TAKSIST
Taxi Driver, 1976. Martin Scorsese, 114 min.
Scenarij: Paul Schrader
Uloge: Robert De Niro, Jodie Foster, Cybill Shepherd, Harvey Keitel, Peter Boyle, Leonard Harris, Albert Brooks
New York, Grad koji nikad ne spava, Big Apple, najevropskiji američki grad, Glavni grad svijeta itd... Svakako jedno od najzanimljivijih i najintrigantnijih urbanih lokacija i magično mjesto filmske kulture koje nam je podarilo tolike velikane i nezaboravne lokacije. Pradavne 1976., rođeni Njujorčanin Martin Scorsese snimio je veliki film koji nam je na vrlo osebujan, pomalo sirov, a definitivno nezaboravan način, s velikom predanošću, ali i frustracijom, približio grad koji jednostavno odiše nekom kultnom i specifičnom atmosferom.
Travis Bickle je osamljeni i depresivni 26-godišnjak; u svojim kasnijim akcijama pokazuje da vjerojatno ima i nekih ozbiljnijih psihičkih problema (moguće je da ima PTSP budući da je služio kao marinac u Vijetnamu). U New Yorku se zapošljava kao taksist i radi prekovremeno budući da pati i od nesanice. Slobodno vrijeme provodi u pornografskim kinima ili lutajući gradom. Prostitutke, lopovi i narkomani koje susreće u siromašnim gradskim četvrtima u njemu izazivaju odvratnost i želju "za čišćenjem prljavštine ulica".
Neki su kritičari izrazili zabrinutost zbog prisutnosti 12-godišnje Jodie Foster u sceni pucnjave. Jodie je izjavila kako je bila prisutna tijekom postavljanja specijalnih efekata korištenih tijekom scene; cijeli proces joj je objašnjen i demonstriran, korak po korak. Štoviše, rekla je Foster, bila je fascinirana i zabavljena pripremom koja se odvijala iza scene. Osim toga, prije nego što je dobila ulogu, Foster je bila podvrgnuta psihološkom testiranju, pohađajući sesije s psihijatrom s UCLA-e, kako bi se osiguralo da neće biti emocionalno oštećena svojom ulogom, u skladu sa zahtjevima kalifornijskog odbora za rad koji prati dobrobit djece na filmskim setovima. Dodatne brige oko Fosteričine dobi usredotočuju se na ulogu koju je igrala kao Iris, prostitutka. Godinama kasnije, priznala je koliko je bilo neugodno na setu. Scorsese nije znao kako pristupiti različitim scenama s glumicom i oslanjao se na Roberta De Nira da mladoj glumici prenese upute. Foster je često govorila kako joj je De Niro u tom trenutku postao mentor, navodeći da su na njezinu glumačku karijeru jako utjecali savjeti glumca tijekom snimanja.
Film koji ljubitelji filma moraju pogledati, ovo remek-djelo Martina Scorsesea jednako je teško koliko i uvjerljivo, s Robertom De Nirom u svom najboljem izdanju. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
Teško bi bilo zamisliti američki film koji je više u skladu s europskom "umjetničkom" tradicijom od ovog. (Dave Kehr / Chicago Reader )
„Taksist” je filmsko remek-djelo i najbolja Scorseseova režija u karijeri. (David Gonzalez Reel Talk Inc.)
Jedno od ključnih djela američkog filma 1970–ih, „Taksist“ je likovno-scenografski te dramaturški čvrsto lociran u New York, pa je kritika govorila o vrhunskom djelu »realistične« tendencije razdoblja. Film se odlikuje dojmljivom fotografijom i glazbom te preciznom modernističkom režijom, više usmjerenom na prikaz psihološke rastrzanosti junaka nego na neklasično izlaganje događaja te lišenom romantizacije nasilnoga gubitništva kriminalaca, a s iznimno dojmljivim vrhuncem u sceni krvave pucnjave kojom Bickle postaje svojevrstan američki junak. Scenarij Paula Schradera, nadahnut stvarnim pokušajem umorstva guvernera Alabame, također oslonjen i na Bressonova „Džepara“, Sartreovu „Mučninu“ i „Zapise iz podzemlja“ F. M. Dostojevskoga, razrađen je u potresan prikaz junakove neurotične postvijetnamske egzistencije, u interpretacijama uglavnom smještane u kontekst propasti kontrakulturnih pokreta iz 1960-ih te krize identiteta američkih muškarca. Komercijalno prilično uspješan, film je popraćen uglavnom pozitivnim kritikama, unatoč zamjerkama izrazitoj nasilnosti, utjecajima novoga vala te (osobito od strane marksističkih kritičara) ograničavanju velikih društvenih problema na perspektivu pojedinca. Nominiran za četiri Oscara (i za najbolji film), u Cannesu je osvojio Zlatnu palmu, označivši definitivnu redateljevu afirmaciju u svjetskim razmjerima. (HFL)
„Taksist“ je jedan od rijetkih filmova za vrijeme kojeg imamo osjećaj kako se omotao oko nas, povukao nas u svoj svijet te svakom scenom i svakom izgovorenom rečenicom omogućio potpuno uživljavanje. Film koji je primijenio estetiku ružnog i prljavog na instituciju poput New Yorka i svojim hrabrim, beskompromisnim pristupom, kao i suptilnim prikazom razornih posljedica ratnog sukoba na psihu običnih ljudi (koja će do kraja biti razrađena u još jednoj De Nirovoj bravuri, „The Deer Hunteru“), istovremeno zapanjio i oduševio. Iako je Scorsesejevo djelo izgubilo od Stalloneovog „Rockyja“ u utrci za Oscarima, iako su De Niro i Jodie Foster također ostali praznih ruku, kod publike i kritičara ono će biti jedan od favorita 70-ih. Oni koji su navikli na nešto agresivnijeg i vulgarnijeg Scorsese će vjerojatno biti pomalo iznenađeni umjerenošću tempa, no rijetki u „Taksisti“ neće uživati. (Matej Lovrić, www.fak.hr)
„Taksist“, nošen na ramenima nikad boljeg Roberta De Nira, divne Cybill Shepard i vrlo mlade ali iznenađujuće odlične Jodie Foster, označava prekretnicu u mome životu kad je u pitanju moje filmsko obrazovanje i stav prema filmovima. Zahvaljujući prekrasnom scenariju Paula Schradera, koji je iskoristio osjećaje otuđenja i samoće iz svog osobnog iskustva kako bi proizveo jedinstveno dirljivu priču smještenu u postvijetnamski period oporavljanja od traume u američkoj kulturi, Scorsesejev film uspijeva pokazati ono najbolje što filmovi mogu ponuditi. „Taksist“ je razlog zbog kojeg volimo filmove. „Taksist“ je razlog zbog kojeg filmovi postoje. (Sven Mikulec, www.fak.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0075314/?ref_=nv_sr_1?ref_=nv_sr_1