PROGRAM KINOTEKE Studeni 2026.

Više o programu festivala >

Više o programu festivala >

Više o programu festivala >

Više o programu festivala >

Jane Schoenbrun, 2026., SAD, 112'
Uloge: Hannah Einbinder, Gillian Anderson, Jasmin Savoy Brown, Patrick Fischler, Jack Haven

Cinehill u gostima

Nadrealni meta-horor prati ambicioznu queer redateljicu koja dobiva zadatak oživjeti davno zaboravljenu i nekad popularnu slasher franšizu „Camp Miasma“. Kris ubrzo postaje opsjednuta idejom da u nastavku mora glumiti originalna „final girl“ zvijezda iz prvog filma, Billy Preston (Gillian Anderson). Billy već desetljećima živi potpuno izolirano u napuštenom ljetnom kampu u kojem je prvi film i sniman. Kada Kris stigne tamo, njihova suradnja brzo prerasta u bizarnu, psihoseksualnu romansu u kojoj se brišu granice između stvarnosti i filmske fikcije. Zajedno se moraju suočiti s transfobnim naslijeđem same franšize, ali i s filmskim ubojicom poznatim kao „Mala Smrt“ koji kao da je oživio.

Film funkcionira kao satirični osvrt na slasher filmove, propitujući njihovo nasljeđe, transfobiju, žanrovske klišeje i pojam "guilty pleasure", Vizualni identitet filma, za koji je zaslužan snimatelj Eric Yue, koristi tradicionalne, ručno slikane pozadine i prožet je snolikom, Lyncheovskom atmosferom. Horor i seksualnost su neraskidivo isprepleteni; nasilje je hotimično nerealno i pretjerano. Glazbu za film potpisuje Alex G, a zvučna kulisa specifična je po neobičnim i upečatljivim obradama pjesama sastava poput R.E.M. i Counting Crows.

"To je jedna od najludih ideja za film u posljednjih nekoliko godina, a činjenica da se svi dijelovi ne uklapaju savršeno u tu uistinu sumanutu premisu zapravo djeluje više kao vrlina nego kao mana. Naši omiljeni slasheri često su malo grubi na rubovima, pomalo neuravnoteženi i nedosljedni. A vrlo malo ih je ovoliko divlje zabavno."Brian Tallerico, RogerEbert.com

Blake Edwards, 1963., SAD, 115 minuta
Uloge: David Niven, Peter Sellers, Robert Wagner, Capucine, Claudia Cardinale, Brenda de Banzie, Fran Jeffries, Colin Gordon

Početak jedne od najdugovječnijih i najpopularnijih humorističnih franšiza u povijesti kinematografije, „Pink Panther“ je lansirao kultni lik inspektora Clouseaua, uveo prepoznatljivu animiranu uvodnu špicu s ružičastom panterom, praćenu  planetarno popularnom muzičkom pozadinom Henryja Mancinija. Spoj je to elegantne salonske komedije manira i urnebesnog slapsticka. Odlikuje se sofisticiranim vizualnim stilom, prikazom glamuroznog europskog visokog društva šezdesetih godina prošlog stoljeća, preciznim komičnim tajmingom i oslanjanjem na Sellersovu virtuoznu fizičku ekspresiju i verbalnu smetenost.

Nespretni francuski policijski inspektor Jacques Clouseau putuje u otmjeno skijalište u talijanskim Alpama kako bi uhvatio "Fantoma", ozloglašenog kradljivca dragulja. Meta lopova je neprocjenjivi dijamant zvan "Pink Panther". Clouseau ne sumnja da je šarmantni kradljivac zapravo sir Charles Lytton, kao što ni inače generalno ne sumnja u svoj ishitreni „instinkt“ koji ga, kroz dog niz spektakularnih katastrofa, nekako ipak dovodi do, najčešće posve slučajnog – uspjeha. 

Animirani film (i planetarno popularni lik Pink Panthera) nastao je na temelju ovog igranog filma.

Godine 2010. „Pink Panther“ je uvršten u Nacionalni filmski registar SAD-a zbog svog kulturnog i povijesnog značaja.

"Kada je god Peter Sellers u ulozi inspektora Clouseaua na ekranu, film postaje čisto zlato i apsolutni klasik žanra." – Letterboxd

"Edwards miješa sofisticirani europski šarm s čistom verbalnom i fizičkom destrukcijom u liku najsmotanijeg detektiva na svijetu." – Variety

"Henry Mancini pruža savršenu zvučnu kulisu za komediju koja je jednako elegantna koliko je i luda." – The Hollywood Reporter

David Súkup, Patrik Pašš, Leon Vidmar, Jean-Claude Rozec, 2025., Češka, Slovačka, Slovenija, Francuska, 71'

Animirani,sinkronizirano na hrvatski jezik

Glasovi: Luka Dragić, Ivan Đuričić, Dušan Gojić, Silvestar Mileta, Noa Nikolić, Janko Popović Volarić, Alma Prica, Urša Raukar, Ivana Roščić, Matija Sinković, Dinka Vuković i djeca: Jakov Botić, Andrija Lamot, Leo Kulić Mileta, Martin Pišlar, Matilda Sinković Granec, Rita Vuković.

Uzrast: 6+

Troje djece prvi put provodi noć kod djeda nakon smrti njihove bake. Baka je bila majstorica pripovijedanja i svake im je večeri pričala priče za laku noć. Bez priče ne mogu zaspati pa odluče izmisliti svoje, pa njihova mašta pretvara običnu noć u veliku avanturu. Kroz igru i neobične junake suočavaju se sa svojim strahovima i tugom, te otkrivaju kako priča može biti više od zabave. Može pomoći da prebrodimo i ono što nam se čini najtežim.

George Jaques, 2026., Velika Britanija, Njemačka, 106'
Uloge:  Bella Ramsey, Daniel Quinn-Toye, Ruby Stokes, Earl Cave, Jasmine Elcock, Conrad Khan, Jessica Gunning, James Norton, Neil Patrick Harris, Shalom Brune-Franklin, Louis Gaunt, Josie Walker, James Blunt

Ivy je tinejdžerica u remisiji nakon borbe s leukemijom. Roditelji je prisile da provede četiri tjedna u škotskom ljetnom kampu za mlade koji su preživjeli zloćudne bolesti, kojeg ona podrugljivo zove "kemoterapijski kamp". Iako je isprva cinična i povučena, Ivy se ubrzo povezuje sa živopisnom grupom tinejdžerskih autsajdera te kroz kršenje pravila, zabavu, prve ljubavi i zajedničko suočavanje s tugom uspijeva ponovno izgraditi svoj identitet izvan okvira bolesti. Ovo je sasvim poseban coming-of-age film, prožet crnim humorom i tinejdžerskim buntom, koji potpuno izbjegava klišeje bolničkih drama i slavi životne radosti i otpornost onih koji su se prerano morali suoćiti sa smrću. 

The Guardian: "...'kemoterapijski kamp' donosi svježi zaokret u tinejdžersku dramu."

UK Film Review: "...Jaques nam donosi nešto nijansirano, a istovremeno blisko dok Ivy pronalazi svoj put s grupom tinejdžera u ljetnom kampu."

No More Workhorse: "...Sunny Dancer je neobična priča o odrastanju koja slavi ljubav, prijateljstvo i izazivanje nedaća."

Blake Edwards, 1964., SAD / Velika Britanija, 103 minute
Uloge: Peter Sellers, Elke Sommer, George Sanders, Herbert Lom, Burt Kwouk, Graham Stark, André Maranne, Douglas Wilmer

„Pucanj u tami“ se smatra ključnim filmom franšize jer je Clouseaua u potpunosti stavio u središte radnje (u prvom filmu bio je sporedan lik). Uveo je legendarne likove koji će obilježiti serijal: neurotičnog šefa Dreyfusa, vjernog slugu Catora i pomoćnika Herculea.

