Thierry Klifa, 2025., Francuska / Belgija, 121'
Uloge: Isabelle Huppert, Laurent Lafitte, Marina Foïs, Raphaël Personnaz

Marianne Farrère je direktorica moćnog kozmetičkog konglomerata, i, da ne okolišamo previše - najbogatija žena na svijetu. Njezin život, rigidno ukalupljen u rutinu brige o ugledu i obiteljskim interesima, doživljava potres  kada upozna šarmantnog, ali drskog i otvorenog pisca i fotografa. Između njih se razvija neobično i dvosmisleno prijateljstvo. Marianne otkriva zadovoljstvo u poklanjanju novca i ekstravagantnih darova. Naravno, obitelj neće tek tako promatrati kako se njihovo bogatstvo prelijeva osebujnom umjetniku. Situacija će brzo eskalirati, a obiteljski rat i golemi javni skandala potrest će cijelu državu.

Film je slobodna adaptacija čuvene afere Bettencourt, skandala oko nasljednice kozmetičkog carstva L'Oréal (Liliane Bettencourt) i fotografa Françoisa-Marieja Baniera. Žanrovski balansira između napete sudske/obiteljske melodrame i oštre farse, tedonosi satiričan i napet prikaz obiteljskih tajni, pohlepe i ekscentričnosti u krugovima ekstremnog bogatstva.Redatelj koristi raskošnu scenografiju i dizajnerski luksuz kako bi prikazao kontrast između vanjskog sjaja i unutarnje truleži te izoliranosti likova, a ulogu ekscentrične milijarderke pisao je imajući unaprijed na umu ikonu francuske kinematografije Isabelle Huppert.

Laurent Lafitte je za svoju izvedbu beskrupuloznog fotografa osvojio nagradu za najboljeg glumca na prestižnoj dodjeli Lumières u Francuskoj.

Premijerno je prikazan ove godine na festivalu u Cannesu.

Le Monde:

"Raskošan i duboko komičan duo Isabelle Huppert i Laurenta Lafittea drži film na svojim leđima."

The Scoop:

"Klifa ne želi napraviti puko sudsko objašnjenje ili politički dosje u dizajnerskim štiklama. On želi melodramu. On želi trulež starih bogataša koja izdaleka izgleda elegantno, a izbliza gljivično."

IMDb:

"Isabelle Huppert čini svoj lik potpuno uvjerljivim, unatoč činjenici da je život te žene zapravo bljutav i tmuran, ispunjen samo obvezama i restrikcijama."

Matt Johnson, 2026., SAD / Kanada, 106'
Uloge: Dominic Sessa, Emilia Jones, Antonio Banderas, Leo Woodall, Éric Ripert

Anthony "Tony" Bourdain bahati je i nesigurni student književnosti. Kao i mnoge bahate i nesigurne studente, vode ga dvije želje – da pobjedgne od kuće i impresionira djevojku. S tom namjerom odlazi Provincetown, gdje laže o svom iskustvu kako bi dobio posao u skromnom restoranu. Zapošljava se kao perač posuđa i čistač ostriga. No profesionalna kuhinja glasno je, grubo, znojno i neuredno mjesto u kojem se u prvom redu uči životna disciplina, pa Tony prolazi bolno suočavanje s realnošću, uči se poniznosti i neočekivano otkriva svoj životni poziv.

Ova biografska humoristična drama prati formativno ljeto u mladosti slavnog kuhara, pisca i televizijske ikone Anthonyja Bourdaina. Umjesto klasičnog prikaza cijelog života, film se fokusira isključivo na jedno ključno razdoblje sredinom 1970-ih u kojem Bourdain od prepotentnog mladića postaje netko tko otkriva strast prema kulinarstvu.

Film nije tipičan biopic. Ne prikazuje ništa od onoga po čemu je Bourdaine postao svjetski poznat, ali udara temelj razmijevanja istoga, i pri tom je dirljiv, duhovit i zabavan. Redatelj Matt Johnson koristi tople, zrnate teksture i autentičnu scenografiju 1970-ih kako bi dočarao taktilni i osjetilni užitak ljetnog obalnog gradića. Legendarni francuski chef Éric Ripert, koji je bio Bourdainov najbolji prijatelj u stvarnom životu, pojavljuje se u cameo ulozi kao instruktor kuhanja u završnoj sceni filma, a Dominic Sessa, kojeg smo upamtili po predivnoj ulozi problematičnog i drskog tinejdžera u filmu The Holdovers, savršeno je utjelovio problematičnog i drskog mladog Bourdaina.

Kritičari su film dočekali s velikim pohvalama, posebno ističući glumačke izvedbe. Collider:

"Sirov je, glasan je, neuredan je, a ipak na kraju na tanjuru dobijete nešto duboko, prekrasno i uzbudljivo."

David Ehrlich (IndieWire):

"Ljetna oda pretencioznim mladim propalicama posvuda... Najpametniji aspekt scenarija je taj što dopušta verziji filma da se distancira od legende u koju će Bourdain na kraju izrasti."

Peter Bradshaw (The Guardian):

"...vrlo pitka i zabavna 'coming-of-age' priča o formativnim kuhinjskim iskustvima Anthonyja Bourdaina."

The New York Times:

"Fikcionalizirana priča o podrijetlu s pravim apetitom za životnim iskustvima."

RogerEbert.com:

"Sessa je dorastao zadatku da pronađe i nesigurnost i drsku samouvjerenost u ovom kompleksnom mladom čovjeku, ponekad u istom dahu."

Ivan Perić, 2026., Hrvatska, 71'
Uloge: Ivan Perić, Vice Tomasović, Josip Rogošić, Marko Mandić, Marija Gabrijela Perić

Duhoviti i apsurdistički osvrt na višedesetljetnu izgradnju brze ceste Split–Omiš i omiške obilaznice. Glavni lik, Dante, lokalni je iznajmljivač polupodmornice koji u svom apartmanu pronađe kameru koju je zaboravio češki turist. Dante odlučuje tom kamerom snimiti vlastiti dokumentarac o beskrajnim građevinskim radovima na obilaznici. Tijekom snimanja nailazi na galeriju osebujnih lokalnih likova, lokalnog duhovnog vođu koji vjeruje da se nesnosne prometne gužve namjerno fabriciraju kako bi se opravdalo bušenje planine i došlo do skrivenog oscilatora Nikole Tesle,  Ekscentričnog engleskog umjetnika...

Potraga za odgovorima o cesti brzo se pretvara u satiru o mentalitetu, teorijama zavjere i ljudskoj potrebi da iza svakog infrastrukturnog apsurda vidi skriveni plan. Film vješto briše granice između stvarnih arhivskih televizijskih snimaka, novinskih izvještaja i potpuno izmaštane fikcije.

Marko Njegić (Slobodna Dalmacija):

"Posrijedi je 'mockumentary' jer Perić poseže za konstruiranim događajama koristeći stilski format pravog dokumentarca, a može se okarakterizirati kao satirička, apsurdistička komedija s obzirom da kronicira višegodišnju, bolje reći višedesetljetnu izgradnju omiške obilaznice... prepunu apsurda."

Andrius Blaževičius, 2026., Litva / Luksemburg / Češka, 108'
Uloge: Žygimantė Elena Jakštaitė, Marius Repšys, Amelija Adomaitytė

Litvanska satirična drama inovativan je, pomalo ciničan i veoma duhovit pogled na sraz privatnog i globalnog.

Marija, korporativna direktorica, odlučuje reći svom suprugu Vytasu, neuspješnom filmskom redatelju, da želi razvod. Njezin se tajming se ispostavlja katastrofalnim: sutra ujutro Rusija pokreće opći napad na Ukrajinu. Dok se Litvom širi val panike, straha od potencijalne invazije i izbjegličke krize, Marija i Vytas prisiljeni su manevrirati tehnikalijama rastave i podijeljenim skrbništvom nad kćeri Dovile. Vytas se seli svojim roditeljima koji su pod utjecajem proruske propagande, te spas traži u volontiranju i antiratnom aktivizmu. Istovremeno, Marija udomljuje ukrajinsku izbjeglicu i suočava se s krizom u vlastitoj firmi. Njihova kći postaje tihi promatrač čija tjeskoba zrcali kolektivni strah nacije.

Sukobi unutar porodice funkcioniraju kao izravno zrcalo vanjskog, geopolitičkog stanja. Kroz likove se preispituje granica između privilegija, konformizma i iskrene empatije u trenucima krize. Snimatelj Narvydas Naujalis koristi statičnu, nisko postavljenu kameru i fiksne kutove promatranja, što kritičari uspoređuju s kultnim stilom japanskog redatelja Yasujirōa Ozua.

Svjetsku je premijeru imao u programu World Cinema Dramatic Competition, gdje je osvojio prestižnu Nagradu za najbolju režiju, jedan je od najzapaženijih europskih festivalskih naslova 2026. godine, te službeni litvanski kandidat za nagradu Oscar.

"To je staložen, trezven i često zajedljivo duhovit prikaz pojedinaca koji se probijaju kroz vlastite privatne katastrofe u sjeni one globalne."

— Roger Ebert

"Činjenica da sve ovo pogađa gledatelja s pravim emocijama, ali i s tamnim, komičnim rubom, uvelike je zasluga predanog, ljudski odmjerenog rada glumačke ekipe. Oni portretiraju suštinski sebične ljude koje šire okolnosti tjeraju da pogledaju izvan samih sebe."
— Zachary Barnes, Wall Street Journal

 "Sve na ekranu konstruirano je kao zrcalo u kojem svi vrište za povratkom u normalu. Vytas razbija prozore na ruskim automobilima, a Marija guta tablete za spavanje – njihovi strahovi i tjeskobe oko Rusije zapravo su strahovi njihove kćeri oko samog razvoda."
— Jared Mobarak, The Film Stage]

"Blaževičiusov film istražuje granice privilegije i empatije u suočavanju s međunarodnim sukobom... Naslov filma možda jasno povlači analogiju između prekida veze i globalnog konflikta, no ono što se događa u njihovim posljedicama daleko je od jednostavnog."
— The Film Verdict

İlker Çatak, 2026., Njemačka / Turska / Francuska, 127'
Uloge: Ozgü Namal, Tansu Biçer, Leyla Smyrna Cabas, İpek Bilgin

Osvajač Zlatnog medvjeda za najbolji film na Berlinaleu 2026., politički je triler-drama, koji govori od uglednom bračnom paru iz Ankare koji sa svojom trinaestogodišnjom kćeri vodi ispunjen i sretan obiteljski život. Ona je glumica u državnom kazalištu, a on sveučilišni profesor i dramatičar. Njihov se svijet potpuno urušava nakon incidenta na premijeri kazališne predstave. Zbog kritičkih i političkih stavova preko noći dolaze na crnu listu države te gube posao, dom i pravo na rad. Obitelj bježi u Istanbul i useljava se kod Azizove majke. Dok se Aziz čvrsto drži svojih ideala i odbija kompromis, Derya pokušava pronaći bilo kakav izlaz kako bi zaštitila kćer, što njihov brak i obitelj dovodi do točke pucanja pod teretom opće društvene paranoje. Naslov filma odnosi se na službene žute omotnice i pisma (odnosno sudske/državne obavijesti) kakve građani dobivaju kada država protiv njih pokrene službeni postupak, ovrhu ili otkaz, što u filmu postaje simbol tihe, administrativne likvidacije nepoželjnih.

Iako je radnja u potpunosti smještena u Tursku, film se nije smio snimati na stvarnim lokacijama u Ankari i Istanbulu zbog političke klime i straha od odmazde režima. Redatelj je film snimio u Njemačkoj, pa tako gradovi Hamburg i Berlin zapravo „glume“ turske metropole.

Kinofilm.hr:

„Ozbiljan, promišljen i emocionalno snažan film koji podsjeća koliko sloboda umjetničkog izražavanja može biti krhka... Film ne govori političkim deklaracijama, nego konkretnim posljedicama koje današnja turska stvarnost ostavlja na živote pojedinaca.“

Marko Stojiljković (Lupiga):

„Na kraju, iako eksplicitno govori o turskom društvu u ovom trenutku, film „Žuta pisma“ prevazilazi samo taj konkretni primjer. U biti, to je film o ulozi kritički nastrojenog intelektualca u svakom opresivnom društvu (a svako je opresivno na svoj način) bilo kada.“