POSEBNA PROJEKCIJA / HRVATSKA PREMIJERA - GORANOV WIMBLEDON

2013. Leon Rizmaul, 53 min.

9. srpnja 2001. godine Goran Ivanišević je u finalu Wimbledona, svom četvrtom, svladao Patricka Raftera nakon neopisivog trilera na travnatom terenu i raspametio milijune navijača. Slavila je cijela Hrvatska, ali i veći dio teniske javnosti jer to nije bio samo običan meč između nekih Australaca i Hrvata.

12 godina kasnije vjerojatno nema sportskog zaljubljenika u Hrvatskoj koji se ne sjeća tog ponedjeljka. Vruće popodne, na ulicama skoro pa nigdje nikoga iako je radni dan i beskrajno duge minute. Suze, nervoza, očaj, pa čak i ljutnja, sa svakim odskokom loptice je bila veća. Neće valjda opet pasti? Ne mogu ovo gledati! Daj završi više! Bar jedna od ovih rečenica je izgovorena pred nebrojeno mnogo televizora kad je jedna nacija gledala jednog čovjeka.

Goran Ivanišević - pobjednik Wimbledona. Sjećate li se tog dana? Jeste li ga i vi tako proživljavali? Kako ga doživljavate danas? Zatitrate li još malo na onim zadnjim gemovima? Imao je hrvatski sport i prije Gorana i nakon njega mnogih uspjeha, vjerojatno i većih nego bi mnogi od nas to i očekivali, ali je li Goran ipak iznad svih?

O svemu ovome, sa mnogo gostiju (Srđan Ivanišević, Patrick Rafter, John McEnroe, Pete Sampras, Mišo Dušanović, Neven Bertičević, Davor Burazin...) progovara u svom dokumentarnom filmu Leon Rizmaul podsjećajući nas na možda najstresniji sportski meč koji smo gledali... Nikad nas nitko na sportskim terenima nije uspio tako iznervirati... ili kako je to netko rekao u momentu proslave... «Gorane, čestitan, ali više u moj tinel nećeš

(film je posvećen pokojnom Mosoru, koji je u filmu također dao svoje viđenje meča i Goranove karijere)

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA