Gianfranco Rosi, 2025. Italija, 115'

Ovaj naslov maestralno zaokružuje Rosijevu hvaljenu "talijansku trilogiju" koja se bavi anatomijom svakodnevnog života u specifičnim talijanskim regijama (nakon filmova Sacro GRA o Rimu i Fuocoammare o Lampedusi). Rosi ovim djelom potvrđuje status jednog od najvećih živućih svjetskih filmaša.

Snimljen u iznimno oštroj, kontrastnoj crno-bijeloj tehnici, koristeći isključivo statične i fiksirane kadrove, bez riječi naratora ili popratnog glasa, film stvarahipnotizirajući, sveobuhvatni ugođaj "zaustavljenog vremena" i tihe, neizbježne apokalipse. Njegov naslov izravna je posveta slavnom francuskom umjetniku Jeanu Cocteau koji je posjetivši Napulj izjavio: "Vezuv stvara sve oblake na ovome svijetu." Rosi je taj citat uzeo kao metaforu za grad u kojem vulkan kroji sudbinu i atmosferu čitavog društva

Dokumentarni mozaik bilježi svakodnevni život stanovnika Napulja i okolice koji doslovno žive u sjeni dvaju aktivnih vulkanskih sustava – Vezuva i Campi Flegrei. Dok tlo pod njima neprestano podrhtava, a dežurne službe smiruju anksiozne građane, arheolozi i kustosi duboko pod zemljom i među ruševinama Pompeja grozničavo otkopavaju i spajaju fragmente prošlosti, radnici na brodovima krcaju tone ukrajinskog žita i pokušavaju komunicirati sa obiteljima u ratnim zonama širom svijeta, nasilje u trošnim kućama izmiče iz kontrole policije, život pulsira emotivnom snagom koja je amplificirana autorovom distanciranošću i tišinom, u repetitivnim, poetičnim segmentima.

Opservacijski dokumentarac u virtuoznoj izvedbi, u kojoj arheologe, vatrogasce, pomorce, policajce, i stanovnike Napulja vidimo u glavnim ulogama svojih vlastitih života.

"Sablastan, a opet blistav kinematografski mozaik Napulja koji na veličanstven način kruni redateljevu vrhunsku trilogiju." – The Guardian

"Rosi vješto isprepliće ljudske priče koje kao da su u potpunosti pogonjene stalnim osjećajem nadolazeće, neizbježne propasti." – IDFA Archive

"Izuzetna crno-bijela kinematografija prikazuje Napulj u kojem modernost i povijest koegzistiraju u nevjerojatno snažnim i lijepim slikama." – CPH:DOX

Martin McDonagh, 2026., UK, 118'
Uloge: John Malkovich, Sam Rockwell, Steve Buscemi, Tom Waits, Parker Posey, Mariana di Girolamo, Ailín Salas

U jesen 1973. godine, neposredno prije vojnog udara u Čileu, šef ureda CIA-e MJ šalje dvojicu agenata – bolesnog veterana Chrisa i njegovog partnera Leeja – iz Santiaga na naizgled rutinsku misiju na Uskršnji otok (Rapa Nui). Među monumentalnim kamenim kipovima partneri se suočavaju s paranojom i vlastitom mračnom prošlošću. Kada Chris razvije neočekivanu empatiju prema dvjema lokalnim buntovnim studenticama, špijunska operacija i njihovo dugogodišnje povjerenje počinju se opasno urušavati. Britka i zabavna politička satira kroz prizmu crnog humora i melankolije preispituje američki imperijalizam i moralne krize onih kojima je zadatak da ga služe.

Film je premijerno prikazan na 83. Filmskom festivalu u Veneciji 2026. godine uz nezapamćene ovacije, a John Malkovich osvojio prestižni Volpi Cup za najboljeg glumca. Ističe se kao rijedak, izravan holivudski napad na ulogu CIA-e u rušenju stranih demokracija.

Prepoznatljivi McDonaghov stil u kojem britki i cinični dijalozi stoje rame uz rame s dubokom melankolijom i žaljenjem poznajemo iz njegovih filmova In Bruges i The Banshees of Inisherin.Cjelokupna produkcija provela je više od dva mjeseca snimajući na autentičnim i izoliranim lokacijama Uskršnjeg otoka, usko surađujući s lokalnim stanovništvom.

