VRAG U PLAVOJ HALJINI
POVRATAK U 90-TE:
Devil in a Blue Dress, 1995. Carl Franklin, 101 min. US
Scenarij: Carl Franklin prema istoimenom romanu Waltera Mosleya
Uloge: Denzel Washington, Tom Sizemore, Jennifer Beals, Don Cheadle
Sumorna slika nezaposlenosti poslijeratne (1948) Amerike ne nudi nikave izglede tamnoputom veteranu Easy Rawlinsu koji bi želio prihvatiti bilo koji posao samo da bi preživio i isplatio dugove. Naoko lagan posao - pronalaženje djevojke kandidata za gradonačelnika - pretvara se u pravu noćnu moru: nekoliko ubojstava, policijska istraga, skupina plaćenih ubojica, korupcija...
S ovako fantastičnom pričom u klasičnom je noir žanru bilo teško podbaciti, čak i ako ju nije napisao Raymond Chandler. Ali "Vrag u plavoj haljini" je samo stilski klasični noir. Po svemu ostalom radi se o modernom detektivskom trileru, s neočekivanim twistom i krvavim završetkom. Ipak je, doduše, neobičan način na koji ovaj neonoir funkcionira neovisno o kinematografskoj povijesti žanra. I sam za sebe čini remek - djelo. Teško se ne zapitati, kako je pobogu Carl Franklin uspio snimiti OVO i nikad više ne napraviti dobar film?! (Ivica Perinović / ezadar.net)
Zahvaljujući scenaristi i redatelju Carlu Franklinu, „Vrag …“ je procvjetao u kompulzivno gledljivu misteriju, djelo s mirisnom atmosferom razdoblja i provokativnu meditaciju o rasi, ambiciji i građanstvu. (Henry Sheehan / Orange County Register)
Uvijek sam fasciniran kako Amerikanci uspijevaju vjerno rekonstruirati jedno vrijeme (između ostalog i izvrsnim modelima automobila tog razdoblja), ali i svakim novim uradkom na tragu najboljih radova film noira.Taman pomisliš da je John Dahl jedini sljedbenik stila, pojavi se nekolicina radova (Maloneov „Ubojica“, Baileyev „Mjesec od porculana“, uz ovaj Carla Franklina) koji uspješno demantiraju takvo mišljenje. Uz redateljev rad treba istaći i snimatelja Taka Fujimota, autora glazbe Elmera Bernsteina te umjerenu Washingtonovu kreaciju privatnog istražitelja Easy Rawlinsa koja možda nije šarmantna i lucidna kao Chandlerov Philip Marlowe, ali to ne znači da nije dobra. Dapače! (V.E.)
„Vrag u plavoj haljini“ pamtimo ne samo zbog radnje o pronalaženju djevojke, već zbog blistavih vizualnih kvaliteta filma, upečatljive izvedbe Denzela Washingtona i elegantne kontrole koju Carl Franklin ima nad svim tim stvarajući najegzotičniju kriminalističku zabavu te sezone. (Kenneth Turan / Los Angeles Times)
Najzanimljiviji element „Vraga u plavoj haljini“ nije 'whodunit', već 'whydunit'. Pronalaženje krivaca nije toliko zahtjevno koliko učenje o njihovoj motivaciji, koja je zakopana u percepciji rasne interakcije u društvu. Franklin pokazuje da su se neki stavovi doista promijenili nabolje tijekom posljednjih četrdesetak godina. (James Berardinelli)
Za razliku od svojih kolega, koji inzistirajući na prikazu životnih nedaća svoje zajednice implicitno propagiraju izolaciju i nesnošljivost, afro-američki redatelj Carl Franklin u svojim djelima ispituje odnose među različitim rasama i pokušava pronaći načine za njihovu uspješniju koegzistenciju. U takvim vodama plovi i njegovo najnovije djelo, film „Vrag u plavoj haljini“, koji bi se najlakše mogao okarakterizirati kao crnački film noire. Franklinu valja odati priznanje što je, snimajući ovaj film, nastojao po svaku cijenu izbjeći klišeje. U Franklinovom svjetonazoru ne postoji dobri crnci i loši bijelci - čak i u prikazu negativaca i pozitivaca postoje nijanse sivog. Franklin je upravo u prikazu svih likova, a ne samo glavnih, iskazao veliki talent za detalje, tako da ih pamtimo kao istinska ljudska bića, a ne kao bezlično i lako zaboravljivo topovsko meso. (Dragan Antulov / purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0112857/?ref_=fn_al_tt_1
Video ekspanzija devedesetih godina prošlog stoljeća cijeli je niz filmova, umjesto u kino dvorane, (nezasluženo) dovela direktno na police videoteka. Postoji cijeli niz filmova koji su svoje premijere na domaćem tržištu imali na malim ekranima (npr. Kubrickov „Eyes Wide Shut“, John Dahlov „The Last Seduction“...), a neki su se tako malo zadržali u kinima da to samo rijetki pamte. Zato smo mi tu da ispravimo „grešku“ i ponudimo na velikom platnu nekoliko zanimljivih, nezavisnih filmova s kraja prošlog stoljeća.