Kad na imanju bogatog gospodina Ballona biva ubijen njegov španjolski vozač, inspektor Clouseau preuzima slučaj. Glavna osumnjičena je lijepa sluškinja Maria koja je pronađena s oružjem u ruci. Clouseau se, dakako,  smjesta zaljubljuje u nju i tvrdoglavo odbija povjerovati u njezinu krivnju, iako broj leševa na imanju raste, a Maria je svaki put pronađena na mjestu zločina. U beznadnim pokušajima da Mariu oslobodi krivnje, Clouseau se upušta u bizarne poduhvate špijunaže i urnebesnog prerušavanja, dovodeći drugi ikonički lik .-  inspektora Dreyfusa, na rub i preko ruba ludila.

Film je izrazito dinamičan, s brzim ritmom, prepoznatljivim Clouseauovim pretjeranim francuskim naglaskom, brojnim apsurdnim situacijama koje demonstriraju vrhunac Sellersovog fizičkog humora i vizualnih gegova.

"U mojim očima je ovo definitivno savršena komedija, najblistaviji iz čitave sage i izvanredan komad kinematografije." – Kakav Film

"Sellers i Edwards ovdje postižu savršen ritam i sinergiju, stvarajući slapstick remek-djelo koje nikada ne gubi na intenzitetu." – Roger Ebert

Nathan Fielder, Lance Oppenheim, 2026., SAD, 174'
Uloge: Elizabeth Holmes, Nathan Fielder, Billy Evans, Amanda Seyfried

Samo 34 dana prije nego što je morala je otići na odsluženje 11-godišnje zatvorske kazne, vjerojatno najčuvenija svjetska prevarantica, osnivačica Theranosa, Elizabeth Holmes, otvorila je vrata svoje kuće filmskoj ekipi. Nathan Fielder uselio je u kuću kako bi izbliza dokumentirao njezinu svakodnevicu, no ono što počinje kao intiman portret pretvara se u trogodišnje, nadrealno i duboko uznemirujuće istraživanje obrazaca globalne obmane, manipulacije i pokušaja rebrandiranja vlastite priče.

Hibrid psihološkog trilera i apsurdne komedije, film briše granicu između dokumentarca, performansa, reality TV-a i fikcije; vizualno je obilježen klaustrofobičnim kvadratnim kadrovima i prezasićenim osvjetljenjem, te ima radikalni strukturalni zaokret u drugoj polovici kada glumica Amanda Seyfried počinje čitati zatvorske transkripte.

The Guardian: "...moderno remek-djelo obmane koje spaja Oppenheimove čvrsto uokvirene, hipersaturirane kadrove s Fielderovim tupim, apsurdnim konfrontacijama."

Variety: "...[film] sjeda na raskrižje dokumentarca, naracije, komedije i performansa, istražujući stvarnost i obmanu bez ispričavanja za zločine Elizabeth Holmes."

Consequence: "Film je evolucija Fielderovog stila; traži od svih uključenih da se pogledaju u ogledalo i suoče s razlikom između percepcije i stvarnosti.

Ramiz Huremagić, 2025., Bosna i Hercegovina

U vrijeme kad su, kako sama protagonistica kaže, - moji sugrađani još vidali ratne rane, bili opterećeni egzistencijalnim problemima i mnogima nije bilo ni do samih sebe, u vrijeme kokuza i vonja tuge u atmosferi, u vrijeme u kojem je građanski stil življenja bio potisnut na margine – Ćetiba Dupanović je uspostavila festival scenskih umjetnosti u Bihaću, otvorila vrata
i kapije šarolikom pozorišnom karavanu i uvela ga na bihaćke trgove i pozornice.
Nedovoljno je reći da je za ovako nešto bila dovoljna samo hrabrost. Uz ogromnu hrabrost koju je Ćetibe neupitno imala, tu je bilo i njeno ogromno vizionarstvo i strast da od Bihaća napravi festivalski pozorišni centar. I uspjela je. Film je  prilika da Ćetibu upoznamo bolje, da čujemo njena svjedočenja i sjećanja, njeno viđenje umjetnosti tada i sada, a što je najvažnije – da podijeli s nama svoju tajnu vjerovanja u ideju i kako se sve može ako se dovoljno jako želi. Kad ti život omogući da ti vlastiti život bude nikad okončana drama u cjelokupnom spektru od antičke tragedije do kabarea. Ili da citiramo Ćetibu još jednom – malo je dana (ali zato) dovoljno je noći za prebiranje briga.
Da ostane zauvijek dokument i zapis o jednoj nadnaravnoj ženi i životnom putu velikom i dugom poput najmanje deset nečijih drugih. O ženi snažnoj i vedroj poput njene Une, i ljudskom biću na vjetrometini epoha, vremenu tokom kojeg je, unatoč najvećim mogućim životnim iskušenjima što mogu zadesiti jednu ženu, majku i suprugu, kao i profesionalnim preprekama, nepokolebljivo vjerovalo u svjetlo, u dobro, u čovjeka, te ljepotu i plemenitost umjetnosti - od ratnog siročeta
2. svjetskog rata pa sve do ovog posljednjeg našeg rata, i opet, još jednog, strašnog, najstrašnijeg životnog iskušenja

Film je prikazan na Sarajevo Film Festivalu, osvojio je nagrade na dva filmska festivala u Švedskoj - STOCKHOLM CITY FILM festivalu, u kategoriji "moj prvi dokumentarni film", i bio je finalist Lulea Film Festivala. Također je bio i u selekciji Lift-Off Online London festivala.
 

Javier Calvo /Javier Ambrossi, 2026.,  Španjolska / Francuska, 159'
Uloge: Guitarricadelafuente, Miguel Bernardeau, Carlos González, Milo Quifes, Lola Dueñas, Penélope Cruz, Glenn Close

Epska psihološka drama, u režiji poznatog autorskog dvojca „Los Javis“ (Javier Calvo i Javier Ambrossi), adaptacija je istoimenog kazališnog predloška i bez sumnje jedan od najvažnijih europskih filmova ove godne. Radnja filma vodi nas kroz tri vremenska razdoblja — republikansku Španjolsku 1932., ratnu 1937. i suvremenu 2017. godine — i ispisuje mozaik života trojice mladića povezanih izgubljenim djelom Federica Garcíje Lorce.

. Režija uspješno održava snažan emocionalni kontinuitet i niti žudnje i gubitka među likovima kroz gotovo stoljeće španjolske povijesti, a svaka je od tri priče snimljena u potpuno drukčijem kinematografskom i vizualnom stilu. Time su na platnu na inovativan način naglašeni vremenski odmak, društvene promjene te tragične epohe poput Španjolskog građanskog rata.

“Crna kugla” je raskošan povijesni spektakl o skrivenim povijestima te vezama između prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i fikcije. Film je izazvao senzaciju na ovogodišnjem festivalu u Cannesu – premijera je ispraćena 18-minutnim ovacijama, Calvo i Ambrossi osvojili su nagradu za najbolju režiju, a kritiku je osvojio svojom ambicioznom, pametno ispričanom i emocionalno angažiranom pričom Osvojio je još i nagradu publike na festivalu u Torontu, nagradu Kino Mreže u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, izabran je i za španjolskog kandidata za nagradu Oscar 2027.