Wild Horse Nine se ne udaljava previše od onoga što McDonagh najbolje radi, ali to je veličanstveno mjesto za posjetiti – nevjerojatno smiješno i tiho dirljivo." – Ian Freer (Empire Magazine)

"Smiješan, uznemirujući i neočekivano dirljiv, ovo je samouvjeren film koji zabavlja bez plitkosti i ima mnogo toga za reći bez dociranja." – Linda Marric (HeyUGuys)

"Malkovich važe, prožvače i ispljuje McDonaghov dijalog s užitkom pravog šoumena koji ubrzo prelazi u nešto sasvim tragično." – Mark Keizer (CineGods.com)

Martin McDonagh, 2026., UK, 118'
Uloge: John Malkovich, Sam Rockwell, Steve Buscemi, Tom Waits, Parker Posey, Mariana di Girolamo, Ailín Salas

U jesen 1973. godine, neposredno prije vojnog udara u Čileu, šef ureda CIA-e MJ šalje dvojicu agenata – bolesnog veterana Chrisa i njegovog partnera Leeja – iz Santiaga na naizgled rutinsku misiju na Uskršnji otok (Rapa Nui). Među monumentalnim kamenim kipovima partneri se suočavaju s paranojom i vlastitom mračnom prošlošću. Kada Chris razvije neočekivanu empatiju prema dvjema lokalnim buntovnim studenticama, špijunska operacija i njihovo dugogodišnje povjerenje počinju se opasno urušavati. Britka i zabavna politička satira kroz prizmu crnog humora i melankolije preispituje američki imperijalizam i moralne krize onih kojima je zadatak da ga služe.

Film je premijerno prikazan na 83. Filmskom festivalu u Veneciji 2026. godine uz nezapamćene ovacije, a John Malkovich osvojio prestižni Volpi Cup za najboljeg glumca. Ističe se kao rijedak, izravan holivudski napad na ulogu CIA-e u rušenju stranih demokracija.

Prepoznatljivi McDonaghov stil u kojem britki i cinični dijalozi stoje rame uz rame s dubokom melankolijom i žaljenjem poznajemo iz njegovih filmova In Bruges i The Banshees of Inisherin.Cjelokupna produkcija provela je više od dva mjeseca snimajući na autentičnim i izoliranim lokacijama Uskršnjeg otoka, usko surađujući s lokalnim stanovništvom.

Wild Horse Nine se ne udaljava previše od onoga što McDonagh najbolje radi, ali to je veličanstveno mjesto za posjetiti – nevjerojatno smiješno i tiho dirljivo." – Ian Freer (Empire Magazine)

"Smiješan, uznemirujući i neočekivano dirljiv, ovo je samouvjeren film koji zabavlja bez plitkosti i ima mnogo toga za reći bez dociranja." – Linda Marric (HeyUGuys)

"Malkovich važe, prožvače i ispljuje McDonaghov dijalog s užitkom pravog šoumena koji ubrzo prelazi u nešto sasvim tragično." – Mark Keizer (CineGods.com)

James Gray, 2026.,  SAD, Brazil, Italija, 115'
Uloge: Adam Driver, Miles Teller, Scarlett Johansson

Queens, 1986. godine. Irwin je dobrodušan i naivan inženjer kojeg njegov karizmatični i problematični brat, bivši policajac Gary nagovori na unosan, ali sumnjiv posao čišćenja kanala. Gary koristi Irwinove profesionalne vjerodajnice kao paravan za mutne poslove kako bi pokrio vlastite velike dugove. Situacija izmiče kontroli kada postanu opasno upleteni s ruskom mafijom. Nakon što Irwinova djeca posvjedoče zločinu, cijela obitelj postaje meta nemilosrdnog terora, što testira granice bratske odanosti.Film je inspiriran stvarnim sjećanjima iz djetinjstva redatelja Jamesa Graya i susretima njegove obitelji s organiziranim kriminalom u New Yorku osamdesetih. Svjetsku premijeru imao je na Filmskom festivalu u Cannesu 2026. u glavnom natjecateljskom programu. Sniman je na 35mm filmskoj traci uz isključivo korištenje tradicionalne volframove (tungsten) rasvjete kako bi se postigla specifična vizualna toplina, nesavršenost i ugođaj starih obiteljskih fotografija.

"Driver i Teller pružaju nevjerojatno dirljive izvedbe kao braća čiji je odnos slomljen tjeskobom i očajničkim pokušajima da zaštite obitelj." – The Brown Daily Herald

Upravo izvedba Scarlett Johansson kao Hester stoji u emotivnom središtu filma, prizemljujući Grayev kriminalistički zaplet u obiteljski dom."

"Tigar od papira uspješno pakira domaću obiteljsku dramu unutar napetog i pulsirajućeg kriminalističkog narativa."

Nathan Fielder, Lance Oppenheim, 2026., SAD, 174'
Uloge: Elizabeth Holmes, Nathan Fielder, Billy Evans, Amanda Seyfried

Samo 34 dana prije nego što je morala je otići na odsluženje 11-godišnje zatvorske kazne, vjerojatno najčuvenija svjetska prevarantica, osnivačica Theranosa, Elizabeth Holmes, otvorila je vrata svoje kuće filmskoj ekipi. Nathan Fielder uselio je u kuću kako bi izbliza dokumentirao njezinu svakodnevicu, no ono što počinje kao intiman portret pretvara se u trogodišnje, nadrealno i duboko uznemirujuće istraživanje obrazaca globalne obmane, manipulacije i pokušaja rebrandiranja vlastite priče.

Hibrid psihološkog trilera i apsurdne komedije, film briše granicu između dokumentarca, performansa, reality TV-a i fikcije; vizualno je obilježen klaustrofobičnim kvadratnim kadrovima i prezasićenim osvjetljenjem, te ima radikalni strukturalni zaokret u drugoj polovici kada glumica Amanda Seyfried počinje čitati zatvorske transkripte.

The Guardian: "...moderno remek-djelo obmane koje spaja Oppenheimove čvrsto uokvirene, hipersaturirane kadrove s Fielderovim tupim, apsurdnim konfrontacijama."

Variety: "...[film] sjeda na raskrižje dokumentarca, naracije, komedije i performansa, istražujući stvarnost i obmanu bez ispričavanja za zločine Elizabeth Holmes."

Consequence: "Film je evolucija Fielderovog stila; traži od svih uključenih da se pogledaju u ogledalo i suoče s razlikom između percepcije i stvarnosti.

Zaustavljeni glas, Višnja Starešina, 2010., Hrvatska, 91'

′Zaustavljeni glas’ priča je o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca. U vrijeme tromjesečne opsade, brutalnih bombardiranja i uličnih bitaka za grad, emotivna radijska javljanja Siniše Glavaševića bila su više od ratnih izvješća. Sinišin je glas postao simbol vukovarske obrane, otpora i prkosa, dokaz da je grad još živ. Nakon pada grada Siniša je potražio utočište u bolnici, koja se činila kao najsigurnije mjesto. Nakon preuzimanja bolnice, vojnici JNA odvode Sinišu i otad mu se gubi trag. Sedam godina kasnije, njegovo je tijelo ekshumirano i identificirano među žrtvama masovne grobnice Ovčara.

Blake Edwards, 1968., SAD, 99 minuta
Uloge: Peter Sellers, Claudine Longet, Natalia Borisova, Jean Carson, Marge Champion, Al Checco, Corinne Cole, Dick Crockett, Frances Davis, Denny Miller, Gavin MacLeod, J. Edward McKinley, Steve Franken

Hrundi V. Bakshi, lik koji je u međuvremenu postao pop-kultuna ikona, nespretni je, ali dobroćudni i naivni indijski glumac koji slučajno uništi skupu scenografiju epskog filma. Bijesni šef studija naređuje da ga se smjesta stavi na crnu listu, no zbog administrativne pogreške, Bakshijevo ime umjesto toga dospijeva na popis uzvanika za ekskluzivnu gala večeru u njegovoj holivudskoj vili. Hrundijevo potpuno nepoznavanje društvenih konvencija visokog, da ne kažemo snobovskog i ispraznog društva, pokreće lavinu katastrofalnih i urnebesnih nezgoda. Večer postupno kulminira u apsolutni kaos koji uključuje pijanog konobara, ljubičasto mladunče slona i kataklizmičnu poplavu sapunice.

„Party“ je jedini zajednički film Blakea Edwardsa i Petera Sellersa izvan njihova kultnog ciklusa o Pink Pantheru. Smatra se jednim od najradikalnijih filmova klasičnog Hollywooda jer je snimljen prema scenariju koji je imao svega pedesetak stranica, ostavljajući do tada neviđen prostor Sellersovoj improvizaciji i pukom slučaju. Također, film je povijesno važan jer je prvi uveo revolucionarni sustav video assist, koji je omogućavao redatelju da odmah na setu pogleda snimljeni materijal na video monitoru.

Stilski, on je posveta nijemoj komediji i vizualnom slapsticku u stilu Jacquesa Tatija i Bustera Keatona. Komika se temelji na situacijama "ribe izvan vode" i postupnom, matematički preciznom građenju kaosa iz naizgled sasvim bezazlenih društvenih neugodnosti. Vizualni stil je jarki odraz psihodeličnih šezdesetih godina, popraćen kultnom lounge jazz glazbom Henryja Mancinija. Iz moderne perspektive, film se redovito analizira i kritizira zbog Sellersovog korištenja brownfacea i stereotipnog prikaza indijskog naglaska.

"Zasigurno jedna od najsmješnijih komedija ikada snimljenih, strukturirana poput filma katastrofe u kojem se jedno obično otmjeno druženje pretvara u veličanstveni trijumf čistog apsurda." – Rotten Tomatoes

"Sellersov Hrundi Bakshi je dirljivo pristojan i simpatičan lik; njegova destrukcija nije zlonamjerna, ona je naprosto nusprodukt sudara nevinosti i holivudske ispraznosti." – Roger Ebert

"Remek-djelo komičnog tajminga i vizualnog jazza u kojem tišina i sitne društvene neugodnosti često govore glasnije od bilo kojeg napisanog dijaloga." – The Hollywood Reporter