SUGARMAN
IN MEMORIAM MALIK BENDJELLOU (1977 – 2014) - SUGARMAN
U POTRAZI ZA SUGARMANOM
Searching for Sugar Man, 2012., 86 min.
„Searching for Sugar Man“ je dansko-britanski dokumentarac koji istražuje sudbinu malo poznatog američkog glazbenika Sixta Rodrigueza.
Otkako je početkom devedesetih objavio 2 albuma, Síxto Rodríguez postao je još popularniji u Južnoj Africi. Publika je poludjela za njim, slušali su njegove ploče poput “Abbey Road” Beatlesa i “Bridge Over Troubled Waters” Simona i Garfunkela. Njegov neskriveno protestni stil naišao je na plodno tlo u sredini u kojoj se još donedavno zabranjivalo gledati televiziju, gdje je premijer Botha bio iznimno omražena osoba, jer je u javnim nastupima volio prijetiti prstom, a čiji se umjetnike i sportaše posvuda bojkotiralo zbog zakona aparthejda. Spominjanje urbanog gnjeva, sirotinje, droge i seksa u pjesmama bilo je zabranjeno, međutim Rodríguez je pjevao upravo o tome i nitko mu nije ništa mogao jer je živio daleko odatle.
Rodríguez je u zatvorenom društvu kakvo je bilo južnoafričko bio popularniji od Elvisa, pa je mnoge zanimalo što se s njim dogodilo, je li uopće živ. Stephen “Sugar” Segerman, vlasnik dućana s pločama, čuo je zgodu da se pjevač živ zapalio na nekom koncertu i umro. Od nekog je potekla i priča da je nakon dugog vremena održao povratnički koncert u Americi...
Je li išta od toga bilo istina?
Novinar Craig Bartholomew-Strydomu obavio je nevjerojatan istraživački posao. Kada je zašao u slijepu ulicu, postavio je pitanje na internetu i neočekivano dobio odgovor. Eva Rodríguez, najstarija pjevačeva kći, napisala mu je: “Moj otac je živ, u Detroitu je i možete ga kontaktirati kad god zaželite”.
To je prijelomni trenutak u dokumentarcu “U potrazi za Sugar Manom” švedskog redatelja Malika Bendjelula, koji se bavi tim fascinantnim slučajem, možda jedinstvenim u povijesti rock-glazbe. Film je prvo prikazan na festivalu američkog nezavisnog filma u Sundanceu, i tamo dobio nagradu publike i posebno priznanje žirija. Otad pozivi na festivale nisu prestajali, najpopularniji američki kritičar Roger Ebert nazvao je film “čudesnim i inspirativnim”. I na koncu zasluženi Oscar za dokumentarac koji se gleda poput najnapetijeg igranog filma…
„Searching for Sugar Man“ je dansko-britanski dokumentarac koji istražuje sudbinu malo poznatog američkog glazbenika Sixta Rodrigueza.
Otkako je početkom devedesetih objavio 2 albuma, Síxto Rodríguez postao je još popularniji u Južnoj Africi. Publika je poludjela za njim, slušali su njegove ploče poput “Abbey Road” Beatlesa i “Bridge Over Troubled Waters” Simona i Garfunkela. Njegov neskriveno protestni stil naišao je na plodno tlo u sredini u kojoj se još donedavno zabranjivalo gledati televiziju, gdje je premijer Botha bio iznimno omražena osoba, jer je u javnim nastupima volio prijetiti prstom, a čiji se umjetnike i sportaše posvuda bojkotiralo zbog zakona aparthejda. Spominjanje urbanog gnjeva, sirotinje, droge i seksa u pjesmama bilo je zabranjeno, međutim Rodríguez je pjevao upravo o tome i nitko mu nije ništa mogao jer je živio daleko odatle.
Rodríguez je u zatvorenom društvu kakvo je bilo južnoafričko bio popularniji od Elvisa, pa je mnoge zanimalo što se s njim dogodilo, je li uopće živ. Stephen “Sugar” Segerman, vlasnik dućana s pločama, čuo je zgodu da se pjevač živ zapalio na nekom koncertu i umro. Od nekog je potekla i priča da je nakon dugog vremena održao povratnički koncert u Americi...
Je li išta od toga bilo istina?
Novinar Craig Bartholomew-Strydomu obavio je nevjerojatan istraživački posao. Kada je zašao u slijepu ulicu, postavio je pitanje na internetu i neočekivano dobio odgovor. Eva Rodríguez, najstarija pjevačeva kći, napisala mu je: “Moj otac je živ, u Detroitu je i možete ga kontaktirati kad god zaželite”.
To je prijelomni trenutak u dokumentarcu “U potrazi za Sugar Manom” švedskog redatelja Malika Bendjelula, koji se bavi tim fascinantnim slučajem, možda jedinstvenim u povijesti rock-glazbe. Film je prvo prikazan na festivalu američkog nezavisnog filma u Sundanceu, i tamo dobio nagradu publike i posebno priznanje žirija. Otad pozivi na festivale nisu prestajali, najpopularniji američki kritičar Roger Ebert nazvao je film “čudesnim i inspirativnim”. I na koncu zasluženi Oscar za dokumentarac koji se gleda poput najnapetijeg igranog filma…
