PROGRAM KINOTEKE 2023. godina

100 GODINA WARNERA
The Jazz Singer, 1927. Alan Crosland, 88 min.
Scenarij: Alfred A. Cohn, prema kratkoj priči Samsona Raphaelsona, najprije adaptiranoj kao kazališna predstava
Uloge: Al Jolson, May McAvoy, Warner Oland, Eugenie Besserer
   Mladi Jakie Rabinowitz prkosi tradiciji svoje pobožne židovske obitelji pjevajući popularne pjesme u pivnici. Kažnjen od svog oca, kantora, Jakie bježi od kuće. Nekoliko godina kasnije, sada se naziva Jack Robin, postao je talentirani jazz pjevač. Pokušava izgraditi karijeru zabavljača, ali njegove profesionalne ambicije naposljetku dolaze u sukob sa zahtjevima njegovog doma i naslijeđa. (Ovim filmom zauvijek je završilo razdoblje nijemog filma. Bio je velika atrakcija koja je oduševila publiku, te donijela veliku financijsku dobit Warneru. Ostali studiji ostali su zatečeni. Već 1929. godine preko polovice od 20.500 američkih kinematografa prelazi na tonski film, a ta novost biva uskoro prihvaćena i u evropskim glavnim gradovima.)
   Godine 1926. Warnerovo rizično ulaganje od pola milijuna dolara s tvrtkom Western Electric u zvučni sustav Vitaphone donijelo je zaradu od 3,5 milijuna dolara na kino blagajnama s ovim filmom. Bio je to veliki uspjeh, zaslužan za transformaciju Warnera u najpopularniju filmsku tvornicu u Hollywoodu. Komercijalizacija zvuka na filmu i transformacija industrije s nijemih filmova na govorne filmove postala je stvarnost s uspjehom ovog filma. Iako to nije bio prvi Vitaphone („Don Juan“ iz 1926., nijemi film Johna Barrymorea, također je imao sinkroniziranu glazbenu partituru koju je izvela Njujorška filharmonija i zvučne efekte pomoću Vitaphoneovog sustava), bio je to prvi dugometražni holivudski "talkie" film u kojem je govorni dijalog korišten kao dio dramatične radnje. Međutim, to je samo djelomični talkie (25%) sa sinkroniziranim zvukom, vokalnim glazbenim brojevima i pratnjom. Sam Warner, suosnivač studija, umro je u preranoj dobi od 40 godina - jedan dan prije svjetske premijere filma u New Yorku 6. listopada 1927. Jolson je dobio glavnu ulogu nakon što su Eddie Cantor i George Jessel odbili Warnerovu ponudu za naslovnu ulogu. Publika je divlje oduševljena kad je omiljeni američki jazz pjevač i superzvijezda Al Jolson zapjevao. Iako je film proglašen nepodobnim u kategoriji najboljeg filma (smatralo se nepoštenim da se zvučni film natječe s nijemim), Warner Bros. dobio je posebnog Oscara na prvoj ceremoniji dodjele Oscara u svibnju 1929., za produkciju „Pjevača jazza“. Film je prerađen dva puta: „The Jazz Singer“ Michaela Curtiza (1952.) s Dannyjem Thomasom i Peggy Lee, te „The Jazz Singer“ Richarda Fleischera (1980.) s Neil Diamondom u glavnoj ulozi, te  Laurenceom Olivierom kao njegovim ocem.
   Unatoč tomu što su u filmu samo neke scene ozvučene, te premda to nije prvi takav slučaj, u povijesti je ostao zabilježen kao "prvi zvučni film", početak nove tehnološke i umjetničke ere. Ozvučene su uglavnom glazbene točke, s popularnim pjevačem Al Jolsonom u naslovnoj ulozi, a melodramska struktura, natpisi koji uglavnom zamjenjuju dijaloge te stilizirana gluma tipični su za nijemi film. No, publika i novinari bili su oduševljeni, čime je film ključno potaknuo prijelaz na zvučni film, što je studiju Warner Brothers omogućilo dostizanje većih producentskih tvrtki. Film je nagrađen posebnim Oscarom za uvođenje zvučne tehnike. (Nikica Gilić, HFL)
https://www.imdb.com/title/tt0018037/?ref_=nv_sr_srsg_0

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA WARNERA:
The Postman Always Rings Twice, 1946. Tay Garnett, 113 min. US
Scenarij: Harry Ruskin i Niven Busch prema istoimenom romanu Jamesa M. Caina iz 1934.godine
Uloge: Lana Turner, John Garfield, Cecil Kellaway, Hume Cronyn
   Nick Smith, sredovječni vlasnik zalogajnice uz cestu, zapošljava lutalicu Franka Chambersa da radi u njegovom restoranu. Frank brzo započne aferu s Nickovom lijepom mladom ženom Corom i njih dvoje se urote da ubiju Nicka i zaplijene njegovu imovinu. Kad uspiju, lokalni tužitelj Kyle Sackett postaje sumnjičav, ali ne može izgraditi čvrst slučaj. Međutim, par ubrzo shvaća da nijedno zlodjelo nikada ne prolazi nekažnjeno.
   Treća ekranizacija romana, ali prva pod originalnim naslovom romana i prva na engleskom jeziku. Prethodno je roman snimljen kao „Le Dernier Tournant“ u Francuskoj 1939. i kao „Ossessione“ u Italiji 1943. godine. Danas možda najpoznatija verzija je ona Boba Rafelsona iz 1981., s Jackom Nicholsonom i Jessicom Lange u glavnim ulogama, a ekranizacija Taya Garnetta iz 1946. opravdano se drži jednim od klasičnih ostvarenja film noira. Lana Turner često je napominjala da joj je ovo omiljena uloga. Sam autor romana, James M. Cain je smatrao da je ona savršen izbor za Coru i bio je toliko impresioniran njezinom izvedbom da joj je poklonio primjerak romana u kožnom uvezu s natpisom "Za moju dragu Lanu, hvala ti na izvedbi koja je bolja nego što sam očekivao ." Kad ga je novinar upitao protivi li se onome što je Hollywood učinio njegovom romanu, Cain je odgovorio: “Nisu ništa učinili mojoj knjizi. Tamo je gore na polici.“
   Majstorski tečaj film noira. (Jennie Kermode / Eye for Film)
   Garfield sa stilom odražava život grubog i zbunjenog mladog skitnice koji besciljno posrće u kobnu zamku. Gospođica Turner nevjerojatno je učinkovita kao nesigurna plavuša koja ima jadnu ambiciju da 'bude netko' i jasnu predodžbu da to može ostvariti kroz zločin. Cecil Kellaway je previše ugodan kao sredovječni suprug gospođice Turner. A Hume Cronyn je lukav, oštar i ljigav kao beskrupulozni kazneni odvjetnik. Uglavnom, gluma bolja od režije (Bosley Crowther / The New York Times)
   To je možda njezino najbolje djelo - iz opusa koji uključuje vrlo malo istinski zvjezdanih izvedbi. Bila je zvijezda, a ne nužno glumica, i zbog toga dio njezinog rada ne podnosi test vremena. Najviše je pamtimo po nizu filmova poput „Peyton Place“ i „Madame X“ koji su se bavili njezinim osobnim tragedijama, ali „Poštar…“, koji je prethodio svemu tome, zadivljujući je — okrutno, očajno i oštro pero Jamesa Caina koje ozbiljno testira Lanine vještine. Ali ona uspijeva i od prvog pogleda na nju - na vratima u svojim bijelim salonkama, dok kamera putuje uz njezine preplanule noge - ona postaje lik tako zamamno lijep i podmuklo zao da je publika prikovana za sjedalo.  (Stephen MacMillan Moser / Austin Chronicle)
   https://www.imdb.com/title/tt0038854/?ref_=nv_sr_srsg_0

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film ima i tri nominacije za Oscara.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Grand Hotel, 1932. Edmund Goulding, 112 min. US
Scenarij: Vicki Baum prema kazališnoj predstavi „Drake“ Williama Absaloma Drakea (pisanoj prema romanu Vicki Baum „Menschen im Hotel“
Uloge: Greta Garbo, John Barrymore, Joan Crawford
   Najraskošniji i najskuplji berlinski hotel je mjesto koje dr. Otternschlag opisuje kao dosadno jer ljudi dolaze, odlaze, a ništa se ne događa. No doktor je obično pijan pa ne primijećuje da je barun von Geigern bez novaca te pokušava ukrasti bisere od ekscentrične plesačice Grusinske. No na kraju joj ukrade srce. Barun se sprijatelji s Kringeleinom, slabašnim računovođom koji je saznao kako umire te je posljednje dane život odlučio provesti u luksuzu.
   Oscarom nagrađen film Edmunda Gouldinga jedini je u povijesti Oscara osvojio nagradu za najbolji film bez ijedne druge nominacije osim te.
   Greta Garbo u ulozi usamljene balerine Grusinske zauvijek će biti zapamćena po poznatoj rečenici: "Želim biti sama, ja samo želim biti sama".
  Drama se odvija brzinom koja nikada ne gubi smisao, čak i tijekom ekstremne duljine od gotovo dva sata, a kroz sve se provlači zadivljujući obrazac neočekivane komedije, uvijek svježe i uvijek pažljive. (Alfred Rushford, Variety)
   „Hotel“ je izdržao zahvaljujući svojoj jednostavnosti, a ni moć zvijezda ne blijedi. Ovo je komadić starog Hollywooda zavijek zarobljenog na filmu. (Blake Goble, The Michigan Daily, 2009.)
https://www.imdb.com/title/tt0022958/?ref_=nv_sr_srsg_0

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Se7en, 1995. David Fincher, 127 min.
Scenarij: Andrew Kevin Walker
Uloge: Brad Pitt, Morgan Freeman, Gwyneth Paltrow, John C. McGinley, R. Lee Ermey, Kevin Spacey
   Jedan od najboljih trilera 90-ih, te jedan od najboljih filmova ikad o nekom serijskom ubojici
Priča prati dvojicu detektiva - iskusnog koji se sprema u mirovinu i novajliju, njegovu moguću zamjenu - koji zajednički istražuju seriju ritualnih ubojstava inspiriranih sa Sedam smrtnih grijeha.
   Scenarist Andrew Kevin Walker završio je filmski program na javnom sveučilištu u Pennsylvaniji, no nekoliko godina kasnije nije bio ni blizu filmskoj industriji nego je jedva sastavljao kraj s krajem radeći u CD shopu u New Yorku. Bio je toliko depresivan da je napisao mračnu priču o lovu na ubojicu koji koristi sedam smrtnih grijeha kao inspiraciju za zločine. A kad je bio gotov, bio je toliko zadovoljan napisanim da je poslao scenarij profesionalnom piscu Davidu Koeppu nakon čega je uslijedio telefonski poziv u kojem ga je Koepp obavijestio da je spreman scenarij poslati agentu, koji je pak pronašao kupca u New Line Cinema. Ostalo je povijest.
   Što se dogodilo? Zlo je pobijedilo? Stari kliše je pao u vodu? Nije se vrijedno boriti? Upravo suprotno. A to shvaćamo i mi i Morgan Freeman i Brad Pitt. Poruka filma? Ima ih mnogo, ali ona koja visi iznad svih odgovorena je u posljednjoj rečenici filma. “Svijet nije lijepo mjesto, ali se za njega vrijedi boriti.” (Stavko Kljun, popcorn.hr)
   Sviđa mi se Fincherova ideja snimanja u ulicama New Yorka u kojem glavnu sporednu ulogu ima kisa koja savrseno nadopunjuje napetost u ovom zastrasujucem mracnom trileru.Kraj filma ne treba ni spominjat jedan od neponovljivih. (cupac, filmski.net)
   Kada je film zavšio ostao sam bez teksta zabuljen u televizor.Ovaj film vas doslovno ostavlja bez teksta.(mr blue, filmski.net)
   I, kao svako rasno remek-djelo, kao svaki film koji postane nešto vrlo osobno i dragocjeno, svakim je gledanjem sve bolji. Sve bogatiji. A ovaj turobni, do zadnjeg kadra i do zadnje rečenice mračan, depresivan triler uistinu je bogatstvo. Ultimativni triler iz jednostavnog razloga što taj žanr ne može dalje od ovoga, nema kamo. Ono što je Demme s "Jaganjcima" tek načeo, novovjeki filmski genijalac David Fincher izbrusio je do savršenstva. (John Doe, filmski.net)
   Najveća je vrijednost filma svakako Morgan Freeman, dobri duh suvremenog Hollywooda, koji je u stanju samom svojom pojavom izvući iz kaljuže i najgore celuloidno smeće. (Dragan Antulov, purger.com)
   Film pripada Freemanu i njegovom tihom, pažljivo detaljiziranom portretu izmučenog starijeg čovjeka koji uči da se ne predaje bez borbe. (Sheila Johnston, The Independent)
   “Sedam” je film koji svom silinom, žestoko i beskompromisno udara u glavu gledatelja. Film koji ne uljepšava stvari, šokira cijelim svojim trajanjem. Težak i mračan, s izvrsnim glumačkim ostvarenjima “Sedam” je jedan od najboljih trilera u povijesti “sedme umjetnosti”. (Tihomir Polančec, goodtalking.hr)
   Sama konstrukcija scenarija, ubojice koji bira i sakati svoje žrtve prema uzoru na sedam smrtnih grijeha, zaista je intelektualno i psihološki fenomenalna. Kada u filmu ima toliko krvi, umne bolesti i prljavštine a film ipak ne pređe granicu i uvrsti se u prenaglašeni američki horror, postaje obavezno štivo za sve fanove dobrog filma. (Bojan Gačić, kakavfilm.com)
   "Sedam" je mračan, težak, atmosferičan jedno riječju užasavajuć triler koji nije namijenjen osjetljivijoj publici. "Sedam" je ujedno i vrh filmskog stvaralaštva devedesetih, jedan od najboljih primjera svog žanra u kinematografskoj povijesti i školski primjer vrhunskog kriminalističkog trilera. Serijski ubojice, poput svih ostalih motiva koji normalnom čovjeku unose jezu u kosti, česta su filmska tema i plodno tlo za rađanje vrhunskih priča, a David Fincher je tu temu vrhunski obradio. (Ivica Perinović, e-zadar)
https://www.imdb.com/title/tt0114369/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

SANREMO
Sanremo, 2020. Miroslav Mandić, 90 min. (Slovenski kandidat za Oscara) SI
Scenarij: Miroslav Mandić
Glazba: Darko Rundek
Uloge: Sandi Pavlin, Silva Čušin, Boris Cavazza, Doroteja Nadrah, Mojca Funkl
   Živeći u istom domu za starije i nemoćne, Bruno i Duša uživaju u društvu, a ponekad se svađaju kao parovi. No, njihovi zajednički trenuci ubrzo se zaborave - svaki njihov susret čini se kao prvi. Kada je sam, Brunova prošlost ponovno ispliva na površinu, zbog čega žudi za svojom ženom i psom, kojih zapravo više nema. Sadašnji odnos dočarava pjesma 'Non ho l'età' (Gigliola Cinquetti, Sanremo 1964.), jedina uspomena koju Duša i Bruno dijele.
   Ukratko, „Sanremo“ je potpuno, iskreno iskustvo gledanja. (Marko Stojiljković / Cineuropa.org)
   S pažnjom Mandić svom središnjem paru daje dostojanstvo koje je vrijedno divljenja. (Manuel Betancourt / Variety)
   Svojim poetičnim filmskim jezikom "Sanremo" je dojmljiva drama o ljubavi i vremenu. Ono čega se sjećamo, a čega ne. Kontemplacija koja ti se ušulja u dušu. (Liisi Rohumäe / poff.ee)
   „Sanremo“ je vrsta filma koja živi s vama tjednima, čak i mjesecima, nakon što ga pogledate. (Međunarodni filmski festival u Calgaryju)
   „Poetska refleksija filma govori o starosti i bolestima koje ona donosi s poštovanjem, strpljenjem, osjetljivošću i toplinom", napisao je slovenski žiri u objašnjenju kandidature za Oscara.
https://www.imdb.com/title/tt11114992/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
The Life of Emile Zola, 1937. William Dieterle, 116 min. US
Scenarij: Heinz Herald, Geza Herczeg, Norman Reilly Raine na temelju romana „Zola i njegovo vrijeme“ Matthewa Josephsona
Uloge: Paul Muni, Gloria Holden, Gale Sondergaard, Joseph Schildkraut
   Nakon dosta godina Emile Zola postiže uspjeh pišući o neugodnoj strani Pariza. Međutim, Zolina samodopadnost je poljuljana kada je židovski časnik Alfred Dreyfus  zatvoren pod optužbom da je špijun. Shvaćajući da je Dreyfus nevina žrtva antisemitizma, Zola hrabro piše novinski članak u kojem razotkriva istinu…
   Biografski film iz 1937. o francuskom piscu Émileu Zoli iz 19. stoljeća. Premijerno je prikazan u kinu Carthay Circle u Los Angelesu te je bio veliki kritički i financijski uspjeh. Suvremene kritike svrstavaju ga u najveći biografski film snimljen do tada. Proizveden tijekom Velike depresije i nakon što je nacistička stranka preuzela vlast u Njemačkoj, film nije istražio ključno pitanje antisemitske nepravde u Francuskoj u kasnom 19. stoljeću, kada se Zola uključio u aferu Dreyfus i radio na oslobađanju časnika. Neke nedavne studije označile su film kao tipičan primjer bojažljivosti Hollywooda u to vrijeme: antisemitizam nije uopće spomenut u filmu, kao ni riječ "Židov“.
   Na 10. dodjeli Oscara , film je dobio deset nominacija (i time postao prvi film u povijesti Oscara koji je postigao dvoznamenkasti broj nominacija) i osvojio tri nagrade, među kojima je i ona za najbolji film.
   Bogat, dostojanstven, pošten i snažan, to je ujedno najbolji povijesni film ikada snimljen i najbolja filmska biografija. Portret Zole u izvedbi Paula Munija je, bez sumnje, najbolja stvar koju je napravio. (Frank S. Nugent / The New York Times)
   Dostojanstvena, snažna i na trenutke potresna povijesna drama, briljantno režirana i izvanredno glumljena od strane Paula Munija, kao Zole, velikog francuskog pisca. (Harrison's Reports)
   "Zola" je ozbiljna, pažljivo konstruirana, detaljno producirana biografija. Osim toga, oslikava razdoblje u bojama koje su istovremeno tmurne i sjajne. (Mildred Martin /  Philadelphia Inquirer)
   „Život Emilea Zole“ oživljava um i duh i podiže kinematografiju na najviši vrh. To je pravo umjetničko djelo. (Ada Hanifin / San Francisco Examiner)
   Čini se da je ovo više od filma, koliko god bila veličanstvena njegova tehnička izvedba. To je živi dokument velike duše, sa svim njegovim sitnim ljudskim manama, i razdobljem francuske politike i društvenog života koje je zahvatio. (Edgar Hay / Miami Herald)
https://www.imdb.com/title/tt0029146/?ref_=nv_sr_srsg_0

   Radi velikog interesa vraćamo program Revije UMAS 2022. Među 10 kratkih filmova ukupnog trajanja od 72 minute izdvajamo filmove Incubus (Tomislav Miletić Rottoloni) koji je osvojio glavnu nagradu žirija Revije UMAS 2022 te Priroda i društvo (Julio Juraga), koji je na Reviji osvojio nagradu publike

Sjena (Marija Mratinić / 6min)
Konzerva (Josip Maleš / 6min)
Muke (Ema Carević / 3 min)
Dunbar (Titouan Vieillard / 12 min)
Mojmir (Deni Marinović / 8 min)
Klinka (Lora Cukrov / 6 min)
Incubus (Tomislav Miletić Rottoloni / 9 min)
Igračka (Lucija Vrkić / 3 min)
Priroda i društvo (Julio Juraga / 10 min)
Etos (Sara Todorović / 9 min)

   U ponedjeljak 28. studenog 2022., pred prepunom Kinotekom održana je Revija UMAS 2022.Dodijeljene su dvije nagrade, Nagrada stručnog žirija i Nagrada publike. Stručni žiri djelovao je u sastavu: umjetnički direktor Kino Mediterana i Festivala mediteranskog filma Split Alen Munitić, naš poznati filmski kritičar i višestruki član žirija filmskih festivala Miro Nikolić i naša bivša studentica Lucija Bosančić, koja je s filmom "Jugo", osvojila nagradu publike Revije UMAS 2020. 

   Nagradu stručnog žirija osvojio je film "Incubus" Tomislava Miletića Rottolonija; Nagradu publike, koja je glasala neposredno nakon projekcija osvojio je film "Priroda i društvo" Julia Jurage.".

100 GODINA WARNERA:
Round Midnight, 1986. Bertrand Tavernier, 133 min. FR/US
Scenarij: David Rayfiel, Bertrand Tavernier i Colo Tavernier prema romanu „Ples nevjernika“ Francisa Paudrasa
Uloge: Dexter Gordon, François Cluzet, Sandra Reaves-Phillips, Lonette McKee, Christine Pascal, Herbie Hancock, John Berry, Martin Scorsese
   U New Yorku 1950-ih, Dale Turner je svirač saksofona koji se jedva snalazi sviranjem u lokalnim jazz klubovima, istovremeno se „boreći“ s alkoholom. Nakon razgovora s kolegom glazbenikom, Dale odlučuje otputovati u Pariz, zarađujući za život svirajući u jazz klubu …
   Lik glavnog protagonista, Dalea Turnera, temelji se na spoju stvarnih jazz legendi Lestera Younga (tenor saksofon) i Buda Powella (klavir). Iako je film fikcionaliziran, izvučen je izravno iz memoara/biografije „Ples nevjernika“ koju je napisao francuski pisac Francis Paudras, koji se sprijateljio s Powellom tijekom njegovih pariških iseljeničkih dana i na kojem se temelji glavni lik. Film je sjetan portret pariške jazz scene 1950-ih.
   Briljantno oživljena (pariška) scena sjajnom izvedbom Dextera Gordona, „Round Midnight“ je rijetka jazz drama koja odgovara snazi glazbe. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Vrhunski osmišljena glazbena drama u kojoj redatelj Bertrand Tavernier odaje dirljivu počast velikim crnim glazbenicima koji su živjeli i nastupali u Parizu kasnih 1950-ih. (Variety)
   Nijedan glumac ne bi mogao učiniti ono što veliki saksofonist Dexter Gordon čini u 'Round Midnight'. (Janet Maslin / New York Times)
   „Round Midnight“ uspijeva kao spoj jazza i njegovih izmučenih začetnika zahvaljujući nadahnutom odabiru glumaca i improvizacijskim vještinama bebop glazbenika Dextera Gordona. (Nicholas Bell / IONCINEMA.com)
   Prekrasna, nekonvencionalna počast be-bopu. (Dennis Schwartz / Movie Reviews)
 https://www.imdb.com/title/tt0090557/?ref_=nm_knf_t_4

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

Garbura, 2022. Josip Žuvan, 113 min. HR
Scenarij: Josip Žuvan
Uloge: Franko Floigl, Mauro Ercegović Gracin, Ljubomir Bandović, Marija Škaričić, Ivana Roščić, Asja Jovanović, Zdenko Jelčić
   Dvanaestogodišnjaci Nikola i Antonio najbolji su prijatelji koji žive u susjednim kućama. Zabavljaju se paljenjem karabita, a svoje eskapade snimaju i objavljuju na Youtubeu, nadajući se milijunskim pregledima. Njihove su obitelji već godinama zavađene i protive se njihovom prijateljstvu. Kada dođe vrijeme blagdana, svađa između obitelji će eskalirati i preliti se u odnos dvojice prijatelja.
   Ova drama o odrastanju premijerno je prikazana na prestižnom festivalu u San Sebastiánu te je pritom i zatvorila natjecateljski program Novi redatelji. Višeminutni aplauz, reakcije i komentari publike bili su i više nego odlični jer su se svi očito uspjeli povezati s filmom i nisu se ‘izgubili u prijevodu’.
   Razlog zašto sam snimio „Garburu“ je želja da prikažem djecu iz drugačijeg kuta – u hrvatskom filmu su ona dosad prikazivana kroz naočale odraslih; uvijek su bila jako nevina, a zapravo mi smo kao klinci bili potpuno drugačiji. Mislim da je „Garbura“ zapravo oda dječjem vandalizmu, ali ne vandalizmu koji je društveno problematičan. Mi smo kao djeca tijekom Božića imali samo jedan cilj – kako nešto raznijeti i kako da to izgleda čim bolje. (redatelj Josip Žuvan)
   „Garbura“ je film i o preživljavanju odraslih u surovom okruženju malenog mjesta i buntu unutar nametnutih konzervativnih normi koje takva sredina nameće. „Garbura“ je humorna drama i film u kojem će svi prepoznati svoju obitelj, rodbinu, susjede. (redatelj Josip Žuvan)
   Žuvan je napravio kvalitetan posao postavivši priču u procijepu između tradicionalnog/patrijarhalnog i modernog života u autentičnom ruralnom zaleđu dalmatinskoga grada. (Marko Njegić, SD)
   „Garbura“ je film koji će vas nasmijati, držati napetima poput izgaranja karabita, tj. garbure, i dati vam djelić slike onoga što ste možda nekada mogli i sami posvjedočiti, a to daje onu veću vrijednost filmu – osjećaj nostalgije i stvarnosti. (Mirko Nađ / kinofilm.hr)
https://www.imdb.com/title/tt21973086/?ref_=nv_sr_srsg_0

Der Passfalscher / The Forger, 2022. Maggie Peren, 116 min. DE
Scenarij: Maggie Peren
Uloge: Louis Hofmann, Jonathan Berlin, Luna Wedler
   U svojim ranim dvadesetima, Cioma Schönhaus želi otkriti život, ali ima nesreću zbog toga što živi kao Židov u Berlinu 40-ih godina. Budući se najbolja skrovišta nalaze tamo gdje se odvija i najviše pretraga, Ciomi se odluči skrivati u javnosti kako bi izbjegao deportaciju. Ubacuje se u noćni život grada, koristeći identitet marinca kojeg je sam stvorio. Tijekom dana krivotvori iskaznice koristeći kist, nešto tinte i svoju mirnu ruku te na taj način spašava mnoge živote. Njegov talent ga sve više dovodi u opasnost te u jednom trenutku za njega više nema sigurnog mjesta. Dok svi oko njega padaju u kandže Nacista, on će morati riskirati bijeg u posljednji trenutak kako bi pobjegao iz grada, ali i od svog lažnog identiteta; u džepu ima posljednju krivotvorenu iskaznicu na kojoj je, ovaj put, njegovo pravo ime.
   Temeljeno na istinitoj priči, redateljica i scenaristica Maggie Peren vjeruje u snagu filma i njegove poruke. Posebno se ističe uspješna glumačka postava s mladim glumcima Lunom Wedler, Jonathanom Berlinom i Louisom Hofmannom. Potonji je u ranijim djelima uspio uvjerljivo dočarati onu mješavinu kolebljive hrabrosti, nevinosti, pa i čistoće čak i u najmračnijim vremenima, što je nesumnjivo i ključ opstanka 21-godišnjeg krivotvoritelja kojega ovdje portretira. (Berlinale Press)
   Mislim da su se ljudi tako ponašali da bi preživjeli. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
  „Krivotvoritelj“ na trenutke izgleda kao luda priča. Možda zbog razigranog soundtracka ili zbog glavnog lika, ali prilično je neobičan za film koji se bavi Drugim svjetskim ratom. „Već sam bila uključena u film o Drugom svjetskom ratu – Napola: Elite für den Führer, 2004. -za koji sam napisala scenarij, i nisam se htjela vraćati u to vrijeme. Ali onda sam pročitala Ciominu knjigu. Bio je i ogroman članak u New York Timesu o njegovoj priči, zainteresirao se i Hollywood, ali mislim da im je bilo teško razumjeti tadašnji svakodnevni život u Njemačkoj. Nitko zapravo ne snima filmove o tome i smatrala sam da bi bilo dobro da ljudi vide kako je to zapravo bilo, pokušavati preživjeti tada. Cioma više nije živ, ali je bio tako divna osoba. (scenaristica i redateljica Maggie Peren)
https://www.imdb.com/title/tt15403362/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

Armageddon Time, 2022. James Gray, 114 min. US
Scenarij: James Gray
Uloge: Anne Hathaway, Jeremy Strong, Banks Repeta, Jaylin Webb, Anthony Hopkins, Jessica Chastain
   „Vrijeme Armageddona“ je priča o odrastanju, o snazi obitelji i generacijskoj potrazi za američkim snom.
   Paul Graff je buntovni mladi dječak židovsko-američke obitelji kojemu su glavna zabava nestašluci s prijateljem. Njegov najbolji prijatelj Johnny je Afroamerikanac te zbog njihovih smicalica ponekad upada u veće nevolje nego Paul. Unatoč svemu, njihove su glavne brige hoće li se vidjeti s prijateljima i hoće li upasti u nevolje zbog svojih nestašluka.
   Ovaj film od nas ne zahtijeva da se usredotočimo na samo jedan događaj ili radnju, već cjelokupnu kompleksnu životnu situaciju koja oblikuje mladog dječaka u osamdesetima u Queensu, u New Yorku. Ovim filmom redatelj i scenarist James Gray istražuje imigrantsko iskustvo u SAD-u, a nakon ovogodišnjeg prikazivanja u Cannesu dobio je 7-minutne ovacije. Pomalo autobiografska Grayeva priča i, iako vuče paralele s Belfastom (2021.), ovaj film je manje šarmantno i nostalgično viđenje prošlosti, više realan prikaz odrastanja.
   Scenarist i redatelj James Gray kopa po vlastitoj prošlosti s dobro odglumljenom dramom. Osvježavajuće, bez nostalgije. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   „Vrijeme Armagedona“ je rijedak slučaj u kojem gorčina nadjača slatkoću, a pravo prosvjetljenje dolazi odbacivanjem nostalgije na svakom koraku. (Scott Tobias / The Reveal)
   Grayev najnoviji film, „Vrijeme Armagedona“, djelo je s nedostatkom. Ali, vidimo redatelja u njegovoj najranjivijoj situaciji, dok okreće kameru natrag na sebe i pita se: od svih putova koji su me doveli ovamo, koliko ih je isklesano mojom vlastitom privilegijom? (Clarisse Loughrey / Independent)
   Prava hrana dolazi iz nepokolebljive iskrenosti, poslužene sa suosjećanjem i malo tuge. U tom smislu, „Vrijeme Armagedona“ je pun obrok. (Max Weiss / Baltimore Magazine)
https://www.imdb.com/title/tt10343028/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA WARNERA:
Mrs. Miniver, 1942. William Wyler, 134 min. US
Scenarij: Arthur Wimperis, George Froeschel, James Hilton i Claudine West na temelju romana „Gospođa Miniver“ Jana Struthera
Uloge: Greer Garson, Walter Pidgeon, Teresa Wright, Dama May Whitty, Reginald Owen
   Dirljiva drama o engleskoj obitelji srednje klase koja se uči nositi s ratom, ispričana u nizu dramatičnih vinjeta.
   „Gospođa Miniver“ pokazuje kako je Drugi svjetski rat utjecao na život skromne britanske kućanice u ruralnoj Engleskoj. Bio je kritički i komercijalni uspjeh, postavši film s najvećom zaradom 1942. i osvojivši šest Oscara , uključujući najbolji film, najboljeg redatelja, najbolju glumicu (Garson) i najbolju sporednu glumicu (Teresa Wright). Bio je to prvi film o Drugom svjetskom ratu koji je osvojio nagradu za najbolji film.
   Vrlo engleska priča o domaćoj snazi i izdržljivosti, o suzdržanosti i upornosti srednje klase, simptomatično smještena oko katastrofe u Dunkerqueu gdje su sve te kvalitete smatrane najizraženijim. Ovo je čisti proizvod Hollywooda, ali za englesku generaciju koja ga je prva gledala, film će dugo ostati najvjerniji prikaz nacionalnog sjećanja tog vremena. (Povjesničar Tony Judt)
   Pretjerano sentimentalan komad propagande, „Gospođa Miniver“ ipak uspijeva, uglavnom zahvaljujući izvedbi Greer Garson. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Odabir glume Greer Garson kao gospođe Miniver obilježen je delikatnim naglascima, inteligentno postavljenim. Koliko god gospođa Miniver bila bistra i hrabra, postoje trenuci kada su tjeskoba i bol očigledni u spokojnim i mirnim očima. (TC Kemp / Birmingham Post)
   Inspirativna počast hrabrosti naših žena u uvjetima totalnog rata. (Reg Whitley / Daily Mirror)
https://www.imdb.com/title/tt0035093/?ref_=nv_sr_srsg_0

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
The Shawshank Redemption, 1994. Frank Darabont, 142 min. US
Scenarij: Frank Darabont (prema priči „Rita Hayworth i iskupljenje u Shawshanku“ Stephena Kinga)
Uloge: Tim Robbins, Morgan Freeman, Bob Gunton, William Sadler, Clancy Brow
    U fokusu je zatvorska priča Andyja Dufresnea, bivšeg bankara, nakon što je osuđen za ubojstvo supruge i njezina ljubavnika. U konačnici je ovo dojmljiva storija o prijateljstvu, pravdi, slobodi i nadi koja se ne slama čak niti u uvjetima nesnošljivima za život.
   „Iskupljenje u Shawshanku“ jedan je od najomiljenijih filmova svih vremena: na najpopularnijem i najvećem internetskom filmskom sajtu, Imdb-u, dugi niz godina bio je najbolje ocijenjen film s nevjerojatnom prosječnom ocjenom 9,3 dobivenom od preko dva i pol milijuna glasača (55 % dalo mu je najveću ocjenu, 10.). Još uvijek je na prvom mjestu, drugi je „Kum“, treći „Vitez tame“.
   Najbolji film svih vremena? Nije ni naj-film 90-ih niti 1994., ali klasik jest. (Marko Njegić, SD)
   Snimateljsko remek-djelo jednog od najiskrenijih filmskih postignuća koja se odnose na žalosnu sudbinu osoba unutar zatvorenih institucija. (David Gašo, ziher.hr)
   „Iskupljenje u Shawshanku“ ima sve što zahtijeva jedan ziheraški film: relativno atraktivnu temu, dobar predložak, izvrsne glumce i dobru karakterizaciju likova, mada ponekad suviše konvencionalnu (dobri i loši zatvorenici, demonski i pokvareni čuvari). Stoga solidan komercijalni utržak i sedam nominacija za Oscara uopće ne čudi. Ono što čudi jest činjenica da je anketa na Internetu ovaj film proglasila najboljim filmom ikada snimljenim. Bez obzira na nesumnjive kvalitete pojedinih elemenata (pogotovo vječno pouzdanog Morgana Freemana), film se kao cjelina ne izdvaja od prosjeka. Posjeduje jednu zanimljivu, toplu ljudsku priču, ali njoj nedostaje realistička katarza, odnosno do nje dolazi suviše naglo da bi bila uvjerljiva. Zbog toga se, bez obzira na sav vizualni trud, završnica doima napravljenom po principu deus ex machina, što je sve samo ne recept za snažno umjetničko djelo. Stoga će „Iskupljenje u Shawshanku“ biti upamćeno kao korektan školski primjer filmskog zanata i ništa više. (Dragan Antulov, purger.com)
   "Iskupljenje u Shawshanku" stvara toplinu u našim osjećajima jer nas čini članom obitelji. Mnogi filmovi nude nam zamjenska iskustva i brze, površne emocije. "Shawshank" usporava i gleda se. Koristi pripovjedačev miran, pozoran glas kako bi nas uključio u priču o muškarcima koji su formirali zajednicu iza rešetaka. Dublji je od većine filmova; o kontinuitetu u životu, utemeljenom na prijateljstvu i nadi. (Roger Ebert)
   Prisutnost Morgana Freeman na ekranu, bez napora, daje „Shawshanku“ nešto najbliže vjerodostojnosti koju može postići. (Kenneth Turan / Los Angeles Times)
   Impresivan redateljski prvijenac koji priča nježnu priču s iznenađujućom količinom brige pune ljubavi.(Janet Maslin / New York Times)
   I, mala anegdota: Navodno je Frank Darabont 1984. platio Stephenu Kingu 5651 dolar za prava na ekranizaciju (tko zna kako su došli do te cifre), ali King taj ček nikada nije unovčio nego uokvirio. Bili su si dobri prijatelji pa mu ga je King nakon nekoliko godina čak i poslao nazad, s posvetom: "Ovo ti je u slučaju da ti nekad zatreba novac za jamčevinu. S ljubavlju, Steve." (U intervjuu iz 2016., King je rekao da mu je „Iskupljenje u Shawshanku“ omiljena adaptacija nekog njegova djela, uz „Stand by Me“)
   „Iskupljenje u Shawshanku“ jedan je od (rijetkih) filmova koji svoju popularnost i uspjeh duguje videu. Naime, te godine u kinima je bila žestoka konkurencija (npr. pojavili su se „Pulp Fiction“, “Forrest Gump”, “Lion King”, “True Lies”…), tako da je „Iskupljenje u Shawshanku“ prošlo ispod radara, ali zato je pun uspjeh i popularnost postigao na videu: jedan je od najiznajmljivanih filmova te godine. Pozitivne preporuke i ponovna gledanja od strane kupaca, te to što su ga dobro prihvatili i muški i ženski gledatelji, smatrali su se ključnim za uspjeh filma u najmu.
https://www.imdb.com/title/tt0111161/?ref_=nv_sr_srsg_0

Leonora Addio, 2022. Paolo Taviani, 90 min. IT
Scenarij: Paolo Taviani
Uloge: Fabrizio Ferracane, Matteo Pittiruti, Dania Marino
   Dobitnik (novinarske) nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu kojeg je napisao i režirao jedan od najvećih talijanskih redatelja modernog doba,  Paolo Taviani.
   90-godišnji Paolo Taviani snimio je film koji se – jednim dijelom - zbiva 1947. i prati bizaran ritual: pepeo pisca Luigija Pirandella deset se godina nakon njegove smrti preseljava iz raskošnog rimskog mauzoleja koji mu je priredio Mussolini u piščev zavičaj - Siciliju.
   Luigi Pirandello je umro ostavivši precizna uputstva: bez sahrane ili proslave. Ipak, organizirane su tri sahrane različitih političkih predznaka, a film „Leonora Addio“ prati uzbudljivo putovanje njegovog pepela od Rima do Agrigenta na Siciliji. Na kraju, Pirandellov pepeo je rasut sa stijene na obali Sicilijanskog tjesnaca formirajući oblik čavla, što je ujedno i naslov piščeve posljednje kratke priče koju je napisao nekoliko dana prije svoje smrti 1936. godine. Radi se o prvom filmu koji je mlađi od braće Taviani, Paolo, snimio nakon smrti brata mu Vittoria 2018. godine. Film je podijeljen u dva dijela, drugi od kojeg je adaptacija autorove priče „Čavao“ čija se radnja odvija u Americi, točnije u New Yorku, u četvrti Brooklyn.
   Čudna i zavodljiva zanimljivost koja prikazuje umjetnika koji s tugom i nostalgijom, ali i otpornim duhom zaokružuje sedmo desetljeće svoje karijere. (David Rooney / Hollywood Reporter)
   Taviani ponovno prikazuje lakoću dodira starog majstora u nečemu što je hommage Luigiju Pirandellu, njegovoj vlastitoj mladosti, njegovoj zemlji i njezinom filmu. (Vladan Petkovic / Cineuropa)
   Poetsko razmišljanje o životu, povijesti, sudbini i smrti - iznad svega, smrti - ovaj film djeluje kao da je zamišljen kao oproštajna poruka. Ipak, pokazuje toliko invencije da se nadate da bi mogao potaknuti solo karijeru, koliko god kratku, za ovog maestra veterana. (Jonathan Romney / Screendaily)
https://www.imdb.com/title/tt13107800/?ref_=fn_al_tt_1

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

Avec Amour et Acharnement, 2022. Claire Denis, 116 min. FR
Scenarij: Claire Denis prema romanu Christine Angot
Uloge: Juliette Binoche, Vincent Lindon, Gregoire Colin
   Dobitnik nagrade Srebrni medvjed (najbolja režija) na filmskom festivalu u Berlinu! Romantični triler “Obje strane oštrice” priča je o ljubavnom trokutu, o ženi uhvaćenoj između dvojice muškaraca čiji život odlazi van kontrole.
   Sarah i Jean zaljubljeni su jedno u drugo. Zajedno žive već nekoliko godina. Njihova ih ljubav usrećuje, jaka je. Postoji uzajamno povjerenje te žudnja koja nikad ne jenjava. No jednoga jutra, možda i sudbinski, Sarah susreće Francoisa koji ju je i upoznao s Jeanom. A ona je tada bez oklijevanja ostavila Francoisa upravo zbog Jeana…
   Bilo je to epsko, magično snimanje puno burnih trenutaka. Znam to jer je Juliette rekla u jednom intervjuu da je bilo komplicirano za nju. (Vincent Lindon)
   Uvodna scena jedna je od najboljih koje ćete ove godine vidjeti na velikom platnu. Uz uzvišenu glazbu Tindersticksa, par se mazi u tirkiznoj vodi. Njihova ljubav proždire film. Izvorna sreća prožet će cijeli film bez potrebe da joj se vraćamo: Sara i Jean bi se i dalje voljeli da nije bilo Françoisa… (Yannick Vely  / www.parismatch.com)
   Vapaji tijela koji se razilaze s vapajima srca, put kojim loše ugašene vatre prošlosti dolaze da zapale sadašnjost i osude svu budućnost… Film niti u jednom trenutku ne zatvara svoje likove u arhetipove, dobrovoljno ostavlja svima sjenu i crta bračni triler čija gluha atmosfera pronalazi savršen odjek u ukletom soundtracku Tindersticksa. (Thierry Chez / www.premiere.fr)
   Claire Denis preispituje ljubavni trokut i potpisuje lijep, oštar i bolan film. (Adrien Gombeaud / www.lesechos.fr)
   Claire Denis dekonstruira kodove i konvencije ljubavne drame birajući psihološke i tjelesne osjećaje radije nego objašnjenje motivacije svojih likova. (Nicolas Rieux / Mondocine)
https://www.imdb.com/title/tt13535920/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA / ANIMACIJA:
The Iron Giant, 1999. Brad Bird, 87 min. US
   Dugometražni animirani znanstveno-fantastični film o devetogodišnjem Hogarthu koji spasi golemog robota koji je došao na Zemlju iz svemira i sprijatelji se s njim. Hogarth pokušava zaštititi dobroćudnog i znatiželjnog diva od nametljivoga vladina agenta i vojske.
    Film je snimljen prema priči Teda Hughesa (1930 - 1998) i u sjećanje na njega. Priču pod naslovom „The Iron Man“ Hughes je napisao kratko vrijeme nakon samoubojstva svoje žene, pjesnikinje Sylvije Plath 1963. godine, kako bi utješio i zabavio djecu.
   Roger Ebert (Chicago Sun-Times) usporedio ga je, kako u priči tako i u animaciji, s djelima japanskog velikana Hayaoa Miyazakija, sažimajući film kao "ne samo slatki nestašluk, već zapletena priča koja ima nešto za reći.“
   „Željezni div“ bavi se ambicioznim temama i složenim ljudskim odnosima, vođen mirnom rukom i prekrasno animiranom režijom Brada Birda. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt0129167/?ref_=nv_sr_srsg_0

Babylon, 2022. Damien Chazelle, 188 min. US
Scenarij: Damien Chazelle
Uloge: Brad Pitt, Margot Robbie, Diego Calva, Jean Smart, Jovan Adepo, Li Jun Li
   Radnja filma smještena je u Los Angelesu 1920-ih godina, vrijeme kada je filmska industrija prolazilo veliki prijelaz s nijemoga na zvučni film.   Priča o prevelikoj ambiciji i ekscesima, prati uspon i pad više likova tijekom ere neobuzdane dekadencije i izopačenosti ranog Hollywoodu. Počinje krajnje zanosnom, razvratnom sekvencom zabave koja bilježi izluđujući duh Hollywooda dvadesetih godina, postavljajući visoko vizualnu ljestvicu. Iako postoji niz fantastičnih sekvenci kroz film, ova ključna sekvenca za zabavu u kojoj se svaki od likova prvi put predstavlja, bez sumnje je vrhunac filma. Iako su njegovi likovi izmišljeni, scenarij ih spaja s prolaznim imenima stvarnih, povijesnih holivudskih ličnosti.
   Prati se karijera Mannyja Torresa, ambicioznog redatelja iz Meksika koji se susreće s ambicioznom starletom Nelly LaRoy na bakanalskoj zabavi jedne noći u Los Angelesu 1920-ih. Film također prati nekoliko drugih likova na istoj zabavi, filmsku zvijezdu Jacka Conrada, kabaretsku izvođačicu Fay Zhu, tabloidnu novinarku Elinor St. John i glazbenika Sidneya Palmera…
   Ambiciozno Chazellovo ljubavno pismo (ranoj) kinematografiji pokazuje Hollywood kao mjesto koje metaforički proždire svoje protagoniste, samo da bi se stalno obnavljao beskrajnom bujicom onih koji ondje hodočaste, nastojeći urezati vlastiti trag u tapiseriji pokretnih slika. (d.soda/imdb)
   „Babilon“ je duboko humanistički film koji oplakuje tragedije koje su zatrpale holivudsku povijest. Ali to je također film vrijedan obožavanja, film koji rado prihvaća san, čaroliju i misterij svega toga. (Alissa Wilkinson / Vox)
   „Babilon“ je vrsta grandiozne ludosti koja gledatelju ne nudi predah. (David Sims / Atlantik)
   Sinkopirana koncentraciju hedonističkog veselja. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Zajamčeno film koji će vam ostati u glavi. (Peter Hammond / Deadline)
   Jedan od najambicioznijih filmova godine. (Kyle Smith / Wall Street Journal)
https://www.imdb.com/title/tt10640346/?ref_=fn_al_tt_1

She Said, 2022. Maria Schrader, 129 min. US
Scenarij: Rebecca Lenkiewicz, Jodi Kantor i Megan Twohey (autorice bestselera New York Timesa „Ona je rekla: Kako je objavljivanje priče o seksualnom uznemiravanju rasplamsalo pokret”.)
Uloge: Carey Mulligan, Zoe Kazan, Andre, Braugher, Samantha Morton, Tom Pelphrey, Patricia Clarkson
   Prošlo je pet godina otkad su novinarke New York Timesa Megan Twohey i Jodi Kantor razotkrile najveći seksualni skandal filmskog svijeta i dotad moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina. Sada je vrijeme za njihovu stranu priče.
  5. listopada 2017. godine objavljen je prvi članak u kojemu su Kantor i Twohey otkrile niz navoda o seksualnim uznemiravanjima i napadima na žene od strane suvlasnika filmskog studija The Weinstein Company Harveya Weinsteina, a ti su navodi otkrivali nedjela činjena dva desetljeća unatrag. U članku su izneseni detalji o novcu kojim je plaćano zataškavanje seksualnih napada spomenutog predatora, kao i osobne izjave glumica koje su Weinsteina optuživale za seksualne napade bez njihovog pristanka. Članak je doveo ne samo do toga da je 82 žena javno istupilo s optužbama protiv Weinsteina, ne samo do njegovog odlaska iz vlastite producentske tvrtke The Weinstein Company već i do pravomoćne presude zatvorskom kaznom od 23 godine zbog silovanja.
   Fokus filma „She Said” nije sam Harvey Weinstein, njegove žrtve, niti sam skandal, već je riječ je o ženskom novinarskom timu koji je ustrajao usprkos prijetnjama sudskim tužbama i zastrašivanju. Slučaj je potaknuo pokrete #MeToo i #TimesUp i zauvijek je promijenio Hollywood. Knjiga „She said je” objavljena 10.9.2019. hrvatski prijevod se pojavio 2020.
   Vrijedna i dobro odglumljena počast novinarskom integritetu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Pulsira emocionalnom i društvenom dubinom, a s obzirom na to da je „Rekla je“ poznata priča, nevjerojatno je da još uvijek može biti pronicljiva i iznenađujuća. (Wenlei Ma / News.com.au)
   Nema bespotrebnih rekonstrukcija napada, nema suvišnih klimaktičkih događaja... Zadivljujuć film! (Sara Stewart / New York Post)
https://www.imdb.com/title/tt14807308/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
Streetcar Named Desire, 1951. Elia Kazan, 122 min. US
Scenarij: Tennessee Williams (drama i scenarij), Oscar Saul (adaptacija)
Uloge: Vivien Leigh, Marlon Brando, Kim Hunter, Karl Malden, Rudy Bond, Nick Dennis
   Francuski kvart New Orleansa tijekom nesigurnih godina nakon Drugog svjetskog rata. Osiromašena, sredovječna i sofisticirana južnjačka aristokratkinja Blanche DuBois dolazi u posjet mlađoj sestri Stelli, udanoj za muževna radnika Stanleyja Kowalskog. Blanche kod sestre traži utočište od frustracija i prošlosti, ali dolazi u sukob s brutalnim Stanleyjem.
   Williamsovo najpopularnije djelo, „Tramvaj zvan čežnja“, jedna je od najhvaljenijih drama dvadesetog stoljeća. I dalje se ubraja među njegove najizvođenije drame, a inspirirala je mnoge adaptacije u drugim oblicima.
   „Tramvaj zvan čežnja“ dramsko je djelo koje je literarna faktografija svrstala među klasike gotovo u trenutku njegova nastanka, učinivši tako vjerojatno njegovu tadašnju aktualnost svevremenom i otvorenom prepoznavanju i danas i ovdje. Tennessee Williams je pisac koji već 1948. za ovu dramu dobiva Pulitzerovu nagradu, prvu od čak tri. Uspjeh u teatru je izniman u režiji Elie Kazana, a nekoliko godina kasnije isti redatelj prema tom djelu snima i kultni film (svi su glumci iz kazališta ponovili svoje uloge i na filmu). Williams progovara glasnim jezikom o temama koje su ga mučile, o slabostima koje su bile sastavni dio njegove egzistencije: mentalna labilnost, homoseksualnost, alkoholizam. I upravo ta, od Čehova naslijeđena, upornost dozvolila je da ono pojedinačno, ako je od majstorskog pera odabrano i opisano, postane opće mjesto i naš zajednički problem. Stoga ga oslanjanje na raskrivanje stanja ljudske duše , intimne drame svojih junaka, njihova emotivna previranja – čine aktualnim svakom vremenu pa tako i ovom našem.
   Film je osvojio Oscare za najboljeg sporednog glumca (Karl Malden), najbolju glavnu glumicu (Vivien Leigh), najbolju sporednu glumicu (Kim Hunter) i najbolju produkciju.
   Epski nastupi u filmu s kipućom atmosferom. (Kim Newman / Empire)
   Ovaj film je za mene totalno umjetničko savršenstvo... To je najsavršeniji spoj scenarija, izvedbe i režije koji sam ikada vidio. Slažem se s Richardom Schickelom koji predstavu naziva savršenom. Likovi su tako savršeno napisani, svaka nijansa, svaki instinkt, svaki redak dijaloga najbolji su izbor od svih dostupnih u poznatom svemiru. Sve izvedbe su senzacionalne. Vivien Leigh je neusporediva, stvarnija i živopisnija od stvarnih ljudi koje poznajem. A Marlon Brando bio je živa pjesma. Bio je glumac koji je stupio na scenu i promijenio povijest glume. Čarolija, okruženje, New Orleans, Francuska četvrt, kišna vlažna poslijepodneva, večer pokera. Umjetnički genij, bez ograničenja. (Woody Allen)
      Grub je, depresivan i neukrotljiv, ali je tako moćan zbog likova. Preplavljeni su energijom i životom i nemoguće je ne ostati opčinjen njima unatoč njihovoj disfunkcionalnosti. (Keith Garlington / Keith & Movies)
   Emocije su podignute na još veću razinu zbog vrućine u New Orleansu i tjelesne građe Marlona Branda, koja je usklađena s njegovom titanskom izvedbom. (Matt Neal / ABC Radio)
https://www.imdb.com/title/tt0044081/?ref_=fn_al_tt_1

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Badlands, 1973. Terence Mallick, 94 min.
Scenarij: Terence Mallick
Uloge: Martin Sheen, Sissy Spacek, Warren Oates, Ramon Bieri
   Petnaestogodišnja Holly kreće s deset godina starijim Kitom u pustolovinu pustarama Dakote i Montane nakon što je on ubio njezina oca. Zatim će ubiti još sedam ljudi i pustolovina će se završiti doživotnim zatvorom za nju i električnom stolicom za njega.
   Priča o divljem, mračnom podmazivaču koji vodi zaljubljenu tinejdžericu na krvavo putovanje, labavo je temeljena na ubilačkom pohodu Charlesa Starkweathera i Caril Ann Fugate iz Nebraske iz 1958., prenesena na ekran kao mračna ljubavna priča. Tada TV glumac Martin Sheen i prilično anonimna Sissy Spacek lansirani su prema zvijezdama.
   Došao sam studirati u Los Angeles u jesen 1969. Na kraju moje druge godine u Los Angelesu, počeo sam raditi na „Badlands”. Na mene su utjecale knjige kao što su The Hardy Boys, Swiss Family Robinson, Tom Sawyer, Huck Finn - sve su uključivale nevinog u drami. Htio sam da slika bude postavljena kao bajka, izvan vremena, kao "Otok s blagom". (redatelj Terrence Mallick)
   Još uvijek je to najbolji scenarij koji sam ikada pročitao. Bilo je to očaravajuće iskustvo, djelo iz jednog razdoblja, a ipak za sva vremena. (Martin Sheen)
   Debi Terrencea Mallicka majstorski je isječak američke kinematografije, prepun vizualne poezije i odmjerenih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Film je toliko bogat idejama da jedva zna kamo krenuti. Transcendentne teme ljubavi i smrti spojene su s pop-kulturnim senzibilitetom i odigrane naspram pozadine srednjeg zapada, pozadine koja oduzima dah i svojom širinom i svojom banalnošću.(Dave Kehr / The Chicago Redar)
   Redateljski debi o kojem većina filmaša može samo sanjati. (www.cinephiliabeyond.org)
   Njegovi vizualno genijalni filmovi, vjerojatno su najljepša ostvarenja sedme umjetnosti posljednjih trideset godina, i koliko god plazme i ostale pomodarije činile gledanje filma kod kuće sve ugodnijim doživljajem, u punoj raskoši mogu zasjati ipak jedino na velikom platnu. (Dean Šoša, nacional.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0069762/?ref_=nv_sr_srsg_0

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film ima i tri nominacije za Oscara.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Fabelmans, 2022. Steven Spielberg, 151 min. US
Scenarij: Steven Spielberg, Tony Kushner
Uloge: Gabriel LaBelle, Mateo Zoryan Francis-DeFord, Michelle Williams, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Birdie Borria, Keeley Karsten, Alina Brace, Sophia Kopera,  Judd Hirsch
7 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Spielberg donosi intimni pogled u svoje djetinjstvo u polu-autobiografskom filmu koji prati osjetljive godine mladića koji će otkriti potresnu obiteljsku tajnu što će ga potaknuti da uroni u svijet filmova koji će mu pomoći da spozna istinu o sebi i drugima.
   Nakon 75 godina i 34 filma, tko je više od Spielberga zaslužio pregledavanja vlastitih sjećanja. (Leah Greenblatt / Entertainment Weekly)
   Spielbergov najosobniji film, onaj koji na veličanstven način oživljava sjećanja na njegovo djetinjstvo i mladost, s prikladnim, bajkovito-hollywoodskim dodirom. (Tomris Laffly / The Playlist)
   Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja… Ipak, ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha). (Ivica Perinović / ezadar.net.hr)
   Desetljećima nam je Spielberg p(r)okazivao nas same kroz magiju svojih filmova, a s “Fabelmanovima” nam konačno pokazuje ko je on: istovremeno, i dobar i loš, i ranjiv i sretan, i čaroban i kaotičan. (Ross Bonaime / Collider)
   Redatelj je dugo odgađao ovaj film, između ostaloga, zato što se bojao da će povrijediti svoje roditelje, no iako su oni u međuvremenu preminuli, ovdje predstavlja pristojnu, suhoparnu verziju onoga što se dogodilo, preskačući gotovo svu dramu i mračne, traumatske trenutke koji dolaze sa slomom prividno harmonične obitelji. Zbog toga je, unatoč svemu, pa i deklariranim redateljskim namjerama, ovo više priča o snazi obiteljskih spona, nego o njihovu pucanju. (Dino Staničić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt14208870/?ref_=fn_al_tt_1

Fabelmans, 2022. Steven Spielberg, 151 min. US
Scenarij: Steven Spielberg, Tony Kushner
Uloge: Gabriel LaBelle, Mateo Zoryan Francis-DeFord, Michelle Williams, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Birdie Borria, Keeley Karsten, Alina Brace, Sophia Kopera,  Judd Hirsch
7 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Spielberg donosi intimni pogled u svoje djetinjstvo u polu-autobiografskom filmu koji prati osjetljive godine mladića koji će otkriti potresnu obiteljsku tajnu što će ga potaknuti da uroni u svijet filmova koji će mu pomoći da spozna istinu o sebi i drugima.
   Nakon 75 godina i 34 filma, tko je više od Spielberga zaslužio pregledavanja vlastitih sjećanja. (Leah Greenblatt / Entertainment Weekly)
   Spielbergov najosobniji film, onaj koji na veličanstven način oživljava sjećanja na njegovo djetinjstvo i mladost, s prikladnim, bajkovito-hollywoodskim dodirom. (Tomris Laffly / The Playlist)
   Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja… Ipak, ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha). (Ivica Perinović / ezadar.net.hr)
   Desetljećima nam je Spielberg p(r)okazivao nas same kroz magiju svojih filmova, a s “Fabelmanovima” nam konačno pokazuje ko je on: istovremeno, i dobar i loš, i ranjiv i sretan, i čaroban i kaotičan. (Ross Bonaime / Collider)
   Redatelj je dugo odgađao ovaj film, između ostaloga, zato što se bojao da će povrijediti svoje roditelje, no iako su oni u međuvremenu preminuli, ovdje predstavlja pristojnu, suhoparnu verziju onoga što se dogodilo, preskačući gotovo svu dramu i mračne, traumatske trenutke koji dolaze sa slomom prividno harmonične obitelji. Zbog toga je, unatoč svemu, pa i deklariranim redateljskim namjerama, ovo više priča o snazi obiteljskih spona, nego o njihovu pucanju. (Dino Staničić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt14208870/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
All The President’s Men, 1976. Alan J. Pakula, 138 min.
Scenarij: William Goldman prema knjizi iz 1974. „Svi predsjednikovi ljudi“ Carla Bernsteina i Boba Woodwarda
Uloge: Dustin Hoffman, Robert Redford, Jack Warden, Martin Balsam, Hal Holbrook, Jason Robards, Jane Alexander, Stephen Collins, Ned Beatty, Meredith Baxter, Penny Fuller, Penny Peyser, Lindsay Crouse, F. Murray Abraham
   U središtu priče o glasovitoj aferi Watergate, koja je sedamdesetih godina uzdrmala Ameriku, jesu dvojica novinara Washington Posta, Woodward i Bernstein, koji su slučajno otkrili i raskrinkali jednu od najčuvanijih tajni Vlade i Bijele kuće zbog koje je pao tadašnji američki predsjednik Richard Nixon.
   Godine 2015. The Hollywood Reporter anketirao je stotine članova Akademije, tražeći od njih da ponovno glasaju o prošlim kontroverznim odlukama. Članovi Akademije naznačili su da bi, ako im se pruži druga prilika, dodijelili Oscara 1977. za najbolji film „Svim predsjednikovim ljudima“ umjesto „Rockyju“. O njegovoj snazi govori činjenica da u desetljećima koja su iza nas nije bilo filmova tog žanra koji bi mu mogao parirati. Spori, detaljni proceduralni triler koji je pokazao ogroman trud uložen u vođenje istrage koja je svrgnula Nixona s trona, je film u kojem se svi elementi uklapaju, kolektivni napor koji je, protivno izgledima i očekivanjima producenata, pronašao svoj put u filmskoj povijesti.
   Napeto, solidno odglumljeno djelo o snazi slobodnog tiska i opasnostima nekontrolirane moći, koje je još učinkovitije znamo li da je zasnovano na stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Najpažljivija studija o novinarima koju ćemo ikada vidjeti u igranom filmu. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Genijalna režija i scenarij koji su prevladali nedostatak drame koji bi inače mogla imati priča o novinarima. (Variety)
   Kad je Robert Redford došao na ideju snimiti film o novinarima Washington Posta koji rade na skandalu Watergate, zamislio je mali, niskobudžetni film s dva anonimna glumca. Nakon što je stupio u kontakt s Bobom Woodwardom i Carlom Bernsteinom, prvo su ga ignorirali, zatim odbili, da bi na kraju pristali, što je na kraju dovelo do zelenog svjetla mada su u početku bili skeptični oko "odlaska u Hollywood". Kada je njihova knjiga 'Svi predsjednikovi ljudi' postala bestseler 1974., Redfordova vizija morala se promijeniti. Mali film više nije dolazio u obzir, a Redford je otkupio prava na materijal za gotovo pola milijuna dolara. Ali nije bilo lako napraviti ovaj film. Ožiljci od Watergatea bili su još svježi, Prošla je tek godina dana od Nixonove ostavke, a publika je bila zasićena ovom pričom. Redfordu je bilo teško uvjeriti studije da je njegov projekt vrijedan ulaganja, a tek nakon dugog razmišljanja Warner Bros (nisu vjerovali u film bez negativaca, bez žena i bez oružja) pristaje, tek kad je Redford u projekt ubacio uglednog scenaristu (Williama Goldmana), redatelja (Alana J. Pakulu) i glumačku zvijezdu  Dustina Hoffmana.
https://www.imdb.com/title/tt0074119/?ref_=nv_sr_srsg_0

Futura, 2021. Pietro Marcello, Francesco Munzi & Alice Rohrwacher, 105 min. IT
   Nesvjesni prošlosti i iscrpljeni sadašnjošću - oni su naša budućnost.
   Autorski trio uglednih talijanskih redatelja Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher poduzimaju kolektivno istraživanje - putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Redatelji seciraju akutne boljke talijanskog društva i s tinejdžerima otvoreno razgovaraju o njihovim očekivanjima, čežnjama, strahovima i snovima te preprekama koje moraju prevladati da bi ih ostvarili. Uz današnje političke i socioekonomske podjele, pretjerano oslanjanje na tehnologiju i globalnu klimatsku krizu, film implicira pitanje: postoji li uopće budućnost za nas? No, inteligencija, izražajnost i dalekovidnost ovih tinejdžera budi nadu u moguće bolje sutra.
   Nadajmo se da će se za dvadeset godina subjekti „Future“ moći osvrnuti unatrag i zapitati se zbog čega su bili toliko zabrinuti. Ali da bi se to dogodilo, morati će prestati govoriti i početi djelovati. (Lee Jutton / Film Inquiry)
   Ovaj film će se izučavati u budućnosti u potrazi za tragovima o onome što se događalo u današnje vrijeme... Nitko od nas ne zna što budućnost nosi, ali film poput ovoga je podsjetnik da bi nam trebalo biti stalo. (The New York Times)
   To je jednostavna ideja: serija intervjua s mladim ljudima na rubu odrasle dobi koji istražuju svoje nade i brige dok prelaze u sljedeću fazu svojih života. Ali ovaj ljupki, promišljeni dokumentarac, koji posjećuje gradove, predgrađa i pokrajinske zajednice, ima kumulativnu snagu. (The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt14081460/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Lone Star, 1996. John Sayles, 135 min.
Scenarij: John Sayles
Uloge: Chris Cooper, Elizabeth Pena, Joe Morton, Matthew McConaughey, Kris Kirstofferson, Stephen Mendillo, Tony Amendola, Frances McDormand
   Priča započinje u gradiću Frontera na teksaško-meksičkoj granici gdje u obližnoj pustinji dva vojnika pronalaze kostur i značku šerifa. Istragu započinje lokalni šerif Sam Deeds, koji je taj položaj naslijedio od svog oca Buddyja. Mladi je Buddy postao gradska legenda nakon što je prije 40 godina iz grada otjerao svog korumpiranog, rasističkog i nasilnog prethodnika Charlieja Wadea. I dok zahvalni građani lokalnoj gimnaziji daju Buddyjevo ime, Samu je otac ostao u lošijoj uspomeni i on je spreman kostur povezati s Wadeovim tajanstvenim nestankom prije 40 godina, kao i svađom koja je njemu prethodila. Dok nastoji pronaći dokaze među Buddyju odanim svjedocima, u njegov život ponovno ulazi privlačna učiteljica Pilar Cruz, čiju je vezu sa Samom okrutno prekinuo upravo Buddy.
   Moj glumački vrhunac vjerojatno je uloga šerifa Sama Deedsa u filmu “Lone Star” iz 1996. Ta uloga u filmu Johna Saylesa, mog velikog prijatelja, širom mi je otvorila vrata Hollywooda. (Chris Cooper)
   Remek-djelo scenarista i redatelja Johna Saylesa zadivljujući je neo-vestern misterij, magično ispričan. (Cole Smithey / ColeSmithey.com)
   Pedantno napisana, zadivljujuća drama koja se svrstava uz najbolja djela indie filmaša Johna Saylesa. (Joe Leydon / Variety)
   „Lone Star“ predstavlja vrhunac karijere za scenarista i redatelja Johna Saylesa - i nezavisnu kinematografiju 90-ih općenito! (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Saylesov film je poput slaganja puzzli – gledatelju će redatelj isporučiti nekoliko priča koje se, kako film odmiče, sklapaju u efektno realiziranu cjelinu. (Tihomir Polančec / goodtalking.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0116905/?ref_=nv_sr_srsg_3

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
   Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
   Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
   Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
   'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
   Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
   U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
   Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
   Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
   Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
   'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
   Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
   U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Futura, 2021. Pietro Marcello, Francesco Munzi & Alice Rohrwacher, 105 min. IT
   Nesvjesni prošlosti i iscrpljeni sadašnjošću - oni su naša budućnost.
   Autorski trio uglednih talijanskih redatelja Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher poduzimaju kolektivno istraživanje - putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Redatelji seciraju akutne boljke talijanskog društva i s tinejdžerima otvoreno razgovaraju o njihovim očekivanjima, čežnjama, strahovima i snovima te preprekama koje moraju prevladati da bi ih ostvarili. Uz današnje političke i socioekonomske podjele, pretjerano oslanjanje na tehnologiju i globalnu klimatsku krizu, film implicira pitanje: postoji li uopće budućnost za nas? No, inteligencija, izražajnost i dalekovidnost ovih tinejdžera budi nadu u moguće bolje sutra.
   Nadajmo se da će se za dvadeset godina subjekti „Future“ moći osvrnuti unatrag i zapitati se zbog čega su bili toliko zabrinuti. Ali da bi se to dogodilo, morati će prestati govoriti i početi djelovati. (Lee Jutton / Film Inquiry)
   Ovaj film će se izučavati u budućnosti u potrazi za tragovima o onome što se događalo u današnje vrijeme... Nitko od nas ne zna što budućnost nosi, ali film poput ovoga je podsjetnik da bi nam trebalo biti stalo. (The New York Times)
   To je jednostavna ideja: serija intervjua s mladim ljudima na rubu odrasle dobi koji istražuju svoje nade i brige dok prelaze u sljedeću fazu svojih života. Ali ovaj ljupki, promišljeni dokumentarac, koji posjećuje gradove, predgrađa i pokrajinske zajednice, ima kumulativnu snagu. (The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt14081460/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA MILJENKA SMOJE:
   Ka ribarsko, proletersko dite, ja ne volin rič vlasnik, gazda. Grube, Gadljive riči. Ne volin ništa posjedovat. Ni pitar zemlje. Ni kućicu od pasa. Čovik ka ja se osjeća slobodan. Ništa mu se ne more dogodit, ništa mu neće propast. Jebe me se oli padaju cine devizan, zlatu, zemljištu. Jeman ja jednu svoju uzrečicu: Blagoslovljen svaki dinar koji su mi izili konobari i žene... (Miljenko Smoje)

PROJEKCIJA JE REALIZIRANA U SURADNJI S HRVATSKOM RADIOTELEVIZIJOM.

Roko i Cicibela, 1978. Stipe Delić, 96 min. YU/HR
Scenarij: Miljenko Smoje
Uloge: Boris Dvornik, Semka Sokolović Bertok, Boris Buzančić, Josip Maroti
   Film se temelji na stvarnim (splitskim) osobama i događajima iz rane prve polovice 20. stoljeća: izvjesnom Roku Ljubici, i Dujki Bašić, kćeri batelanta i kućanice, čiji je nadimak bio Cicibela. Roko je bio ribar koji je živio u napuštenoj gajeti na Matejuški, a zaljubio se u Dujku s kojom se vjenčao u crkvi Svetoga Križa u Veloj Varoši u Splitu. Ovaj siromašni par živio je po napuštenim gajetama i leutima te su upali u oko i turistima koji su ih snimili. Umrli su zajedno na zimu 1936./37. godine stisnuti jedno uz drugo na zemljanom tlu potleušice u Antonovoj ulici (današnji Solurat) gdje ih je grad smjestio kada su ušli u poznije godine.
   Navedena melodrama stavlja fokus na ljubav dvoje ljudi kojima siromaštvo i neimaština nisu prepreka u ostvarivanju sretnog suživota.  U današnje vrijeme, u kojem su ljudi okrenuti stjecanju materijalnih dobara, ova čudesna pučka legenda o najpoznatijem splitskom ljubavnom paru pokazat će nam da materijalno bogatstvo ne znači puno i da ono nije jamstvo životne sreće.
https://www.imdb.com/title/tt0342942/?ref_=nv_sr_srsg_0

https://www.vecernji.hr/kultura/miljenko-smoje-nebo-ili-pakao-jebi-ga-na-oba-mjesta-cekala-ga-je-makinjeta-1564133
https://lupiga.com/vijesti/miljenko-smoje-14-2-1923-25-10-1995-javjat-cu-se-i-iz-pakla-3

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

100 GODINA WARNERA
A Nightmare on Elm Street, 1984. Wes Craven, 91 min.
Scenarij: Wes Craven
Uloge: John Saxon, Ronee Blakley, Heather Langenkamp, Amanda Wyss, Nick Corri, Johnny Depp, Robert Englund
   One, two, Freddy is coming for you…
   Three, four, better lock your door…
   Five, six, grab your crucifix…
   Seven, eight, gonna stay up late…
   Nine, ten, never sleep again!
   Nancy Thompson i grupu njenih prijatelja progoni Freddy Kruger, zlo biće iz nekog drugog svijeta koje svoje žrtve pronalazi ulazeći u njihove snove i ubija ih sa svojom rukavicom na kojoj se nalaze oštri bodeži na prstima. Nakon što je Nancy saznala da Freddy ulazi i u snove njenih prijatelja upozorava svog oca na to, ali on joj ne vjeruje i misli da je luda.
   Nakon premijere, dočekan je s izvrsnim kritikama i smatra se jednim od najvećih horor filmova ikada snimljenih , iznjedrivši franšizu od šest nastavaka.
   Kada je prije skoro 40 godina Wes Craven snimio “Stravu u ulici brijestova” mnogi noćima nisu spavali. Lice Freddya Kruegera teško je zaboraviti, ali i sama tema filma natjerala nas je na razmišljanje gdje je u stvari granica između sna i jave. “Strava u ulici brijestova” jedan je od rijetkih horor filmova koji je čak i stroge filmske kritičare natjerao na razmišljanje s obzirom na to da horor kao žanr nikada nije uziman previše ozbiljno. Film je snimljen u 30 dana i postao je instant hit - u samo 72 sata od prikazivanja u kinima vratio je sva uložena sredstva. Ipak, najzanimljivija je sama priča prema kojoj je Wes Craven snimio ovaj film. Početkom 1981. u novinama se pojavila zanimljiva priča o mladim ljudima koji su patili od stravičnih noćnih mora. Neki su od tih ljudi, navodno, i umrli u snu. Wesa je posebno zaintrigirala priča o mladiću kojeg su noćne more dovele do ruba ludila a na kraju i u smrt. Tada se rodila ideja za film. Pop pjesma iz 1970-ih " Dream Weaver " Garyja Wrighta zapečatila je priču za Cravena, dajući mu ne samo umjetničko okruženje iz kojega može iskočiti, već i sintisajzerski riff za filmsku glazbu.
   Prema Cravenu, njegova vlastita adolescentska iskustva dovela su ga do imena Freddy Krueger; u školi ga je maltretiralo dijete po imenu Fred Krueger.
   U određenom smislu, Freddy predstavlja najgore roditeljstvo i odraslost – prljavi starac, zločesti otac i odrasla osoba koja želi da djeca umru umjesto da im pomogne da napreduju. On je bauk i najgori strah od djece – odrasla osoba koja ih želi uhvatiti. On je vrlo iskonska figura, nešto poput Kronosa koji proždire svoju djecu – ta zla, uvrnuta, izopačena očinska figura koja ih želi uništiti i može ih uhvatiti u njihovom najosjetljivijem trenutku , a to je kad spavaju! (Wes Craven)
   Vrhunski primjer pretjeranog žanra. (Kim Newman / Monthly Film Bulletin)
   Žanr ima ugrađena ograničenja... ali Craven se izvrsno suočava s izazovom; „Strava u Ulici brijestova“ na pola je puta između eksploatacijskog filma i klasičnog nadrealizma. (Paul Attanasio / Washington Post)
   Inteligentna premisa Wesa Cravena, u kombinaciji sa zastrašujućim vizualnim izgledom Freddyja Kruegera, i dan danas izaziva noćne more. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   Izvornik donosi zastrašujućeg negativca i jedinstveni koncept koji oduzima svaku šansu za sigurnost. Freddy je nedvojbeno u svom najboljem izdanju, probijajući se kroz ekran u status ikone horora. (Cody Leach / YouTube)
https://www.imdb.com/title/tt0087800/?ref_=nv_sr_srsg_0

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Futura, 2021. Pietro Marcello, Francesco Munzi & Alice Rohrwacher, 105 min. IT
   Nesvjesni prošlosti i iscrpljeni sadašnjošću - oni su naša budućnost.
   Autorski trio uglednih talijanskih redatelja Pietro Marcello, Francesco Munzi i Alice Rohrwacher poduzimaju kolektivno istraživanje - putovanje duž Apeninskog poluotoka gdje sreću djevojke i dječake u dobi od 15 do 20 godina i kroz seriju intervjua raspituju se o njihovim vizijama budućnosti. Redatelji seciraju akutne boljke talijanskog društva i s tinejdžerima otvoreno razgovaraju o njihovim očekivanjima, čežnjama, strahovima i snovima te preprekama koje moraju prevladati da bi ih ostvarili. Uz današnje političke i socioekonomske podjele, pretjerano oslanjanje na tehnologiju i globalnu klimatsku krizu, film implicira pitanje: postoji li uopće budućnost za nas? No, inteligencija, izražajnost i dalekovidnost ovih tinejdžera budi nadu u moguće bolje sutra.
   Nadajmo se da će se za dvadeset godina subjekti „Future“ moći osvrnuti unatrag i zapitati se zbog čega su bili toliko zabrinuti. Ali da bi se to dogodilo, morati će prestati govoriti i početi djelovati. (Lee Jutton / Film Inquiry)
   Ovaj film će se izučavati u budućnosti u potrazi za tragovima o onome što se događalo u današnje vrijeme... Nitko od nas ne zna što budućnost nosi, ali film poput ovoga je podsjetnik da bi nam trebalo biti stalo. (The New York Times)
   To je jednostavna ideja: serija intervjua s mladim ljudima na rubu odrasle dobi koji istražuju svoje nade i brige dok prelaze u sljedeću fazu svojih života. Ali ovaj ljupki, promišljeni dokumentarac, koji posjećuje gradove, predgrađa i pokrajinske zajednice, ima kumulativnu snagu. (The Guardian)
https://www.imdb.com/title/tt14081460/?ref_=fn_al_tt_1

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film ima i tri nominacije za Oscara.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
   Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
   Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
   Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
   'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
   Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
   U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

Triangle of Sadness, 2022. Ruben Östlund, 147 min. SE/FR/UK/DE/TR/GR/DK/HE/MX
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge: Harris Dickinson, Charlbi Dean, Woody Harrelson, Vicki Berlin, Henrik Dorsin, Zlatko Burić, Jean-Christophe Folly, Iris Berben, Dolly De Leon, Sunnyi Melles, Amanda Walker, Oliver Ford Davies, Arvin Kananian, Carolina Gynning, Ralph Schicha
3 NOMINACIJE ZA OSCARA
   Modeli Carl i Yaya pozvani su na luksuzno krstarenje u društvu ultrabogataša – ruskog oligarha, britanskih trgovaca oružjem i ekscentričnog kapetana alkoholičara   koji citira Marxa. Isprva sve izgleda savršeno poput Instagrama. No sprema se oluja i luksuznu večeru s kapetanom kvari masovni napad morske bolesti. Dio putnika i posade završava nasukan na pustom otoku. Otkrivši da samo jedno od njih zna kako uloviti ribu, hijerarhija među unesrećenicima najednom se izvrće.
   „Trokut tuge“ razuzdana je satira o klasnim ulogama i neukusu ekstremnog bogatstva koja je svom redatelju Rubenu Östlundu donijela već drugu Zlatnu palmu u Cannesu. "Trokut tuge" proglašen je i najboljim filmom u Evropi 2022. godine, Östlund je najbolji evropski redatelj i scenarist, dok je najboljim glumcem proglašen Zlatko Burić. Film ima i tri nominacije za Oscara.
   Ovaj film je i satira i groteska, a njegov je redatelj često jednako ciničan poput njegovih likova, kao i da sam govori da mu ništa ljudsko nije strano, čak i kad je to ljudsko ‘odviše ljudsko’. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Östlund je evidentno nabrusio svoju satiričnu oštricu do razine samurajske katane u naumu da snažno zasiječe po najevidentnijem problemu modernog ustroja, bogatašima iliti kapitalistima… ''Trokut tuge'' je film koji će vas zdušno nasmijati i kojeg nipošto ne biste trebali propustiti. (Ivica Perinović, ezadar.net.hr)
   Filmu je potrebno neko vrijeme da krene... ali posljednji čin filma je vrijedan čekanja. (Mark Johnson / Awards Daily)
   „Trokutu tuge“ nedostaju oštri rubovi Östlundovih ranijih radova, ali ovaj crnohumorni napad na imućne ima svojih svijetlih trenutaka. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   „Trokut tuge“ gotovo je savršena crna komedija! Balansira ton, poruku, tamu ljudske prirode i jedan je od najsmješnijih filmova ove godine! (Samuel Leggett Jr. / Tim JVS)
https://www.imdb.com/title/tt7322224/?ref_=nv_sr_srsg_0

Fabelmans, 2022. Steven Spielberg, 151 min. US
Scenarij: Steven Spielberg, Tony Kushner
Uloge: Gabriel LaBelle, Mateo Zoryan Francis-DeFord, Michelle Williams, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Birdie Borria, Keeley Karsten, Alina Brace, Sophia Kopera,  Judd Hirsch
7 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Spielberg donosi intimni pogled u svoje djetinjstvo u polu-autobiografskom filmu koji prati osjetljive godine mladića koji će otkriti potresnu obiteljsku tajnu što će ga potaknuti da uroni u svijet filmova koji će mu pomoći da spozna istinu o sebi i drugima.
   Nakon 75 godina i 34 filma, tko je više od Spielberga zaslužio pregledavanja vlastitih sjećanja. (Leah Greenblatt / Entertainment Weekly)
   Spielbergov najosobniji film, onaj koji na veličanstven način oživljava sjećanja na njegovo djetinjstvo i mladost, s prikladnim, bajkovito-hollywoodskim dodirom. (Tomris Laffly / The Playlist)
   Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja… Ipak, ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha). (Ivica Perinović / ezadar.net.hr)
   Desetljećima nam je Spielberg p(r)okazivao nas same kroz magiju svojih filmova, a s “Fabelmanovima” nam konačno pokazuje ko je on: istovremeno, i dobar i loš, i ranjiv i sretan, i čaroban i kaotičan. (Ross Bonaime / Collider)
   Redatelj je dugo odgađao ovaj film, između ostaloga, zato što se bojao da će povrijediti svoje roditelje, no iako su oni u međuvremenu preminuli, ovdje predstavlja pristojnu, suhoparnu verziju onoga što se dogodilo, preskačući gotovo svu dramu i mračne, traumatske trenutke koji dolaze sa slomom prividno harmonične obitelji. Zbog toga je, unatoč svemu, pa i deklariranim redateljskim namjerama, ovo više priča o snazi obiteljskih spona, nego o njihovu pucanju. (Dino Staničić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt14208870/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
Altered States, 1980. Ken Russell, 102 min.
Scenarij: Paddy Chayefsky (prema vlastitom romanu)
Uloge: William Hurt, Blair Brown, Bob Balaban
   Student Eddie Jessup, poznat po tome što je nekonvencionalan, briljantan i pomalo lud, provodi eksperimente s izolacijskom komorom, koristeći sebe kao subjekta. Njegova iskustva u komori dovode ga do halucinacija, a većina slika je vjerski utemeljena iako on nije religiozan čovjek. Sedam godina kasnije, cijenjeni je redoviti profesor Medicinskog fakulteta. Vjerujući da je izgubio oštrinu i pao u neželjeno stanje, Eddie odlučuje nastaviti svoje eksperimente, ovaj put koristeći netestirane, halucinogene droge.
   Roman i film djelomično se temelje na istraživanju senzorne deprivacije Johna C. Lillya provedenom u izolacijskim spremnicima pod utjecajem psihoaktivnih droga poput meskalina, ketamina i LSD -ija. Tijekom snimanja Chayefsky se povukao iz projekta nakon svađe s Russellom i skinuo svoje ime s špice, zamijenivši ga s "Sidney Aaron", svojim stvarnim imenom. Prvi redatelj je bio Arthur Penn, koji je tijekom proba zamijenjen Russelom,: "htjeli su redatelja koji ima vrlo vizualnu maštu, a znali su da ja to imam.“ Bio je to prvi put da je Russell snimao u Hollywoodu
   „Izmijenjena stanja“ vrijedna su ozbiljnije pažnje, kao Russellova varijanta SF horora s debitantskim nastupom Williama Hurta u ulozi sveučilišnog profesora sklonog šokantnim eksperimentima, pri čemu autor kao da još jednom snima film o sebi samome. (Dean Kotiga / www.filmovi.hr)
   Ako nije posve vizionarski u svakom trenutku, barem je pouzdano — čak uzbudljivo — bizaran. (Janet Maslin / New York  Times)
   Iznimno odvažan za holivudski film, „Altered States“ napada gledatelja svojom inventivnom, agresivnom mješavinom zbrkanih zvučnih efekata i vizualne pirotehnike. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   Ovdje ima svega: seksa, nasilja, komedije, uzbuđenja, nježnosti. Riječ je o antologiji i apoteozi niza američkih pop filmova: „Frankenstein“, „Ubojstva u ulici Morgue“ , „rasijani profesor“, „2001.“ , „Alien“, „Ljubavna priča“... Otvara se ambiciozno i onda počinje lebdjeti - u genetsku fantaziju, u prekognitivni san delirija i oduševljenja. Ludilo je njegov predmet i sadržaj, stil i duh. Film mijenja ton, čak i formu, sa svakim novim raspoloženjem i mutacijom svog junaka. Širi se i skuplja s njegovim umom dok oboje gotovo ne puknu. Stalno prijeti da će poludjeti, a zatim ispuni svoju prijetnju, i dalje ostajući lucidan. Kreće se s jurišnom energijom lukavog psihopata ili filmaša zahvaćenih potencijalom da gledatelju filma otpuhne um kroz oči i uši. Dame i gospodo, dobrodošli u „Altered States“. (Richard Corliss / Time)
https://www.imdb.com/title/tt0080360/?ref_=nv_sr_srsg_0

Fabelmans, 2022. Steven Spielberg, 151 min. US
Scenarij: Steven Spielberg, Tony Kushner
Uloge: Gabriel LaBelle, Mateo Zoryan Francis-DeFord, Michelle Williams, Paul Dano, Seth Rogen, Julia Butters, Birdie Borria, Keeley Karsten, Alina Brace, Sophia Kopera,  Judd Hirsch
7 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Spielberg donosi intimni pogled u svoje djetinjstvo u polu-autobiografskom filmu koji prati osjetljive godine mladića koji će otkriti potresnu obiteljsku tajnu što će ga potaknuti da uroni u svijet filmova koji će mu pomoći da spozna istinu o sebi i drugima.
   Nakon 75 godina i 34 filma, tko je više od Spielberga zaslužio pregledavanja vlastitih sjećanja. (Leah Greenblatt / Entertainment Weekly)
   Spielbergov najosobniji film, onaj koji na veličanstven način oživljava sjećanja na njegovo djetinjstvo i mladost, s prikladnim, bajkovito-hollywoodskim dodirom. (Tomris Laffly / The Playlist)
   Sve je ovdje nekako suzdržano i izvještačeno i najbolji prikaz njegova formativnog razvoja dobivamo kroz fazu procesa snimanja filmova. Inovativnost i strast kroz takve prizore daju nam najbolju sliku o njemu sve dok ponovno ne upada u zamke jeftine melodrame i klišeja… Ipak, ne bi bio fer kad bih rekao da je film užasan jer u ovih dva i pol sata trajanja ima podosta uistinu magičnih i nezaboravnih momenata od kojih bih svakako izdvojio kratki dolazak majčina ekscentrična ujaka Borisa (jako dobri Judd Hirsch) i maestralni svršetak u kojem Sammy upoznaje legendarnog Johna Forda (briljantna glumačka izvedba i transformacija Davida Lyncha). (Ivica Perinović / ezadar.net.hr)
   Desetljećima nam je Spielberg p(r)okazivao nas same kroz magiju svojih filmova, a s “Fabelmanovima” nam konačno pokazuje ko je on: istovremeno, i dobar i loš, i ranjiv i sretan, i čaroban i kaotičan. (Ross Bonaime / Collider)
   Redatelj je dugo odgađao ovaj film, između ostaloga, zato što se bojao da će povrijediti svoje roditelje, no iako su oni u međuvremenu preminuli, ovdje predstavlja pristojnu, suhoparnu verziju onoga što se dogodilo, preskačući gotovo svu dramu i mračne, traumatske trenutke koji dolaze sa slomom prividno harmonične obitelji. Zbog toga je, unatoč svemu, pa i deklariranim redateljskim namjerama, ovo više priča o snazi obiteljskih spona, nego o njihovu pucanju. (Dino Staničić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt14208870/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA
M Butterly, 1993. David Cronenberg, 101 min.
Scenarij: David Henry Hwang prema vlastitoj,j istoimenoj drami, nagrađivanoj broadwayskoj predstavi.
Uloge: Jeremy Irons, John Lone, Barbara Sukowa, Ian Richardson, Annabel Leventon
   Drama o ljubavi i opsesiji koja se temelji na istinitoj priči!
   René Gallimard francuski je diplomat u Kini 1960-tih. godine. Nespreman je na snažne osjećaje koji ga obuzmu kada ugleda divu pekinške Opere dok izvodi Puccinijevu operu „Madame Butterfly“. Gallimard upoznaje, a potom postaje opsjednut svojom tajnovitom muzom Song Liling koju nazove „Butterfly“. Slijedi je u tajnovit svijet kineske glazbe, kulture i napokon se upušta u tako strastvenu ljubavnu aferu da spremno riskira, a potom i odbacuje svaki ostali dio svog života. Njihova afera traje 20 godina…
   David Cronenberg obuzdava svoj provokativni senzibilitet i suzdržano barata delikatnim materijalom. (konsenzus kritičara / rotten tomattoes)
   Rene Gallimard nije znao jer nije želio znati da je 20 godina bio zaljubljen u idealnu ženu svojih snova i nije dopustio da se stvarnost umiješa. Ovo objašnjenje zvuči kao romantični idealizam, ali Hwang sugerira da je Gallimard također bio zaslijepljen svojim bijelim zapadnjačkim fantazijama o pokornoj Azijatkinji. Toliko je očajnički tražio da ova osoba bude leptir njegovih snova da je jednostavno bio slijep za sve druge dokaze. Njegova samoobmana postavlja pozornicu za dramu. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Cronenberg više ne treba ljigave parazite ili eksplozivne glave; sposobnost ljudskog srca da se zavara dovoljno je zastrašujuća i bizarna. (Rob Gonsalves / Rob's Movie Vault)
   Nevjerojatna ljubavna priča pretvorena u jezivu horor priču. (Dennis Schwartz / dennisschwartzreviews.com)
https://www.imdb.com/title/tt0107468/?ref_=nm_flmg_t_72_act

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
   „Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
   Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
   Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
   Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
   Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
   Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
   Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
   Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
   Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
   U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
   Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
  ”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
   „Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
   „Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act

   napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
   „Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
   Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
   Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
   Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
   Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

100 GODINA WARNERA / ANIMIRANI
The Bugs Bunny/Road Runner Movie, 1979. Chuck Jones, Phil Monroe, Maurice Noble, Tom Ray, 108 min. US
Scenarij: Chuck Jones, Michael Maltese
   Zekoslav Mrkva i svi njegovi prijatelji nasmijat će vas do suza u ovoj kompilaciji 11 kratkometražnih crtića s nekim od najomiljenijih likova u povijesti animiranog filma.
   Ipak skromna (brojem) retrospektiva koja pruža izvrsnu prigodu da se pozdrave originali koji nikada nisu dobili priznanje od kritike, ali i dalje su moćni. (Richard Schickel / TIME)
https://www.imdb.com/title/tt0078915/?ref_=nv_sr_srsg_0

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
   Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
   Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
   Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
   Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
   U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
   Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
  ”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
   „Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
   „Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act

   napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
   Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
   Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
   Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
   Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
   U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
   Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
  ”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
   „Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
   „Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act

   napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

UMJESTO NAJAVLJENIH “DEMONA” KENA RUSSELLA
(tehničke poteškoće sa slikom)
prikazujemo osporavani, kultni film Michelangela Antonionija

Zabriskie Point, 1970. Michelangelo Antonioni, 113 min. US
Scenarij: Michelangelo Antonioni, Fred Gardner, Sam Shepard, Tonino Guerra, Clare Peploe
Uloge: Mark Frechette, Daria Halprin, Paul Fix, Rod Taylor, G.D. Spradlin, Bill Garaway, Kathleen Cleaver
  Na vrhuncu američke kontrakulturne scene, Michelangelo Antonioni, zbog ugovornih obveza s Carlom Pontijem i MGM-om, krenuo je u stvaranje "Zabriskie Pointa", antikonzumerističkog filma o Americi kasnih 60-ih. Film je, nakon prvih projekcija, označen kao promašaj, ali je istovremeno i stekao tihi, kultni status među sljedbenicima. Za film o kontrakulturi, takav zaokret od 360 stupnjeva u smislu gledateljske percepcije upravo je buntovnički savršen. Na neki način, kao da je film, nakon što je u početku bio pogrešno shvaćen, izašao kao pobjednik nad nevjerojatnim protivnikom. U burnom vremenu kada su demonstracije i povici prosvjeda bili česti i glasni, "Zabriskie Point" je upravo kakav mora biti - film tihog bijesa.
   Nakon studentske debate o načinu borbe protiv vlasti, Mark, nezadovoljan raspravom, napušta sastanak i odlučuje kupiti pištolj. Za to plaća preveliku cijenu jer je nakon ubojstva jednog policajca (prilikom nasilnog upada policije u studentski dom), Mark glavni osumnjičeni, te kreće u bijeg. Usput otima jedan laki avion sa kojim kruži predjelima pustinje Death Valley. Darija studira antropologiju i radi kao sekretarica za jednu veliku korporaciju. Kreće automobilom na put za Phoenix, i na tom putu sreću se dvoje glavnih likova, dvoje bliskih buntovničkih duša.
    Film je popraćen originalnom glazbom Pink Floyda i Jerryja Garcije iz The Grateful Deada, a glasovit je i podatak da su Doorsi snimili pjesmu „L'America“ za Antonionijev film, ali kada su mu je isporučili, on je nije upotrijebio.
   Plemeniti umjetnički impuls kratkog spoja u stranoj zemlji. (Vincent Canby / New York Times)
   „Zabriskie Point“ istovremeno je triler i (dopingirana) kapsula snova o kalifornijskom hippy pokretu. (Kate Muir / Times UK)
   „Zabriskie point““, iako po svojem izlasku kritiziran i odbacivan, tijekom godina je stekao kultni status. Zanimljiv je jer je sniman na vrhuncu hippie-kulture ali je izašao 1970., u godini kada se mjehurić koji je "generacija ljubavi i mira" stvorila već lagano počinje rasplinjavati. Ostaje nam kao dobar uvid u kraj šezdesetih, godina borbe američke pobunjene mladeži protiv konzumerizma i militarizma, godina još i danas idealiziranog i neprežaljenog vremena. (REX / www.regionalexpress.hr)
   Kontrakulturalni film Michelangela Antonionija uzrujao je mnoge zbog iskrenog dojma o američkom društvu. (Martina N. / www.advance.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0066601/?ref_=nv_sr_srsg_0

Corsage, 2022. Marie Kreutzer, 114 min. AUT/LUX/DE/FR
Scenarij: Marie Kreutzer
Uloge: Vicky Krieps, Florian Teichtmeister, Katarina Lorenz, Jeanne Werner, Alma Hasun, Manuel Rubey, Finnegan Oldfield, Aaron Friesz, Rosa Hajjaj, Lilly Marie Tschörtner, Colin Morgan
   Beč 1877. Carica Elizabeta navršava 40 godina. Odvažna i tvrdoglava Sisi daleko je od nježne i nevine miljenice naroda kakvom je vidi javnost. Zapletena u čvor tjeskobe, opsesivnog bunta i nezadovoljstva svojom javnom slikom i političkom ulogom, Elizabeta pred sebe postavlja sve rigoroznije tjelesne izazove, a nemir je tjera na učestala putovanja Europom.
   Nagrađen za najbolju glumu u programu Izvjestan pogled u Cannesu, „Korzet“ Marie Kreutzer obračunava se sa steriliziranom kičastom legendom o Sisi, kako bi ponudio iskreniji i kompleksniji uvid u život fascinantne carice. (ZFF Press)
   Osim što je nagrađena u Cannesu, Vicky Kripes je zbog ove uloge proglašena najboljom evropskom glumicom 2022. godine. Proglašena je najboljom glumicom i na filmskim festivalima u Chicagu, Londonu, Montclaireu, San Sebastianu i Sarajevu.
   Izvrsna filmska tema obrađena na suvremen i zanimljiv način. Mnoga su pitanja o pravima, slobodama i položaju žena još uvijek nejasna te su žarište polemika i danas, u puno suvremenijem svijetu i životu znatno bržeg tempa. Također, i prilagođenosti mnogih svakodnevnih aktivnosti, pa i same odjeće, često su bez razmišljanja okrenute muškarcima. O svemu tome i progovara ovaj film kostimskog naslova, izravnim obraćanjem, ali i mnogim dobro posloženim detaljima, jer dok žene krvnički stežu svoj torzo korzetom ostajući bez zraka, muškarci ponosno puštaju svoj trbuh preko pojasa. (Iva Sirotić / www.istra24.hr)
   U svom vrlo fikcionaliziranom pogledu na klaustrofobičan, intenzivno proučavan i kritiziran život nekonvencionalne carice Elizabete od Austrije, spisateljica/redateljica Marie Kreutzer ima snažni adut: Vicky Krieps. Luksemburška glumica je nevjerojatna, nikad ne preuveličava mrzovolju svog lika u društvu koje guši žene. (Randy Myers / The Mercury News)
   Redateljičina preokupacija Elisabethom, koja se "raspada" u dobi od 40 godina, ključna je komponenta „Korzeta“, filma koji nadilazi vrijeme kako bi postao komentar na bilo koju eru. (Greg Carlson / Vague Visages)
  ”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama. (Marko Njegić, SD)
   „Corsage“ je majstorska i melankolična meditacija o usamljenosti. (Manuel Betancourt / AV Club)
   „Corsage“ je pravo osvježenje u nepoštivanju standardiziranih formula biografskih filmova, a dodatno ga oplemenjuje sjajna Vicky Krieps u glavnoj ulozi. (kritičarski konsenzus / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt11992694/?ref_=nm_flmg_t_2_act

   napomena: Hvaljeni i nagrađivani "Korzet" prikazujemo umjesto najavljenog filma "Carsto svjetlosti" (Empire of Light, 2022. Sam Mendes). Izmjenu u prikazivanju prouzročila je odluka distributera da odgodi do daljnjega prikazivanje filma Sama Mendesa. Ispričavamo se ukoliko ste planirali pogledati već najavljeni film: ni nama nikada nije drago kada smo prisiljeni odgoditi (ili otkazati) unaprijed najavljeno.

100 GODINA DISNEYA:
Tron, 1982. Steven Lisberger, 96 min. US
Scenarij: Steven Lisberger i Charles S. Haas po priči Bonnie MacBird
Uloge: Jeff Bridges, Bruce Boxleitner, David Warner
   Kompjutorski genij Kevin Flynn uspio je uz pomoć naslovnog junaka, kontrolnog programa koji je dizajnirao njegov prijatelj Alan Bradley, obuzdati svemoćni program MCP čija je namjera bila preuzeti kompaniju ENCOM.
   1974. godine zapadnu hemisferu planeta poharala je jedna od najranijih video igara naziva 'PONG'. Dvodimenzionalna arkada je bila vrlo jednostavna simulacija tenisa no kao tehnološka novina automatski je plijenila pažnju masa. Čarima potpuno nove dimenzije zabave nije odolio ni Steven Lisberger koji je upravo inspiriran ovom igrom zajedno sa producentom Donaldom Kushnerom pokrenuo animacijski studio ne bi li razvili ideju Trona u animirani film. Lisberger se vremenom odlučio u film uključiti uživo igrane elemente filma uz računalnu animaciju. Konačno, nakon bezbrojnih odbijenica od raznih studija, Walt Disney Productions uzima projekt pod svoje okrilje i Lisberger snima film za 17 miliona dolara.  
   Tako je „Tron" dio povijesti kinematografije i popkulture kao prvi film s izdašnom računalnom slikom i konceptom virtualne stvarnosti. (Brojni geekovski obožavatelji filma Tron su godinama bili uvjereni da naziv filma i lika dolazi od programske komande 'tron' (trace-on) korištene u računalnom jeziku BASIC. Kasnije je Lisberger demantirao takva nagađanja i objasnio da naziv filma dolazi od riječi – ELEKTRON.)
   Mislim da je sjajno, da je tako staložen studio kao što je Disney, dao toliko prostora novom redatelju i velikodušno prepoznao kako nove ideje zahtijevaju nove tehnike. (Arthur Knight / www.hollywoodreporter.com)
   Sjajan Disneyev film... tehnološka revolucija zvuka i svjetla koja je istovremeno  senzacionalna i pametna, stilski ujednačena i zabavna. (Roger Ebert / Chochago Sun Times)
   „Tron“ pokazuje koliko je zapravo metaforički sofisticiraniji od svojih gotovo tri desetljeća mlađih nasljednika i kao glavni motiv općeg kupusanja pokazuje upravo ono oko čega su se posljednjih dana raspamećeno raspisali svi do zadnjeg svjetskih medija – upravljanje informacijama. (Mladen Šagovac, moj-film.hr)
   Efekte revolucionarnog filma načelo je vrijeme, ali njegova vizija je ispred vremena. (Marko Njegić, SD)
https://www.imdb.com/title/tt0084827/?ref_=fn_al_tt_2

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
   Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
   Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice -  poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
   Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
   U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
  “Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
   Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
   Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
   Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
   „4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
   Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
   Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
   „Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
   Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
   Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
   Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
   Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

The Banshees of Inisherin, 2022. Martin McDonagh, 114 min. IR / UK / US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Colin Farrell, Brendan Gleeson, Kerry Condon, Barry Keoghan, Gary Lydon, Pat Shortt
9 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Smješten na udaljenom otoku u blizini zapadne obale Irske, film prati dugogodišnje prijatelje Pádraica i Colma, koji se nađu u slijepoj ulici kada Colm neočekivano prekine njihovo prijateljstvo. Zaprepašteni Pádraic, uz pomoć svoje sestre Siobhán i priprostog mladog otočanina Dominica pokušava popraviti odnos i odbija prihvatiti ne kao odgovor. No Pádraicovi napori samo jačaju odlučnost njegovog bivšeg prijatelja i kada Colm postavi očajnički ultimatum, događaji eskaliraju sa šokantnim posljedicama.
   Nakon svjetske premijere, na Venecijanskom festivalu, film je doživio 15-minutne ovacije oduševljene publike.
   Prijelaz s crne komedije na introspektivnu, osjetljivu dramu ono je što „The Banshees of Inisherin“ čini među najboljima filmovima 2022. godine. (Morgan Rojas / Cinemacy)
   „Banshees of Inisherin“ nije samo lijepo napisan scenarij. Ovaj duboko dirljiv, duhovit, sjajno odglumljen i lijepo snimljen (Ben Davis) film je veliko djelo! Na vrhu je moje liste kao najbolji film 2022. (David Stratton / Australian)
   Djelo koje vješto balansira tragikomično i sablasno. (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Par izvanrednih glumačkih izvedbi. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Studija o muškoj usamljenosti i progutanom bijesu, čudno uvjerljiv i često vrlo smiješan. (Peter Bradshaw / The Guardian)
Jednostavna i dijabolična priča o kraju prijateljstva prožeta briljantnim Humorom i iznenadnim trenucima zapanjujućeg nasilja (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
https://www.imdb.com/title/tt11813216/?ref_=fn_al_tt_1

Tár, 2022. Todd Field, 158 min. US
Scenarij: Todd Field
Uloge: Cate Blanchett, Noémie Merlant, Nina Hoss, Sophie Kauer, Julian Glover, Allan Corduner, Mark Strong
6 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Redatelj Todd Field napisao je ovu originalnu priču upravo za Cate Blanchett, a film je smjestio u međunarodni svijet klasične glazbe, usredotočen na Lydiu Tár (fiktivni lik), koju mnogi smatraju jednom od najvećih živućih skladateljica/dirigenata i prvu ženu šefa dirigenta velikog njemačkog orkestra.
   „Tár” je već sada na glasu kao ozbiljan kandidat u trci za Oscara (ima 6 nominacija, uključujući i onu za najbolji film), a prvu veliku nagradu Cate Blanchett osigurala je već na Venecijanskom filmskom festivalu: proglašena je najboljom glumicom upravo za ulogu Lydie Tár. Kritičari su toliko smjeli da prognoziraju da bi joj ova uloga mogla donijeti trećeg Oscara.
    Kada smo pogledali ovaj film ponovno smo se upitali jesu li baš svi veliki umjetnici ujedno i veliki čudaci ili je to samo priča koju predugo slušamo pa smo u nju i povjerovali? Sinergija ega, talenta i osobne odgovornosti sudaraju se u zaista izvanrednoj, na trenutke potresnoj izvedbi glavne glumice. To je priča o nesvakidašnjem karakteru i krahu karijere, ali ono što taj pad čini tako uvjerljivim je to što se događa vrlo postupno i izvire iz korijena. Priča se odvija u pažljivo orkestriranim pokretima, tako da nas svaki pokret uvlači sve dublje i dublje u Lydijin vrlo utjecajan i rigidno hijerarhijski glazbeni svijet. Taj svijet obuhvaća New York, gdje predaje na Juilliardu, i Berlin, gdje je glavna dirigentica Berlinske filharmonije. U Berlinu također stvara svojevrstan dom sa svojom partnericom Sharon, koja je i sama uspješna violinistica, i njihovom malom kćeri.
   Pedantno predstavljen „Tár” je možda djelo fikcije, ali sve u vezi s njim zvuči istinito, od besprijekorno odabranih glazbenika koji sviraju u Lydijinom orkestru do nedopuštenih strasti i skrivenog rivalstva kojem ona uspješno vlada. (press/edituss)
   'Tár' je izuzetan portret umjetnika zlostavljača u doba 'cancel' kulture, s čudesnom Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Inteligentno režiran, vješto napisan i predvođen Cate Blanchett, treći film američkog redatelja Todda Fielda mogao bi imati veliku ulogu na Oskarima. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Tár je genijalno djelo! (David Rooney / The Hollywood Reporter)
   Karizma, snaga i upečatljivost kojom poznata glumica igra ulogu dirigentice čiji je umjetnički rad neosporan, a ljudski kontakt kontroverzan - čisti su užitak. (Zrinka Pavlić, www.tportal.hr)
   Todd Field upleće nas u napetu pripovijest o tihoj dvoličnosti, korporativnim intrigama i – naposljetku – erotskoj Opsesiji, na takav način da neko vrijeme čak i ne shvaćate da gledate “priču”. (Owen Gleiberman / Variety)
   Američki filmski institut proglasio ga je jednim od 10 najboljih filmova godine, a najboljim filmom ga je proglasio Krug filmskih kritičara New Yorka, Udruga  filmskih kritičara Los Angelesa i Nacionalno društvo filmskih kritičara, postavši tek sedmi film u povijesti koji je osvojio najviša priznanja ove kritičarske trojke.
https://www.imdb.com/title/tt14444726/?ref_=fn_al_tt_1

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
   Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
   Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice -  poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
   Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
   U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
  “Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
   Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
   Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
   Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
   „4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
   Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
   Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

100 GODINA WARNERA:
Land of the Pharaohs, 1956. Howard Hawks, 106 min. US
Scenarij: Harold Jack Bloom, William Faulkner , Harry Kurnitz
Uloge: Jack Hawkins, Joan Collins, Dewey Martin, Alex Minotis, James Robertson Justice
   Opsjednut sudbinom u zagrobnom životu, egoistični faraon Khufu angažira potlačenog arhitekta Vashtara  i prisiljava ga da dizajnira najraskošniju i najzaštićeniju piramidu ikada izgrađenu. Vashtar se bori ispuniti Khufuova uzvišena očekivanja, znajući da će, ako to učini, vladar osloboditi njegovu porobljenu braću iz ropstva. Dok gradnja počinje, Khufuova nova žena, princeza Nellifer, kuje zavjeru kako bi osigurala vlastiti dio tiraninova bogatstva.
   „Zemlja faraona“ jedno je od najspektakularniji ostvarenja žanra svog vremena, te prvi komercijalni uspjeh u karijeri Howarda Hawksa. Film se snimao u rimskim studijima Cinecitta, ali i na lokacijama u samom Egiptu, pri čemu je Hawks uživao podršku lokalne vlade, koja mu je "posudila" pripadnike vojske za scene u kojima je sudjelovalo na tisućee statista. Inzistirajući na što većoj autentičnosti, Hawks je kao lokacije koristio nedovršenu piramidu u Baki kako bi rekonstruirao scene izgradnje Keopsove piramide. Unatoč podršci pri snimanju, film nikada nije prikazan u Egiptu jer je, prema vlastima, Vashtarizgledao kao Židov!?
   Film plijeni pozornost cijelo vrijeme zbog neodoljive veličanstvenosti i superiorne produkcije. (Harrison's Reports)
   Očaravajući spektakl. (Edwin Schallert / Los Angeles Times)
   Uvijek sam bio ovisan o povijesnim epovima, ali ovaj je bio drugačiji: davao je osjećaj da smo stvarno tamo. Ovako su ljudi živjeli; to je ono što su vjerovali, mislili i osjećali. Dobivate to kroz cjelokupni izgled slike: niske stropove, interijere obasjane bakljama, oblik stupova, izgled dodataka. (Martin Scorsese)
   Putujući u Egipat, Howard Hawks uspio je na fascinantan način ponovno stvoriti dio velike antičke slike. (Ah Weiler / NY Times)
https://www.imdb.com/title/tt0048283/?ref_=fn_al_tt_1

Unrueh, 2022. Cyril Schäublin, 93 min. CH
Scenarij: Cyril Schäublin
Uloge: Clara Gostynski & Aleksej Evstratov
   Unrueh (njem. nemir) je naziv za balansni kotačić koji regulira osnovne mehanizme sata i time posljedično odr(a)žava iluziju vremena, konstrukt koji revno asistira industrijama pri uspostavi kontrole i pritiska. S druge pak strane, nemiri iz filma Cyrila Schäublina, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinaleu, odnose se na rastuću plimu anarhosindikalističkog pokreta u švicarskoj dolini Saint-Imier 1870-ih i 1880-ih. Tamo, u tvornici za izradu satova, grupa radnika (mahom žena) izložena je novim načinima organiziranja novca, vremena i rada po principu koji će desetljećima nakon postati poznat kao fordizam. Tlačena novim poretkom, mlada radnica Josephine priključuje se revoluciji gdje upoznaje kartografa Pjotra Kropotkina (lik temeljen na poznatom ruskom intelektualcu) i s njim pokušava promijeniti novonastali režim. Njihov odnos postaje odraz šire slike, one koja prikazuje Zapadnu Europu na rubu preobrazbe, kako sije klice radničkih i feminističkih pokreta koji će procvasti u nadolazećem stoljeću.
   Švicarski film zbiva se 1877 u kantonu Jura, gdje je koncentrirana švicarska manufaktura satova, a glavne su radnice žene. Upravo u vrijeme kad se žene počnu radnički organizirati, u taj kraj pristiže mladi ruski kartograf Mihail Kropotkin. Jurske će radnice -  poanta je filma - inspirirati čovjeka koji će postati ključni teoretičar anarhizma. (Jurica Pavičić, JL)
   Suptilno, pedantno i fascinantno. (Jordan Mintzer / Hollywood Reporter)
   U srži priče leži izvjesnost političkog buđenja u skladu sa svijetom koji je zauvijek promijenjen. (Ezequiel Boetti / Otroscines.com)
  “Unrueh” je najbolje što europski film trenutno može ponuditi. (Fabian Tietke / Die Tageszeitung)
   Izuzetno rijedak i hipnotičan rad u detaljima kojima ilustrira proces proizvodnje satova, „Nemir“ razrađuje uzbudljiv diskurs o tome što je još uvijek privatizacija vremena i zatvorenost radničke klase u mehanizmu stranom prirodnim zakonima, u isto vrijeme da sat povijesti neumoljivo otkucava prema revoluciji. (Jaime Lorite / letterbox.com)
https://www.imdb.com/title/tt11409736/
   Pjotr Aleksejevič Kropotkin, ruski knez, revolucionar, teoretičar anarhizma, sociolog, geolog i geograf (Moskva, 9. XII. 1842 – Dmitrov kraj Moskve, 8. II. 1921). Nakon vojnih škola, kao časnik (1862–67) služio u istočnom Sibiru, gdje je vodio geografske ekspedicije na Amur i u Mandžuriju. Napustivši vojsku, radio je u Sankt Peterburgu u Ruskom geografskom društvu i vodio geografska istraživanja u Rusiji i Švedskoj. God. 1872. u Ženevi je prišao Bakunjinu i postao član Prve internacionale; 1874. uhićen i zatvoren u Petropavlovsku tvrđavu. Pobjegavši iz nje, 1876–1917. bio je emigrant u Engleskoj, Švicarskoj i Francuskoj, šireći anarhističke ideje. Bio je osuđen 1883. u Francuskoj na pet godina zatvora; pušten je 1886., a zatim se nastanio u Londonu. Jedan je od glavnih teoretičara anarhizma, žestoko je istupao protiv marksističke dijalektike i revolucionarnoga marksizma, odnosno klasne borbe i diktature proleterijata. Poricao je nužnost države; ideal socijalizma vidio je u udruženju općina (komunalizmu). Nakon Februarske revolucije 1917. vratio se u Rusiju. Osim djela o teoriji anarhizma, Kropotkin je napisao i značajne geografske i geološke radove:

