi dobri glumci, naravno, ali trebaju mi i muškarci koji u odijelima izgledaju poput pravih ronilaca! Laurent i Olivier također su naporno radili na tjelesnoj spremi kako bi to postigli… Za posadu Calypsa uglavnom sam angažirao južnoafričke glumce koji žive u Cape Townu, ali su čuli za Cousteaua i bili su vrlo motivirani da se pridruže avanturi. Dao sam im gomile stranica priča i fotografija broda i muškaraca koji su na njemu plovili. Svaki od njih imao je opis svojeg lika i uloge na brodu – čak i oni koji nisu imali dijaloge. Rekao bih da se na ekranu vidi kako se posada mijenja i kako svi točno znaju što rade… Rad mornara stanje je uma, način života.
Jeste li u kontaktu s obitelji Cousteau?
Jesam, naravno. Sa svima sam u nekom trenutku kontaktirao. Jan, Philippeova udovica, posjetila je set. Upoznao sam je prije tri-četiri godine u Washingtonu, gdje živi. Bili smo na ručku, govorila mi je o svojem životu i o suprugu koji je umro dok je bila trudna s drugim djetetom… Dok sam je slušao kako govori i vidio kako plače gotovo 40 godina nakon suprugove smrti, shvatio sam da je priča o njezinu životu i ljubavi toliko lijepa da Philippeova uloga mora imati veću prisutnost u filmu… Philippe Cousteau imao je značajke pravog filmskog heroja, a takav je bio i njegov tragični kraj. Kad vidim koliko osoba s prezimenom Cousteau imam u svojem imeniku, rekao bih da ih je više nego moje obitelji!
Spomenuli ste Calypso: posvetimo se malo više tom brodu koji je središnji dio filma i nije samo dio scenografije. Zapravo je punopravni lik…
Snimanje na brodu je pravi pakao! Sve je komplicirano. Englezi lijepo kažu (a ja ću se složiti jer imam i ja brodić): kad si vlasnik broda, doživiš dva lijepa dana – dan kad ga kupiš i dan kad ga prodaš. Ali unatoč svemu, obožavam taj brod koji sam spazio još prije nekoliko godina. Moj produkcijski dizajner Laurent Ott napravio je sjajan posao, baš kao i kamerman Matias Boucard, s kojim sam prvi put radio i kojemu je to bio tek drugi film… Mislim da je odabir ekipe vrlo važan za redatelja. Nastojim biti vjeran i ne bih ovu zahtjevnu avanturu preživio bez raznih glavnih tehničara, a s većinom radim već godinama i prate me diljem svijeta. Montažer Stan Collet, moja prva pomoćnica Carine Sarfati, koja je sa mnom bila već na prvom filmu, “Anthonyju Zimmeru”. I naravno, Laurent Ott i Matias Boucard – novi u ekipi.
Jeste li tim brodom plovili na Antarktik?
Ne, zato što drvenim brodovima ne možete ploviti jer ne bi izdržali pritisak leda. To je zapravo gotovo ubilo Cousteaua i njegovu posadu na Calypsu jer nije bio prilagođen ekstremnim uvjetima Antarktika. Nisam ja odvažan kao Cousteau! Plovili smo brodom koji je dobio tehničko odobrenje, ali je bio i ekološki prihvatljiv, što je bitno za dobivanje dozvole za plovidbu na Antarktiku, koji je upravo zahvaljujući Cousteauu velika zaštićena zona! Svi su snimci Calypsa digitalno dodani naknadno, a nažalost ćemo tako morati postupiti i s ribama u Mediteranu jer su neke vrste u proteklih 70 nestale ili postale iznimno rijetke.
Recimo nešto i o glazbi. Ponovno ste surađivali s Alexandreom Desplatom na jednostavnoj, ali čarobnoj glazbi…
Smatram – a to sam mu i rekao – da je ovo najljepša glazba koju je za mene napisao. Kad vam skladatelj da takvu glazbu, to je dar… Alexandre je sjeo za klavir, pregledao scene iz filma i otkrio note pred mojim očima. Vrlo dirljivo. Shvatio je što želim u pogledu ozračja i emocija. Na kraju studijskog snimanja, ukrao sam mu notne zapise i dao ih djeci, koja sviraju klavir, da to nauče! Međutim, nisu oni još tako vješti…
Eto vas na kraju tog dugog putovanja na kojem ste kapetana Cousteaua godinama pratili. Kako će se kretati vaša ”Odiseja”?
Najsretniji sam kad vidim da je film dotaknuo sve koji su ga dosad imali prilike vidjeti na jedna način kao i mene. Sjećam se trenutka kad sam dovršio konačni nacrt scenarija, koji sam u dahu napisao u tri tjedna. Radio sam neprestano i jednostavno sam počeo plakati… U takvom sam stanju bio pišući zadnje stranice. Nadam se da će gledatelji osjetiti tu emociju jer je ”Odiseja” film o vrlo jednostavnim temama koje su za većinu nas ključne – odnos s prirodom koja nas okružuje ili složeni obiteljski odnosi koje život katkada naruši. Ovo me iskustvo promijenilo i kao čovjeka. Već sam bio osjetljiv na pitanja ekologije, ali sad sam još više. Bioraznolikost, globalno zatopljenje… to će biti ključne teme narednih godina. O njima puno govorimo, ali malo djelujemo, premalo. I na kraju, snimanje je bilo toliko teško da mi je dalo nevjerojatnu snagu! Sigurno se utjecaj Cousteaua osjeti na svima: imao je iznimnu sposobnost da učini ono što su svi smatrali nemogućim… Mislim da smo ovim filmom i mi slijedili njegov primjer.
Jacques Cousteau (1910 – 1997) legendarni je francuski oceanograf i istraživač podmorja koji je snimio 120 dokumentarnih filmova o tajnama mora i tako dao doprinos razumijevanju podvodnog svijeta. Zajedno s Louisom Malleom snimio je film ‘Svijet tišine’ (Le monde du silence) koji je 1956. godine osvojio Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu, a zatim i nagradu Oscar. Cousteau je osvojio još dva Oscara i niz filmskih nagrada, ali većina ga pamti po dokumentarnom serijalu ‘Podvodni svijet Jacquesa Cousteaua’ (The Undersea World of Jacques Cousteau), koji je emitiran krajem 1960-ih. Zajedno s inženjerom Emileom Gagnanom, Cousteau je 1943. konstruirao prvi automatski spremnik sa stlačenim zrakom te je sudjelovao u kreiranju i usavršavanju druge ronilačke opreme, a za svoje je sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu dobio i odlikovanje Legije časti.
Jacques Cousteau u Splitu 1977. Prije točno četrdeset godina, 13. studenog 1977. godine Jacques Cousteau je održao konferenciju za novinare u knjižnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split. Povod njegovog obraćanja medijima bio je početak ispitivanja voda oko Kornata, u Bračkom kanalu te južno od Mljeta i oko Dubrovnika, u sklopu širih ispitivanja stupnja zagađenosti Sredozemnog mora u kojem su sudjelovale sve sredozemne zemlje. U ekipi slavnog istraživača, koja se na Jadranu zadržala do 18. studenog, bila su i trojica hrvatskih znanstvenika: mr. Ivo Kačić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, mr. Adam Benović iz istog Instituta, ali iz Odjela za biologiju mora Dubrovnik i Zoran Vučak iz tadašnjeg Hidografskog instituta Split (današnji Hrvatski hidrografski institut).
http://www.imdb.com/title/tt1659619/?ref_=fn_al_tt_2
DAN NEOVISNIH KINA 7. STUDENOG
Filmska manifestacija Dan neovisnih kina, koju organizira Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom, održat će se u utorak 7. studenog u 34 hrvatska kina. Obilježavajući na ovaj način ujedno i 3. rođendan Kino mreže gledatelji širom Hrvatske moći će pogledati biografsku avanturu o životu Jacquesa Cousteaua Odisej s Lambertom Wilsonom i Audrey Tautou u glavnim ulogama.
