ČUDNIJE OD RAJA
NAJBOLJE OD JARMUSCHA
Nemam nikakve želje snimati filmove za neku specifičnu publiku. Želim raditi filmove koji pričaju priče, nepredvidljive i bez ikakve manipulacije. (Jim Jarmusch)
Stranger Than Paradise, 1984. Jim Jarmusch, 89 min.
Scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: John Lurie, Eszter Balint, Richard Edson, Cecillia Stark, Danny Rosen
Eva, mađarska tinejdžerica, dolazi u posjet Willieju, svojem rođaku koji živi sam u neuglednom predgrađu New Yorka, a zatim odlazi teti u Cleveland. Iako u početku ne djeluje oduševljen došljakinjom iz Europe, Willie ubrzo zavoli djevojku i razvije s njom topao odnos. Willijev prijatelj Eddie također upozna Evu i svidi mu se. Eva ode, a kada Willie i Eddie slučajno zarade poveću svotu novca varajući na pokeru, odluče je posjetiti u Clevelandu...
Jarmusch može ići naprijed (Dead Man, 1995., Ghost Dog, 1999.) ili natrag (Slomljeno cvijeće, 2005), ali 'Čudnije od raja' ne može dosegnuti. Nije ni potrebno. Ovakav film dostaje za jednu cijelu filmsku karijeru (kao recimo 'Građanin Kane). (Mihovil Pansini / HFS)
Jim Jarmusch je s filmom „Stranger Than Paradise“ napravio svoj proboj među vodeće američke filmske stvaraoce. Stil ovog filma snimljenog dugim statičnim kadrovima, prepunog otkačenog šarma i suptilnog humora, oličenje je minimalizma. Postao je jedan od najutjecajnijih filmova 80-ih godina. Senzibilitet i stil savršeno su se uklapali u financijske okolnosti i ograničenja pod kojim je redatelj morao raditi. Odnos Jarmuscha i Hollywooda postao je irelevantan, jer je Jarmusch sa svakim novim filmom sve više davao do znanja da nije zainteresiran da filmove radi na Hollywoodski način. Rekao je: “Ako profesionalni film košta pet milijuna dolara, onda ja još nikad nisam napravio profesionalni film.“ (blog.dnevnik.hr/ninamemis)
Jim Jarmusch isprofilirao se kao možda najpoznatiji američki indie redatelj, snimajući nezavisne filmove tijekom 24 godine svoje karijere. Zahvaljujući velikom talentu i upornosti, Jarmuscha prati snažan kult, a „Stranger Than Paradise“ je moguće njegov najkvalitetniji film. Radnja je minimalistička, film je sniman 16mm crno-bijelim filmom te ruši sve tradicionalne holivudske norme. Često ga nazivaju i ranim primjerom vala nezavisnog filma koji je uslijedio sljedeće desetljeće. (Laura Sinovčić / ziher.hr)
Slike su toliko ispražnjene da vas Jarmusch tjera da primijetite svaki sićušni, grubi detalj. A ta zamračenja imaju nešto od učinka riječi Samuela Becketta: tjeraju nas da gledamo pažljivije, kao što nas Beckett tjera da pozornije slušamo. (Paulina Kael)
Ovaj film je trajno preokrenuo ideju neovisnog filma kao nedostupne avangardne forme. (Lynn Hirschberg / The New York Times)
“Stranger Than Paradise” je blago od početka do kraja. Prvi put sam ga vidio na filmskom festivalu u Cannesu 1984., gdje je imao svoje prvo javno prikazivanje. Polovica ljudi u kinu vjerojatno nije govorila engleski, ali to ih nije spriječilo da filmu prirede ovacije, te je na kraju osvojio nagradu Camera d'Or za najbolji prvi film. To je kao nijedan drugi film koji ste gledali, a ipak se u njemu osjećate kao kod kuće. (Roger Ebert)
Napravljen urarskom preciznošću, "Stranger Than Paradise" je razigrano eklektičan, formalno savršen dragulj. (Paul Attanasio / Washington Post)
https://www.imdb.com/title/tt0088184/?ref_=nv_sr_srsg_0
https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-televizija/zasto-je-tako-vazan-tip-koji-u-zivotu-nije-snimio-niti-jedan-posteni-hit-4437489
JIM JARMUSCH Kad je sredinom i u drugoj polovici 80-ih buknuo novi val američkih nezavisnih autora predvođen braćom Coen, Spikeom Leejem, Gusom Van Santom i Stevenom Soderberghom, a dijelom scene postao je i po godinama i stažu stariji David Lynch, svima je bilo jasno da je inicijalni plamen zapalio Newyorčanin iz Ohia Jim Jarmusch. Kroz čitave 80-e Jarmusch je ostao najkultnijim autorom svjetskog filma, znatno utječući na jednog od vodećih europskih art-autora Akija Kaurismäkija, a 90-e su potvrdile njegovu jedinstvenost. Dok su svi ostali nezavisnjaci odlučili oploditi u međuvremenu formirani marketinški brand nezavisnog filma novcem hollywoodskih majora, Jarmusch je kao usamljeni vitez ustrajao na specifičnoj poetici ekscentrične, apsurdistički pomaknute americane čiji su zaštitni znakovi otuđeni i često letargični (anti)junaci koji gotovo redovno nekamo putuju i u čijim životima pop-kultura obično ima znatnu ulogu, potom reducirana dramaturgija s tzv. minus postupcima (posebno uočljivima u metažanrovskim intervencijama), nesporazumi u jezičnoj komunikaciji i jezične igre kao ishodište komičnog, te oprečna recepcija Amerike ovisna i o medijski stvorenoj slici o njoj. (Damir Radić / nacional.hr)