PROGRAM KINOTEKE 2018. godina

Ma vie de Courgette, 2016. Claude Barras, 70 min.  FR/H
Scenarij: Céline Sciamma, Claude Barras
   U ovoj priči nije riječ o povrću. Junak ove animirane pustolovine je hrabri maleni dječak zvan Tikvica. Kada tragičnim spletom  događaja izgubi majku, mladi Tikvica ostaje sam na svijetu. Simpatični policajac Raymond odvodi ga u dom pun djece koja su također ostala bez roditelja. Isprva zastrašen neobičnim, ponekad i surovim mjestom, on se s vremenom nauči otvoriti te ondje pronalazi novu obitelj i iskrenu ljubav....
   Animafest 2017. Nagrada publike
   Oscar 2017. Nominacija za najbolji animirani film
   César 2017. Nagrada za najbolji dugometražni animirani film i najbolji adaptirani scenarij
   Zlatni globus 2017. Nominacija za najbolji animirani film
   Evropske filmske nagrade 2016. Najbolji dugometražni animirani film
http://www.imdb.com/title/tt2321405/?ref_=nv_sr_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017.

2016. NAJBOLJI GLUMAC & IZVORNI SCENARIJ
Manchester by the Sea, 2016. Kenneth Lonergan, 137 min. US
Scenarij: Kenneth Lonergan
Uloge: Casey Affleck, Kyle Chandler, C.J. Wilson, Gretchen Mol, Michelle Williams, Lucas Hedges, Kara Hayward, Anna Baryshnikov, Heather Burns, Matthew Broderick
   Nakon osobne tragedije od koje se još uvijek nije oporavio, Lee Chandler (Affleck) nevoljko se vraća u rodni gradić Manchester na obali države Massachussetts. Tamo ga dočekuje 16-godišnji Patrick, koji je nenadano ostao bez oca pa je Leeju povjerena skrb nad nestašnim tinejdžerom...
   “Manchester By The Sea” jedan je od najhvaljenijih filmova posljednjeg desetljeća i (bio je) jedan od najizglednijih kandidata za Oscara.
   Riječ je o zaista dobrom filmu, pažljivo napisanom, slojevitom, vješto režiranom, nabijenom emocijama, divno snimljenom i sjajno odglumljenom...( Marko Stojiljković / film-na-dan.blogspot.hr)
   Ne postoji konkretna emocija koju ovaj film izaziva. Nakon njegovog gledanja nećemo otići bolnoga srca niti ozarenog lica. Ovo nije eskapističko djelo koje će se gledati kako bi se utažila žeđ za određenom emocijom koja nam nedostaje, ne. Ovo je jednostavno – život. Nije prepun smijeha, velikih količina adrenalina ili neprekidne patnje, već svega po malo. Naposljetku, jedno gledanje Manchestera neće biti dovoljno za otkrivanje svih njegovih slojeva pomno napisanih u samom scenariju, koji je majstorsko djelo i sam po sebi. Iako možda neće biti za svakoga, „Manchester by the Sea“ veliko je postignuće, kako tehničko, tako i umjetničko … (electronicus / www.ffa.hr)
   Lonergan ne podcjenjuje svoju publiku, te u filmu pravi jedan od najhrabrijih filmskih poteza 2016. godine, stapa sekvence sjećanja i sadašnjosti u istu color paletu, dizajn scenografije i kostimografiju... (Arman Fatić / www.ziher.hr)
   U svojem novom filmu “Manchester by the Sea” filmaš Kenneth Lonergan precizno i sveobuhvatno predstavlja utjecaje gubitka i patnje na ljudski život. Film se sastoji od nevjerojatnog glumačkog ansambla predvođenog glavnom ulogom koju sjajno tumači Casey Affleck. Osjećajan, iskren i duboko ljudski film koji još jednom potvrđuje da je Lonerganov talent za hvatanje osjećajne iskrenosti uistinu nedostižan... (Adam Chitwood / collider.com)
http://www.imdb.com/title/tt4034228/?ref_=nv_sr_2

Jamais contente, 2016. Emilie Deleuze, 90 min. FR
Scenarij: Émilie Deleuze, Marie Desplechin, Ivan Guyot, Laurent Guyot
Uloge: Léna Magnien, Patricia Mazuy, Philippe Duquesne, Catherine Hiegel, Alex Lutz, Nathan Melloul, Axel Auriant-Blot, Mehdi Messaoudi
   Duhovita priča o 13-godišnjoj Aurori koja, neki bi rekli, vodi dosadan život. Ali Aurorin život nije nimalo jednostavan jer je svakodnevno suočena s raznim očekivanjima njene okoline: dobre ocjene u školi, popularnost, ljepota... Uz sve to Aurora je tvrdoglava, prkosna, oštra  jezika i beskompromisnog stava prema životu, vršnjacima, roditeljima i prijateljima. Kada se na sve to doda novi učitelj francuskog jezika, prijetnje da će biti poslana u internat, prve ljubavi i pjevanje u bendu, Aurorin život podsjeća na humorističnu psihološku dramu.   

   Najboljim evropskim filmom za mlade proglašen je francuski film UVIJEK SVOJA (Jamais contente). Nagradu mlade publike (Youth Audience Award) organizira Evropska filmska akademija...
http://www.imdb.com/title/tt4741376/?ref_=fn_al_tt_1

Rising from Ashes, 2016. T.C. Johnstone, 84 min. UK / US / ZA / RW
   Dugometražni dokumentarni film koji prati istinitu i dirljivu priču o prvom ruandskom nacionalnom biciklističkom timu, što je želio ostaviti neizbrisivi trag u povijesti, kao i nastupom na Olimpijskim igrama 2012., dostojno predstaviti svoju malu, ali voljenu zemlju. Njihov borben duh i natjecanje u većinom 'bijelom sportu', rezerviranom prije svega samo za privilegirane, skupinu biciklista koju je trenirao Jonathan "Jock" Boyer, prvi Amerikanac na svjetski slavnom Tour de Franceu, postaje snažnim simbolom nade za državu koja se polako oporavlja od jednog od najrazornijih genocida (1994) u svjetskoj povijesti. Tim se sastojao od djece koja su ostavljena bez roditelja i traumatizirana genocidom prije desetak godina.
   „Izvanredan dokumentarac. Ne radi se samo o biciklističkom timu; on je dokaz onoga što se događa kada se ljudska bića brinu za jedni druge. " (Daphne Howland, The Voice)
   "Film je čist i ekonomičan... izbjegava melodramatiku koja i nije potrebna u priči koja već sadrži tako moćnu dramu." (Frank Schneck, The Hollywood Reporter)
http://www.imdb.com/title/tt2088883/?ref_=nv_sr_1

NAJBOLJE (KOD NAS) U 2017!

Trainspotting 2, 2017. Danny Boyle, 117 min. GB
Scenarij: John Hedge
Uloge: Ewan McGregor, Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewan Bremner
   Prošlo je dvadeset godina. Mnogo toga se promijenilo, ali mnogo toga je ostalo potpuno isto. Mark Renton živi u Amsterdamu, sanjajući o prošlosti i svim dobrim vremenima koje je imao sa svojim prijateljima... Vrijeme je za povratak: vraća se na jedino mjesto koje je ikada mogao zvati domom. Svi ga čekaju: Spud, Sick Boy i Begbie. I drugi stari prijatelji također ga čekaju: tuga, gubitak, radost, osvega, mržnja, prijateljstvo, ljubav, čežnja, strah, kajanje, samo-destrukcija i smrtna opasnost… Svi su se skupili kako bi mu poželjeli dobrodošlicu.
   Baš kao i mi koji se pitamo hoće li nastavak uspjeti (is)pratiti kultni uspjeh koji je definirao duh vremena za generaciju ljubitelja filma, ljubitelje glazbe i „korisnika“?
   1996. godine je britanska crna komedija, 'Trainspotting', u žižu javnosti izbacila neke nove ljude britanske filmske scene. Ta ista ekipa nam još jednom dolazi u nastavku filma - Renton, Begbie, Sick Boy i Spud vraćaju se na velika platna nakon 20 godina odsutnosti i to bolji nego ikada: "Svi smo bili vrlo nervozni prije nego što smo se odlučili to napraviti, ali jednom kad smo vidjeli scenarij bili smo sigurni kako nećemo uništiti nasljeđe prvoga filma nego da ćemo nadodati na to nasljeđe...“
   Nastavak se djelomično temelji na knjizi “Porno” Irvina Welsha, a radnja filma smještena je dvadeset godina nakon izvornika. "Uspješno su preuzeti najdinamičniji dijelovi iz knjiga Trainspotting i Porno", rekao je Welsh objasnivši kako film nije direktna adaptacija te nadodavši kako je film u isto vrijeme više suvremen. "Na neki način mislim da je nastavak bolji film... oni su postali ikonični likovi a ovaj film će taj status još više učvrstiti. Film daje osjećaj velikog epskog filma. Mislim da je izvanredno postignuće u isto vrijeme zadržati duh knjiga i napraviti moderni britanski film." Svoje uzbuđenje oko novog filma nije krio, a kritičarima je poručio: "Uvijek ćeš imati kritičare koji jauču kako ovo nije kao originalni Trainspotting ili one koji misle da je previše nalik  originalu... Bit će to izvrstan film, izvrstan samostalni film koji istovremeno dobro funkcionira s prvim filmom i spaja ih u jedan svijet.
   „Dirljiva elegija za izgubljenom mladosti i frustrirajući podsjetnik na protekle (slavne) dane... „(Henry Fitzherbert, Daily Express)
   „Ništa ne boli više od nostalgije. Ako ste skloni tome, T2 Trainspotting će vas pogoditi poput pinte stakla i nehajno baciti natrag u pub...“ (Josephine Livingstone, New Republic)
http://www.imdb.com/title/tt2763304/?ref_=nv_sr_1

O ROMANU (objavljen u izdanju VBZ-a):
   Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze. A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima…
   "Irvine Welsh je po mnogim ocjenama napisao možda ne najznačajniji svoj roman, ali jest svoj najbolji do sada. U pričama njegovih junaka otkriva se čitav svijet raznovrsnih ljudi, gotovo svaka rečenica korespondira sa suvremenošću kao katalog pojava našeg vremena. Welsh u "Pornu" ima nebrojen niz motiva koji radnju neprekidno vuku naprijed, a mreža pojedinačnih slika svijeta ispričanih izuzetno duhovitim dijalozima i monolizima u književnom je smislu virtuozna." (Borivoj Radaković)

Rising from Ashes, 2016. T.C. Johnstone, 84 min. UK / US / ZA / RW
   Dugometražni dokumentarni film koji prati istinitu i dirljivu priču o prvom ruandskom nacionalnom biciklističkom timu, što je želio ostaviti neizbrisivi trag u povijesti, kao i nastupom na Olimpijskim igrama 2012., dostojno predstaviti svoju malu, ali voljenu zemlju. Njihov borben duh i natjecanje u većinom 'bijelom sportu', rezerviranom prije svega samo za privilegirane, skupinu biciklista koju je trenirao Jonathan "Jock" Boyer, prvi Amerikanac na svjetski slavnom Tour de Franceu, postaje snažnim simbolom nade za državu koja se polako oporavlja od jednog od najrazornijih genocida (1994) u svjetskoj povijesti. Tim se sastojao od djece koja su ostavljena bez roditelja i traumatizirana genocidom prije desetak godina.
   „Izvanredan dokumentarac. Ne radi se samo o biciklističkom timu; on je dokaz onoga što se događa kada se ljudska bića brinu za jedni druge. " (Daphne Howland, The Voice)
   "Film je čist i ekonomičan... izbjegava melodramatiku koja i nije potrebna u priči koja već sadrži tako moćnu dramu." (Frank Schneck, The Hollywood Reporter)
http://www.imdb.com/title/tt2088883/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
   Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom  napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
   Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
   „Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
   „Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
   Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
   U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova  drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
   Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom  napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
   Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
   „Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
   „Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
   Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
   U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova  drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