100 GODINA DISNEYA:
Dick Tracy, 1990. Warren Beatty, 105 min. US
Scenarij: Jim Cash, Jack Epps Jr.  prema istoimenom stripu Chestera Goulda
Uloge: Warren Beatty, Madonna, Al Pacino, Glenne Headly, Charlie Korsmo, Dustin Hoffman, James Caan, Kathy Bates, Seymour Cassel, Charles Durning
   Tess Trueheart želi samo miran život sa svojim momkom, detektivom Dickom Tracyem. Istovremeno, njihov grad je prepušten na milost i nemilost gangsterima koji šire val kriminala i Tracy ima pune ruke posla sa zlikovcima, ponajviše s Big Boy Capriceom i gotovo neodoljivom Mahoney.
   Film je osvojio tri Oscara - za najbolji make up, pjesmu i scenografiju, uz četiri nominacije. „Dick Tracy“ nije imao lak put do publike. Skakućući između studija i više redatelja (John Landis, Walter Hill…) prije nego što je Warren Beatty konačno otkupio prava i donio ih Disneyju, trebalo je gotovo desetljeće da proslavljenog detektiva iz stripa dovede na veliko platno. Beatty je htio za redatelja Boba Fossea (odbio ga je) ili Martina Scorsesea (veliki je fan tog stripa, ali tada je zauzet „Dobrim momcima“), pa se sam morao uhvatiti redateljskog posla. Film je 1990.najavljen kao nasljednik (prošlogodišnjeg stripovskog hita) „Batmana“, i dok se Disneyjev film mogao pohvaliti sličnom zvjezdanom posadom, raskošnim dizajnom koji je evocirao i stripove i klasične gangsterske filmove, likovi poput Dicka Tracyja i Flattopa nisu bili pop kulturne ikone poput Batmana i Jokera. Možda i u tome leži činjenica da „Dick Tracy“ nije ostvario komercijalne brojeve poput „Batmana“, premda je poznato da se i Warren Beatty opirao sveopćoj komercijalizaciji filma (majice, lutke i sl.).
   Kako stariš, snimaš filmove za sebe i nadaš se da će ih netko drugi htjeti vidjeti. Volim ovaj film. Zaista volim. Ali kad režiram, na kraju puta nemam pojma hoće li se drugima svidjet ili ne. (redatelj Warren Beatty)
   „Dick Tracy“ je moderan, jedinstven i neosporan tehnički trijumf. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Jedna od najoriginalnijih fantazija koje sam vidio na ekranu. (Roger Ebert / Chicago Sun Times)
   Ovo je pošten rad, ali konačno i pomalo ludost. Moglo se upotrijebiti malo manje boje i malo više krvi i mesa. Suprotno očekivanjima, Madonna je impresivna. (Owen Gleiberman / Entertainment Weekly)
   Zaboravite zaplet. Bit „Dicka Tracyja“ leži u likovima i stilu. (Bob Thomas / Associated Press)
   Za razliku od današnjih, agresivnih franšiza superheroja, „Dick Tracy“ ima osvježavajuću kvalitetu. Ima snažan identitet, umjetničku viziju i ispričao je samostalnu priču, a ne onu napravljenu za nastavke, crossovere ili prodaju igračaka. (David Reddish / Queerty)
https://www.imdb.com/title/tt0099422/?ref_=tttr_tr_tt

Rocca verändert die Welt, 2019. Katja Benrath, 101 min. DE
Scenarij: Hilly Martinek
Uloge: Luna Maxeiner, Fahri Yardım, Barbara Sukowa, Mina Tander, Volker Bruch, Michael Maertens
   Hrabra, zabavna i jedinstvena – to je Rocca, 11-godišnja djevojčica koja prvi puta polazi pravu školu jer je otac na nekoliko mjeseci otišao raditi na Međunarodnu svemirsku stanicu. Privatna poduka, koju je imala do preseljenja k baki u Hamburg, pomogla joj je da postane samostalna, snalažljiva, puna neočekivanoga znanja za njezinu dob. U novoj sredini ističe se svojom otvorenošću, posebnim znanjima i vještinama, ali i borbom za slabije i one kojima je pomoć potrebna. Rocca jednostavno želi svijet učiniti boljim mjestom! Prate ju brojne zgode i nezgode, no ona na sve pokušava gledati pozitivno i pronaći rješenje
   „Rocca mijenja svijet“ nudi djeci glavnu junakinju koja je jednako zabavna koliko i inteligentna i nadasve samouvjerena. Djevojka koja pokazuje da se mnogi problemi mogu riješiti ako im se pristupi dovoljno ciljano. (konsenzus / njemački mediji nakon premijere)
   Sentimentalan i vraški zabavan. „Rocca…“ vas potiče da pružite ruku i promijenite svijet na bolje. (Christoph Petersen / Filmstarts)
   Otkačen, smiješan, dirljiv - stvarno dobra priča o (suvremenoj) Pipi Dugoj Čarapi s izvrsnom glumačkom ekipom. (Cinema, DE)
https://www.imdb.com/title/tt8773020/?ref_=nv_sr_srsg_0

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
   Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
   U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
   Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
   Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
   Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
   Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
   Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
   U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
   Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
   Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
   Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
   Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Le Otto Montagne, 2022. Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch, 147 min. IT / BE / FR
Scenarij: Felix van Groeningen & Charlotte Vandermersch prema romanu Paola Cognettija
Uloge: Luca Marinelli, Lupo Barbiero, Andrea Palma, Alessandro Borghi, Cristiano Sassella, Francesco Palombelli, Filippo Timi, Elena Lietti, Elisabetta Mazzullo, Surakshya Panta
   „Osam planina“ je priča o prijateljstvu. O djeci koja postaju muškarci i koji pokušavaju izbrisati tragove svojih očeva, ali koji se, kroz preokrete koje prave, uvijek na kraju vrate kući. Pietro je dječak iz grada, Bruno je posljednje dijete zaboravljenog planinskog sela. Bruno ostaje vjeran svom rodnom mjestu, dok je Pietro taj koji odlazi i vraća se. Njihovi susreti podsjećaju ih na njihovo porijeklo, puštajući da se njihove sudbine odvijaju, dok otkrivaju šta znači biti pravi prijatelj za cijeli život.
   Redatelji filma uvijek iznova uspijevaju uhvatiti veličanstvenost i melankoliju prirode i veličanstvenu banalnost života koji kroz nju prolaze. (Ben Croll /TheWrap)
   Bila sam potpuno zavedena od početka do kraja atmosferom, nježnošću i ljubavlju koja izvire iz fantastične priče o prijateljstvu. (laurent / imdb)
   Ovaj me film potpuno oborio s nogu na način na koji samo odlazak u planine može. Ima nešto mistično u načinu na koji se kreće tako sporo, slično načinu na koji se ledenjaci kreću tako sporo na planinama. (Alex Billington / FirstShowing.net)
   Duboko dirljiva priča o prijateljstvu, povezanosti i ljudima koje držimo uz sebe cijeli život. (Amanda Jedi / You Tube)
https://www.imdb.com/title/tt14641542/?ref_=nv_sr_srsg_1

Close, 2022. Lukas Dhont, 105 min. BE
Scenarij: Lukas Dhont i Angelo Tijssens
Uloge: Eden Dambrine, Gustav de Waele, Émilie Dequenne, Léa Drucker
   Trinaestogodišnjaci Léo i Rémi najbolji su prijatelji koji slobodno vrijeme provode u zaigranoj idili, nadomak čarobnih polja dalija koje uzgaja Léova obitelj. Kada završe ljetni praznici, njihova bliskost izaziva radoznalost ostalih učenika te postaje meta podrugljivih komentara. Posramljeni Léo sve se više odvaja od zbunjenog Rémija i njihovo prijateljstvo postupno se narušava.
   U anketi IndieWirea među 75 kritičara u Cannesu, „Close“ je proglašen najboljim filmom festivala.
   Duboko osoban, snažan i hrabar film o prijateljstvu iz djetinjstva, dobitnik Grand Prixa na festivalu u Cannesu te nominiran za Oscara (belgijski kandidat u kategoriji najboljeg stranog filma), „Blizu“ je novo remek-djelo mladog redatelja Lukasa Dhonta! (MCF Press)
   Riječ je o hvaljenoj i nagrađivanoj priči o prijateljstvu i odgovornosti – osim nagrade u Cannesu i oscarovske nominacije imao je i pet nominacija za Europske filmske nagrade, uključujući one za najbolji film, režiju i scenarij.
   Lijep, tužan, nježan i bolan, vrhunsko postignuće i na razini zanata i na razini teme. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Dhont je delikatan i taktilan filmaš zainteresiraniji za interijere mlade duše nego tipičnije dramske eksterijere. (Marko Njegić, SD)
   Toliko dirljiv tijekom većeg dijela svog trajanja da čak ni manipulativni završetak ne može uništiti iskustvo. „Close“ je nježan i izvrsno glumljen pogled na odrastanje. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Redateljev rad je besprijekoran jer su scene obrađene sa sigurnim, ali poput pera laganim dodirom. „Close“ je sjajan film o prijateljstvu. (Robbie Collin /The Telegraph)
https://www.imdb.com/title/tt9660502/?ref_=fn_al_tt_1

Aftersun, 2022. Charlotte Wells, 102 min. UK / US
Scenarij: Charlotte Wells
Uloge: Paul Mescal, Frankie Corio, Celia Rowlson-Hall
1 NOMINACIJA ZA OSCARA
   Paul Mescal dobio je brojne pohvale kritičara za svoju izvedbu Caluma Patersona, te zaradio svoju prvu nominaciju u karijeri – nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca.
   Dvadeset godina nakon idiličnog ljetovanja, koje je provela s ocem u turskom odmaralištu, Sophie se prisjeća njihova zajedničkog putovanja. Praznine između kućnih snimaka ispunjava stvarnim i izmišljenim sjećanjima kako bi upotpunila sliku oca kojeg nikada nije u potpunosti poznavala.
   Izuzetno zrela studija djetinjstva, ljubavi, sjećanja, melankolije i žaljenja najveći je propust ovogodišnjih Oscara: 'Aftersun' Charlotte Wells impresivan je na više razina. (Dino Staničić, telegram.hr)
   Vođen sjajnom izvedbom Frankie Corije, „Aftersun“ vješto vodi publiku do raskrižja između naših sjećanja na voljene osobe i onoga tko oni zapravo jesu. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Trijumf novog britanskog filmskog stvaralaštva. (Beth Webb / Empire)
   Charlotte Wells jedno je od novih autora koji najviše obećavaju u britanskoj kinematografiji posljednjih godina. (Fionnuala Halligan / Screen Daily)
   'Aftersun', neobično snimljen film o odnosu oca (30) i kćeri (11), jedan je od najboljih filmova 2022. godine. (Zrinka Pavlić, tportal)
   Sjajan kao drama o odrastanju, još bolji kao film o odnosu tate i kćerke, “Aftersun” je prepun nezaboravnih scena. (Marko Njegić, SD)
   Besprijekorno osmišljen i provokativan (autobiografski) debi Charlotte Wells, „Aftersun„, donosi koktel sretnih sati i tuge i predstavlja Frankie Corio kao uzbudljivi novi talent. (svijetkulture.com)
   U sjajnom filmu „Aftersun“ njegova gluma dostiže vrhunac u glavnoj ulozi mladog tate Caluma. Ono u čemu je ovdje najviše zabriljirao, a što je u ranijim ostvarenjima zagrijavao, jest perfomans istraživanja muškosti. Promatranje pokreta njegovih ramena dok sjedi okrenut leđima na krevetu i plače, njegov dah, pogled ili čarobni ples u posljednjoj sceni, oslikavaju ranjivost muškarca i emociju koju smo do sada rijetko viđali u kinematografiji. (buro247.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19770238/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Ripost Féministe, 2022. Simon Depardon & Marie Perennes, 87 min. FR
   Nadahnjujuć film o ženama koje se usuđuju suprotstaviti svakodnevnom seksizmu i rodno uvjetovanom nasilju u svijetu u kojem se za prava žena još uvijek potrebno boriti svakodnevno. “Céline je kroz prozor izbacio njezin muž”, “Čak i moj pas razumije kad mu kažem NE”, “Moje tijelo, moj izbor, i začepi gubicu”… Ovo su poruke nalijepljene na zidovima diljem Francuske, na bijelim listovima formata A4, što se prvo svidjelo Marie Pérennès i Simonu Depardonu, autorima filma. Njihov film daje glas žrtvama, "glas onih koje ga više nemaju", kako su se same izrazili. Od sjevera do juga Francuske, iskusni aktivisti, slomljene feminističkim tezama ili same žrtve nasilja, izražavaju svoj bijes pred seksističkim društvom. U početku stvoren kako bi odao počast žrtvama feminicida, pokret se brzo razvio "jer nasilje počinje kad imaš osam godina i stave ti ruku na zadnjicu u metrou". U 2021. godini u Francuskoj su 122 žene ubijene pod udarcima supružnika ili bivših supružnika, navodi se u izvješću koje je krajem kolovoza objavilo Ministarstvo unutarnjih poslova.
   Elise u Brestu, Alexia u Saint-Etienneu, Cecile u Compiegneu, Jill u Marseilleu… Ovo su tek četiri od tisuća mladih žena koje osuđuju seksističko nasilje, javno uznemiravanje i mačo agresiju kojoj su svakodnevno izložene. Noću, naoružane bijelim plahtama i crnom bojom, oblijepljuju ulice porukama podrške žrtvama mizoginije i sloganima koji osuđuju femicid. Neke od njih feministiknje su s dugogodišnjom tradicijom, druge nikad prije nisu vodile ovakvu ili sličnu kampanju, ali sve su revoltirane protiv zlostavljanja koje je preplavilo njihove živote. Seksizam je posvuda… Ali i one su!
   Film je premijerno prikazan na prošlom festivalu u Cannesu, a uoči (canneske) premijere filma „Holy Spider“ grupa žena odjevena u crno nosila je veliki natpis, bacala dimne bombe te dizala šake u zrak. Na natpisu je bila duga lista imena žena koje su muškarci ubili u Francuskoj, a sve kao rezultat obiteljskog nasilja. Odgovornost za ovaj protest na crvenom tepihu preuzela je grupa koja stoji iza dokumentarnog filma „Riposte Féministe“ koji govori o tim ubojstvima. Zanimljivo, osiguranje nije ni na koji način omelo ovaj protest. (Dean Sinovčić, Nacional)
   Kolektivi koji su nam predstavljeni u ovom dokumentarnom filmu raznoliki su po svom sastavu i organizaciji. Bogati raznolikošću i podrijetlom svojih članova, neprestano u razmjeni ideja i metoda, ali i u djelovanju koje ujedinjuje njihovu odlučnost. Od pripreme do kolaža i lijepljenja, ponekad riskantno, ali uvijek tu da nas probudi, ispita... i upravo u dijeljenju tog "doinga" jedinstvo i relevantnost njihovih akcija mobiliziraju nas i upozoravaju. (Arthur Porto / www.senscritique.com)
    Poruku filma nije moguće ignorirati – promjena dolazi. (Andrew Murray / The Upcoming)
    Film koji mladim ženama daje platformu i prati dijalog o uzroku njihove borbe. (Anna Smith / Deadline)
    https://www.imdb.com/title/tt19841846/?ref_=fn_al_tt_1

Who's That Knocking at My Door, 1968. Martin Scorsese, 90 min.
(debitantski film Martina Scorsesea)
Scenarij: Martin Scorsese
Uloge: Zina Bethune, Harvey Keitel, Anne Collette, Lennard Kuras, Michael Scala, Harry Northup, Catherine Scorsese
   Mladi J.R. tipični je Amerikanac odrastao u urbanoj njujorškoj četvrti, u mirnom obiteljskom okruženju talijanskih doseljenika, predanih katolika i pripadnika srednje klase. J.R. je nezaposlen, a najviše vremena provodi u druženju s prijateljima na ulicama i po klubovima četvrti Mala Italija. Nakon što na trajektu za Staten Island upozna privlačnu djevojku iz srednje klase, za koju pomisli da bi mu mogla postati suprugom, J.R. će doznati da je ona žrtva seksualnog napastovanja. To saznanje i spoznaja da ona više nije djevica utjecat će na njegov odnos s djevojkom, ponajviše zbog njegova katoličkog odgoja.
   Svoj debitantski dugometražni igrani film, realiziran u crno-bijeloj tehnici, koji je završio kad mu je bilo svega 25 godina, Martin Scorsese je snimao dulje od dvije godine, a tijekom procesa nastanka film sniman kombinacijom 35 mm i 16 mm kamere doživio je brojne promijene i promijenio različite naslove. Rad na projektu započevši 1965. kao kratki studentski film pod naslovom „Bring on the Dancing Girls“, redatelj je prvu verziju zgotovio dvije godine kasnije, te je pod naslovom „I Call First“ premijerno prikazao na Međunarodnom filmskom festivalu u Chicagu. Godine 1968. film je krenuo u distribuciju pod naslovom „Who´s that Knocking at My Door“, prema istoimenoj pjesmi na završetku djela, a premda je 1970. redistribuiran pod naslovom „J.R.“, naslov koji se do danas najviše koristi je „Tko to kuca na moja vrata“. Svoj prvijenac, u kojemu je Harvey Keitel ostvario glumački debi, Scorsese je realizirao pod stilskim utjecajem Godarda i Johna Cassavettesa te nadahnut Johnom Fordom. Već su u ovom filmu vidljiva brojna kasnija obilježja njegova autorskog rukopisa, od uporabe zamrznutih kadrova i slow motiona, preko tematiziranja identiteta Italoamerikanaca te motiva katoličkog osjećaja krivnje i iskupljenja, kao i mačizma i nasilja te odnosa prema (idealiziranim) ženama, do naglašene atmosferičnosti, dinamične montaže, svrhovitog korištenja glazbe te dojmljive fotografije i scenografije. (http://kinotuskanac.hr)
https://www.imdb.com/title/tt0063803/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE:
Fumer fait tousser, 2022. Quentin Dupieux, 80 min. FR
Scenarij: Quentin Dupieux
Uloge: Gilles Lellouche, Vincent Lacoste, Anaïs Demoustier, Jean-Pascal Zadi, Oulaya Amamra, Adèle Exarchopoulos
   Skupina superheroja “Duhanske snage” nalazi se pred raspadom. Nakon bitke protiv zlonamjerne ogromne kornjače, “Duhanske snage” moraju ponovno pronaći zajedništvo koje ih je nekad krasilo. Upravo zbog toga vođa skupine predlaže im da odu na zajednički odmor u trajanju od tjedan dana kako bi povratili uzajamno povjerenje, ali i obnovili snagu za novo spašavanje svijeta, ovoga puta protiv Lezardina, najokrutnijeg vladara svemira koji je odlučio uništiti naš planet.
   Redatelj s lakoćom koristiti ekstremno nasilje i pretvara ga u sarkazam i komediju. (Valerie Complex / Deadline Hollywood)
   Toliko je nepredvidiv i duhovit da vam se jednostavno sviđa. (Germain Lussier / io9.com)
   Apsolutno zabavan i genijalan - Dupieuxovoj razuzdanoj mašti nema kraja. (Sara Martínez / Ruiz Espinof)
   Možda nije tako sadržajan ili smiješan kao neki drugi njegovi filmovi, ali ostaje dašak svježeg zraka i sadrži dovoljno trenutaka invencije i besprijekorne komedije da vas zabavi i šarmira. (Elena Lazic / The Playlist)
https://www.imdb.com/title/tt15471560/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA DISNEYA:
Dead Presidents, 1995. Albert & Allen Hughes, 119 min. US
Scenarij: Michael Henry Brown prema priči Michaela Henryja Browna, Alberta & Allena Hughesa
Uloge: Larenz Tate, Keith David, Chris Tucker, N'Bushe Wright, Freddy Rodriguez, Bokeem Woodbine
   Radnja započinje u Bronxu 1968. gdje mladi Afro-amerikanac Anthony Curtis odlučuje nakon završene srednje škole umjesto u koledž otići u marince, ostavivši trudnu djevojku. Nakon nimalo ugodnih godina provedenih u paklu vijetnamskog rata, vraća se kući, gdje otkriva kako gotovo ništa više nije kao prije. Njegovi najbolji prijatelji, takodjer vijetnamski veterani, odali su se drogi. Njegovu novu obitelj je tokom dugotrajnog odsustva morao izdržavati lokalni svodnik. Anthony pokušava preživjeti radeći naporan posao u klaonici, ali kada izgubi posao jedino što mu preostaje jest kriminal. Zajedno s prijateljima, bivšim lokalnim gangsterom, te crnom revolucionarkom planira napasti furgon korištenih novčanica koje savezna vlada namjerava poslati na spaljivanje u Washington.
   Film se temelji na iskustvima Haywooda T. Kirklanda čija je priča detaljno opisana u knjizi „Bloods: An Oral History of the Vietnam War by Black Veterans“  Wallacea Terryja.
   Iznimno ambiciozan nastavak njihovog sjajnog prvijenca, “Menace II Society“ , „Mrtvi predsjednici“ braće Hughes dođu u slijepu ulicu, ali angažiranost teških tema i eksplozivnih situacija čini ih snažnom dramom. (Todd McCarthy / Variety)
   I očekivano i iznenađujuće, poznato, a ipak nekako drugačije. (Kenneth Turan / Los Angeles Times)
   Drugi na mojoj listi pet najpodcijenjenijih filmova svih vremena. (Mark Kermode)
   Možda nije savršen film, ali još uvijek dokazuju kako braća Hughes imaju dosta kapaciteta i kako je velika vjerojatnost da će njihov slijedeći projekt uistinu biti remek-djelo. (Dragan Antulov, purger.com)
https://www.imdb.com/title/tt0112819/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE:
Aline, 2020. Valérie Lemercier, 126 min. FR/BE/CAN
Scenarij: Valérie Lemercier i Brigitte Buc
Uloge: Valérie Lemercier, Sylvain Marcel, Danielle Fichaud
   Quebec, 1960-e. Sylvette i Anglomard dočekali su svoje četrnaesto dijete, Aline. U ovoj skromnoj obitelji glazba je sve. Kad producent otkrije Aline i njezin zlatan glas, ima samo jednu ideju na umu: učiniti je najpopularnijom pjevačicom svijeta. Potpomognuta od strane članova vlastite obitelji, iskustvom Guya Claudea te okružena silnom pažnjom i ljubavi, Aline postaje tvorcem nevjerojatne životne sudbine.
   Valérie Lemercier, dvostruka dobitnica nagrade César, glumi Aline u glazbenoj drami nadahnutoj životom i karijerom legendarne Céline Dion.
   Često sam slušala njezine pjesme, posebno one na kojima je surađivala sa Jean-Jacquesom Goldmanom. Nisam znala mnogo o životu gospođe Dion niti poznavala ostatak njezina glazbenog opusa. U prosincu 2016., kad sam je, poput milijuna drugih ljudi, ugledala kako čini prve životne korake bez životnog partnera Renéa, uvelike sam se poistovjetila s ovom nevjerojatnom osobom i pjevačicom. Bila sam dirnuta njezinom hrabrošću, njezinom samoćom. Odmah sam shvatila da je ova velika umjetnica okosnica mojeg sljedećeg filma. Iste večeri producentica Emmanuelle Duplay me slušala i rekla mi da apsolutno želi raditi na filmu. Povrh talenta, ono što me fascinira kod Céline jest njezina iskrenost. Ona je poput otvorene knjige, prema publici se odnosi kao prema vlastitoj obitelji. Kad sam je promatrala na koncertu u Bercyju, s lakoćom sam procijenila njezin žar i koliko su njezini obožavatelji divni. Osjećala sam se kao kod kuće. (redateljica Valérie Lemercier)
   Ono što nedostaje je istraživanje umjetnosti Celine Dion kao pjevača. Ovo je dio koji nedostaje većini biografskih filmova, koji općenito smatraju skandal daleko fascinantnijim od istraživanja zašto je osoba uopće poznata. (Sheila O'Malley / www.rogerebert.com)
   „Aline“ je definitivno čudna, ali je također i neobično zabavna. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt9735462/?ref_=fn_al_tt_1