Jane Schoenbrun, 2026., SAD, 112'
Uloge: Hannah Einbinder, Gillian Anderson, Jasmin Savoy Brown, Patrick Fischler, Jack Haven

Cinehill u gostima

Nadrealni meta-horor prati ambicioznu queer redateljicu koja dobiva zadatak oživjeti davno zaboravljenu i nekad popularnu slasher franšizu „Camp Miasma“. Kris ubrzo postaje opsjednuta idejom da u nastavku mora glumiti originalna „final girl“ zvijezda iz prvog filma, Billy Preston (Gillian Anderson). Billy već desetljećima živi potpuno izolirano u napuštenom ljetnom kampu u kojem je prvi film i sniman. Kada Kris stigne tamo, njihova suradnja brzo prerasta u bizarnu, psihoseksualnu romansu u kojoj se brišu granice između stvarnosti i filmske fikcije. Zajedno se moraju suočiti s transfobnim naslijeđem same franšize, ali i s filmskim ubojicom poznatim kao „Mala Smrt“ koji kao da je oživio.

Film funkcionira kao satirični osvrt na slasher filmove, propitujući njihovo nasljeđe, transfobiju, žanrovske klišeje i pojam "guilty pleasure", Vizualni identitet filma, za koji je zaslužan snimatelj Eric Yue, koristi tradicionalne, ručno slikane pozadine i prožet je snolikom, Lyncheovskom atmosferom. Horor i seksualnost su neraskidivo isprepleteni; nasilje je hotimično nerealno i pretjerano. Glazbu za film potpisuje Alex G, a zvučna kulisa specifična je po neobičnim i upečatljivim obradama pjesama sastava poput R.E.M. i Counting Crows.

"To je jedna od najludih ideja za film u posljednjih nekoliko godina, a činjenica da se svi dijelovi ne uklapaju savršeno u tu uistinu sumanutu premisu zapravo djeluje više kao vrlina nego kao mana. Naši omiljeni slasheri često su malo grubi na rubovima, pomalo neuravnoteženi i nedosljedni. A vrlo malo ih je ovoliko divlje zabavno."Brian Tallerico, RogerEbert.com

Blerta Basholli; Kosovo, Švicarska, Francuska, 2026., 101’ (izbor iz Glavnog programa 24. ZFF-a)

Trinaestogodišnja Dua (Pinea Matoshi) zahvaćena je vrtlogom promjena. Njezino se tijelo mijenja usporedno s društveno-političkim okolnostima Prištine, gdje živi sa svojom albanskom obitelji kasnih 1990-ih. Nakon incidenta koji duboko potresa njezinu zajednicu, suočava se s novim, sveprožimajućim osjećajima. U novom filmu Blerte Basholli, autorice nagrađivanog filma Košnica (ZFF 2021.), horori odrastanja stapaju se s ozračjem straha na Kosovu neposredno prije izbijanja rata. Dua je premijerno prikazana na 65. Tjednu kritike u Cannesu, gdje je osvojila nagradu SACD. Redateljičin prethodni film Košnica osvojio je čak tri nagrade na Sundanceu te postao prvi kosovski film koji je ušao u uži izbor za Oscara.

Nathan Fielder, Lance Oppenheim, 2026., SAD, 174'
Uloge: Elizabeth Holmes, Nathan Fielder, Billy Evans, Amanda Seyfried

Samo 34 dana prije nego što je morala je otići na odsluženje 11-godišnje zatvorske kazne, vjerojatno najčuvenija svjetska prevarantica, osnivačica Theranosa, Elizabeth Holmes, otvorila je vrata svoje kuće filmskoj ekipi. Nathan Fielder uselio je u kuću kako bi izbliza dokumentirao njezinu svakodnevicu, no ono što počinje kao intiman portret pretvara se u trogodišnje, nadrealno i duboko uznemirujuće istraživanje obrazaca globalne obmane, manipulacije i pokušaja rebrandiranja vlastite priče.

Hibrid psihološkog trilera i apsurdne komedije, film briše granicu između dokumentarca, performansa, reality TV-a i fikcije; vizualno je obilježen klaustrofobičnim kvadratnim kadrovima i prezasićenim osvjetljenjem, te ima radikalni strukturalni zaokret u drugoj polovici kada glumica Amanda Seyfried počinje čitati zatvorske transkripte.

The Guardian: "...moderno remek-djelo obmane koje spaja Oppenheimove čvrsto uokvirene, hipersaturirane kadrove s Fielderovim tupim, apsurdnim konfrontacijama."

Variety: "...[film] sjeda na raskrižje dokumentarca, naracije, komedije i performansa, istražujući stvarnost i obmanu bez ispričavanja za zločine Elizabeth Holmes."

Consequence: "Film je evolucija Fielderovog stila; traži od svih uključenih da se pogledaju u ogledalo i suoče s razlikom između percepcije i stvarnosti.

Marine Atlan; Francuska, Italija, 2026., 145’ (izbor iz Glavnog programa 24. ZFF-a)

Među drevnim ruševinama Pompeja, skupina francuskih tinejdžera na školskom izletu suočava se s tjeskobom i uzbuđenjem uoči završetka srednjoškolskog obrazovanja. Gradiva na razmeđu realnog i poetskog istražuje prolaznost životnog trenutka u kojem više nisi sasvim dijete, ali još nisi ni odrasla osoba. Francuska redateljica Marine Atlan naziv svog dugometražnog prvijenca preuzima iz romana Wilhelma Jensena, koji je i Freudu poslužio kao predložak za njegov esej o psihoanalizi. Pronicljiv i duboko dojmljiv portret adolescencije osvojio je Veliku nagradu Tjedna kritike u Cannesu, kao i nagradu Prix d’Ornano-Valenti na festivalu u Deauvilleu, a prikazan je i na međunarodnim filmskim festivalima u Torontu i Karlovym Varyma.

Blake Edwards, 1975., Velika Britanija / SAD, 114 minuta
Uloge: Peter Sellers, Christopher Plummer, Catherine Schell, Herbert Lom, Burt Kwouk, Peter Arne, Gregoire Aslan, André Maranne

Legendarni dijamant "Pink Panther" ponovno je ukraden iz nacionalnog muzeja u Lugashu. Državne vlasti zahtijevaju povratak inspektora Clouseaua na slučaj, a on odmah posumnja da iza pljačke stoji njegov stari suparnik, umirovljeni kradljivac Sir Charles Lytton. Dok Clouseau putuje u Švicarsku prateći Lyttonovu suprugu i izaziva neviđen kaos gdje god se pojavi, pravi Sir Charles pokušava sam pronaći lopova kako bi sprao ljagu sa svog imena.

Film je uspješno oživio zamrlu franšizu nakon deset godina pauze i vratio Petera Sellersa u ulogu koja ga je proslavila. Postigao je ogroman komercijalni uspjeh diljem svijeta i dokazao da lik Clouseaua nema rok trajanja.

Globetrotterska avantura prožeta je čistim apsurdom i slapstickom 1970-ih. Film pojačava sukobe između Clouseaua i Dreyfusa, uzrokujući opsjednutost i psihičko propadanje ovog drugog.

"Trijumf čiste slapstick apsurdnosti koji dokazuje da Sellersova genijalnost ne blijedi s godinama." – The New York Times

"Sellersov povratak u baloner i s prepoznatljivim naglaskom donosi salve smijeha kroz scene koje graniče s čistim nadrealizmom." – Time Out

"Glumačka kemija između Sellersa i mentalno rastrojenog Herberta Loma dostiže svoj komični vrhunac." – Variety

Marta Selecka i Andra Doršs; Latvija, 2024., 80’

Hugo i Tom najbolji su prijatelji još od prvog razreda, no njihovo se prijateljstvo nađe na kušnji kada Hugo nakon nezgodnog pada sa skejtborda iznenada razvije supermoći. Sposobnost upravljanja stvarima i ljudima ubrzo ga pretvara u školsku zvijezdu, a pod utjecajem novostečene popularnosti Hugo sve više zanemaruje svog najboljeg prijatelja. No kada mu se sreća okrene, morat će ponovno pridobiti Tomovo povjerenje. Bum! je zabavna i dinamična obiteljska komedija o prijateljstvu, popularnosti i odrastanju koja pokazuje da ni supermoći ne mogu zamijeniti pravog prijatelja. Dugometražni prvijenac latvijskih redateljica Marte Selecke i Andre Doršs, poznatih po radu na dječjim televizijskim serijama, premijerno je prikazan na filmskom festivalu u Tallinnu.

Robert Moore, 1976., SAD, 94 minute
Uloge: Eileen Brennan, Truman Capote, James Coco, Peter Falk, Alec Guinness, Elsa Lanchester, David Niven, Peter Sellers, Maggie Smith, Nancy Walker, Estelle Winwood, James Cromwell

Vrhunska parodija klasičnih detektivskih romana (Agathe Christie, Dashiella Hammetta i Arthura Conana Doylea) okuplja nevjerojatnu glumačku postavu zvijezda, a ujedno je i rijedak glumački nastup slavnog pisca Trumana Capotea, te filmski debi Jamesa Cromwella. Postao je kultni klasik i izravna inspiracija za moderne filmove poput Clue i Knives Out.

Radi se o inteligentnoj crnoj komediji, prožetoj britkim dijalozima, dekonstrukcijom žanrovskih tropova (zatvorena soba, lažni tragovi) i književnim karikaturama (Sellers glumi parodiju Charlieja Chana, Falk parodira Sama Spadea itd.). Stilski podsjeća na kazališnu predstavu smještenu u gotički ambijent.

U njoj, ekscentrični i milijunaš Lionel Twain poziva pet najpoznatijih svjetskih privatnih detektiva (i njihove pomoćnike) u svoj izolirani dvorac prepun zamki. Tijekom večere, Twain im najavljuje da će točno u ponoć netko u kući biti ubijen i nudi nagradu od milijun dolara onome tko riješi zločin. Detektivi se ubrzo suočavaju sa slijepim batlerom, gluhonijemom sluškinjom, nestajućim sobama i nizom bizarnih preokreta u pokušaju da prežive noć.

"Zasigurno jedna od najboljih crnih komedija, vrlo inteligentna i potpuno samosvojna parodija detektivskih romana." – Iztok Gartner

"Scenarij Neila Simona pršti od britkih šala i verbalnog nadmudrivanja, dok Falk i Maggie Smith dobivaju najbolje replike." – Time Out

"Izvanredna glumačka postava uspijeva transformirati jednostavan koncept u urnebesnu satiru ljudske pohlepe i detektivskog ega." – The Washington Post

Olmo Omerzu; 2025., 110’ (izbor iz programa 23. ZFF-a)

U nadi da će održati na okupu svoju razjedinjenu obitelj, David vodi djecu Kláru i Tea na ljetovanje na Jadran. Ondje se tinejdžerka Klára, koja se bori s poremećajem prehrane, zaljubljuje u lokalnog mladića Denisa. No kada Denisa osumnjiče za ubojstvo, Klárino se stanje pogorša, a njezini roditelji prisiljeni su ponovno udružiti snage kako bi joj pomogli. Nezahvalna bića intrigantna je obiteljska drama o adolescenciji, roditeljskim dilemama i složenim odnosima među članovima suvremene obitelji. Novi film slovenskog redatelja s češkom adresom Olma Omerzua, čija su ostvarenja Obiteljski film (ZFF 2015.) i Zimske mušice (ZFF 2018.) također prikazana na Zagreb Film Festivalu, premijerno je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastiánu, a realiziran je i uz sudjelovanje hrvatskih koproducenata.

Nathan Fielder, Lance Oppenheim, 2026., SAD, 174'
Uloge: Elizabeth Holmes, Nathan Fielder, Billy Evans, Amanda Seyfried

Samo 34 dana prije nego što je morala je otići na odsluženje 11-godišnje zatvorske kazne, vjerojatno najčuvenija svjetska prevarantica, osnivačica Theranosa, Elizabeth Holmes, otvorila je vrata svoje kuće filmskoj ekipi. Nathan Fielder uselio je u kuću kako bi izbliza dokumentirao njezinu svakodnevicu, no ono što počinje kao intiman portret pretvara se u trogodišnje, nadrealno i duboko uznemirujuće istraživanje obrazaca globalne obmane, manipulacije i pokušaja rebrandiranja vlastite priče.

Hibrid psihološkog trilera i apsurdne komedije, film briše granicu između dokumentarca, performansa, reality TV-a i fikcije; vizualno je obilježen klaustrofobičnim kvadratnim kadrovima i prezasićenim osvjetljenjem, te ima radikalni strukturalni zaokret u drugoj polovici kada glumica Amanda Seyfried počinje čitati zatvorske transkripte.

The Guardian: "...moderno remek-djelo obmane koje spaja Oppenheimove čvrsto uokvirene, hipersaturirane kadrove s Fielderovim tupim, apsurdnim konfrontacijama."

Variety: "...[film] sjeda na raskrižje dokumentarca, naracije, komedije i performansa, istražujući stvarnost i obmanu bez ispričavanja za zločine Elizabeth Holmes."

Consequence: "Film je evolucija Fielderovog stila; traži od svih uključenih da se pogledaju u ogledalo i suoče s razlikom između percepcije i stvarnosti.

Višnja Starešina, 2010., Hrvatska, 91'

′Zaustavljeni glas’ priča je o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca. U vrijeme tromjesečne opsade, brutalnih bombardiranja i uličnih bitaka za grad, emotivna radijska javljanja Siniše Glavaševića bila su više od ratnih izvješća. Sinišin je glas postao simbol vukovarske obrane, otpora i prkosa, dokaz da je grad još živ. Nakon pada grada Siniša je potražio utočište u bolnici, koja se činila kao najsigurnije mjesto. Nakon preuzimanja bolnice, vojnici JNA odvode Sinišu i otad mu se gubi trag. Sedam godina kasnije, njegovo je tijelo ekshumirano i identificirano među žrtvama masovne grobnice Ovčara.

Ramiz Huremagić, 2025., Bosna i Hercegovina

U vrijeme kad su, kako sama protagonistica kaže, - moji sugrađani još vidali ratne rane, bili opterećeni egzistencijalnim problemima i mnogima nije bilo ni do samih sebe, u vrijeme kokuza i vonja tuge u atmosferi, u vrijeme u kojem je građanski stil življenja bio potisnut na margine – Ćetiba Dupanović je uspostavila festival scenskih umjetnosti u Bihaću, otvorila vrata
i kapije šarolikom pozorišnom karavanu i uvela ga na bihaćke trgove i pozornice.
Nedovoljno je reći da je za ovako nešto bila dovoljna samo hrabrost. Uz ogromnu hrabrost koju je Ćetibe neupitno imala, tu je bilo i njeno ogromno vizionarstvo i strast da od Bihaća napravi festivalski pozorišni centar. I uspjela je. Film je  prilika da Ćetibu upoznamo bolje, da čujemo njena svjedočenja i sjećanja, njeno viđenje umjetnosti tada i sada, a što je najvažnije – da podijeli s nama svoju tajnu vjerovanja u ideju i kako se sve može ako se dovoljno jako želi. Kad ti život omogući da ti vlastiti život bude nikad okončana drama u cjelokupnom spektru od antičke tragedije do kabarea. Ili da citiramo Ćetibu još jednom – malo je dana (ali zato) dovoljno je noći za prebiranje briga.
Da ostane zauvijek dokument i zapis o jednoj nadnaravnoj ženi i životnom putu velikom i dugom poput najmanje deset nečijih drugih. O ženi snažnoj i vedroj poput njene Une, i ljudskom biću na vjetrometini epoha, vremenu tokom kojeg je, unatoč najvećim mogućim životnim iskušenjima što mogu zadesiti jednu ženu, majku i suprugu, kao i profesionalnim preprekama, nepokolebljivo vjerovalo u svjetlo, u dobro, u čovjeka, te ljepotu i plemenitost umjetnosti - od ratnog siročeta
2. svjetskog rata pa sve do ovog posljednjeg našeg rata, i opet, još jednog, strašnog, najstrašnijeg životnog iskušenja

Film je prikazan na Sarajevo Film Festivalu, osvojio je nagrade na dva filmska festivala u Švedskoj - STOCKHOLM CITY FILM festivalu, u kategoriji "moj prvi dokumentarni film", i bio je finalist Lulea Film Festivala. Također je bio i u selekciji Lift-Off Online London festivala.
 