Rising from Ashes, 2016. T.C. Johnstone, 84 min. UK / US / ZA / RW
   Dugometražni dokumentarni film koji prati istinitu i dirljivu priču o prvom ruandskom nacionalnom biciklističkom timu, što je želio ostaviti neizbrisivi trag u povijesti, kao i nastupom na Olimpijskim igrama 2012., dostojno predstaviti svoju malu, ali voljenu zemlju. Njihov borben duh i natjecanje u većinom 'bijelom sportu', rezerviranom prije svega samo za privilegirane, skupinu biciklista koju je trenirao Jonathan "Jock" Boyer, prvi Amerikanac na svjetski slavnom Tour de Franceu, postaje snažnim simbolom nade za državu koja se polako oporavlja od jednog od najrazornijih genocida (1994) u svjetskoj povijesti. Tim se sastojao od djece koja su ostavljena bez roditelja i traumatizirana genocidom prije desetak godina.
   „Izvanredan dokumentarac. Ne radi se samo o biciklističkom timu; on je dokaz onoga što se događa kada se ljudska bića brinu za jedni druge. " (Daphne Howland, The Voice)
   "Film je čist i ekonomičan... izbjegava melodramatiku koja i nije potrebna u priči koja već sadrži tako moćnu dramu." (Frank Schneck, The Hollywood Reporter)
http://www.imdb.com/title/tt2088883/?ref_=nv_sr_1

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
   Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna  vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
   Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
   Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

http://www.imdb.com/title/tt5328350/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
   Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom  napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
   Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
   „Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
   „Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
   Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
   U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova  drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 (142) min. DK/FR/DE/S
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge:Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
   Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
   Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
   Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
   Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
   „The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)
Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
30. Evropske filmske nagrade (2017.) - Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
   Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna  vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
   Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
   Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

http://www.imdb.com/title/tt5328350/?ref_=nv_sr_1

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
O Beijo da Mulher Aranha / Kiss of the Spider Woman, 1985., 120 min.
Scenarij: Leonard Schraderprema romanu Manuela Puiga
Uloge: William Hurt,Raul Julia,Sonia Braga,José Lewgoy,Milton Gonçalves
   U brazilskome zatvoru ćeliju dijele dvije potpuno različite osobe, transrodni sanjar Luis Molina osuđen za nemoralno ponašanje (seks s maloljetnikom) i ljevičarski aktivist Valentin Arregui koji je politički zatvorenik. Luis, krateći vrijeme, priča priču satkanu od dva filma i vlastita života. Valentin se isprva protivi spomenu filma koji je zapravo nacistička propaganda, no Luis se orijentira na romantični dio priče. Dok čuvari muče Valentina da bi izdao svoje suradnike, on i Luis postupno se zbližavaju.
http://www.imdb.com/title/tt0089424/?ref_=fn_al_tt_1

   Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u São Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
O Rei da Noite, 1975., 97 min.
Scenarij: Hector Babenco (priča),Orlando Senna
Uloge: Paulo José, Marília Pêra, Vick Militello,Isadora de Farias,Cristina Pereira
   Već ostarjeli Tertuliano priča svoju životnu priču. Rođen je dvadesetih prošloga stoljeća u São Paulu, a već prva ljubav prošla mu je nesretno. Aninha, djevojka koju je volio, zbog zdravstvenih problema je odselila u Europu i pisma su im bila jedini kontakt. On je započeo studij prava i radio sa stricem, a u drugu ljubavnu vezu upustio se s prostitutkom i kabaretskom pjevačicom zvanom Kraljica noći. Upoznaje i tri kćeri majčine prijateljice s kojima također ima romantične veze…
http://www.imdb.com/title/tt0073246/?ref_=fn_al_tt_1

   Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u São Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije.(HFS)

CRVENI PERISTIL 1968.-2018.

   Program 50 obljetnice Crvenog Peristila u Kinoteci počinje kraćim filmskim podsjetnikom, da bi se nakon toga poveo razgovor o tom događaju. Moderator je Pave Majić, a sugovornik Slaven Sumić. Postoji mogućnost da projekciji "Ranih radova" prisustvuje i redatelj Želimir Žilnik (hvala mu na ustupljenom filmu) te njegov slovenski kolega Karpo Godina.
   "Moglo bi se doista kazati da nas je bitno odredila generacijska svijest o pravu na svoje mišljenje i na izraz novog nekonformističkog svjetonazora. Pave Dulčić i ja smo prije 1968. u dva navrata bili u Parizu, no i drugamo širom zapadne Evrope, osjećali smo se nekako dijelom tog 'novog svijeta', novih 'bohema', buntovnika, beatnika i hipija… Vrativši se u Split, fascinaciju Parizom pokušali smo iskazati svojim nekonformizmom. U ponašanju - među prvima smo u Splitu nosili izrazito duge kose i brade te naravno bili jasno 'obilježeni' kao drugačiji - i u promišljanju života i umjetnosti. Iz Pariza smo donijeli i ideju squata te čvrstu odluku da se splitskoj javnosti predstavimo radom koji će svi zamijetiti. Radom ili akcijom koja će biti naš vrisak, dokaz da smo tu, da postojimo" (Slaven Sumić 1998. u razgovoru sa Zlatkom Gallom)

Rani radovi, 1969. Želimir Žilnik, 97 min. YU(RS)
   Moramo stalno propitivati dominantnu sliku svijeta, a ne joj podilaziti. Samo tako možemo napredovati kao društvo... (Želimir Žilnik)
   U vrijeme studentskih nemira 1968. u bivšoj Jugoslaviji, troje mladića i djevojka Jugoslava odlaze od kuće i idu po zemlji u potrazi za istinskim revolucionarnim socijalizmom i za društvom koje vjeruje u istinu. Jugoslava također želi otkriti da li je moguće poboljšati položaj žena u okviru ovog socijalističkog društva.  Film obiluje svježinom ideja, pokretljivom kamerom, avangardnom režijom, te svim onim bitnim elementima koji taj film čine i danas zanimljivim.Nakon velikog uspjeha i osvajanja Zlatnog medvjeda na Berlinaleu 1969. i kratkog prikazivanja, film završava u bunkeru i biva zabranjen.
   „Rani radovi“ na alegoričan način izlažu priču mladih sudionika studentskih demonstracija, u lipnju 1968. u Beogradu: trojica mladića i djevojka Jugoslava suprotstavljaju se malograđanskoj rutini svakodnevice. U želji da "promijene svet", nadahnuti tekstovima mladog Karla Marksa, odlaze u sela i tvornice "probuditi svijest" ljudi, ohrabriti ih u borbi za emancipaciju i dostojanstven život. U tom radu na terenu suočavaju se s primitivizmom i bijedom, ali i s vlastitim ograničenjima, slabostima, nemoći, ljubomorom. Bivaju i uhićeni. Frustrirani što je planirana revolucija neostvarena, trojica mladića odlučuju eliminirati Jugoslavu, svjedokinju njihove nesposobnosti. Pucaju u nju, prekrivaju je partijskom zastavom, pale njezino tijelo te od namjeravane akcije ostaje samo taman stup dima koji se diže u nebo... (www.motovunfilmfestival.com)
http://www.imdb.com/title/tt0064874/?ref_=fn_al_tt_1
   Intervju Marka Njegića sa Želimirom Žilnikom povodom gostovanja u Kinoteci Zlatna vrata tijekom radionice Ex-Oriente...
http://slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/318639/zelimir-zilnik-s-miloradom-bibicem-mosorom-trebao-sam-snimiti-film

La fille de Brest / 150 Miligrams, 2016. Emmanuelle Bercot, 128 min. FR
Scenarij: Séverine Bosschem, Emmanuelle Bercot prema romanu romanu Irène Frachon „Mediator 150mg“.
Uloge: Sidse Babett Knudsen, Benoît Magimel, Charlotte Laemmel, Isabelle de Hertogh, Lara Neumann, Patrick Ligardes, Olivier Pasquier, Philippe Uchan, Gustave Kervern
   Irène Frachon je liječnica, specijalist za plućne bolesti, zaposlena u državnoj bolnici u francuskom gradu Brest. Tijekom rada otkriva da su sumnjivi slučajevi smrti pacijenata i lijekovi koje je država službeno odobrila, izravno povezani. Odlučuje, makar i sama, boriti se svim silama da se sazna prava istina. Istinita priča o ženi koja se usudila usprotiviti cijelom francuskom sustavu zdravstva i moćnoj farmaceutskoj industriji te tako doprinijela razotkrivanju velikog medijskog skandala Mediator oko kontroverznih lijekova čije su nuspojave uzrokovale smrt na stotine ljudi...
   Državne agencije koje se bave regulacijom lijekova su notorne po svojoj sporosti da to možda čak i graniči sa sabotažom. Ako u račun uzmemo i financijsku moć i izrazito tržišnu orijentaciju farmaceutske industrije koja se često naziva lobijem ili čak mafijom, sumnje na koruptivne aktivnosti se nameću same. Uostalom, one financiraju “nezavisna” istraživanja po bolnicama, sveučilištima i laboratorijama i imaju svako pravo da prvom slijedećom prilikom uskrate sredstva onima čiji im se nalazi ne svide.Jedna takva afera sa lijekom za dijabetes - imena Mediator - potresla je Francusku krajem prošle dekade. Lijek se nesmetano prepisivao i prodavao tokom 35 godina, a da nikome nije palo na pamet da istraži njegove fatalne posledice po pacijente, naročito žene srednjih i starijih godina... „150 Milligrams“ u režiji Emmanuelle Bercot, francuske glumice koja se otisnula u redateljske vode je ono što možemo nazvati poštenom doku-dramom, filmovanom verzijom istinitih događaja koje je Irene Franchon zabilježila u svojoj ne-fikcijskoj, memoarskoj knjizi... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247544/?ref_=fn_al_tt_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

La fille de Brest / 150 Miligrams, 2016. Emmanuelle Bercot, 128 min. FR
Scenarij: Séverine Bosschem, Emmanuelle Bercot prema romanu romanu Irène Frachon „Mediator 150mg“.
Uloge: Sidse Babett Knudsen, Benoît Magimel, Charlotte Laemmel, Isabelle de Hertogh, Lara Neumann, Patrick Ligardes, Olivier Pasquier, Philippe Uchan, Gustave Kervern
   Irène Frachon je liječnica, specijalist za plućne bolesti, zaposlena u državnoj bolnici u francuskom gradu Brest. Tijekom rada otkriva da su sumnjivi slučajevi smrti pacijenata i lijekovi koje je država službeno odobrila, izravno povezani. Odlučuje, makar i sama, boriti se svim silama da se sazna prava istina. Istinita priča o ženi koja se usudila usprotiviti cijelom francuskom sustavu zdravstva i moćnoj farmaceutskoj industriji te tako doprinijela razotkrivanju velikog medijskog skandala Mediator oko kontroverznih lijekova čije su nuspojave uzrokovale smrt na stotine ljudi...
   Državne agencije koje se bave regulacijom lijekova su notorne po svojoj sporosti da to možda čak i graniči sa sabotažom. Ako u račun uzmemo i financijsku moć i izrazito tržišnu orijentaciju farmaceutske industrije koja se često naziva lobijem ili čak mafijom, sumnje na koruptivne aktivnosti se nameću same. Uostalom, one financiraju “nezavisna” istraživanja po bolnicama, sveučilištima i laboratorijama i imaju svako pravo da prvom slijedećom prilikom uskrate sredstva onima čiji im se nalazi ne svide.Jedna takva afera sa lijekom za dijabetes - imena Mediator - potresla je Francusku krajem prošle dekade. Lijek se nesmetano prepisivao i prodavao tokom 35 godina, a da nikome nije palo na pamet da istraži njegove fatalne posledice po pacijente, naročito žene srednjih i starijih godina... „150 Milligrams“ u režiji Emmanuelle Bercot, francuske glumice koja se otisnula u redateljske vode je ono što možemo nazvati poštenom doku-dramom, filmovanom verzijom istinitih događaja koje je Irene Franchon zabilježila u svojoj ne-fikcijskoj, memoarskoj knjizi... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247544/?ref_=fn_al_tt_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
   Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom  napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
   Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
   „Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
   „Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
   Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
   U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova  drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
   Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom  napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
   Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
   „Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
   „Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
   Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
   U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova  drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
Pixote, A Lei do mais Fraco, 1981., 128 min.
Scenarij: Hector Babenco,Jorge Durán (prema knjizi Joséa Louzeira)
Uloge: Fernando Ramos da Silva,Jorge Juliao,Gilberto Moura,Edilson Lino,Zenildo Oliveira Santos
   Portret brutalnog odrastanja na ulicama Sao Paula gdje djeca veoma brzo gube nevinost u kontaktu s kriminalom, prostitucijom i nasiljem.     Glavni lik je desetogodišnji Pixote kojeg policija pokupi zajedno s ostalom djecom beskućnicima te ih pošalje u odgojni centar za mlade delikvente. Tamo mu je život još strašniji, počne udisati ljepilo kako bi se lakše nosio sa zlostavljanjem i silovanjem domskih čuvara.
Glumci u filmu su uglavnom amateri, napušteni dječaci uzeti s gradskih ulica. Fernando Ramos Da Silva, jedanaestogodišnjak koji igra glavnu ulogu, i sam je imao životna iskustva slična naslovnom liku. Uloga u filmu ga je nakratko proslavila, no zbog nepismenosti nije mogao uspješno nastaviti glumačku karijeru pa se vratio na ulicu, radio s bandama i bavio prodajom droge; u dobi od 19 godina ubili su ga policajci u vlastitom domu.
http://www.imdb.com/title/tt0082912/?ref_=fn_al_tt_1

   Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u Sao Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
   Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna  vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
   Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
   Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

http://www.imdb.com/title/tt5328350/?ref_=nv_sr_1

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
Lúcio Flávio, O Passageiro da Agonia, 1977., 118 min.
Scenarij: Hector Babenco,Jorge Durán,José Louzeiro
Uloge:Reginaldo Faria,Ana Maria Magalhaes,Milton Gonçalves,Paulo César Peréio,Ivan Cândido
   Film je temeljen na stvarnoj životnoj priči Lúcia Flávia, brazilskog bandita iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća poznatog po pljački banaka i spektakularnim bjegovima. Živio je u Rio de Janeiru, a prije nego je ubijen u kaznionici 1975. godine, otkrio je mrežu korumpiranih policajaca i dao informacije o Odjelu smrti, skupini policajaca koji su ubijali kriminalce ne dajući im priliku za pošteno suđenje.
http://www.imdb.com/title/tt0077878/?ref_=nv_sr_1

   Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u Sao Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

La fille de Brest / 150 Miligrams, 2016. Emmanuelle Bercot, 128 min. FR
Scenarij: Séverine Bosschem, Emmanuelle Bercot prema romanu romanu Irène Frachon „Mediator 150mg“.
Uloge: Sidse Babett Knudsen, Benoît Magimel, Charlotte Laemmel, Isabelle de Hertogh, Lara Neumann, Patrick Ligardes, Olivier Pasquier, Philippe Uchan, Gustave Kervern
   Irène Frachon je liječnica, specijalist za plućne bolesti, zaposlena u državnoj bolnici u francuskom gradu Brest. Tijekom rada otkriva da su sumnjivi slučajevi smrti pacijenata i lijekovi koje je država službeno odobrila, izravno povezani. Odlučuje, makar i sama, boriti se svim silama da se sazna prava istina. Istinita priča o ženi koja se usudila usprotiviti cijelom francuskom sustavu zdravstva i moćnoj farmaceutskoj industriji te tako doprinijela razotkrivanju velikog medijskog skandala Mediator oko kontroverznih lijekova čije su nuspojave uzrokovale smrt na stotine ljudi...
   Državne agencije koje se bave regulacijom lijekova su notorne po svojoj sporosti da to možda čak i graniči sa sabotažom. Ako u račun uzmemo i financijsku moć i izrazito tržišnu orijentaciju farmaceutske industrije koja se često naziva lobijem ili čak mafijom, sumnje na koruptivne aktivnosti se nameću same. Uostalom, one financiraju “nezavisna” istraživanja po bolnicama, sveučilištima i laboratorijama i imaju svako pravo da prvom slijedećom prilikom uskrate sredstva onima čiji im se nalazi ne svide.Jedna takva afera sa lijekom za dijabetes - imena Mediator - potresla je Francusku krajem prošle dekade. Lijek se nesmetano prepisivao i prodavao tokom 35 godina, a da nikome nije palo na pamet da istraži njegove fatalne posledice po pacijente, naročito žene srednjih i starijih godina... „150 Milligrams“ u režiji Emmanuelle Bercot, francuske glumice koja se otisnula u redateljske vode je ono što možemo nazvati poštenom doku-dramom, filmovanom verzijom istinitih događaja koje je Irene Franchon zabilježila u svojoj ne-fikcijskoj, memoarskoj knjizi... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247544/?ref_=fn_al_tt_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

La fille de Brest / 150 Miligrams, 2016. Emmanuelle Bercot, 128 min. FR
Scenarij: Séverine Bosschem, Emmanuelle Bercot prema romanu romanu Irène Frachon „Mediator 150mg“.
Uloge: Sidse Babett Knudsen, Benoît Magimel, Charlotte Laemmel, Isabelle de Hertogh, Lara Neumann, Patrick Ligardes, Olivier Pasquier, Philippe Uchan, Gustave Kervern
   Irène Frachon je liječnica, specijalist za plućne bolesti, zaposlena u državnoj bolnici u francuskom gradu Brest. Tijekom rada otkriva da su sumnjivi slučajevi smrti pacijenata i lijekovi koje je država službeno odobrila, izravno povezani. Odlučuje, makar i sama, boriti se svim silama da se sazna prava istina. Istinita priča o ženi koja se usudila usprotiviti cijelom francuskom sustavu zdravstva i moćnoj farmaceutskoj industriji te tako doprinijela razotkrivanju velikog medijskog skandala Mediator oko kontroverznih lijekova čije su nuspojave uzrokovale smrt na stotine ljudi...
   Državne agencije koje se bave regulacijom lijekova su notorne po svojoj sporosti da to možda čak i graniči sa sabotažom. Ako u račun uzmemo i financijsku moć i izrazito tržišnu orijentaciju farmaceutske industrije koja se često naziva lobijem ili čak mafijom, sumnje na koruptivne aktivnosti se nameću same. Uostalom, one financiraju “nezavisna” istraživanja po bolnicama, sveučilištima i laboratorijama i imaju svako pravo da prvom slijedećom prilikom uskrate sredstva onima čiji im se nalazi ne svide.Jedna takva afera sa lijekom za dijabetes - imena Mediator - potresla je Francusku krajem prošle dekade. Lijek se nesmetano prepisivao i prodavao tokom 35 godina, a da nikome nije palo na pamet da istraži njegove fatalne posledice po pacijente, naročito žene srednjih i starijih godina... „150 Milligrams“ u režiji Emmanuelle Bercot, francuske glumice koja se otisnula u redateljske vode je ono što možemo nazvati poštenom doku-dramom, filmovanom verzijom istinitih događaja koje je Irene Franchon zabilježila u svojoj ne-fikcijskoj, memoarskoj knjizi... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5247544/?ref_=fn_al_tt_1

Rising from Ashes, 2016. T.C. Johnstone, 84 min. UK / US / ZA / RW
   Dugometražni dokumentarni film koji prati istinitu i dirljivu priču o prvom ruandskom nacionalnom biciklističkom timu, što je želio ostaviti neizbrisivi trag u povijesti, kao i nastupom na Olimpijskim igrama 2012., dostojno predstaviti svoju malu, ali voljenu zemlju. Njihov borben duh i natjecanje u većinom 'bijelom sportu', rezerviranom prije svega samo za privilegirane, skupinu biciklista koju je trenirao Jonathan "Jock" Boyer, prvi Amerikanac na svjetski slavnom Tour de Franceu, postaje snažnim simbolom nade za državu koja se polako oporavlja od jednog od najrazornijih genocida (1994) u svjetskoj povijesti. Tim se sastojao od djece koja su ostavljena bez roditelja i traumatizirana genocidom prije desetak godina.
   „Izvanredan dokumentarac. Ne radi se samo o biciklističkom timu; on je dokaz onoga što se događa kada se ljudska bića brinu za jedni druge. " (Daphne Howland, The Voice)
   "Film je čist i ekonomičan... izbjegava melodramatiku koja i nije potrebna u priči koja već sadrži tako moćnu dramu." (Frank Schneck, The Hollywood Reporter)
http://www.imdb.com/title/tt2088883/?ref_=nv_sr_1

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
   Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
   Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
   “Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
   U  filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
   Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
   Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
   Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 (142) min. DK/FR/DE/S
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge:Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
   Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
   Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
   Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
   Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
   „The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)
Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
30. Evropske filmske nagrade (2017.) - Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
   Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
   Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
   “Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
   U  filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
   Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
   Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
   Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
   Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
   Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
   “Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
   U  filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
   Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
   Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
   Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
Carandiru, 2003., 145 min.
Scenarij: Hector Babenco,Fernando Bonassi,Victor Navas (prema knjizi Dráuzioa Varelle)
Uloge: Luiz Carlos Vasconcelos,Milton Gonçalves,Ivan de Almeida,Ailton Graça,Maria Luísa Mendonça
   Drama temeljena na knjizi liječnika, specijalista za AIDS, koji je radio u kaznionici Carandiru, jednom od najvećih i najnasilnijih zatvora Latinske Amerike. U njemu se 1992. godine dogodio masakr u kojem je policija ubila više stotinu zatvorenika. Film je snimljen na originalnoj lokaciji i s mnogim bivšim zatvorenicima kao glumcima, a zatvor je srušen prije nego je film krenuo u prikazivanje. Kroz naraciju liječnika i epizodne priče upoznajemo različite zatvorenike i njihov zatvorski život.
http://www.imdb.com/title/tt0293007/?ref_=fn_al_tt_1

Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u Sao Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u Sao Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
   Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
   Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
   “Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
   U  filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
   Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
   Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
   Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

SJEĆANJE NA HECTORA BABENCA
O Beijo da Mulher Aranha / Kiss of the Spider Woman, 1985., 120 min.
Scenarij: Leonard Schraderprema romanu Manuela Puiga
Uloge: William Hurt,Raul Julia,Sonia Braga,José Lewgoy,Milton Gonçalves
   U brazilskome zatvoru ćeliju dijele dvije potpuno različite osobe, transrodni sanjar Luis Molina osuđen za nemoralno ponašanje (seks s maloljetnikom) i ljevičarski aktivist Valentin Arregui koji je politički zatvorenik. Luis, krateći vrijeme, priča priču satkanu od dva filma i vlastita života. Valentin se isprva protivi spomenu filma koji je zapravo nacistička propaganda, no Luis se orijentira na romantični dio priče. Dok čuvari muče Valentina da bi izdao svoje suradnike, on i Luis postupno se zbližavaju.
http://www.imdb.com/title/tt0089424/?ref_=fn_al_tt_1

   Redatelj, scenarist i producent Héctor Eduardo Babenco rođen je i odrastao u Argentini, a od 1964. do 1968. godine živio je u Evropi radeći razne poslove. Tada upoznaje španjolski film i radi kao statist na raznim setovima. Godine 1969. odlučuje se trajno nastaniti u São Paulu u Brazilu. Budući da nije želio služiti vojsku dezertirao je i više se nije smio vratiti u rodnu Argentinu i zbog toga 1977. postaje državljanin Brazila. Bez prethodna formalna obrazovanja, zajedno s Robertom Fariasom snimio je dokumentarni film O Fabuloso Fittipaldi (1973.) o životu poznatog brazilskog vozača auto utrka. Samostalno je debitirao dugometražnim igranim filmom O Rei da Noite (1975.), romantičnom dramom čija je radnja bila smještena u četrdesete prošloga stoljeća. Prvi uspjeh postiže tek idućim filmom, biografskom dramom Lúcio Flávio, o passageiro da agonia (1977.) o stvarnom brazilskom pljačkašu banaka. Film je ostvario iznimnu gledanost, a Babenco je primio nagradu publike za najbolji film na međunarodnom filmskom festivalu u São Paulu 1977. godine. Uslijedila je zapažena adaptacija knjige Pixote: zakon najslabijeg (Pixote: A lei do mais fraco, 1981.) o napuštenoj djeci s ulica Brazila, njihovu odrastanju, užasima odgojnih centara, korumpiranoj policiji i kriminalcima koji ih iskorištavaju. Glavne uloge prepustio je stvarnoj djeci s ulica, a filmom je osvojio i širu međunarodnu pozornost i naklonost. Idući igrani film snima u brazilsko-američkoj koprodukciji, također adaptaciju književnog predloška, Poljubac žene pauka (Kiss of the Spider Woman, 1985.) s Williamom Hurtom, Raulom Julijom i Soniom Bragom u glavnim ulogama. Film i redatelj su bili nominirani za Oscara, a osvojio ga je Hurt za najboljeg glavnog glumca. Zahvaljujući uspjehu tog filma u SAD-u je snimio dramu Čelični korov (Ironweed, 1987.) s Jackom Nicholsonom i Meryl Streep, no film nije ostvario uspjeh kod publike i kritike poput prethodnog. Uslijedila je drama Pri igri na Gospodnjem polju (At Play in the Fields of the Lord, 1991.), također adaptacija knjige, snimljena u Brazilu i Venezueli s američkom glumačkom postavom. Nažalost, ni to nije bilo zapaženo u javnosti. Nakon toga karijera mu je malo zastala. Saznavši da ima rak, 1994. godine je morao na transplantaciju koštane srži. Režiji se vratio nekoliko godina kasnije romantičnom dramom Budalasto srce (Corazón iluminado, 1998.) snimljenom s južnoameričkom glumačkom postavom. Idući veliki uspjeh ostvaruje ambicioznim projektom Carandiru (2003.), istinitoj priči o istoimenu zatvoru i njegovim zatvorenicima, snimljenoj na stvarnoj lokaciji i dijelom s bivšim zatvorenicima. Film je temeljen na objavljenoj knjizi nekadašnjega zatvorskog liječnika, a koji je bio i Babencov liječnik u borbi s opakom bolešću. Carandiru je bio najgledaniji film godine u Brazilu, prema njemu je snimljena i tv serija, a privukao je ponovno i međunarodnu pažnju. Babenco se pak posvetio idućem projektu, romantičnoj drami El pasado (2007.). Režirao je dio omnibusa s nekoliko međunarodnih redatelja Words with Gods (2014.), a zadnji mu je film My Hindu Friend (2015.), drama s Willemom Dafoeom koji igra redatelja koji se bliži smrti. Preminuo je od srčanog udara godinu kasnije. (HFS)

Pokot, 2017. Agnieszka Holland, 128 min. DE/PL
Scenarij: Olga Tokarczuk i Agnieszka Holland po romanu Olge Tokarczuk
Uloge: Agnieszka Mandat, Wiktor Zborowski, Miroslav Krobot
   Umirovljena inženjerka Duszejko živi samačkim životom u planinskom selu blizu granice Poljske i Češke. Ona je karizmatična i ekscentrična, pasionirana astrologinja i striktna  vegetarijanka. Jednog dana njezin voljeni pas nestaje. Ubrzo nakon toga, u snježnoj zimskoj noći, otkriva mrtvo tijelo svog susjeda i tragove jelena pored njega. Još nekoliko muškaraca umire na sličan misteriozan način. Svi oni bili su stupovi seoske zajednice, svi su bili pasionirani lovci. Jesu li te muškarce ubile divlje životinje? Ili je netko bio isprovociran te je krenuo u krvavu osvetu? U jednom trenutku i sama Duszejko postaje osumnjičena...
   Anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije.... (jutarnji.hr)
   Domoljublje je za mene ljubav prema svom narodu, zemlji, prošlosti, kulturi. Ali, ta ljubav nije bezuvjetna. Vjerujem da ona podrazumijeva i hrabrost da priznamo vlastite pogreške i zločine. Domoljublje sasvim sigurno ne znači mržnju prema drugima. Nacionalizam – da. On se gradi na mržnji, strahu od drugih, isključivosti... (Agnieszka Holland)

http://www.imdb.com/title/tt5328350/?ref_=nv_sr_1

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
   Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
   U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   “Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
   Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
   U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   “Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
   Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
   Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
   “Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
   U  filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
   Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
   Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
   Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Aus dem nichts / In the Fade, 2017. Fatih Akin, 106 min. DE
Scenarij: Fatih Akin, Hark Bohm
Uloge: Diane Kruger, Denis Moschitto, Johannes Krisch
   Katjin se život iznenada raspada kada njezin suprug Nuri i sin Rocco pogibaju u bombaškom  napadu. Njezini prijatelji i obitelj pokušavaju joj pomoći, a Katja uspjeva organizirati pogreb. Međutim, potraga za zločincima i razlozi koji stoje iza bezosjećajnog ubojstva kompliciraju Katjino bolno žalovanje, te otvaraju rane i dvojbe. Odvjetnik Danilo, Nurijev najbolji prijatelj, zastupa Katju na suđenju dvojici osumnjičenika, mladog para ujedno pripadnicima neonacističke scene. Sudski proces gurnuti će Katju do ruba, ali za nju nema alternative jer ona traži pravdu...
   Za svoju ulogu Diane Kruger proglašena je najboljom glumicom na posljednjem canneskom festivalu...
   „Iz ništavila“ je film koji uvjerljivom glumom, konciznim dijalozima te redateljskim prosedeom koji sjajno korespondira s dramaturškom strukturom filma prikazuje surovu današnjicu koja unatoč iluziji svoje smislenosti razara malog čovjeka, stoji u obrazloženju žirija 11. Vukovar film festivala.
   „Ovim filmom želio sam istražiti fenomen osvete. Postoji li uopće i bi li ja u toj situaciji postupio kao glavni lik? Katja ima svoj vlastiti sustav moralnih vrijednosti, svoju definiciju pravde. U tom smislu, Katja utjelovljuje nešto uspavano unutar nas samih što nikad ne bi trebalo ni buditi. Nije me zanimala perspektiva ubojica. Moja empatija i fokus su na njoj. Iz ništavila je na taj način postao vrlo osoban film za mene. Iako je Katja Nijemica s plavim očima, njen karakter je zapravo moj alter ego. Ovaj film govori o univerzalnom osjećaju žalovanja koji ima toliko mnogo rukavaca“ – kratko se osvrnuo redatelj Fatih Akin na prošlogodišnjem Canneskom festivalu gdje je film doživio svjetsku premijeru. Zbog obaveza u Vukovar nije mogao doći, ali je video porukom pozdravio nazočne i oduševljen zahvalio na nagradi.
   Uz pobjedu u Vukovaru i osvojenu nagradu u Cannesu, triler „Iz ništavila“ pobrao je i mnoga druga ugledna priznanja među kojima posebno valja istaknuti ono Udruženja online kritičara New Yorka koji su ga proglasili najboljim stranim filmom godine. Također, „Iz ništavila“ je nominiran u kategoriji najboljeg stranog filma za nagrade Zlatni globus i Satellite, a radi se i o njemačkom kandidatu za prestižnu nagradu Oscar (već je ušao u najuži krug od devet kandidata od kojih će njih pet biti izabrano za nominaciju u utorak, 23. siječnja 2018. godine).
   U tom završnom činu “Iz ništavila“ se najdublje usijeca u srce gledatelja. Teško zaboravljivi kraj filma na zatamnjenu ekranu i duši ostavlja trajnu prazninu ništavnosti... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   In the Fade je za svog relativno kratkog postojanja ostvario uspjeh koji ga je medijski istaknuo i koji mu je donio pozitivne kritike i reakcije publike. Njegova mu aktualna politička pozadina daje realističnu dimenziju, a tragična mu obiteljska priča daje onu emocionalnu i ljudsku. U svakom slučaju, ova  drama nije samo dirljiva, već i izuzetno snažna i prožeta hrabrošću i nadom koje proizlaze iz ranjivosti... (Dunja Ivezić, ziher.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5723272/?ref_=fn_al_tt_1

oDOKa:NENAD POLIMAC predstavlja dokumentarni film o Ingrid Bergman
Ingrid Bergman - Njenim riječima
(Jag är Ingrid, 2015.Stig Björkman, 114 min. S)
   U proljeće 2011. godine redatelj Stig Björkman sreće se sa Isabelom Rosellini, kćerkom Ingrid Bergman, koja mu sugerira da “napravi film o Mami”. Zahvaljujući Isabeli, Bjorkman vjerodostojno prikazuje Ingrid koristeći njene riječi i slike. Sedam puta nominirana i nagrađena sa čak tri Oskara, Ingrid Bergman bila je jedna od najtalentiranijih glumica zlatnog doba Hollywooda i ostala je upamćena po nesvakidašnjim izvedbama u filmovima „Casablanca“ (1942), „Plinska svJetlost“ (1944) i „Jesenja sonata“ (1978)...
   http://www.imdb.com/title/tt4621016/?ref_=fn_al_nm_1a
   https://hr.wikipedia.org/wiki/Nenad_Polimac
   Intervju Marka Njegića sa Nenadom Polimcem povodom izdavanja njegove knjige „Leksikon YU filma“...
   http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/319013/nenad-polimac-hrvatskom-filmu-fali-bezobrazluka

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
   Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
   U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   “Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

ODABRAO UMJESTO ĐELE HADŽISELIMOVIĆA
Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 20.00 STIPE BOŽIĆ

UTO 30.1. 20.00 ZORAN ² (ČUTURA + PREDIN)

   Gost koji "otvara" godinu potrudio se da zapamtimo njegovo gostovanje: sa sobom dovodi još jednog gosta koji će večer učiniti zanimljivom i u filmskom i u glazbenom smislu.
   Sa Zoranom Čuturom započeli smo (i završili) pregovore prije nekoliko mjeseci, i sva korespondencija - u međuvremenu - sa njime potvrdila je našu odluku o pravilnom izboru. Oni sa dužim sjećanjem prisjetit će ga se kao vrsnog košarkaša (koji je karijeru završio u dresu Splita), kasnije sjajnog novinara koji je svojim tekstovima i analizama točno detektirao (cit: Ćiro Blažević) sve zablude hrvatske košarke zadnja dva desetljeća. I nije samo košarka u njegovom fokusu, već i glazba, kazalište, film...
   Najkraće: sportaš-intelektualac u KZV 30.1. u 20.00
   http://balkans.aljazeera.net/profil/zoran-cutura
   http://www.germanijak.hr/tagovi/5/zoran-cutura/6828
   http://www.novilist.hr/Sport/Kosarka/ZORAN-CUTURA-OTVORENO-Mi-kao-nacija-zivimo-u-proslosti.-A-isti-je-slucaj-i-s-kosarkom
   http://www.trusty.hr/scena/kazaliste/293-cutura-o-tri-zene-tene-stivicic-u-hnk-odlicna-predstava-s-dominantnom-ninom-violic.html
   http://www.trusty.hr/scena/kazaliste/444-cutura-o-hit-predstavi-hnk-tko-pjeva-zlo-ne-misli-nije-savrsena-predstava-ali-evo-zasto-je-treba-obavezno-vidjeti.html

PREMIJERA uz GOSTOVANJE AUTORA
Gazda: Početak, 2017. Dario Juričan, 84 min. HR
   Kad smo radili prvi film iz serijala "Gazda" nismo dvojili o značenju filma - bio je to oblik prosvjeda i želja za svojevrsnom medijskom deblokadom u čemu smo nakon gotovo godinu dana te emitiranjem na televiziji i uspjeli. Da bi se razumjela današnja korupcija, nepotizam, tajkunizacija i pravosuđe te kako će završiti Agrokor i njegov vlasnik trebalo se vratiti korak natrag - u devedesete! Ovo je priča o tome... (autori filma)
   Novi dokumentarni film iz serijala “Gazda”, pod nazivom “Gazda: Početak”, govori o privatizaciji i tranziciji 1990-ih godina, konkretno o Globus grupi Miroslava Kutle... Film je rađen godinu dana i financiran je vlastitim sredstvima. Redatelj filma je Dario Juričan, novinar istraživač je Mašenjka Bačić, suradnik na projektu je Saša Paparella.
   “Gazda: Početak” je film o Agrokoru koji je postojao prije Agrokora i zvao se Globus grupa, kazao je na predstavljanju filma redatelj Juričan. On naime smatra da je priča o Ivici Todoriću i Agrokoru preslika priče o Globus grupi i njezinom vlasniku Miroslavu Kutli. “Kutli se sudilo za 11 kaznenih dijela, a procesuiran je samo za jedno kazneno djelo i to polovično, za falsificiranje dokumenata za pretvorbu Gradskog podruma”, kazao je. Juričan se stoga u filmu pita i traži odgovore kako će se suditi Agrokoru i Ivici Todoriću, koji je “daleko veća riba”.Ovaj projekt je, dodao je, ujedno i veliko pitanje što se dešava s hrvatskim pravosuđem, s obzirom da još uvijek nije zaplijenjena imovina “čovjeka koji je upropastio hrvatsku privredu”.
   U  filmu se problematiziraju i postupci Đure Sesse, sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda, a 1990-ih predsjednika Općinskog suda u Zagrebu koji je, tvrdi Juričan, znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru 2000. godine i nije ih spriječio. Propituje i objavu njegove imovinske kartice u kojoj nije prijavio stan kupljen novcem dobivenim od Medijatora, tvrtke u vlasništvu Agrokora, a koju je pribavio od Državnog sudbenog vijeća za potrebe istraživanja.
   Juričan ističe da su sve informacije iznesene u filmu potkrijepljene dokumentima, arhivima i iskazima, pa da su tako i informacije o tome da je Sessa znao za ilegalne posjete Kutli u zatvoru potkrijepljene pisanom izjavom jednog tadašnjeg suca Državnom odvjetništvu.
   Zadnje poglavlje filma obuhvaća osobe koje su poveznice tadašnjeg vremena sa današnjim vremena, pa se tako obrađuje i Vladimir Šeks, za kojeg Juričan tvrdi da je sve znao i bio upućen u poslove Agrokora i Ivice Todorića. “On i danas vedri i oblači, ne samo kao savjetnik premijera, već i kao siva eminencija hrvatskog pravosuđa“...
   Mašenjka Bačić, novinarka istraživačica na projektu, kazala je da je većina dokumenata za film prikupljena putem prava na pristup informacijama, da su svi dobiveni legalnim putem, pri čemu je intervjuirano 50-ak osoba. Pravna suradnica na filmu, Ljiljana Maravić Pirš, naglasila je da je cijeli projekt pokrenut zbog ljudi koji su oštećeni u tim procesima privatizacije, poput radnika Dione koja je krajem 90-ih završila u stečaju... (www.nacional.hr)
https://www.facebook.com/gazdafilm/

The Florida Project, 2017. Sean Baker, 101 min. UK
Scenarij: Sean Baker, Chris Bergoch
Uloge: Willem Dafoe, Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Valeria Cotto, Christopher Rivera, Caleb Landry Jones
   Počeli su ljetni praznici. Mala Moonee i njezini prijatelji Scooty i Dicky dane provode bez nadzora odraslih u igri čija se pravila mijenjaju kako im se prohtije. Moonee sa svojom bandom uživa na ljetnom suncu dok njezina majka Halley pokušava spojiti kraj s krajem, pronaći novi izvor zarade, skupiti siću koja će za još tjedan dana produljiti njihov boravak u Magičnom dvorcu, motelu okrečenom ljubičastom bojom u kojem odsjedaju putnici koji su htjeli u obližnji Disneyland, ali su greškom završili u toj nedođiji. No, Moonee na svijet gleda drugačijim očima, i njezin dom svaki dan opravda svoje ime.
   U prelijepom filmu o ružnom svijetu američka tuga je oslikana duginim bojama. Sean Baker postavlja igrano i dokumentarno, slatko i gorko na zelenu klackalicu, sagledavajući stvari kroz ružičaste naočale na raširenim očima jedne zaigrane djevojčice... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   “Florida Project” film je koji slavi veličinu malih života, briljantno remek-djelce koje filmofil ni za živu glavu ne smije propustiti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
   'The Florida Project' je najkompletniji Bakerov film do sada i jedan u samom vrhu ove godine. Ne bi bilo čudno ako bi polučio puno uspjeha u sezoni nagrada.(Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.hr)
https://humanrightsfestival.org/2017/11/projekt-florida/
https://www.imdb.com/title/tt5649144/?ref_=nv_sr_2

Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
   U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
   http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

 U RALJAMA MODNE KONFEKCIJE
   Tematski filmski program Secret Arts Cinema u prethodnim je izdanjima predstavio slavnu dansku zgradu Osmicu i njene stanare, potom fotografski svijet Petera Lindbergha, a onda i neumornu balerinu Maiko i njeno balansiranje između majčinstva i karijere. Ovaj put nas je nadahnula modna dizajnerica čije kreacije malo tko poznaje, a još manje njih uistinu i odijeva. Svejedno, svojim je nepokolebljivim inzistiranjem na shvaćanju što uistinu znači svijet mode i tekstilne industrije zagrebla dublje i šire u pore suvremenog društva no velika većina njenih kolegica i kolega.
   Na splitskoj projekciji upoznat ćemo rad modnog dvojca Arileo te onaj Katarine Popović Cvitković (Karin Design), a pridružit će im se i Ana Kujundžić koja je dobar dio karijere posvetila eksperimentalnim pristupima pri izradi tkanina.
   Program Secret Arts Cinema u organizaciji udruge Pari Pikule posvećen je filmovima i popratnim događanjima koji slave kreativnost, odnosno tematiziraju rad arhitekata, dizajnera, umjetnika i zanatlija. Riječ je o filmsko-umjetničkoj avanturi koja podrazumijeva da gledatelji ne znaju naslov filma sve do početka projekcije. Cilj programa je otkrivanje magičnog svijeta kreativnosti uz filmove i popratna događanja, a osim u kinima održava se i kao pop-up event na nizu alternativnih lokacija.
   Secret Arts Cinema realiziran je uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra, Kune Zlatice i Kolorklinike te u suradnji s Art-kinom Croatia, Kinom Gaj, Kinom Tuškanac, Kinom Urania, Kinom Valli i Kinotekom Zlatna vrata.
   VOLIM KREATIVNO! program@secretartscinema.com

Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij: Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
   Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
   Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
   http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
   U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
   http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
   U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
   Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
   Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
   Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
   Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
   Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
   Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
   Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

A Clockwork Orange, 1971. Stanley Kubrick, 137 min. UK/US
Scenarij: Stanley Kubrick po romanu Anthonyja Burgessa
Uloge: Malcolm McDowell, Patrick Magee, Michael Bates, Adrienne Corri, Miriam Karlin
   Neobična, pomalo bizarna priča smještena u Velikoj Britaniji u ne tako dalekoj budućnosti vrti se oko tinejdžera Alexa, vođe nasilne ulične bande. Kao rezultat izdaje Alex završava iza rešetaka što će označiti prekretnicu u njegovom životu. Kako bi isposlovao smanjenje kazne dobrovoljno ulazi u eksperimentalni policijski program koji za cilj ima smanjenje kriminala te tako postaje njihov pokusni kunić. Pod utjecajem znanih i neznanih sredstava Alex postaje sušta suprotnost sebe samog...

   „Paklena naranča“ (A Clockwork Orange) distopijski kriminalistički film snimljen je prema istoimenom romanu Anthonyja Burgessa i to prema američkom izdanju, koje je bilo bez posljednjeg poglavlja. Film je izazvao burne reakcije i uveo izraz “ultranasilje” u svakodnevnu upotrebu. U hrvatskim kinima nije bio nikada prikazan (u redovitoj distribuciji), ali je svejedno postao kultni fenomen. U Velikoj Britaniji film je nakon premijere povučen iz distribucije zbog želje redatelja Kubricka zgroženog medijskom hajkom koja je pratila film. Film je nominiran za 4 Oscara (najbolji film, režija, scenarij prema predlošku i montaža). Kubricku je film donio titulu postmodernističkog umjetnika, ali njegova ga je kontroverzna tematika izložila oštrim kritikama i zamjerkama, a mnogi mu je nisu oprostili čak ni posmrtno.

   1971.g. ekranizirana je jedna od najbizarnijih distopija književnog svijeta, kultna „Paklena naranča“ Anthonyja Burgessa. Napadana zbog eksplicitnih opisa nasilja i okrutnih, nemilosrdnih likova, bila je predložak kojemu je kubrickovska vizija mogla samo osigurati vječnost. A zašto je „Naranča“ toliko kontroverzna i kultna? Nasilnih filmova bilo je uvijek, takvih likova također, sadizma i uživanja u tuđoj patnji još i više. Hah, nije stvar u ŠTO, nego KAKO. I baš tu vidimo što znači redatelj s vizijom i dodirom. Kubrickovo nasilje nije toliko potresno i uznemiravajuće zbog eksplicitnosti, baš obrnuto. Ono užasava zbog svog artističkog, koreografiranog prikaza, poput baleta u kojem bismo trebali uživati, a ne ga se plašiti. Kubrick moćnim oružjem (Alex) pogađa naša osjetila, zadire u naše mračne predjele u koje ne želimo vjerovati i tjera nas da se smijemo silovanju ili cipelarenju. Likovi umotani u bijelo i crno, detaljni i futuristični interijeri, glazba starog Ludwiga vana (stavio bih neki komplimentirajući atribut, no ne osjećam se dovoljno vrijedan) te sveprisutna, briljantno metaforična distopijska kritika društva samo pridonose općem uvlačenju pod kožu. Besmisleno je napominjati kako je scenaristička tortura (ako niste, pročitajte Burgessa) odrađena savršeno, kao i iz mog amaterskog kuta baljezgati o fenomenalnoj režiji. Uostalom, Stanley je oduvijek volio masakrirati vlastite glumce na snimanjima kako bi sve izgledalo savršeno i neponovljivo, i hvala mu na tome. (Matej Lovrić, www.fak.hr)
   "Kada je britanski pisac Burgess 1962. objavio svoj deveti roman 'Paklenu naranču', toliko je podignuo prašinu da su ga kritičari opisali 'znatiželjom dana'. Više od pola stoljeća kasnije još se nije pojavilo ništa slično tome..." (The Guardian)
   „Clockwork Orange, film koji ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Bez pretjerivanja – vrhunsko, bezvremensko dijelo genija. Malcolm McDowell i njegova gluma uvlače vas/nas u svijet mučenja, nepoštenja, ljudske zlobe, kajanja, odbacivanja, morala, izdaje... zapakirano u odličnu atmosferu. Kultno ostvarenje i obavezan dio filmske kulture. (filmski.net)
   "Paklena naranča" je film koji, od početka do kraja, pršti ironijom. To je briljantno, crno poetično djelo koje istodobno fascinira i izaziva gađenje"... (James Brundage, Filmcritic.com)
    "Paklena naranča" je uokvirena poput satire, no nije jasno čemu se rugao Kubrick - tinejdžerima, silovateljima, kriminalnom postupku, liberalnoj birokraciji, bogate britanske klase; vi odlučite. Poput većine Kubrickovih filmova, i ovaj je originalan, hermetičan, jezovit spektakl kojemu se moramo diviti jer je jedinstven"... (Michael Atkinson, Chicago Leader)
   http://www.imdb.com/title/tt0066921/?ref_=fn_al_tt_1

Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
   U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
   http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij: Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
   Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
   Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
   http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

Dancer / La danseuse, 2017. Stéphanie Di Giusto, 108 min. FR/CZ/BE
Scenarij: Stéphanie Di Giusto, Sarah Thibau i Thomas Bidegain po romanu Giovanni Liste
Uloge: Soko, Gaspard Ulliel, Lily Rose Depp, Mélanie Thierry
   U životu Loie Fuller ništa nije odavalo da će jednog dana postati zvijezda svjetskih pozornica. Nakon što izgubi oca, 25-godišnja Marie-Lousie napušta američki Zapad i odlazi majci u New York da ostvari svoj san - postane glumica. Jedne večeri na pozornici se zapetlja u predugu haljinu, pa da izbjegne pad, počinje se vrtjeti čarobnim, gracioznim pokretima. Tako je 'rođen' njen Serpetinski ples. Publika je šokirana, a zatim preplavljena - i traži još. Marie-Louise postaje Loie Fuller. Imitatori joj pokušavaju ukrasti inovaciju, pa odlazi u Pariz ususret novom, uzbudljivom životu. U Pariškoj operi fascinantnim plesom zasljepljuje sve, a imuni nisu ni najslavniji umjetnici - Toulouse Lautrec, braća Lumiere, Rodin... 'Elekrična vila' postaje umjetnička ikona i simbol generacije. Ipak, slava nije sve. Susret s mladom i magičnom Isidorom Duncan poremetit će njenu turbulentnu vezu s Louisom, kao i odnos s odanom asistenticom Gabrielle, a dovest će u pitanje i cijelu njenu umjetnost...
   http://www.imdb.com/title/tt4632440/?ref_=fn_al_tt_1

Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij: Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
   Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
   Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij: Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
   Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
   Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
   Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
   Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)
http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

The Square, 2017. Ruben Östlund, 151 (142) min. DK/FR/DE/S
Scenarij: Ruben Östlund
Uloge:Claes Bang, Elisabeth Moss, Dominic West, Terry Notary, Christopher Læssø
   Christian je ugledni kustos u muzeju suvremene umjetnosti čiji se život okrene naglavačke kada mu nasred ulice ukradu mobitel i novčanik. Nakon što putem aplikacije locira mobitel odluči ostaviti gnjevno pismo u poštanskim sandučićima svih potencijalnih lopova. Suluda gesta pretvori se u noćnu moru kad Christian dobije neočekivani odgovor na svoje pismo. Paralelno Christian priprema svoju sljedeću veliku izložbu, 'Kvadrat', instalaciju koja poziva prolaznike na altruizam. No uskoro će saznati kako nije lako živjeti prema vlastitim idealima. PR agencija koja radi za muzej pokreće kontroverznu medijsku kampanju koja će izazvati burne reakcije javnosti i dovesti našeg junaka u egzistencijalnu krizu.
   Pojam “square” možemo tumačiti na tri načina. Prvo, riječ je o trgu, u doslovnom, ali i metaforičnom smislu, dakle mjestu gde se ljudi sastaju kako bi trgovali, razmjenjivali mišljenje i uopće imali socijalne kontakte. Drugo, ista riječ označava pravokutnik kao geometrijski oblik, dakle prostor omeđen jasnim, unaprIijed definiranim rubovima. Treće, ista riječ se uslengu koristi za konzervativca, ne toliko u društveno-političkom smislu, koliko u smislu osobe koja vrlo rijetko izlazi iz svoje ograničene zone ugode. U samom filmu Kvadrat je naziv umjetničke instalacije koja spada u istoimenu izložbu čije su pripreme u punom jeku.
   Žestoka satira umjetničkog miljea bavi se rastućim trendom egocentrične individualnosti i gubitkom zajedništva u društvu medijske mašinerije i spektakla. Švedski redatelj Ruben Östlund stvorio je nevjerojatno zabavan, ali istovremeno moćan i uznemirujuć film koji ispituje granice političke korektnosti, umjetničke slobode i slobode govora. Apstraktna umjetnička instalacija koja bi trebala predstavljati socijalnu utopiju postaje paradigma kukavičluka ovog svijeta, i Östlund se ruga njegovom licemjerju ne propuštajući nijedan detalj, uz zaprepašćujuću inteligenciju i nevjerojatan humor.
   Ovo je do sada Östlundov najfiniji rad, originalan po konceptu i izvedbi, koji glatko klizi od komičnih do duboko dramskih elemenata uz izvanredan casting... (Marina Richter, monitor.jhr)
   „The Square“ se zaista može protumačiti kao dalja razrada centralne teme Östlundova prethodnog filma „Turist“ (muškog kukavičluka uslijed sebičnosti) podignuta na još viši nivo, i kada je riječ o humoru i kada je riječ o drami i implikacijama. „The Square“ ipak nije savršen film, ali svakako je riječ o jednom od filmova godine i jednom od filmova o kojima ćemo još slušati i raspravljati. (Marko Stojiljković, Lupiga.com)
Cannes Film Festival 2017. Zlatna palma
30. Evropske filmske nagrade (2017.) - Najbolji film, komedija, režija, scenarij, glumac i scenografija
http://www.imdb.com/title/tt4995790/?ref_=nv_sr_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij: Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
   Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
   Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

Nelyubov, 2017. Andrey Zvyagintsev, 127 min. RU
Scenarij: Oleg Negin, Andrey Zvyagintsev
Uloge: Maryana Spivak, Alexey Rozin, Matvey Novikov, Yanina Hope
   U natjecateljskom programu 'Ponovno s nama' , ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, Zlatni bicikl za najbolji film osvojio je film 'Bez ljubavi' Andreja Zvjaginceva, za 'nepogrešivu i bolnu dijagnozu kancerogenog djelovanja kapitalizma na mogućnosti opstanka suvremene obitelji, vivisekciju razorne sebičnosti koja je pogonska sila filma, te majstorsku realizaciju'.
   Boris i Ženja prolaze kroz razvod. Neprestano se svađaju, pokušavaju prodati stan u kojem žive, te se već pripremaju za svoje nove živote. Boris je u vezi s mlađom djevojkom koja je trudna dok je Ženja u vezi sa bogatim ljubavnikom koji se želi oženiti. Čini se da nitko od njih nije zainteresiran za 12-godišnjeg sina Aljošu. Sve dok on ne nestane.
   Vizualno očaravajući film, čak i u noćnim uvjetima (RogertEbert.com)
   Film odjekuje prijetećim pogledom ne na rusku politiku već na krizu empatije u samoj srži te kulture (Variety)
   Zvyagintsev još jednom pokazuje svoj izuzetan redateljski dar za savršeno oblikovane mikrokozmose koji ilustriraju duboko ukorijenjene patologije ruskog društva (Hollywood Reporter)
   Takvo nezaboravno iskustvo! Prodire u sve naše pore čak i kad se čini da ne ide nikamo (IndieWire)
   Besprijekoran portret emocionalno, etički i fizički opustošene zemlje koji nikoga ne štedi (TheWrap)
   Mala priča iz susjedstva nudi mračnu i nemilosrdnu kritiku redateljeve domovine Rusije u cjelini (Daily Telegraph)
http://www.imdb.com/title/tt6304162/?ref_=fn_al_tt_1

Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij: Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
   Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
   Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

80 GODINA: Casablanca, 1942. Michael Curtiz, 102 min. US
Scenarij: Julius J. Epstein, Philip G. Epstein & Howard Koch prema kazališnoj predstavi „Everybody Comes to Rick's“ Murray Burnetta & Joan Allison
Uloge: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman, Paul Henreid, Claude Rains, Conrad Veidt, Sydney Greenstreet, Peter Lorre, Dooley Wilson
   Ilsa Lund: Play it once, Sam. For old times' sake.
   Sam: (lying) I don't know what you mean, Miss Elsa.
   Ilsa Lund: Play it, Sam. Play "As Time Goes By."
   Sam: (lying) Oh, I can't remember it, Miss Elsa. I'm a little rusty on it.
   Ilsa Lund: I'll hum it for you. Da-dy-da-dy-da-dum, da-dy-da-dee-da-dum... (Sam begins playing) Sing it, Sam.
   Sam: (singing) You must remember this / A kiss is still a kiss / A sigh is just a sigh / The fundamental things apply / As time goes by. / And when two lovers woo, / They still say, "I love you" / On that you can rely / No matter what the future brings...    
   Rick Blaine: (rushing up) Sam, I thought I told you never to play...- (Sees Ilsa. Sam closes the piano and rolls it away.)

   Amerikanac Rick Blaine u vichijevskoj Casablanci vodi sumnjivi i pomodni noćni lokal, naoko nezainteresiran za politička previranja i rat koji se vodi skoro u cijelom svijetu. Svatko tko iole nešto znači svraća u njegov lokal "Rick's Cafe Americain", koji tek postaje uzbudljivo mjesto dolaskom Victora Laszla, simbola antinacističkog pokreta diljem Evrope. S njim je i supruga, Ilse Lund, s kojom je Rick upravo uoči ulaska nacista u Pariz doživio veliku romansu, ali i koja ga je bez objašnjenja napustila. Deprimirani Rick odlazi za Casablancu, cinično promatrajući svijet koji ga je razočarao. Međutim, ponovni susret s Ilsom u Ricku budi stare osjećaje. Poučen iskustvom u prvom trenutku odbija pomoći onoj koja ga je već jednom razočarala...

   Bio bi to tek kratki sadržaj „Casablance“ koji se može pronaći u skoro svakom filmskom ili video vodiču, i kako vrijeme prolazi ovaj film stekao je ime jedne od najvećih hollywoodskih ikona. Svoj put ka slavi „Casablance“ je započela 26. studenog 1942. godine svečanom premijerom u njujorškoj dvorani The Hollywood Theatre. Mnogi su po izlasku iz kina smatrali kako je riječ o još jednoj studijskoj produkciji Warner Brosa koje su nastajale brzinski, u roku od mjesec-dva. "Drhtavi, srceparajući film!", bile su prve kritike izrečene nakon premijere filma egzotičnog i pamtljivog naslova. Nedugo zatim ime filma bilo je na svačijim usnama zahvaljujući činjenici da se u "pravoj" Casablanci 1943. godine održao summit na kojem su sudjelovali Churchill, Staljin i Roosevelt, što se itekako odrazilo na dodatnu posjetu i popularnost filma. Stvarni i pravi uspjeh filma, kao i konačna potvrda vrijednosti stiže s nagradom Oscar. Osvaja ga Michael Curtiz za režiju, scenaristi i sam film, a još su bili nominirani: Arthur Edeson za fotografiju, Max Steiner za muziku, Humphrey Bogart za glavnu mušku ulogu (tu nagradu osvaja tek 1951. godine ulogom Charlie Allunta u Hustonovoj „Afričkoj kraljici“), te Claude Rains za sporednu mušku ulogu brilijantno odigravši ulogu šarmatnog, korumpiranog francuskog kapetana Louisa Renaulta.

   Od tada, film je ušao u filmski folklor, zahvaljujući svom duhu, odmjerenosti i nezaboravnim ulogama. Čak se trebala nastaviti priča o Ricku i Renaultu odmah po završetku snimanja, ali scenarij nikada nije napisan. Bilo je brojnih imitatora svih ovih godina. „The Conspirators“ (And Storm over Lisabon) iz 1944. redatelja Jeana Negulescoa s Hedy Lamarr i Paulom Henreidom, nastao na tragu mita „Casablance“ nije uspio ponoviti uspjeh svog uzora, kao ni „Caboblanco“ iz 1980. godine J. Lee Thompsona s Charles Bronsonom koji je u cijelosti koncipiran na obrascu „Casablance“. Čak dvije televizijske serije (1955. s Charles McGrawom kao Rickom, te 1983. s Davidom Soulom) osuđene su na propast, postižući jedino to da svih podsjete kako je jedino Bogartova verzija bila ona prava - i još uvijek jest! Dokaz za to je i da danas, 80 godina kasnije, sa zvijezdama koje su odavno umrle, te s blijedim filmskim i TV imitacijama, Curtizov sjajni film o humanosti i cinizmu u ratom zahvaćenoj Sjevernoj Africi, još uvijek živi i po mnogima spada u najljepšu filmsku priču. I u novije vrijeme bilo je brojnih pokušaja imitacije klasika: bučno najavljivana „Havana“ (1990.) Sydneya Pollacka neslavno je prošla, isto kao i „Barbwire“ (1996. David Hogan) koji je doslovce kopirao priču. S malom diverzijom: Bogartovu ulogu u Americi uništenom Drugim građanskim ratom preuzima Pamela Anderson.