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Saint-Omer, 2022. Alice Diop, 122 min. FR
Scenarij: Amrita David i Alice Diop
Uloge: Kayije Kagame, Guslagie Malanda, Valérie Dréville
   Madame Coly, zašto ste ubili svoju kćer?
   Ne znam. Nadam se da mi ovo suđenje može pomoći da shvatim.
   U središtu priče nalaze se dvije žene: Laurence Coly, mlada senegalska imigrantkinja i studentica filozofije optužena da je ubila svoje 15-mjesečno dijete ostavivši ga da se utopi u oceanu, te Rama, senegalsko-francuska profesorica književnosti koja putuje iz Pariza u Saint-Omer kako bi taj slučaj iskoristila pri pisanju moderne preinake grčkog mita o Medeji.
   Premda igrano djelo, ono ništa manje nije vezano za vanfilmsku zbilju nego autoričin prethodni opus. Naime, lik Coly izvučen je iz stvarne vijesti koja je potresla Francusku 2016. godine, a lik Rame temelji se na samoj redateljici koja je, obuzeta slučajem čedomorstva (a u to doba i sama trudna), prisustvovala suđenju koje je uslijedilo. S obzirom na to da kamere nisu bile dozvoljene u sudnici, Diop evocira vlastita sjećanja, transkripte saslušanja i rekonstruira mizanscenu, a tom prostoru navodne objektivnosti kontrira specifično kompleksnu pozadinu optužene koja, poput mnogih tragičnih figura, zadržava svoje pravo da bude neshvaćena.
   Film je (bio) francuski kandidat za Oscara.
   Užasno iskustvo jedne imigrantice, „Saint Omer“, stavlja majku u fokus a publiku u žiri kako bi se pronašla ljudskost u nehumanom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Diop je snimila dobar film i pokazala da za nju ima mjesta i u igranoj formi. (Marko Njegić, SD)
   Prvijenac Alice Diop radikalan je, uznemirujući i fascinantan pogled na majčinstvo. (svijetkulture.com)
https://www.imdb.com/title/tt15376894/?ref_=fn_al_tt_1

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

DANI FRANKOFONIJE:
Les enfants des autres, 2022. Rebecca Zlotowski, 103 min. FR
Scenarij: Rebecca Zlotowski
Uloge: Virginie Efira, Roschdy Zem, Chiara Mastroianni
   Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Veneciji, “Tuđa djeca” je novi film redateljice Rebecce Zlotowski u kojem francuska glumačka senzacija Virginie Efira tumači ulogu Rachel, žene koja voli svoj život, svoje studente, svoje prijatelje, svog bivšeg supruga i lekcije iz gitare na koje redovito odlazi. Uskoro se zaljubljuje u Alija, novog momka, te se vrlo brzo zbližava s njegovom četverogodišnjom kćerkom Leilom. Uvečer ju priprema za krevet, pazi na nju, voli ju poput majke… ali ona nije njezina majka. Barem ne još. Rachel ima 40 godina. Njezina želja za stvaranjem vlastite obitelji svakog dana sve je jača, a biološki sat nemilosrdno otkucava. Je li prekasno?
   Rebecca Zlotowski potpisuje vrlo lijep portret žene, te ljubavnu priču u kojoj dobronamjernost prevladava nad rivalstvom. (L'Humanité)
   Dirljiv portret heroine bez djece kojoj se sviđa kći njezinog novog prijatelja. Film koji se, oslikavajući zlo (maćehe) rendgenom, odlikuje finoćom, strogošću i osjetljivošću. (Les Echos)
   Potresna, suvremena ljubavna priča koja zabranjuje patetiku. (Paris Match)
   Virginie Efira najuzbudljivija je glumica francuske kinematografije. (Adam Sanchez / www.gqmagazine.fr)
https://www.imdb.com/title/tt15403712/?ref_=nv_sr_srsg_0

Everything Everywhere All At Once, 2022. Dan Kwan & Daniel Scheinert, 139 min. US
Scenarij: Dan Kwan & Daniel Scheinert
Uloge: Michelle Yeoh, Stephanie Hsu, Ke Huy Quan, James Hong, Jamie Lee CurtiCurtis
   OSCAR 2022.: NAJBOLJI FILM
   Od 11 nominacija za Oscara, film „Sve u svoje vrijeme”, potvrdio je njih 7: najbolji film, režija, originalni scenarij (Dan Kwan & Daniel Scheinert), glavna ženska uloga (Michelle Yeoh), sporedna ženska uloga (Jamie Lee Curtis), sporedna muška uloga (Ke Huy Quane) i montaža (Paul Rogers).
   Do sada je ovaj film na različitim festivalima i izborima najboljih u prošloj godini, prikupio gotovo 700 nominacija i osvojio više od 350 nagrada. Istovremeno je stekao naklonost i kritike i publike, a Michelle Yeoh prva je Azijatkinja nominirana za Oscara za najbolju glumicu. Michelle je na dodjeli Zlatnih globusa dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu zahvaljujući ovoj ulozi.
   Naša jedina nada za spas je prigrliti ljubav i ljepotu koje nas okružuju... ali, samo ako smo dovoljno prisutni da to vidimo.
   Dok je provjerava porezna uprava, starija kineska imigrantkinja je uvučena u nezamislivu avanturu u kojoj sama pokušava spasiti svijet istražujući paralelne univerzume u kojima se sreće sa životnim putanjama koje je mogla voditi. Međutim, ubrzo shvaća opasnost multiverzuma te mora spasiti ono najvažnije što ima - svoju obitelj.
   Vrtlog žanrovske anarhije! (A. O. Scott  / New York Times)
   „Everything Everywhere All at Once“ je sve što želite od filma i još mnogo toga. (Eric Marchen / Rogers TV)
   Nedvojbeno najkreativnije kaotično iskustvo koje sam ikada vidio ili ću ga vjerojatno ikada vidjeti. (Jeffrey Lyles / Lyles' Movie Files)
   Čudo koje mijenja žanrove s fenomenalnim izvedbama cijele glumačke postave. (Kristen Maldonado / Pop Culture Planet)
   Uzbudljiv, smiješan i dirljiv. (Tom Shone / Times (UK)
      Iako su užurbane akcijske sekvence veliki dio zabave, oni zapravo nisu bit. Film je gorko-slatka domaća drama, bračna komedija, priča o imigrantskoj težnji i povrijeđenom baladom o ljubavi majke i kćer. (A. O. Scott  / New York Times)
   Apsurdno, divlje i prekrasno, i vjerojatno će vas rasplakati. (Alissa Wilkinson / Vox)
   Redateljski tandem i njihova zvijezda Michelle Yeoh ovu vizionarsku, apsurdnu komediju pretvaraju u vulkan kreativnih ideja. Dakle, ovo ne liči ni na što što ste ikada vidjeli! (Peter Travers / ABC News)
https://www.imdb.com/title/tt6710474/?ref_=nv_sr_srsg_2

Världens vackraste pojke, 2021. Kristina Lindström, Kristian Petri, 93 min. SE / DE / FR
   1970. godine redatelj Luchino Visconti proputovao je Europu u potrazi za savršenim dječakom dostojnim predstavljana apsolutne ljepote u njegovom novom filmu, adaptaciji romana 'Smrt u Veneciji' Thomasa Manna. U Stockholmu otkriva Björna Andrésena, sramežljivog 15-godišnjaka koji će uz Viscontija preko noći steći međunarodnu slavu. Björn provodi kratak, ali intenzivan dio svoje mladosti između Lida u Veneciji, Londona, filmskog festivala u Cannesu i dalekog Japana. Sada, pedeset godina nakon premijere „Smrti u Veneciji“, Björn nas vodi na izvanredno putovanje sačinjeno od osobnih uspomena, filmske povijesti, zvjezdane prašine i tragičnih događaja.
   Očarao je ne samo Dirka Bogardea nego cijeli svijet svojom ljepotom, ali prije svega svojom karizmom, svojim izgledom. Njegova uloga je nijema, ali je ispunjava nedokučivošću. Kontrast između nekad i sada ne može biti veći. U sadašnjosti, Björn Andrésen živi u bijedi i prijeti mu deložacija sve dok ga njegova djevojka Jessica ne spasi u posljednjem trenutku. Sada u "Najljepšem dječaku na svijetu" Björn Andrésen može ispričati vlastitim riječima, lijepo i elokventno, kako je moglo proći tako loše, nadopunjeno filmovima i audio snimkama iz njegova djetinjstva na kojima ga možete vidjeti kako savršeno svira klavir. Zapravo, želio se baviti glazbom, a ne glumom. (www.svd.se)
   „Najljepši dječak na svijetu“ postaje neka vrsta filmsko-povijesnog dodatka koji, kroz osobno, otvara etička pitanja koja okružuju produkciju i posljedice djela. (ng.se)
   Najljepši dječak na svijetu' je srceparajuće istraživanje bezvremenskog idola i težine njegova uspjeha. (rogerebert.com)
   Dirljiva, melankolična studija o starenju pod svjetlima sve slabijih reflektora. (Guy Lodge / Attitude)
   Pronicljivo i snažno istraživanje slave za kojom se nikad nije tragalo, ljepote dovedene i prodane i obiteljskog života koji je ostao slomljen tragedijom. (Cinerama)
https://www.imdb.com/title/tt8801666/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA WARNERA:
BlowUp, 1966. Michelangelo Antonioni, 113 min. US
Scenarij: Michelangelo Antonioni, Tonino Guerra
Uloge: David Hemmings, Vanessa Redgrave, Sarah Miles, Jane Birkin, Veruschka von Lehndorff
   Uspješan londonski modni fotograf slučajno snimi nejasne aktivnosti mlađe žene i starijeg muškarca u jednome parku. Razvivši fotografije u studiju, postaje uvjeren da je kamera zabilježila ubojstvo. No što više povećava snimljeni detalj, to je udaljeniji od istine, zbog čega kreće u istragu ne bi li otkrio što se zaista dogodilo.
   Temeljen na kratkoj priči Julija Cortázara „Las babas del diablo“ (dijelom je i nadahnut životom uglednog britanskog fotografa Davida Roystona Baileyija), kontrakulturalni klasik Michelangela Antonionija uronjen je u društvenu, modnu i glazbenu scenu swinging Londona 1960-ih, koja postaje poprištem, za Antonionija karakterističnu dramu o duhovnoj krizi suvremenog čovjeka. „Povećanje“ je osvojilo Grand Prix na Filmskom festivalu u Cannesu.
   Film nije o odnosu čovjeka s čovjekom, nego o odnosu čovjeka sa stvarnošću. (redatelj Michelangelo Antonioni)
   U slučaju „BlowUp-a“, misterij [tj. je li se dogodilo ubojstvo] je relevantan za film, ali rješenje nije. Doista, nepostojanje rješenja je dio poante: životna neizvjesnost.. .prava neizvjesnost ne leži u misteriji fotografskih uvećanja, već u nestabilnosti samog Thomasa… Budući da „BlowUp“ nije riješen sretno, već u potpunom prepuštanju fantaziji i posljedično zaboravu, možemo ga shvatiti ili kao opomenu da se pomirimo sa stvarnošću, ili kao opomenu u kojoj je težnja za materijalnom dobiti prijetnja čovječanstvu. (povjesničar filma Gordan Gow)
   Jednako važan i temeljan film kao što su „Citizen Kane“, „Open City“ i „Hiroshima, Mon Amour“ – možda čak i više. (Arthur Knight / Playboy)
   Hipnotička, čarobna radnja, u kojoj se lik nakratko probudi iz dubokog sna otuđenosti i onda ponovno odluta. Ovo je glavni cilj filma. Ne 'Swinging London'. Ne egzistencijalna misterija. Ne paralele između onoga što Hemmings radi sa svojim fotografijama i onoga što Antonioni radi s Hemmingsom. Već jednostavno zapažanja da smo sretni kad radimo ono što radimo dobro, a nesretni tražeći zadovoljstvo negdje drugdje. https://www.imdb.com/title/tt0060176/?ref_=nv_sr_srsg_0Pretpostavljam da je Antonioni bio sretan kad je snimao ovaj film. (Roger Ebert)
https://www.imdb.com/title/tt0060176/?ref_=nv_sr_srsg_0

Morte a Venezia, 1971. Luchino Visconti, 130 min. IT/US
Scenarij: Luchino Visconti prema romanu Thomasa Manna
Uloge: Dirk Bogarde, Björn Andresen, Silvana Mangano, Romolo Valli, Mark Burns, Marisa Berenson
   Adaptacija romana Thomasa Mana o avangardnom kompozitoru koji dolazi u Veneciju ne bi li prebrodio osobnu i umjetničku krizu.
   Djelo koje impresionira likovnošću (snimatelj Pasqualino De Santis) i sugestivno ostvarenom atmosferom Venecije zaražene kolerom od koje umire i glavni junak (Dirk Bogarde), pisac koji kao svoje »zbogom životu« doživljava sentimentalno nagnuće prema prelijepom dječaku.Meditativna ispovijed čovjeka na kraju života, svih nada i očekivanja, kojemu ovaj zadnji »bljesak«, nevini dječak koji ga i ne zapaža, olakšava smrt. (filmska.lzmk.hr)
   U ovom bezvremenskom djelu Visconti predložak Thomasa Manna upotpunjuje referencama na skladatelja Gustava Mahlera, a bavi se svojim trajnim preokupacijama: dvosmislenošću i isprepletenošću erotske žudnje i čežnje za smrću. Umiruća Venecija postaje metafora dekadencije zapadne kulture na prijelazu stoljeća. (kinoeuropa)
   Osnovnu komponentu Viscontijeva stvaranja čini njegov odnos spram literarnog predloška i problem transponiranja jednog medija u drugi. Ka tom putu hrvanja s literaturom kojoj je ostajao  fanatično odan, Visconti je imao uspona i padova. Njegovo djelo možda najbolje potvrđuje onaj paradoks (ako je to uopće paradoks) da su na velikim književnim ostvarenjima nastajali uglavnom blijedi i loši filmovi i obratno - po zapisima banalnm i često puta s ruba literature stvarani su vrijedni filmovi. Međutim, kako se talijanski film šezdesetih godina oslobađa neorealističkih okvira tako i Visconti  prelazi na nove literarne predloške (egzistencijalističke, postekspresionističke), orijentirajući se uglavnom na strane autore. (Svemir Pavić)
   Cannes Film Festival 1971. Specijalna nagrada povodom 25. obljetnice festivala
   Nagrade David di Donatello 1971. Najbolja režija
   Nagrade BAFTA 1971. Najbolja scenografija, kostimografija, fotografija i glazbeni zapis
https://www.imdb.com/title/tt0067445/

100 GODINA DISNEYA:

The Hand That Rocks the Cradle, 1992. Curtis Hanson, 110 min. US
Scenarij: Amanda Silver
Uloge: Annabella Sciorra, Rebecca DeMornay, Matt McCoy, Ernie Hudson, Julianne Moore
   Claire Bartel je naprosto prezaposlena: njene dužnosti supruge, majke i poslovne žene nadilaze njene mogućnosti i vrijeme, te je prisiljena unajmiti Peyton Flanders naizgled savršenu dadilju. No, prevara je bila ogromna! Peyton je sve samo ne savršena, polako pletući mrežu zla trudeći se na svaki način - ne libeći se ni ubojstva - preuzeti Clairino mjesto i poziciju u obitelji...
   Veliki uspjeh „Fatalne privlačnosti“ otvorio je novu eru trilera u kojima su glavni protagonisti(ce) opasne žene. Među najboljim sljedbenicima, uz „Single White Female“, je ova uznemirujuća priča o zlokobnoj dadilji. Svakako jedan od najintrigantnijih i najuzbudljivijih trilera početkom devedesetih u sigurnim je rukama Curtisa Hansona (Prozor spavaće sobe, Pod lošim utjecajem...) koji nas vodi kroz pomračeni um "dadilje iz pakla" - izvrsna Rebecca De Mornay koja nikada prije ni kasnije nije ponovila sličnu kreaciju. (Vladimir Županović)
   Mislim da ona (Rebecca DeMornay, op VE) radi vrlo dobar posao, vrlo, vrlo zvučnu ulogu negativca u ovom filmu. (Roger Ebert)
   Ovo je DeMornayin film i ona je zaista opaka: u jednom trenutku može ubiti, a već u sljedećem blista do zavodljivosti. (Michael Upchurch / Seattle Times)
   Nakon što „progutate“ jednu nelogičnost na početku, postajete potpuno očarani genijalnošću priče, njezinom napetosti i zastrašujućim vrhuncem. (Quentin Crisp / Christopher Street)
https://www.imdb.com/title/tt0104389/?ref_=fn_al_tt_1

Världens vackraste pojke, 2021. Kristina Lindström, Kristian Petri, 93 min. SE / DE / FR
   1970. godine redatelj Luchino Visconti proputovao je Europu u potrazi za savršenim dječakom dostojnim predstavljana apsolutne ljepote u njegovom novom filmu, adaptaciji romana 'Smrt u Veneciji' Thomasa Manna. U Stockholmu otkriva Björna Andrésena, sramežljivog 15-godišnjaka koji će uz Viscontija preko noći steći međunarodnu slavu. Björn provodi kratak, ali intenzivan dio svoje mladosti između Lida u Veneciji, Londona, filmskog festivala u Cannesu i dalekog Japana. Sada, pedeset godina nakon premijere „Smrti u Veneciji“, Björn nas vodi na izvanredno putovanje sačinjeno od osobnih uspomena, filmske povijesti, zvjezdane prašine i tragičnih događaja.
   Očarao je ne samo Dirka Bogardea nego cijeli svijet svojom ljepotom, ali prije svega svojom karizmom, svojim izgledom. Njegova uloga je nijema, ali je ispunjava nedokučivošću. Kontrast između nekad i sada ne može biti veći. U sadašnjosti, Björn Andrésen živi u bijedi i prijeti mu deložacija sve dok ga njegova djevojka Jessica ne spasi u posljednjem trenutku. Sada u "Najljepšem dječaku na svijetu" Björn Andrésen može ispričati vlastitim riječima, lijepo i elokventno, kako je moglo proći tako loše, nadopunjeno filmovima i audio snimkama iz njegova djetinjstva na kojima ga možete vidjeti kako savršeno svira klavir. Zapravo, želio se baviti glazbom, a ne glumom. (www.svd.se)
   „Najljepši dječak na svijetu“ postaje neka vrsta filmsko-povijesnog dodatka koji, kroz osobno, otvara etička pitanja koja okružuju produkciju i posljedice djela. (ng.se)
   Najljepši dječak na svijetu' je srceparajuće istraživanje bezvremenskog idola i težine njegova uspjeha. (rogerebert.com)
   Dirljiva, melankolična studija o starenju pod svjetlima sve slabijih reflektora. (Guy Lodge / Attitude)
   Pronicljivo i snažno istraživanje slave za kojom se nikad nije tragalo, ljepote dovedene i prodane i obiteljskog života koji je ostao slomljen tragedijom. (Cinerama)
https://www.imdb.com/title/tt8801666/?ref_=fn_al_tt_1

Morte a Venezia, 1971. Luchino Visconti, 130 min. IT/US
Scenarij: Luchino Visconti prema romanu Thomasa Manna
Uloge: Dirk Bogarde, Björn Andresen, Silvana Mangano, Romolo Valli, Mark Burns, Marisa Berenson
   Adaptacija romana Thomasa Mana o avangardnom kompozitoru koji dolazi u Veneciju ne bi li prebrodio osobnu i umjetničku krizu.
   Djelo koje impresionira likovnošću (snimatelj Pasqualino De Santis) i sugestivno ostvarenom atmosferom Venecije zaražene kolerom od koje umire i glavni junak (Dirk Bogarde), pisac koji kao svoje »zbogom životu« doživljava sentimentalno nagnuće prema prelijepom dječaku.Meditativna ispovijed čovjeka na kraju života, svih nada i očekivanja, kojemu ovaj zadnji »bljesak«, nevini dječak koji ga i ne zapaža, olakšava smrt. (filmska.lzmk.hr)
   U ovom bezvremenskom djelu Visconti predložak Thomasa Manna upotpunjuje referencama na skladatelja Gustava Mahlera, a bavi se svojim trajnim preokupacijama: dvosmislenošću i isprepletenošću erotske žudnje i čežnje za smrću. Umiruća Venecija postaje metafora dekadencije zapadne kulture na prijelazu stoljeća. (kinoeuropa)
   Osnovnu komponentu Viscontijeva stvaranja čini njegov odnos spram literarnog predloška i problem transponiranja jednog medija u drugi. Ka tom putu hrvanja s literaturom kojoj je ostajao  fanatično odan, Visconti je imao uspona i padova. Njegovo djelo možda najbolje potvrđuje onaj paradoks (ako je to uopće paradoks) da su na velikim književnim ostvarenjima nastajali uglavnom blijedi i loši filmovi i obratno - po zapisima banalnm i često puta s ruba literature stvarani su vrijedni filmovi. Međutim, kako se talijanski film šezdesetih godina oslobađa neorealističkih okvira tako i Visconti  prelazi na nove literarne predloške (egzistencijalističke, postekspresionističke), orijentirajući se uglavnom na strane autore. (Svemir Pavić)
   Cannes Film Festival 1971. Specijalna nagrada povodom 25. obljetnice festivala
   Nagrade David di Donatello 1971. Najbolja režija
   Nagrade BAFTA 1971. Najbolja scenografija, kostimografija, fotografija i glazbeni zapis
https://www.imdb.com/title/tt0067445/

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
   Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
   Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
   Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
   Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
   Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
   Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
   Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