Ken Loach, 1995., Velika Britanija / Španjolska / Njemačka / Italija, 109 minuta
Uloge: Ian Hart, Rosana Pastor, Icíar Bollaín, Tom Gilroy, Marc Martínez, Frédéric Pierrot, Andrés Aladren, Sergi Calleja

Jedno od najcjenjenijih i najemotivnijih djela velikana Kena Loacha, osvojio je Nagradu međunarodne kritike (FIPRESCI) u Cannesu te nagradu Félix za najbolji europski film. Skinuo je tabu s kompleksne teme bratoubilačkog sukoba unutar ljevice tijekom rata u Španjolskoj. Duboko politička, sirova i realistična povijesna drama snimama je kronološki i uz korištenje naturščika te improvizaciju, te izbjegava uobičajenu holivudsku patetiku vezanu uz vojne i ratne filmove. Ključna osobina je inzistiranje na dugim, autentičnim debatama običnih vojnika o kolektivizaciji zemlje i revoluciji, čime se postiže gotovo dokumentaristička snaga.U njemu, mladi i nezaposleni David Carr, napušta domovinu kako bi se pridružio borbi protiv fašizma u Španjolskom građanskom ratu. Pristupa međunarodnoj miliciji POUM (Radnička stranka marksističkog ujedinjenja) na aragonskoj fronti. Tamo proživljava drugarstvo, ideološki zanos i ljubav s borkinjom Blancom, no umjesto jednostavne borbe protiv fašista, ubrzo biva uvučen u unutarnje frakcijske sukobe, izdaju i brutalne političke čistke unutar samog ljevičarskog pokreta koje diktira staljinistička linija.

"Loach donosi potresnu i beskompromisnu lekciju iz povijesti koja ne slavi samo revoluciju, već oplakuje njezinu izdaju iznutra." – Sight & Sound

"Jedan od rijetkih političkih filmova koji uspijeva biti strastven, povijesno lucidan i duboko human u isto vrijeme." – Le Monde

"Gluma Iana Harta i Rosane Pastor nosi iskrenost kakva se rijetko viđa u modernom povijesnom filmu." – The Guardian

„Zemlja i sloboda“ se prikazuje u sklopu programa Film sa sociologom

Martin McDonagh, 2026., UK, 118'
Uloge: John Malkovich, Sam Rockwell, Steve Buscemi, Tom Waits, Parker Posey, Mariana di Girolamo, Ailín Salas

U jesen 1973. godine, neposredno prije vojnog udara u Čileu, šef ureda CIA-e MJ šalje dvojicu agenata – bolesnog veterana Chrisa i njegovog partnera Leeja – iz Santiaga na naizgled rutinsku misiju na Uskršnji otok (Rapa Nui). Među monumentalnim kamenim kipovima partneri se suočavaju s paranojom i vlastitom mračnom prošlošću. Kada Chris razvije neočekivanu empatiju prema dvjema lokalnim buntovnim studenticama, špijunska operacija i njihovo dugogodišnje povjerenje počinju se opasno urušavati. Britka i zabavna politička satira kroz prizmu crnog humora i melankolije preispituje američki imperijalizam i moralne krize onih kojima je zadatak da ga služe.

Film je premijerno prikazan na 83. Filmskom festivalu u Veneciji 2026. godine uz nezapamćene ovacije, a John Malkovich osvojio prestižni Volpi Cup za najboljeg glumca. Ističe se kao rijedak, izravan holivudski napad na ulogu CIA-e u rušenju stranih demokracija.

Prepoznatljivi McDonaghov stil u kojem britki i cinični dijalozi stoje rame uz rame s dubokom melankolijom i žaljenjem poznajemo iz njegovih filmova In Bruges i The Banshees of Inisherin.Cjelokupna produkcija provela je više od dva mjeseca snimajući na autentičnim i izoliranim lokacijama Uskršnjeg otoka, usko surađujući s lokalnim stanovništvom.

Wild Horse Nine se ne udaljava previše od onoga što McDonagh najbolje radi, ali to je veličanstveno mjesto za posjetiti – nevjerojatno smiješno i tiho dirljivo." – Ian Freer (Empire Magazine)

"Smiješan, uznemirujući i neočekivano dirljiv, ovo je samouvjeren film koji zabavlja bez plitkosti i ima mnogo toga za reći bez dociranja." – Linda Marric (HeyUGuys)

"Malkovich važe, prožvače i ispljuje McDonaghov dijalog s užitkom pravog šoumena koji ubrzo prelazi u nešto sasvim tragično." – Mark Keizer (CineGods.com)

Hal Ashby, 1979., SAD, 130 minuta
Uloge: Peter Sellers, Shirley MacLaine, Melvyn Douglas, Jack Warden, Richard Dysart, Richard Basehart, Ruth Attaway, David Clennon

Chance je priprosti, nepismeni vrtlar koji je cijeli život proveo u izolaciji na imanju u Washingtonu, a jedini prozor u svijet bila mu je televizija. Nakon smrti svog poslodavca, prisiljen je izaći na ulicu. Slučajni susret dovest će ga u visoke političke krugove. Zbog nesporazuma oko imena (protumače "Chance the Gardener" kao "Chauncey Gardiner") i njegovih jednostavnih opaski o vrtlarstvu i smjeni godišnjih doba, moćni ljudi – uključujući bolesnog magnata i samog predsjednika SAD-a – počinju ga smatrati briljantnim i dubokoumnim ekonomsko-političkim strategom.

Ovaj je film jedno od najvažnijih filmskih ostvarenja kasnih sedamdesetih. Bio je životni projekt Petera Sellersa koji je godinama pokušavao ekranizirati roman Jerzyja Kosińskog i donio mu je posljednju nominaciju za Oscara za najbolju mušku ulogu prije smrti, dok je Melvyn Douglas osvojio Oscara za sporednu ulogu.

Provokativna, suptilna i inteligentna egzistencijalna satira o utjecaju medija i ispraznosti politike. Film se odlikuje sporijim, meditativnim ritmom, dubokom melankolijom i nevjerojatnim paradoksom gdje se lik koji je potpuno prazan i simplističan tumači kao genijalno proračunat. Posjeduje i kultni, višeslojni završetak otvoren interpretacijama.

"Provokativna i inteligentna satira... na površini plitak, film sadrži izuzetno mnogo slojeva i navodi na dublje tumačenje." – Kakav Film

"Hal Ashby i Peter Sellers zajedno su stvorili zapanjujuće lijep, bolan i apsurdan portret ljudskog postojanja." – Reddit (r/TrueFilm)

"Sellersova izvedba je čudo suzdržanosti; on ne glumi lik, on postaje prazno platno na koje društvo projektira vlastite želje." – Roger Ebert

Krzysztof Komander, 2025., Poljska, Češka, 99'
Uloge: Amelia Golda, Maksymilian Zieliński, Arkadiusz Jakubik, Anna Smołowik, Wojciech Solarz, Agata Turkot, Borys Szyc, Pola Kononiuk

Fantastična obiteljska drama koja se bavi temama prihvaćanja, odrastanja i snage dječje mašte.