   Filmski scenarij „Casablance“ zasnovan je na kazališnom komadu "Everybody Comes to Rick's" (koji je u kazalištu realiziran tek 1991. godine, s Leslie Granthamom u ulozi Ricka) Murraya Burnetta i Joan Allison. Burnetta je inspirirao jedan bar cafe u južnoj Francuskoj gdje su se skupljali anti-nacisti prije odlaska u Casablancu, a u kojem je svirao jedan crni pijanist. U kazališnoj obradi Rick je inače odvjetnik specijaliziran za krivično pravo, opterećen osobnim razvodom braka. 22. prosinca 1941. godine Warner Bros za 20.000 dolara otkupljuje materijal, i to je bila najveća cijena ikada plaćena za jedan nepoznati i neproducirani komad. U scenaristički projekt ubačeni su Julius J. i Phillip G. Epstein, koji su kalkulirali s raznim imenima za film (bilo je prijedloga da se film nazove „African Manhunt“ ili „They Met in Casablanca“), ali dilemu prekida producent filma Hal Wallis koji 31. prosinca 1941. mijenja oficijelni naziv u „Casablanca“. Već 5. siječnja Warner objavljuje u Hollywood Reporteru da će u tom filmu glavne uloge tumačiti Ronald Reagan, Ann Sheridan i Dennis Morgan. Kao što je poznato, Reagan se nikada nije pojavio u toj ulozi, ali su s tim činom započele kalkulacije oko nositelja glavnih uloga. Osim Reagana, za ulogu Ricka u najužoj konkurenciji bio je George Raft (zvijezda tridesetih godina, upamćen po ulozi u Hawksovom „Licu s ožiljkom“). Međutim, Raft odbija ulogu sa komentarom: "Ne želim u filmu biti nasuprot neke nepoznate Šveđanke!" Ulogu na kraju dobija Humphrey Bogart, sa točno definiranim ugovorom: 3.500 dolara tjedno plus troškovi.

   Za ulogu Ilse testirane su Ann Sheridan, Michele Morgan i ruska balerina Tamara Toumanova (u planu je bila i Hedy Lamarr, no odbila je ponudu jer nije željela snimati prema nedovršenom rukopisu), ali 24. travnja 1942. Warner postiže sporazum sa Davidom O.Selznickom (producent Paramounta, kasnije MGM-a) koji im ustupa Ingrid Bergman u zamjenu za Oliviu de Havilland. Prema riječima Ingrid Bergman, David je s njom razgovarao na slijedeći način: "Zapravo i neznam ništa o ovoj priči, ali ćeš imati sjajnu garderobu i sigurno je da će sve skupa biti nezaboravno."

   Unajmljen je još čitavi niz Warnerovih glumaca za sporedne uloge, iako još uvijek nije izvršena podjela glavnih. Za ulogu uglednog anti-naciste bio je predviđen poznati tenor iz musicala Dennis Morgan, ali uloga na kraju ipak pripada Austrijancu Paulu Henreidu. U prvi trenutak Paul odbija ulogu, ali kada su Nijemci započeli progon anti-nacista, prihvaća Warnerovu ponudu spašavajući na taj način vlastiti život. Majora Strassera u prvoj varijanti trebao je glumiti poznati redatelj Otto Preminger, dok je još uvijek bilo dosta dvojbi oko pjevača-pijaniste. Pomišljalo se na Ellu Fitzgerald, Hazel Scott  ili Lenu Horne. Na kraju ulogu dobija nepoznati Dooley Wilson (inače bubnjar i jedini od svih aktera koji je prije snimanja bio u Casablanci). Usprkos činjenici da u stvarnosti Dooley nije znao svirati klavir (samo je imitirao pokrete pijanista Elliotta Carpentera, tajanstvenog Warnerovog glazbenika koji je potrebne melodije svirao iza kamere), poistovjećen je s filmskom temom "As Time Goes By", i po prikazivanju filma primao po 5000 pisama dnevno, više nego jedan Clark Gable. Većinu nacista glumili su Židovi, a kada se nakon 2. svjetskog rata „Casablance“ počela prikazivati u Njemačkoj, nedostajalo je 20-tak minuta. Izbačene su scene u kojima se negativno govorilo o Nijemcima i skoro sve u kojima se pojavljuje Conrad Veidt (major Strasser).

   Ni s redateljem nije išlo glatko, jer ponudu odbija William Wyler. Cijeli posao na filmu počinje se normalno odvijati tek pojavom redatelja Michaela Curtiza, koji unajmljuje još jednog scenaristu, Howarda Kocha, za dotjerivanje scenarija koji još uvijek nije imao kraj. Snimanje „Casablance“ započelo je 25. svibnja 1942. godine, s flashback scenama Pariza, iako su članovi glumačke ekipe kasnije stvorili mit da je film rađen sa sekvencama u nizu. Usprkos nesuglasicama prouzrokovanim među glumcima (prvenstveno sa Bergmanicom) i izmjenama scenarija, film se nastavio snimati u potpunoj zbrci i pometnji. Kada bi netko zapitao o logici pojedinih scena, Curtiz je spremno odgovarao: "Ne brinite o logici! Učiniti ću da se sve odvija takvom brzinom da nitko neće primijetiti." Usprkos totalnom manjku kohezije (ispostavilo se na kraju da zaista nije nitko primijetio) pisci scenarija uspjeli su stvoriti najcitiranije (i najparodiranije) dijaloge: "Here is looking at you kid", "I think it's the beginning of a beautiful friendship"... Vrhunac ironije: filmski najpoznatija rečenica "Play it again Sam" (Sviraj to ponovo Sam) nije nikada stvarno izgovorena! U kazališnom komadu prema kojem je rađen scenarij filma Rick izgovara "Sviraj to, ti glupo kopile!". U prvobitnom scenariju pisalo je "Sviraj, ti glupane!", dok se u samom filmu Rick obraća Samu na slijedeći način: "Ako ona može to podnijeti, i ja mogu. Sviraj!". Dotična rečenica postoji tek u nazivu filma Woody Allena iz 1972. godine, „Play it again Sam“, koji u velikoj mjeri objašnjava autoritet i magnetičnost jednog Bogarta (Woodyjev idol u filmu, po sistemu "što bi uradio Boggie u ovom trenutku"), ali i „Casablance“, budeći konstantno nostalgiju za originalom.

   S glavnim kamermanom Arthurom Edesonom, scenografom Carl Jules Waylom, te montažerom Owen Marksom (i pomoćnikom Don Siegelom, kasnije poznatim redateljem), uz doprinos ostale filmske i glumačke ekipe, posao se zahuktao i polako približavao kraju, makar su se i scenaristi i Curtiz dvoumili oko kraja. Postojalo je nekoliko alternativa: da Ilsa ostane s Rickom (previše riskantno: imati ženu koja napušta supruga), ubiti Ricka i Ilsa odlazi s Victorom (previše žalosno) ili da Victor bude ubijen (politički neprihvatljivo). To je posebno zbunjivalo Ingrid Bergman, ali joj je jednostavno savjetovano da odglumi rolu imajući u vidu sve varijante. Napokon se producent Wallis i redatelj Curtiz odlučuju obraditi dva završetka, ali je prvo snimljeno finale tako dobro uspjelo da su se odmah za njega odlučili, uz neprimjetne korekcije. Drugačiji završetak nisu ni pokušavali snimiti.

   Tijekom snimanja filma ekipa je bila suočena s nekoliko problema, a Warner je bio zabrinut činjenicom postojanja mogućnosti cenzure nekih ljubavnih scena Ilse (kao udate žene) i Ricka, kao i još nekih scena koje su odudarale od tadašnjih, jako strogih cenzorskih pravila. Sam Humphrey imao je podosta privatnih problema pošto ga je supruga Mayo Methot sumnjičila za vezu s Ingrid Bergman nakon što ih je zatekla u njenoj garderobi nakon snimanja. Doduše, u jako bezazlenom odnosu, no ipak...

   Osim postojećih problema, kompozitor Max Steiner mrzio je pjesmu "As Time Goes By" (inače djelo Hermana Hupfelda, bez uspjeha lansirana već 1931. godine u broadwayskom musicalu "Everybody's Welcome") smatrajući je prejednostavnom za ljubavnu temu. Pjesma je skoro eliminirana u posljednjem trenutku, ali zbog činjenice da se Bergmanica već ošišala zbog uloge u filmu „Kome zvono zvoni“ (For Whom the Bell Tolls, 1943. Sam Wood) spriječen je pokušaj producenta da ponovo snimi scenu u kojoj ona moli Sama da joj odsvira "As Time Goes By". Nakon što je film počeo prikazivanje, pjesma "As Time Goes By" zadržala se 21 tjedan na top listi američkog radija.

   Tijekom snimanja Bogart je sam iskovao frazu "Here's looking at you kid", koja je u originalu bila "Here's good luck to you!" (u njemačkoj verziji ova rečenica izgovorena je "Schau mir in die Augen, Kleines," što bi u engl. prijevodu bilo "Look in my eyes, kid."). Osim toga, vidljive su i neke greške. kada Bogart, provodeći posljednje dane u Parizu govori Ingrid: "Nijemci su nosili sivo, ti si bila u plavom", ona odgovara: "Spremila sam tu haljinu. kada Nijemci odu opet ću je obući". Međutim, u flashbacku koja se odnosi na taj dan, ona nosi odijelo a ne haljinu... A kada Bogart odlazi na vlak, nakon što je podosta prostajao čekajući na kiši, mantil mu je potpuno suh...

   Cijeli film sniman je u Hollywoodu, u Warnerovim studijima i to u trajanju od 59 dana tokom proljeća 1942. godine. Odlična fotografija i scenografija toliko su impresivni da su mnogi "zaboravili" kako je skoro cijeli film sniman u studiju, osim završne scene koja je snimljena na aerodromu "Municipal" u Los Angelesu. I tu se potkrala “sitna” greška: ona odlazi avionom sa suprugom a početak divnog prijateljstva prati fotografija u izmaglici - Casablanca se nalazi u pustinjskom Maroku gdje može biti govora o svemu osim o magli. Kako nije bilo novaca, u završnoj sceni nije se mogao koristiti (iznajmiti) pravi avion već je tu “ulogu” odigrala manja maketa koja je vještinom snimatelja i redatelja izgledala poput pravog aviona.

   Film je koštao 878.000 dolara, Curtizov honorar bio je 73.400 dolara, Bogartov 36.667, Ingrid Bergman, Conrad Veidt i Paul Henreid dobili su po 25.000 dolara, Claude Rains 22.000, Sydney Greenstreet 7.500, Peter Lorre 2.333, dok se Dooley Wilson zadovoljio sumom od 3.500 dolara (klavir na kojem je Dooley navodno svirao prodan je 1988. godine jednoj japanskoj firmi za 154.000 dolara). Do sada je film samo od rentiranja video-kazete ostvario prihod od preko 4,2 milijuna dolara. Nove, kolekcionarske verzije te DVD / blueray izdanja još su više povećale profit. Na Internet stranicama www.imdb.com, prema glasovima posjetitelja (554.274) „Casablanca“ zauzima 49. mjesto s prosječnom ocjenom 8,4.

   Status kult-filma „Casablanca“ je, između ostalog, stekla i početkom šezdesetih godina kada se u Cambridgeu (Massachusetts, SAD) u kino-klubu "Battle Theatre" prikazivala nekoliko godina uzastopce prva tri tjedna u mjesecu. Svojevremeno je američki magazin "TV Guide" imenovao „Casablancu" za najpopularniji film koji se redovito reprizira na televiziji (i najčešće). Na BBC-ju je prvi put prikazana u siječnju 1977. godine i od tada reprizirana 20-tak puta. 1977. godine Američki filmski institut proglasio je „Casablancu“ najboljim i najutjecajnijim filmom svih vremena, uz „Prohujalo s vihorom“ (Gone with the Wind, 1939. Victor Fleming) i "Građanina Kanea" (Citizen Kane, 1941. Orson Welles).