O manifestaciji: Filmskom manifestacijom Dan neovisnih kina Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža) ove je godine odlučila proslaviti svoj treći rođendan u suradnji s Hrvatskim audiovizualnim centrom te ujedno započeti novo filmsko događanje kojim će se jednom godišnje pažnja posvetiti upravo značaju, vrijednosti i ulozi neovisnih kina u Hrvatskoj. Manifestacija je jedinstveno filmsko i kulturno događanje u cijeloj Hrvatskoj namijenjeno široj javnosti svih dobnih uzrasta, s naglaskom na jačanje i razvoj neovisnih kina te pokretanje nove kulturno-umjetničke i obrazovne ponude u lokalnim sredinama diljem Hrvatske te poticanje i podrška sredinama bez kina na pokretanje filmskih programa. Trogodišnji rad i angažman svih članova Kino mreže dosad su rezultirali brojnim uspješnim projektima na području umrežavanja neovisnih kinoprikazivača, razvoja filmske pismenosti i filmske publike. Naš doprinos želimo proslaviti upravo na datum osnivanja Kino mreže te publici tako pružiti prigodan jednodnevni filmski program u revitaliziranim starim gradskim kinima – institucijama s dugom tradicijom širenja medijske kulture.
Manifestaciju organizira Kino mreža uz financijsku potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Zaklade Kultura nova i Grada Zagreba. Medijski pokrovitelj manifestacije je Journal.hr.
O Kino mreži: Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača osnovana je 7. studenog 2014. kako bi se ojačao položaj neovisnih kina unutar filmske djelatnosti te kako bi pokrenuli i razvijali filmsku kulturu u svim njezinim oblicima diljem Hrvatske. Kino mreža danas broji 39 članova i 52 kina u 39 gradova i otoka diljem Hrvatske. Neovisni kinoprikazivači obavljaju javnu funkciju koja se temelji na njihovom statusu javnih ustanova, umjetničkih organizacija ili misiji koju su si zadali. Javna funkcija obuhvaća promociju filma kao umjetničkog rada, posredovanje filmske kulture u obrazovnim programima, kritički i refleksivni pristup te servisiranje prikazivačkih potreba lokalne filmske produkcije.
Centralni događaj Dana neovisnih kina bit će u splitskoj Kinoteci Zlatna Vrata, 7.11. (utorak), s početkom u 20 sati. Riječ je o premijeri filma „Odisej“, a Split nije slučajno odabran za premijeru. Naime francuski film “Odisej” je dijelom sniman upravo na Hvaru (Hvar, Starigrad, Jelsa, uvala Jagodna, Pakleni otoci), Visu i Biševu. U jutarnjim satima 7.11. također u Splitu, održat će se i konferencija za medije u prostorijama splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Na njoj će biti govora o radu HAVC-a, samom filmu, poticajima stranim produkcijama i dosadašnjim kulturnim i gospodarskim rezultatima sustava poticaja - posebno za Split i Dalmaciju.
Popis kina u kojima se održava manifestacija:
KINO MEDITERAN BOL, CENTAR ZA KULTURU ČAKOVEC, KINO 30. SVIBNJA (DARUVAR), KINO SLOBODA (DUBROVNIK), KINO MEDITERAN HVAR, KINO MEDITERAN IMOTSKI, KINO IVANEC, KINO MEDITERAN JELSA, KINO MEDITERAN KOMIŽA, KINO VELEBIT (KOPRIVNICA), KINO MOSLAVINA (KUTINA), KINO MEDITERAN LASTOVO, DVORANA RELKOVIĆ (NOVA GRADIŠKA), KINO MAROF (POU NOVI MAROF), KINO NOVSKA, KINO URANIA (OSIJEK), KINO HRVATSKI DOM (PAKRAC), KINO DOM KULTURE GRADA PRELOGA, KINO VALLI (PULA), ART-KINO CROATIA (RIJEKA), KINO SAMOBOR, GRADSKO KINO SINJ, KINO DOM KULTURE KRISTALNA KOCKA VEDRINE (SISAK), KINO SLATINA, KINO KARAMAN (SPLIT), KINOTEKA ZLATNA VRATA (SPLIT), KINO MEDITERAN STARI GRAD, KINO ZELINA (SV. IVAN ZELINA), KINO GAJ (VARAŽDIN), KINO GORICA (VELIKA GORICA), KINO VODICE, KINO ZABOK, KINO EUROPA (ZAGREB), KINO KINOTEKA (ZAGREB)