Jedanaestogodišnja Hanja seli se s obitelji u novu sredinu gdje se bori sa ismijavanjem od strane vršnjaka jer i dalje čvrsto vjeruje u postojanje šumskih patuljaka. Kada joj školske nasilnice otmu dragocjeni obiteljski privjesak, Hanja odlučuje po svaku cijenu dokazati da čarobna bića doista postoje, a u toj joj misiji pomaže školski autsajder i mladi izumitelj Michał. Potraga ih ubrzo dovodi do susreta s pravim, živim patuljkom. Ovaj iznimno uspješan dugometražni igrani debi cijenjenog poljskog filmaša i montažera Krzysztofa Komandera premijerno je prikazan na prestižnom festivalu u Locarnu 2025. godine te na brojnim festivalima dječjeg filma. Izbalansirana mješavina klasične avanture i modernih obiteljskih problema čini ga zanimljivim širokom generacijskom spektru.

Jack Arnold, 1959., Velika Britanija, 83 minute
Uloge: Peter Sellers, Jean Seberg, William Hartnell, David Kossoff, Leo McKern, MacDonald Parke, Austin Willis, Timothy Bateson

Mala europska kneževina Grand Fenwick nalazi se pred bankrotom nakon što je američka tvrtka lansirala jeftinu imitaciju njihovog jedinog izvoznog proizvoda – vina. Lukava vojvotkinja Gloriana i premijer smišljaju plan: objavit će rat Sjedinjenim Američkim Državama, odmah izgubiti i potom primiti izdašnu američku financijsku pomoć za obnovu zemlje. Međutim, plan kreće po zlu kada nespretni vođa vojske Tully Bascombe sa šačicom vojnika u oklopima stigne u New York i slučajno zarobi izumitelja "Q-bombe", pa minjaturna kneževina neočekivano pobjeđuje u ratu.

Ovaj film predstavlja veliku prekretnicu u karijeri Petera Sellersa, donijevši mu status međunarodne zvijezde i golem uspjeh na američkom tržištu. Pokazao je njegovu nevjerojatnu glumačku transformaciju jer u filmu igra čak tri glavne, potpuno različite uloge (vojvotkinju, premijera i zapovjednika vojske).

Oštra politička satira i farsa iz doba Hladnog rata, izvrgava ruglu nuklearno naoružavanje, geopolitičke odnose velikih sila i apsurde međunarodne diplomacije, koristeći uvrnuti britanski humor i bajkoviti šarm izmišljene mikro-države.

"Sellersova sposobnost da utjelovi tri potpuno različita lika s jednakom uvjerljivošću i humorom anticipirala je njegov rad na Dr. Strangeloveu." – BFI Screenonline

"Pametna, vedra i oštra satira koja savršeno secira apsurdnosti globalne politike i hladnoratovskog straha." – The New York Times

"Mali film s velikim idejama, nošen bezvremenskim Sellersovim šarmom i oštrim britanskim duhom." – Empire

Gianfranco Rosi, 2025. Italija, 115'

Ovaj naslov maestralno zaokružuje Rosijevu hvaljenu "talijansku trilogiju" koja se bavi anatomijom svakodnevnog života u specifičnim talijanskim regijama (nakon filmova Sacro GRA o Rimu i Fuocoammare o Lampedusi). Rosi ovim djelom potvrđuje status jednog od najvećih živućih svjetskih filmaša.

Snimljen u iznimno oštroj, kontrastnoj crno-bijeloj tehnici, koristeći isključivo statične i fiksirane kadrove, bez riječi naratora ili popratnog glasa, film stvarahipnotizirajući, sveobuhvatni ugođaj "zaustavljenog vremena" i tihe, neizbježne apokalipse. Njegov naslov izravna je posveta slavnom francuskom umjetniku Jeanu Cocteau koji je posjetivši Napulj izjavio: "Vezuv stvara sve oblake na ovome svijetu." Rosi je taj citat uzeo kao metaforu za grad u kojem vulkan kroji sudbinu i atmosferu čitavog društva

Dokumentarni mozaik bilježi svakodnevni život stanovnika Napulja i okolice koji doslovno žive u sjeni dvaju aktivnih vulkanskih sustava – Vezuva i Campi Flegrei. Dok tlo pod njima neprestano podrhtava, a dežurne službe smiruju anksiozne građane, arheolozi i kustosi duboko pod zemljom i među ruševinama Pompeja grozničavo otkopavaju i spajaju fragmente prošlosti, radnici na brodovima krcaju tone ukrajinskog žita i pokušavaju komunicirati sa obiteljima u ratnim zonama širom svijeta, nasilje u trošnim kućama izmiče iz kontrole policije, život pulsira emotivnom snagom koja je amplificirana autorovom distanciranošću i tišinom, u repetitivnim, poetičnim segmentima.

Opservacijski dokumentarac u virtuoznoj izvedbi, u kojoj arheologe, vatrogasce, pomorce, policajce, i stanovnike Napulja vidimo u glavnim ulogama svojih vlastitih života.

"Sablastan, a opet blistav kinematografski mozaik Napulja koji na veličanstven način kruni redateljevu vrhunsku trilogiju." – The Guardian

"Rosi vješto isprepliće ljudske priče koje kao da su u potpunosti pogonjene stalnim osjećajem nadolazeće, neizbježne propasti." – IDFA Archive

"Izuzetna crno-bijela kinematografija prikazuje Napulj u kojem modernost i povijest koegzistiraju u nevjerojatno snažnim i lijepim slikama." – CPH:DOX

Martin McDonagh, 2026., UK, 118'
Uloge: John Malkovich, Sam Rockwell, Steve Buscemi, Tom Waits, Parker Posey, Mariana di Girolamo, Ailín Salas

U jesen 1973. godine, neposredno prije vojnog udara u Čileu, šef ureda CIA-e MJ šalje dvojicu agenata – bolesnog veterana Chrisa i njegovog partnera Leeja – iz Santiaga na naizgled rutinsku misiju na Uskršnji otok (Rapa Nui). Među monumentalnim kamenim kipovima partneri se suočavaju s paranojom i vlastitom mračnom prošlošću. Kada Chris razvije neočekivanu empatiju prema dvjema lokalnim buntovnim studenticama, špijunska operacija i njihovo dugogodišnje povjerenje počinju se opasno urušavati. Britka i zabavna politička satira kroz prizmu crnog humora i melankolije preispituje američki imperijalizam i moralne krize onih kojima je zadatak da ga služe.

Film je premijerno prikazan na 83. Filmskom festivalu u Veneciji 2026. godine uz nezapamćene ovacije, a John Malkovich osvojio prestižni Volpi Cup za najboljeg glumca. Ističe se kao rijedak, izravan holivudski napad na ulogu CIA-e u rušenju stranih demokracija.

Prepoznatljivi McDonaghov stil u kojem britki i cinični dijalozi stoje rame uz rame s dubokom melankolijom i žaljenjem poznajemo iz njegovih filmova In Bruges i The Banshees of Inisherin.Cjelokupna produkcija provela je više od dva mjeseca snimajući na autentičnim i izoliranim lokacijama Uskršnjeg otoka, usko surađujući s lokalnim stanovništvom.

