OTAC

PROPUSTILI STE, POGLEDAJTE

Otac, 2020. Srdan Golubović, 120 min. FR/DE/HR/SI/BA
Scenarij: Srdan Golubović, Ognjen Sviličić
Uloge: Goran Bogdan, Boris Isaković, Milica Janevski, Nada Šargin
   Kada mu zbog siromaštva oduzmu djecu, a supruga doživi psihički slom, Nikola (sjajna uloga Gorana Bogdana) uzima stvari u svoje ruke. Otkrivši da su lokalne službe vjerojatno korumpirane, odluči prijeći Srbiju pješice i iznijeti svoj slučaj osobno ministarstvu u Beogradu. Putem susreće različite tipove ljudi i doživljava preobražaj iz marginalca i gubitnika u junaka našeg doba.
   Najnoviji film Srdana Golubovića (Krugovi – ZFF 2013., Sundance – Posebna nagrada žirija) osvojio je publiku u regiji i šire, pa je tako nagradu publike primio na ovogodišnjem Berlinskom festivalu (u programu Panorama), a onda i u Puli, postavši prvi film u povijesti Pulskog filmskog festivala kojem je publika dala prosječnu ocjenu 5,00.
   Koliko očajna mora biti jedna majka koja je spremna zapaliti sebe i svoju djecu? Početna scena filma „Otac“ prikazanog u sekciji "Panorama" ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu otvara priču o ocu jedne obitelji koja bi, da se radi o holivudskoj produkciji, možda mogla završiti sretno. Ali riječ je o filmu koji je inspiriran stvarnim događajem u današnjoj Srbiji u kojoj je realnost sve samo ne Hollywood. Stvarni otac u stvarnoj priči je Đorđe Joksimović iz okolice Kragujevca kojemu su nadležne lokalne institucije oduzele djecu uz obrazloženje da se o njima ne može adekvatno brinuti jer za to nema materijalnih uvjeta. Joksimovićev život se razbio poput prozorskog stakla na koji je bačen kamen i pred njim su ostale samo krhotine: izgubio je posao u tvornici, majka njegove djece je završila na psihijatriji i rečeno mu je da će njegova djeca ubuduće živjeti u hraniteljskoj obitelji . Očajan, ali odlučan boriti se za njih, zaputio se pješke u Beograd obratiti se za pomoć direktno državnom Ministarstvu za rad.Redatelj Srdan Golubović ga je pred Ministarstvom upoznao i poželio njegovu priču ispričati na filmskom platnu.„Kad sam saznao tu njegovu priču i kad sam otišao razgovarati sa njim, prva mi je asocijacija bila 'Pariz, Texas' i shvatio sam da ima nešto stvarno sinematično u njegovoj priči. A onda sam, razgovarajući s njim, saznao da on nije krenuo u tu šetnju kao neki racionalni akt protesta nego da je nekom svojom intuicijom krenuo da pokaže sebi i drugima da može.“ (Dunja Dragojević-Kersten, www.dw.com)
   „Otac“, dobitnik dvaju priznanja na ovogodišnjem, 70. Berlinaleu, Nagrade ekumenskog žirija i Nagrade publike, društveno je realistična drama dardenovskog prosedea koja se s vremenom pretače u film ceste, pa se tako kritika tranzicije, nasilne deindustrijalizacije i neiskorjenjive korupcije utiskuje u hipnotičan narativ nezaustavljivog kretanja i individualne borbe. Prije svega, dojmljiva je to psihološka minijatura, „film jednog čovjeka“, jer sporedni se likovi ukazuju tek kao kontrastna podloga za izoštravanje situacije onog glavnog. Film koji je skoro pa nijem plijeni svojom neverbalnošću; gluma Gorana Bogdana ponajprije je fizička, otud i naglašeno mimička i gestovna karakterizacija njegova lika. (Vanja Kulaš, lupiga.com)
   Nadahnut istinitom pričom, "Otac" je ponajbolji Golubovićev film, još jedan trijumf srpske/regionalne kinematografije nakon "Tereta" s kojim dijeli "road movie" koncept putovanja po razvalinama ovih krajeva. To je podjednako umjetnički i populistički komad razorne drame da se dopadne festivalskom žiriju i da ga publika može prihvatiti kao osobnog favorita. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt9048802/?ref_=fn_al_tt_1