DANI FRANKOFONIJE:
Aline, 2020. Valérie Lemercier, 126 min. FR/BE/CAN
Scenarij: Valérie Lemercier i Brigitte Buc
Uloge: Valérie Lemercier, Sylvain Marcel, Danielle Fichaud
   Quebec, 1960-e. Sylvette i Anglomard dočekali su svoje četrnaesto dijete, Aline. U ovoj skromnoj obitelji glazba je sve. Kad producent otkrije Aline i njezin zlatan glas, ima samo jednu ideju na umu: učiniti je najpopularnijom pjevačicom svijeta. Potpomognuta od strane članova vlastite obitelji, iskustvom Guya Claudea te okružena silnom pažnjom i ljubavi, Aline postaje tvorcem nevjerojatne životne sudbine.
   Valérie Lemercier, dvostruka dobitnica nagrade César, glumi Aline u glazbenoj drami nadahnutoj životom i karijerom legendarne Céline Dion.
   Često sam slušala njezine pjesme, posebno one na kojima je surađivala sa Jean-Jacquesom Goldmanom. Nisam znala mnogo o životu gospođe Dion niti poznavala ostatak njezina glazbenog opusa. U prosincu 2016., kad sam je, poput milijuna drugih ljudi, ugledala kako čini prve životne korake bez životnog partnera Renéa, uvelike sam se poistovjetila s ovom nevjerojatnom osobom i pjevačicom. Bila sam dirnuta njezinom hrabrošću, njezinom samoćom. Odmah sam shvatila da je ova velika umjetnica okosnica mojeg sljedećeg filma. Iste večeri producentica Emmanuelle Duplay me slušala i rekla mi da apsolutno želi raditi na filmu. Povrh talenta, ono što me fascinira kod Céline jest njezina iskrenost. Ona je poput otvorene knjige, prema publici se odnosi kao prema vlastitoj obitelji. Kad sam je promatrala na koncertu u Bercyju, s lakoćom sam procijenila njezin žar i koliko su njezini obožavatelji divni. Osjećala sam se kao kod kuće. (redateljica Valérie Lemercier)
   Ono što nedostaje je istraživanje umjetnosti Celine Dion kao pjevača. Ovo je dio koji nedostaje većini biografskih filmova, koji općenito smatraju skandal daleko fascinantnijim od istraživanja zašto je osoba uopće poznata. (Sheila O'Malley / www.rogerebert.com)
   „Aline“ je definitivno čudna, ali je također i neobično zabavna. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
https://www.imdb.com/title/tt9735462/?ref_=fn_al_tt_1

100 GODINA DISNEYA:
Dinosaur, 2000. Ralph Zondag & Eric Leighton, 82 min. US
   Radnje smještene prije 65 milijuna godina, „Dinosaur“ (39. Disneyjev dugometražni animirani film) je zanimljiva priča o Aladaru, iguanodonu koji se odvojio od svoje vrste i kojega je odgojila porodica. Kad kiša meteora uništi njihov dom, Aladar i njegova obitelj slijede krdo dinosaura u potrazi za sigurnošću.
   Priča nije toliko bitna kad film izgleda ovako dobro, a riječ je o vrhuncu tehničkih dostignuća. (Bob Grimm / Sacramento News)
   Iako je „Dinosaurov“ zaplet generičan i dosadan, zapanjujuća računalna animacija i detaljna pozadina dovoljni su da ga se isplati pogledati. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Negdje na pola puta, počinjete se navikavati na slikovnu čudesnost filma. (Todd McCarthy / Variety)
https://www.imdb.com/title/tt0130623/?ref_=fn_al_tt_1

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
   Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
   Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
   Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
   Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
   Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
   Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
   Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

4:2, 2022. Anđelko Jurkas, 77 min. HR
Scenarij: Anđelko Jurkas
Uloge: Bojana Gregorić, Ivo Krešić, Drago Ćosić, Rada Mrkšić
   Nedjelja, 15. 07. 2018., 17:00. Cijeli svijet gleda stadion Lužnjiki u Moskvi, finale Svjetskog nogometnog prvenstva između Francuske i Hrvatske. Istovremeno, jedan bračni par šutke ulazi u auto u Zagrebu i kreće starom cestom prema Rijeci. Dok se na makroplanu odvija sportska nogometna drama godine, na mikroplanu se dvoje ljudi bore za život kakvim su ga dosad znali. Međutim, ništa nije kako izgleda na prvi pogled.
   „4:2“ je film ceste, ljubavno sportska drama motivirana stvarnim ljudima i događajima koji su ilustrirali Grand Canyon između nacionalne euforije i histerije zbog dana pobjede i slave, te refleksije te utakmice na život dvoje ljudi koji su se zatekli u drugoj vrsti intimnog i privatnog finala. (Anđelko Jurkas, redatelj filma)
   Redatelj u svom novom filmu pokazuje zrelost i iskustvo stečeno na prijašnjim radovima izvršenim u vlastitoj produkciji. Jurkas je razvio svoj stil i autorski potpis. Veoma kvalitetno barata filmskim jezikom te je vidljiv kvalitetan rad s glumcima. Bojana Gregorić Vejzović i Ivo Krešić vrlo su upečatljivi u svojim ulogama, a kvalitetne role su odradili i drugi glumci u manjim ulogama poput Igora Gala… Radi se sigurno o autorovom najkvalitetnijem filmu do sada, smatramo ga kvalitetnim filmskim uratkom te filmom koji će lako doprijeti do širokog spektra publike. Također, željeli smo ovom podrškom Jurkasu i njegovoj ekipi odati svojevrsno priznanje na dugotrajnom upornom radu u uvjetima nezavisne filmske produkcije. (Umjetnički savjetnici HAVC-a Zdenka Gold, Danilo Šerbedžija i Pavlica Bajsić Brazzoduro)
   Imaju li male intimne drame pravo života u doba kolektivnog delirija? Kad na glavnoj pozornici nacija raspomamljeno udara u bubnjeve ekstaze, a u pozadini ječi tišina jedne izudarane ljubavi, može li ju neko čuti? Tu tišinu poziva u pomoć, sound of silence očaja i nade. O tome nježnom snagom govori „4:2“, novi dukat iz livnice majstora Anđela Jurkasa, nezaustavljivog desperadosa našeg indie filma. (Davor Špišić, telegram.hr)
https://www.imdb.com/title/tt19885078/?ref_=fn_al_tt_7

100 GODINA WARNERA:
Barry Lyndon, 1975. Stanley Kubrick, 184 min.UK / US
Scenarij: Stanley Kubrick prema romanu Williama Makepeacea Thackeraya "The Memoirs of Barry Lyndon, Esq."
Uloge: Ryan O'Neal, Marisa Berenson, Hardy Krueger, Patrick Magee, Diana Koerner
   Životni put Redmonda Barryja, od ranih 1760-ih do 1789., njegova lutanja Europom za Sedmogodišnjeg rata, pustolovine što ih proživljava kao kockar i pruski špijun, potom brak s bogatom nasljednicom Lady Lyndon, od koje dobiva titulu i prezime.
   „Barry Lyndon“ možda je najupečatljiviji primjerak Kubrickova stila: dugačak, kruto režirani film o mladom Ircu Barryju (uz ulogu u Hillovu „Vozaču”, Ryanu O’Nealu ova je jedina vrijedna spomena u karijeri) koji se bori za vlastitu poziciju unutar uštogljene engleske aristokracije. Poput Wihlerovih goblena Kubrick slaže slike ispred gledatelja u pravoj pravcatoj školi režije obračunavajući se s junakovom pohlepom i ambicijama, ali i dekadencijom društva kojeg je suvremenik... (Vladimir Županović)
   „Barry Lyndon“ osvojio je četiri Oscara: Najbolja glazba, kostimografija, fotografija i scenografija. Iako su neki kritičari zamjerali sporost filma i suzdržane emocije, njegova reputacija, kao i reputacija mnogih Kubrickovih djela, s vremenom je rasla. Važno je spomenuti kako je u to vrijeme Kubrick radio na filmu o Napoleonu, ali je morao odustati jer studio nije bio zainteresiran nakon propasti „Waterloa” - silan trud koji je uložio u proučavanje tog povijesnog razdoblja iskoristio je u „Barryju Lyndonu”.
   Gotovo je agresivan u svojoj hladnoj distanciranosti. Jedan od najljepših filmova ikada snimljenih. (Roger Ebert)
   Kubrick je brzopleto uzeo ovu priču i kontrolirao ju je tako pedantno da je isušio krv iz nje. (Paulina Kael)
   I, mali kuriozitet: bio je ovo prvi film iz Kubrickove ostavštine, točnije DVD kolekcije koja se svojevremeno pojavila na hrvatskom tržištu. Poznavatelji priče znaju o čemu je riječ: desetljećima su ljubitelji Kubrickovog rukopisa na ovim prostorima bili žrtve političkih sustava u kojima su živjeli. Najprije, Kubrick nije želio da se niti jedan njegov film prikaže u državama totalitarnih (komunističkih) vođa, da bi početkom devedesetih postao malo fleksibilniji nakon demokratskih promjena. Treba reći da je Kubrick osim što je redatelj, ujedno i producent svojih filmova te je na taj način u cijelosti kontrolirao vlastiti opus. Osim pokojeg filma kojeg smo mogli vidjeti na televiziji, početkom devedesetih najavljeno je video izdanje svih njegovih radova, da bi nakon plasiranja spektakularne „Odiseje“ početkom devedesetih Kubrick stavio novu zabranu. Razlog se može iščitati iz njegove tadašnje izjave: tamo gdje barbari ratuju nema mjesta mojoj umjetnosti...
https://www.imdb.com/title/tt0072684/?ref_=fn_al_tt_1

Crimes of the Future, 2022. David Cronenberg, 107 min. CA/UK/GR
Scenarij: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Lea Seydoux, Kristen Stewart
   Prikazan u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Cannesu, “Zločini budućnosti” novo je kreativno djelo proizašlo iz uma Davida Cronenberga, redatelja niza kultnih ostvarenja kao što su “Muha”, “Videodrome”, “Sudar”, “Povijest nasilja”, “Ruska obećanja” i mnogi drugi. Prvi je ovo Cronenbergov film nakon osmogodišnje pauze. (1970. godine je snimio film sa istim nazivom, ali su priča i koncept različiti).
   Kako se ljudska bića prilagođavaju sintetičkom okolišu, njihova tijela prolaze nove transformacije i mutacije. Sa svojom partnericom Caprice, Saul Tenser, inače poznati umjetnik, javnosti pokazuje metamorfoze svojih organa kroz vlastite avangardne izvedbe. Timlin, istražiteljica iz Nacionalnog registra za organe, kao opsjednuta prati svaki njegov korak sve dok ne otkrije misterioznu skupinu ljudi. Njihova je misija iskoristiti Saulovu popularnost kako bi razoktrila novu fazu ljudske evolucije.
   Dobrodošao natrag u body horror, Davide Cronenberg. Nedostajao si nam. I naravno, možeš povesti Vigga Mortensena. (Luke Y. Thompson / CineGods.com)
   Transhumanizam, ovladavanje tehnologije čovjekom i čovjekova ovisnost o potonjoj, gubitak čovječnosti, zamjena organskog sintetičkim, odmicanje od prirode, narušavanje te invazija integriteta tijela, mračna i perverzna erotičnost...jesu li to ti zločini koje, prema Cronenbergu, donosi budućnost? Gleda li redatelj na te pojave kao na prokletstvo, možda samo puku neminovnost...? Je li ovaj film upozorenje ili Cronenbergovo proročanstvo? (Lana Ribarić, JL)
   Uz glumački par u glavnim ulogama izvrstan posao odrađuje i Kristen Stewart u netipičnoj roli sramežljivice koja pada na Tenserovu neodoljivu privlačnost te dokazuje da je svakim novim filmom sve bolja glumica. (Ivan Laić / ravnododna.com)
   Intrigantni “Zločini budućnosti” sumiraju redateljev biomehanički opus od sedamdesetih naovamo, s naglaskom na onaj tjelesno-hororski, radeći puni krug. (Marko Njegić, SD)
   Suštinski, ako ne i klasični Cronenberg koji se vraća poznatim temama s tipično uznemirujućim štihom. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Ozbiljan, elegantan i dovoljno provokativan da ga se može smatrati umjetničkim, ali i provokativnim eksploatacijskim filmom. Nema previše filmaša koji mogu spojiti to dvoje, ali Cronenbergu to još uvijek polazi za rukom. (Todd McCarthy / Deadline Hollywood)
   Fusnota uz glavni dio Cronenbergova rada – razigran korak unatrag, a ne evolucijski korak naprijed. (Mark Kermode / Observer UK)
   Još uvijek je sjajno vidjeti Cronenberga starijeg, koji napreduje i ponovno šokira mase. (Linda Marric / The Jewish Chronicle)
https://www.imdb.com/title/tt14549466/?ref_=nv_sr_srsg_0

100 GODINA DISNEYA:
Veronica Guerin, 2003. Joel Schumacher, 98 min. IE/UK/US
Scenarij: Carol Doyle i Mary Agnes Donoghue
Uloge: Cate Blanchett, Gerard McSorley, Ciarán Hinds, Brenda Fricker, Don Wycherley, Barry Barnes, Simon O'Driscoll, Emmet Bergin, Charlotte Bradley, Mark Lamber
   Smještena u turbulentnu 1996. godinu, istinita priča o irskoj novinarki Veronici Guerin snažna je priča o iskonskoj hrabrosti, poštenju i nepotkupljivosti. Ne samo to; priča je to i obrazac kako bi se trebalo i moralo djelovati s pozicije javne riječi koja toliko toga može uzburkati i promijenit
   Dublin 1996. premrežen je dilerima droge, sukobima kriminalca, akcijama IRA-a, "poduhvatima" generala Martina Cahilla. U cijelom tom kaosu izdiže se jedna osoba, Veronica Guerin, novinarka Sunday Independenta koja ne želi i ne može promatrati kako joj se grad urušava. Ono što je pri tome bitno jeste da Veronica nije salonski novinar koji odlazi na pressice i prima saopćenja u mirnoći svog ureda: ona samostalno poduzima akcije i ide drito u srž problema, među same kriminalce i dilere riskirajući pri tome ne samo vlastitu sigurnost, nego i sigurnost svojih najbližih.
   Hrabra Veronica Guerin (i njen urednik bez kojeg ništa ne bi bilo moguće), možda nije bila talentirani novinar lijepe (književne) forme riječi, ali je njen način rada, aktualnost i sirovost tema koje je obrađivala, utjecao na javno mnijenje i promjenu zakona u Irskoj. Mada je cijela priča tragično završila, smrt Veronice Guerin (ubijena je na auto-putu naručenim ubojstvom od narko-bossa) ipak nije bila uzaludna: cijeli niz akcija koje je poduzela policija nakon toga, a i sam zakonodavac, pokazala je na koji se način mora djelovati i na koji se način može doći do pada stope kriminala. Moglo bi se secirati filmsku priču i izvedbu te tražiti mane, ali vjerujte, to u ovom slučaju uopće nije bitno. Bitan je angažman Veronice Guerin, a nakon gledanja ostaje u zraku lebdjeti pitanje: da je bilo (ili da ima) ovako hrabrih novinara (čast rijetkim iznimkama) u Lijepoj našoj, da li bi, npr., u periodu tranzicije i pretvorbe sve prošlo onako ponižavajuće za hrvatski narod. Može i drugačije: obavezuje li na djelovanje svih struktura angažirani tekst, potkrijepljen dokazima. (Vladimir Županović)
https://www.imdb.com/title/tt0312549/?ref_=nv_sr_srsg_0

Holy Spider / Ankabut-e moqaddas, 2021. Ali Abbasi, 118 min. DE/DK/FR/SE/IT/HKJ
Scenarij: Ali Abbasi & Afshin Kamran Bahrami
Uloge: Mehdi Bajestani, Zar Amir Ebrahimi, Arash Ashtiani, Forouzan Jamshidnejad, Alice Rahimi
   Novinarka Rahimi odlazi u iranski sveti grad Mašhad kako bi istražila ubojstva serijskog ubojice koji je uvjeren da djeluje u božje ime i da čisti ulice od grešnika ubijajući seksualne radnice. Broj žrtava raste, a Rahimi je sve bliže ubojici. Ipak, prilika za zadovoljenje pravde sve je dalje jer mnogi Pauka smatraju junakom.
   Radnja se temelji na istinitoj priči o serijskom ubojici Saeedu Hanaeiju koji je ubio 16 žena. Ovaj napeti krimić priznatog redatelja i scenarista Alija Abbasija hrabra je osuda društva u kojem je okrutno uzimanje pravde u svoje ruke dio svakodnevice. „Sveti pauk“ osvojio je nagradu za najbolju glumicu (Zar Amir Ebrahimi) ove godine u Cannesu. (film je danski kandidat za Oscara, i našao se među pet nominiranih)
   Moja namjera nije bila napraviti film o serijskom ubojici. Htio sam snimiti film o društvu serijskih ubojica. Riječ je o duboko ukorijenjenoj mizoginiji unutar iranskog društva, koje nije specifično religijsko ili političko već kulturno... Umjesto snimanja još jednog filma o različitim načinima na koje muškarac može ubiti i osakatiti žene, želio sam naglasiti složenost problema i uloge na različitim stranama, posebno u ime žrtava. (redatelj Ali Abbasi)
   Crtajući pesimističnu sliku konzervativnog i patrijarhalnog iranskog društva, film je efektno podijeljen na dvije priče, sagledane iz novinarkine i ubojičine perspektive prije nego što se njihove linije isprepletu poput krajeva marame za davljenje. (Marko Njegić, SD)
   „Holy Spider“ se odriče suptilnosti u korist dramatizacije inspirirane užasnim, stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Film je iranska društvena povijest koja na prvu izgleda kao film o serijskom ubojici... i jedno i drugo je točno. (Danny Leigh / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt18550140/?ref_=fn_al_tt_1

Da li ste videli ovu ženu?, 2022. Dušan Zorić, Matija Gluščević, 79 min. RS/HR
Scenarij: Dušan Zorić, Matija Gluščević
Uloge: Ksenija Marinković, Isidora Simijonović, Boris Isaković, Alex Elektra, Ivana Vuković, Vlasta Velisavljević, Goran Bogdan, Jasna Đuričić, Radoje Čupić
   U vrelini ljetnih dana, Draginja pronalazi tijelo mrtve žene koja podsjeća na nju. U vrelini ljetnih dana, Draginja unajmljuje lažnog muža kako bi se pokazala pred prijateljima. U hladnoći zimske noći, Draginja luta ulicama grada u potrazi za izgubljenim pamćenjem. Kroz tri različita života, jedna sredovječna žena pokušava iskoči iz svoje kože.
   Rezultat je nadrealistična psihodrama fokusirana na temu identiteta, prezicnije, na temu ženskog multiverzuma koji se želi osloboditi. To raslojavanje, tri metamorfoze jedne žene (sve u izvedbi Ksenije Marinković) koja luta Beogradom i njegovim opskurnim zakutcima u potrazi za načinom da iskoči iz vlastite kože. Filmska forma je slijedi, i sama se preoblikujući. (Human Rights Festival 2022)
   Ksenija Marinković se već i ovako proslavila ulogama u tom tipu „obične” žene koji ona može okrenuti i na komični i na dramski registar. Ovdje, pak, njena vještina, emocionalne dubine u koje može zaći i sposobnost transformacije, potpuno dolaze do izražaja i nose ovaj film koji upravo poentira na glumičinoj auri „običnosti”. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
https://www.imdb.com/title/tt14108038/?ref_=fn_al_tt_1

Da li ste videli ovu ženu?, 2022. Dušan Zorić, Matija Gluščević, 79 min. RS/HR
Scenarij: Dušan Zorić, Matija Gluščević
Uloge: Ksenija Marinković, Isidora Simijonović, Boris Isaković, Alex Elektra, Ivana Vuković, Vlasta Velisavljević, Goran Bogdan, Jasna Đuričić, Radoje Čupić
   U vrelini ljetnih dana, Draginja pronalazi tijelo mrtve žene koja podsjeća na nju. U vrelini ljetnih dana, Draginja unajmljuje lažnog muža kako bi se pokazala pred prijateljima. U hladnoći zimske noći, Draginja luta ulicama grada u potrazi za izgubljenim pamćenjem. Kroz tri različita života, jedna sredovječna žena pokušava iskoči iz svoje kože.
   Rezultat je nadrealistična psihodrama fokusirana na temu identiteta, prezicnije, na temu ženskog multiverzuma koji se želi osloboditi. To raslojavanje, tri metamorfoze jedne žene (sve u izvedbi Ksenije Marinković) koja luta Beogradom i njegovim opskurnim zakutcima u potrazi za načinom da iskoči iz vlastite kože. Filmska forma je slijedi, i sama se preoblikujući. (Human Rights Festival 2022)
   Ksenija Marinković se već i ovako proslavila ulogama u tom tipu „obične” žene koji ona može okrenuti i na komični i na dramski registar. Ovdje, pak, njena vještina, emocionalne dubine u koje može zaći i sposobnost transformacije, potpuno dolaze do izražaja i nose ovaj film koji upravo poentira na glumičinoj auri „običnosti”. (Marko Stojiljković / lupiga.com)
https://www.imdb.com/title/tt14108038/?ref_=fn_al_tt_1

Holy Spider / Ankabut-e moqaddas, 2021. Ali Abbasi, 118 min. DE/DK/FR/SE/IT/HKJ
Scenarij: Ali Abbasi & Afshin Kamran Bahrami
Uloge: Mehdi Bajestani, Zar Amir Ebrahimi, Arash Ashtiani, Forouzan Jamshidnejad, Alice Rahimi
   Novinarka Rahimi odlazi u iranski sveti grad Mašhad kako bi istražila ubojstva serijskog ubojice koji je uvjeren da djeluje u božje ime i da čisti ulice od grešnika ubijajući seksualne radnice. Broj žrtava raste, a Rahimi je sve bliže ubojici. Ipak, prilika za zadovoljenje pravde sve je dalje jer mnogi Pauka smatraju junakom.
   Radnja se temelji na istinitoj priči o serijskom ubojici Saeedu Hanaeiju koji je ubio 16 žena. Ovaj napeti krimić priznatog redatelja i scenarista Alija Abbasija hrabra je osuda društva u kojem je okrutno uzimanje pravde u svoje ruke dio svakodnevice. „Sveti pauk“ osvojio je nagradu za najbolju glumicu (Zar Amir Ebrahimi) ove godine u Cannesu. (film je danski kandidat za Oscara, i našao se među pet nominiranih)
   Moja namjera nije bila napraviti film o serijskom ubojici. Htio sam snimiti film o društvu serijskih ubojica. Riječ je o duboko ukorijenjenoj mizoginiji unutar iranskog društva, koje nije specifično religijsko ili političko već kulturno... Umjesto snimanja još jednog filma o različitim načinima na koje muškarac može ubiti i osakatiti žene, želio sam naglasiti složenost problema i uloge na različitim stranama, posebno u ime žrtava. (redatelj Ali Abbasi)
   Crtajući pesimističnu sliku konzervativnog i patrijarhalnog iranskog društva, film je efektno podijeljen na dvije priče, sagledane iz novinarkine i ubojičine perspektive prije nego što se njihove linije isprepletu poput krajeva marame za davljenje. (Marko Njegić, SD)
   „Holy Spider“ se odriče suptilnosti u korist dramatizacije inspirirane užasnim, stvarnim događajima. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Film je iranska društvena povijest koja na prvu izgleda kao film o serijskom ubojici... i jedno i drugo je točno. (Danny Leigh / Financial Times)
https://www.imdb.com/title/tt18550140/?ref_=fn_al_tt_1