Wild Horse Nine se ne udaljava previše od onoga što McDonagh najbolje radi, ali to je veličanstveno mjesto za posjetiti – nevjerojatno smiješno i tiho dirljivo." – Ian Freer (Empire Magazine)

"Smiješan, uznemirujući i neočekivano dirljiv, ovo je samouvjeren film koji zabavlja bez plitkosti i ima mnogo toga za reći bez dociranja." – Linda Marric (HeyUGuys)

"Malkovich važe, prožvače i ispljuje McDonaghov dijalog s užitkom pravog šoumena koji ubrzo prelazi u nešto sasvim tragično." – Mark Keizer (CineGods.com)

Martin McDonagh, 2026., UK, 118'
Uloge: John Malkovich, Sam Rockwell, Steve Buscemi, Tom Waits, Parker Posey, Mariana di Girolamo, Ailín Salas

U jesen 1973. godine, neposredno prije vojnog udara u Čileu, šef ureda CIA-e MJ šalje dvojicu agenata – bolesnog veterana Chrisa i njegovog partnera Leeja – iz Santiaga na naizgled rutinsku misiju na Uskršnji otok (Rapa Nui). Među monumentalnim kamenim kipovima partneri se suočavaju s paranojom i vlastitom mračnom prošlošću. Kada Chris razvije neočekivanu empatiju prema dvjema lokalnim buntovnim studenticama, špijunska operacija i njihovo dugogodišnje povjerenje počinju se opasno urušavati. Britka i zabavna politička satira kroz prizmu crnog humora i melankolije preispituje američki imperijalizam i moralne krize onih kojima je zadatak da ga služe.

Film je premijerno prikazan na 83. Filmskom festivalu u Veneciji 2026. godine uz nezapamćene ovacije, a John Malkovich osvojio prestižni Volpi Cup za najboljeg glumca. Ističe se kao rijedak, izravan holivudski napad na ulogu CIA-e u rušenju stranih demokracija.

Prepoznatljivi McDonaghov stil u kojem britki i cinični dijalozi stoje rame uz rame s dubokom melankolijom i žaljenjem poznajemo iz njegovih filmova In Bruges i The Banshees of Inisherin.Cjelokupna produkcija provela je više od dva mjeseca snimajući na autentičnim i izoliranim lokacijama Uskršnjeg otoka, usko surađujući s lokalnim stanovništvom.

Wild Horse Nine se ne udaljava previše od onoga što McDonagh najbolje radi, ali to je veličanstveno mjesto za posjetiti – nevjerojatno smiješno i tiho dirljivo." – Ian Freer (Empire Magazine)

"Smiješan, uznemirujući i neočekivano dirljiv, ovo je samouvjeren film koji zabavlja bez plitkosti i ima mnogo toga za reći bez dociranja." – Linda Marric (HeyUGuys)

"Malkovich važe, prožvače i ispljuje McDonaghov dijalog s užitkom pravog šoumena koji ubrzo prelazi u nešto sasvim tragično." – Mark Keizer (CineGods.com)

James Gray, 2026.,  SAD, Brazil, Italija, 115'
Uloge: Adam Driver, Miles Teller, Scarlett Johansson

Queens, 1986. godine. Irwin je dobrodušan i naivan inženjer kojeg njegov karizmatični i problematični brat, bivši policajac Gary nagovori na unosan, ali sumnjiv posao čišćenja kanala. Gary koristi Irwinove profesionalne vjerodajnice kao paravan za mutne poslove kako bi pokrio vlastite velike dugove. Situacija izmiče kontroli kada postanu opasno upleteni s ruskom mafijom. Nakon što Irwinova djeca posvjedoče zločinu, cijela obitelj postaje meta nemilosrdnog terora, što testira granice bratske odanosti.Film je inspiriran stvarnim sjećanjima iz djetinjstva redatelja Jamesa Graya i susretima njegove obitelji s organiziranim kriminalom u New Yorku osamdesetih. Svjetsku premijeru imao je na Filmskom festivalu u Cannesu 2026. u glavnom natjecateljskom programu. Sniman je na 35mm filmskoj traci uz isključivo korištenje tradicionalne volframove (tungsten) rasvjete kako bi se postigla specifična vizualna toplina, nesavršenost i ugođaj starih obiteljskih fotografija.

"Driver i Teller pružaju nevjerojatno dirljive izvedbe kao braća čiji je odnos slomljen tjeskobom i očajničkim pokušajima da zaštite obitelj." – The Brown Daily Herald

Upravo izvedba Scarlett Johansson kao Hester stoji u emotivnom središtu filma, prizemljujući Grayev kriminalistički zaplet u obiteljski dom."

"Tigar od papira uspješno pakira domaću obiteljsku dramu unutar napetog i pulsirajućeg kriminalističkog narativa."

Nathan Fielder, Lance Oppenheim, 2026., SAD, 174'
Uloge: Elizabeth Holmes, Nathan Fielder, Billy Evans, Amanda Seyfried

Samo 34 dana prije nego što je morala je otići na odsluženje 11-godišnje zatvorske kazne, vjerojatno najčuvenija svjetska prevarantica, osnivačica Theranosa, Elizabeth Holmes, otvorila je vrata svoje kuće filmskoj ekipi. Nathan Fielder uselio je u kuću kako bi izbliza dokumentirao njezinu svakodnevicu, no ono što počinje kao intiman portret pretvara se u trogodišnje, nadrealno i duboko uznemirujuće istraživanje obrazaca globalne obmane, manipulacije i pokušaja rebrandiranja vlastite priče.

Hibrid psihološkog trilera i apsurdne komedije, film briše granicu između dokumentarca, performansa, reality TV-a i fikcije; vizualno je obilježen klaustrofobičnim kvadratnim kadrovima i prezasićenim osvjetljenjem, te ima radikalni strukturalni zaokret u drugoj polovici kada glumica Amanda Seyfried počinje čitati zatvorske transkripte.

The Guardian: "...moderno remek-djelo obmane koje spaja Oppenheimove čvrsto uokvirene, hipersaturirane kadrove s Fielderovim tupim, apsurdnim konfrontacijama."

Variety: "...[film] sjeda na raskrižje dokumentarca, naracije, komedije i performansa, istražujući stvarnost i obmanu bez ispričavanja za zločine Elizabeth Holmes."

Consequence: "Film je evolucija Fielderovog stila; traži od svih uključenih da se pogledaju u ogledalo i suoče s razlikom između percepcije i stvarnosti.

Blake Edwards, 1968., SAD, 99 minuta
Uloge: Peter Sellers, Claudine Longet, Natalia Borisova, Jean Carson, Marge Champion, Al Checco, Corinne Cole, Dick Crockett, Frances Davis, Denny Miller, Gavin MacLeod, J. Edward McKinley, Steve Franken

Hrundi V. Bakshi, lik koji je u međuvremenu postao pop-kultuna ikona, nespretni je, ali dobroćudni i naivni indijski glumac koji slučajno uništi skupu scenografiju epskog filma. Bijesni šef studija naređuje da ga se smjesta stavi na crnu listu, no zbog administrativne pogreške, Bakshijevo ime umjesto toga dospijeva na popis uzvanika za ekskluzivnu gala večeru u njegovoj holivudskoj vili. Hrundijevo potpuno nepoznavanje društvenih konvencija visokog, da ne kažemo snobovskog i ispraznog društva, pokreće lavinu katastrofalnih i urnebesnih nezgoda. Večer postupno kulminira u apsolutni kaos koji uključuje pijanog konobara, ljubičasto mladunče slona i kataklizmičnu poplavu sapunice.

„Party“ je jedini zajednički film Blakea Edwardsa i Petera Sellersa izvan njihova kultnog ciklusa o Pink Pantheru. Smatra se jednim od najradikalnijih filmova klasičnog Hollywooda jer je snimljen prema scenariju koji je imao svega pedesetak stranica, ostavljajući do tada neviđen prostor Sellersovoj improvizaciji i pukom slučaju. Također, film je povijesno važan jer je prvi uveo revolucionarni sustav video assist, koji je omogućavao redatelju da odmah na setu pogleda snimljeni materijal na video monitoru.

Stilski, on je posveta nijemoj komediji i vizualnom slapsticku u stilu Jacquesa Tatija i Bustera Keatona. Komika se temelji na situacijama "ribe izvan vode" i postupnom, matematički preciznom građenju kaosa iz naizgled sasvim bezazlenih društvenih neugodnosti. Vizualni stil je jarki odraz psihodeličnih šezdesetih godina, popraćen kultnom lounge jazz glazbom Henryja Mancinija. Iz moderne perspektive, film se redovito analizira i kritizira zbog Sellersovog korištenja brownfacea i stereotipnog prikaza indijskog naglaska.

"Zasigurno jedna od najsmješnijih komedija ikada snimljenih, strukturirana poput filma katastrofe u kojem se jedno obično otmjeno druženje pretvara u veličanstveni trijumf čistog apsurda." – Rotten Tomatoes

"Sellersov Hrundi Bakshi je dirljivo pristojan i simpatičan lik; njegova destrukcija nije zlonamjerna, ona je naprosto nusprodukt sudara nevinosti i holivudske ispraznosti." – Roger Ebert

"Remek-djelo komičnog tajminga i vizualnog jazza u kojem tišina i sitne društvene neugodnosti često govore glasnije od bilo kojeg napisanog dijaloga." – The Hollywood Reporter

Tom Tom i novi prijatelj (Een nieuwe vriend voor Dikkie Dik) Joost van den Bosch, Erik Verkerk, 2024., NIzozemska, 61'

Šarmantni animirani film namijenjen najmlađoj publici, nastao prema kultnim nizozemskim slikovnicama o narančastom mačku Dikkie Diku.

Debeli narančasti mačak uživa u svojim svakodnevnim avanturama u dvorištu sve dok se u susjedstvo ne doseli novi, neobični kućni ljubimac – maleni pas Poof. Tom Tom je ispočetka sumnjičav i ljubomoran na pažnju koju novi susjed dobiva, no kada Poof slučajno izgubi svoju omiljenu igračku i upadne u nevolju, Tom Tom nadvladava svoj ponos. Kroz niz zabavnih nespretnosti i zajedničkih prepreka, njih dvoje uče kako premostiti razlike i postaju nerazdvojni prijatelji.

Film je adaptaciju priča spisateljice Jet Boeke, koja već desetljećima uveseljava djecu diljem Europe. Osvojio je srca publike na brojnim festivalima dječjeg filma.

Prepoznatljiv i jednostavan stil 2D animacije koji vjerno prenosi estetiku originalnih ilustracija iz slikovnica. Film je lišen brze izmjene kadrova i agresivnih vizualnih efekata modernih crtića, čime je savršeno prilagođen tempu i percepciji predškolske djece.

"Pravo osvježenje u eri preglasnih i prebrzih računalnih animacija; ovaj film je poput tople deke i idealan prvi odlazak u kino za najmlađe." – De Volkskrant

"Vizualno prelijep, jednostavan za pratiti i prepun važnih lekcija o dijeljenju i prihvaćanju drugih." – Cineuropa

"Van den Bosch i Verkerk su stvorili malo animirano remek-djelo koje s punim poštovanjem oživljava čaroliju djetinjstva." – Het Parool

James Gray, 2026.,  SAD, Brazil, Italija, 115'
Uloge: Adam Driver, Miles Teller, Scarlett Johansson

Queens, 1986. godine. Irwin je dobrodušan i naivan inženjer kojeg njegov karizmatični i problematični brat, bivši policajac Gary nagovori na unosan, ali sumnjiv posao čišćenja kanala. Gary koristi Irwinove profesionalne vjerodajnice kao paravan za mutne poslove kako bi pokrio vlastite velike dugove. Situacija izmiče kontroli kada postanu opasno upleteni s ruskom mafijom. Nakon što Irwinova djeca posvjedoče zločinu, cijela obitelj postaje meta nemilosrdnog terora, što testira granice bratske odanosti.Film je inspiriran stvarnim sjećanjima iz djetinjstva redatelja Jamesa Graya i susretima njegove obitelji s organiziranim kriminalom u New Yorku osamdesetih. Svjetsku premijeru imao je na Filmskom festivalu u Cannesu 2026. u glavnom natjecateljskom programu. Sniman je na 35mm filmskoj traci uz isključivo korištenje tradicionalne volframove (tungsten) rasvjete kako bi se postigla specifična vizualna toplina, nesavršenost i ugođaj starih obiteljskih fotografija.

"Driver i Teller pružaju nevjerojatno dirljive izvedbe kao braća čiji je odnos slomljen tjeskobom i očajničkim pokušajima da zaštite obitelj." – The Brown Daily Herald

Upravo izvedba Scarlett Johansson kao Hester stoji u emotivnom središtu filma, prizemljujući Grayev kriminalistički zaplet u obiteljski dom."

"Tigar od papira uspješno pakira domaću obiteljsku dramu unutar napetog i pulsirajućeg kriminalističkog narativa."

Andrej Tarkovski, 1986., Švedska / Francuska / Velika Britanija, 145 minuta
Uloge: Erland Josephson, Susan Fleetwood, Allan Edwall, Guðrún S. Gísladóttir, Sven Wollter, Valérie Mairesse, Tommy Kjellqvist, Tintin Anderzon

U povodučetrdesete godišnjice smrti Andreja Tarkovskog gledamo njegov sedmi, posljednji i ujedno testamentarni dugometražni film, dovršen dok je već teško bolovao, pred samu smrti. Film je osvojio Grand Prix na Filmskom festivalu u Cannesu, a smatra se jednim od najmoćnijih duhovnih i metafizičkih umjetničkih djela u povijesti kinematografije, koje redefinira pojam osobne odgovornosti.

Realiziran je u karakterističnom stilu "sporog filma" (slow cinema) s dugim kadrovima, dubokom kontemplativnošću i hipnotičkim ritmom. Sniman u suradnji s kultnim snimateljem Ingmara Bergmana, Svenom Nykvistom, film vizualno briljira upotrebom desaturiranih, gotovo crno-bijelih tonova koji se izmjenjuju s bljeskovima boja. Kulminaciju predstavlja kultna, tehnički iznimno zahtjevna šestominutna sekvenca spaljivanja kuće snimljena u jednom neprekinutom kadru.

Umirovljeni glumac, kazališni kritičar i filozof Aleksandar slavi svoj rođendan u krugu obitelji i prijatelja u izoliranoj kući na švedskom otoku. Idilu iznenada prekida jezivo radijsko priopćenje o izbijanju Trećeg svjetskog rata i neizbježnoj globalnoj nuklearnoj apokalipsi. Suočen s potpunim uništenjem čovječanstva i egzistencijalnim užasom, Aleksandar pada u očaj te sklapa pakt s Bogom: obećava da će žrtvovati apsolutno sve što voli – svoju obitelj i svoj dom, ako se kataklizma zaustavi i svijet vrati u normalu. Nakon mističnog susreta s lokalnom sluškinjom Marijom, za koju se vjeruje da je vještica, Aleksandar se budi u naizgled spašenom svijetu i kreće u radikalno ispunjenje svog obećanja.

"Postoji određena narativna završnica njegove karijere koju ovaj film sažima... vizualno remek-djelo u kojem se boja polako isušuje do samog klimaksa." – Reddit (r/TrueFilm)

"Tragični posljednji film Tarkovskog ostaje zapisan u povijesti kao mračan, zapanjujući i vizualno besprijekoran spomenik ljudskoj vjeri." – The Guardian

"Žrtva nije samo film, već duboka duhovna alegorija i parabola u kojoj se kršćanski koncept samopožrtvovanja prepliće s poganskim misticizmom." – Roger Ebert