   Brazilski filmski zaljubljenik Joao Luiz Albuquerque uzeo je kopiju „Casablance“ i napravio novi (!?) kraj u kojem Ilse ne ide u avion sa Victorom. Ova neautorizirana verzija doživjela je specijalno prikazivanje na filmskom festivalu u Rio de Janeiru 1987. godine.

   Američki kritičar i pisac David Thompson, u svojoj zbirci fikcionalnih biografija filmskih likova, pod imenom „Suspects“, zamislio je nastavak tj. budućnost junaka „Casablance“. Rick i kapetan Renault postali su vođe Pokreta otpora, povezani homoseksualizmom. Victor je po dolasku u SAD raskrinkan kao nacistički doušnik, a Ilse Lund, kasnije kao tajnica Generalnog sekretara OUN-a Daga Hammarskjolda gine 1961. u avionskoj nesreći.
   1982. godine američki novinar Chuck Rose iz šale je scenarij „Casablance“ (jasno, s izmijenjenim imenima) poslao 217-orici filmskih literarnih agenata. 147 mu je nezainteresirano vratilo rukopis, 32 su prepoznala o čemu je riječ, dok ga je njih 38 prihvatilo kao jedan sasvim novi i upotrebljivi scenarij.

   “Casablanca” je velik film, jedan od najvećih u povijesti. (goodtalking.hr)
   „Casablanca“ je jedan od onih filmova koji apsolutno odolijevaju zubu vremena te još uvijek čvrsto drži svoje mjesto visoko na ljestvici najboljih romantičnih filmova ikad napravljenih. (Matea M. / geek.hr)
   Uzbudljivo je odglumljen, pametno režiran i priča priču prepunu napetosti, karakterizacije i akcije. Glumačka ekipa dovoljna je da ispuni bilo koje kino, jer uključuje neke od najboljih glumaca kojima se Hollywood može pohvaliti. (Marjory Adams / Boston Globe)
   Niti jedan film ove godine mu nije ravan. Ni približno. (Manny Farber / New Republic / 18.2.2022.)
   Neki filmovi jednostavno imaju savršen scenarij, prepun beskrajno citiranih replika koje bez napora izvodi izvanredna glumačka ekipa.   Fenomenalan film, koji svi moraju pogledati. (Charlotte Harrison / Charlotte Sometimes Goes to the Movies)
   Jedan od onih rijetkih filmova koji svaki put kada ga pogledate postaje sve bolji. (Aldo G / rotten tomatoes)
http://www.imdb.com/title/tt0034583/?ref_=fn_al_tt_1
http://tipo-goodtalking.blogspot.hr/2013/10/casablanca.html
http://www.fak.hr/recenzije/lovricevi-evergreeni/casablanca-1942/

Nocturama, 2016. Bertrand Bonello, 130 min. FR/BE/DE
Scenarij: Bertrand Bonello
Uloge: Finnegan Oldfield, Vincent Rottiers, Hamza Meziani, Manal Issa, Martin Petit-Guyot, Jamil McCraven
   Pariško mirno jutro. Mnoštvo mladih ljudi, naizgled nepovezanih, započinju svoj čudni ples u labirintima metroa te po ulicama glavnog grada. Čini se da slijede plan i da ipak nisu toliko nepovezani koliko se čini na prvi pogled. Njihove geste su precizne, gotovo zlosutne. Pred kraj dana sastaju se na istom mjestu, ispred robne kuće koja upravo zatvara svoja vrata. Njihov plan se otkriva kako započinje noć...
   Prikazan na uglednim filmskim festivalima poput Toronta i San Sebastijana, triler „Noć u Parizu“ potresna je priča o mladim ljudima koji su, razočarani sistemom, vremenom i društvom u kojem žive, odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
   http://www.imdb.com/title/tt4795546/?ref_=fn_al_tt_1

Tout va bien (1er commandement du clown), 2014. Emilie Desjardins, Pablo Rosenblatt 93 min. FR
   "Tout Va Bien" francuski je dokumentarni film o klaunskoj umjetnosti. Film prati 14 umjetnika u profesionalnoj školi za klaunsku umjetnost i fizičko kazalište "Le Samovar" u gradu Bagnoletu. Ovih 10 umjetnica i 4 umjetnika odlučili su se kroz dvije godine profesionalne edukacije preuzeti izvedbene rizike na sebe, suočiti se s vlastitim strahovima i predrasudama i pronaći istinskog klauna u sebi koji miješa osjećaje veselja i zabave i začudnosti i negrapnosti. Kroz njihovu evoluciju i svijest o vlastitim klaunima, mi postepeno otkrivamo  obrise i dubinu ove popularne umjetnosti, sada možda više potrebne društvu nego ikada.
http://www.imdb.com/title/tt3545356/?ref_=fn_al_tt_8

Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
   Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
   Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1

Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
   Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
   Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Marina Abramovic: The Artist is Present, 2012. Matthew Akers, Jeff Dupre, 106 min. US
   Marinu Abramović zovu "bakom performansa", iako je ona vrlo mladolika u ovom fascinantnom, vizualno svježem dokumentarnom portretu koji je snimio Matthew Akers. Film prati glasovitu retrospektivu Abramovićkinih radova u MOMA-i, održanu 2010. godine. Ta umjetnica rođena u Srbiji, još je 1970-ih godina stvarala djela koja se bave ograničenjima i predodžbama tijela, a koja su već odavno postala dio modernog umjetničkog kanona. Ipak, ona i dalje, s energijom sportaša, proširuje granice performansa. Dobivši jednogodišnji pristup svemu što ona radi, Akers prikazuje mnoge strane Marine Abramović dok postavlja svoja djela u MOMA-i. Predstava u muzeju, pod naslovom „Umjetnica je prisutna“ bila je maratonski spektakl u kojem se Abramovićeva suočavala sa svakim pojedinačnim posjetiteljem u tišini, stječući usput sve više obožavatelja. Akersova kamera snima je i dok glamurozno pozira za modne časopise, dok poput gurua pomaže mladim umjetnicima u rekonstruiranju njezinih ranih radova, dok bolesna leži u krevetu i liječi se kromatskim terapijama, dok kuha tjesteninu u kuhinji, dok se ponovno emotivno povezuje sa svojim bivšim umjetničkim i životnim partnerom Ulayem.
http://www.imdb.com/title/tt2073029/?ref_=fn_al_tt_1

Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij: Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
   Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
   Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
   Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
   Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)
http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

Wonderstruck, 2017. Todd Haynes, min. US
Scenarij: Brian Selznick
Uloge: Oakes Fegley, Millicent Simmonds, Julianne Moore, Michelle Williams, Jaden Michae, Tom Noonan
   Temeljen na istoimenom proslavljenom romanu autora Briana Selznicka, radnja filma „Muzej čudesa“ prati Bena i Rose, dvoje djece iz različitih vremenskih razdoblja koji potajno sanjaju o tome da im životu budu potpuno drugačiji. Ben žudi za ocem kojeg nikada nije upoznao, dok Rose sanjari o tajanstvenoj glumici čiji život prati putem svog vlastitog albuma. Kada Ben otkrije misteriozni trag u vlastitoj kući, a Rose pročita intrigantni naslov u novinama, njih dvoje kreću u potragu za pronalaskom onoga što im fali u životima, a rezultat će biti nešto što nitko od njih niti u najboljim snovima nije očekivao...
   Ovaj put Haynes nije citatno imitirao jednu, nego čak dvije filmske i povijesne epohe, a pri tom se zanimljivo poigrao i s dvije ere u povijesti New Yorka. Kasnih 20-ih mlada junakinja dolazi u optimistični, samouvjereni New York “roaring twenties” neposredno uoči velike depresije, dok u fabularnoj liniji u 70-ima Ben pristiže u New York u eri njegove najgore degradacije, u trenutku kad je on bankrotiran, prljav, išaran grafitima, shrvan kriminalom, opasan i razbludan. U svojoj osnovi “Wonderstruck” je ipak i ponajprije lijepi omladinski film, topla posveta muzejima, muzealstvu, te svima onima koji vole skupljati neobičnosti... (Jurica Pavičić, Jutarnji List)
http://www.imdb.com/title/tt5208216/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

Via Castellana Bandiera, 2013. Emma Dante, 92 min. IT/FR/H
Scenarij: Emma Dante prema vlastitom romanu
Uloge: Emma Dante, Alba Rohrwacher, Elena Cotta, Renato Malfatti, Dario Casarolo, Carmine Maringola, Sandro Maria Campagna, Elisa Parrinello, Giuseppe Tantillo, Daniela Macaluso
   Kada Rosa i Clara krenu autom u Palermo na vjenčanje, posvađaju se i zaviju autom na sporednu cestu na kojoj iz suprotnog smijera naiđe drugo auto u kojem se nalazi velika lokalna obitelj na čelu sa starijom gospođom Samirom. Niko od njih se ne želi skloniti sa ceste i tako dati drugima prednost. Sudionici ove male saobraćajne krize zbog usijanih glava, cijelu situaciju pretvore u pat poziciju epskih razmjera.
   Debitantsko filmsko ostvarenje renomirane talijanske kazališne redateljice Emme Dante, “Ulica u Palermu“, gledateljima daje zanimljiv uvid u zatvoreno sicilijansko društvo te njegove borbe između tradicionalnog i liberalnog. Duhovit, ali i pomalo uznemirujuć film osvojio je nagradu za najbolju žensku ulogu (Elena Cotta) na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.
   http://www.imdb.com/title/tt1966637/?ref_=fn_al_tt_1

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Kiki, love to love / Kiki, el amor se hace, 2016. Paco León, 102 min. E
Scenarij: Josh Lawson, Paco León, Fernando Pérez
Uloge: Yaël Belicha, Luis Bermejo, Luis Callejo, Silvia Rey
   Pod žarkim ljetnim suncem Madrida postoji samo jedna adresa, a tamo stanuju ljubav i seks. Pet parova pokušava probuditi usnulu strast i pobijediti nagomilano nezadovoljstvo...
   Paco i Ana su bračni par koji želi aktivirati strast u svom seksualnom odnosu s kojim su već predugo nezadovoljni, Jose pokušava vratiti ljubav svoje supruge Palome čiji su osjećaji sputani zbog invalidskih kolica koja joj onemogućuju kretanje, Candelaria i Antonio su u braku okupirani svojim roditeljskim ulogama, a ona ne može doživjeti orgazam dok vodi ljubav s njim, Alex pokušava ostvariti Natalijine seksualne maštarije, dok ona strepi hoće li je on konačno zaprositi, i naposljetku Sandra koja je sama i stalno u potrazi za muškarcem u kojeg će se zaljubiti... Svi oni vole, boje se, žive svoje živote i istražuju različite strane seksualnosti, pokušavajući pronaći put do sreće.
   Emocionalno i zabavno razmišljanje o beskrajnim mogućnostima koje nude odnosi... (Ezequiel Boetti, Otroscines.com)
   Film uspijeva riješiti uobičajene probleme ovakve vrste kolažnih priča, postižući ravnotežu između mnogih sastojaka, što rezultira vrlo zanimljivom zapletom... (José Martín, El antepenúltimo mohicano)
http://www.imdb.com/title/tt4922692/?ref_=fn_al_tt_1

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ

UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ

UTO 30.1.2018. 20.00 ZORAN ČUTURA

Eric Clapton: Life in 12 Bars, 2016. Lili Fini Zanuck, 135 min. UK
   Biografski dokumentarac o jednom od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista u povijesti, tekstopiscu i pjevaču impresivne karijere, koja i danas traje. Film će uroniti i u mračnije kutke Claptonovog života, uključujući ovisnosti o alkoholu i narkoticima, kao i tragičnu smrt njegova četverogodišnjeg sina Conora 1991. godine. Ta ga je tragedija inspirirala da napiše „Tears In Heaven”, jedan od najvećih hitova u njegovoj karijeri. (Pjesma je bila nominirana za Oscara / Rush, 1991.) Redateljca filma Lili Fini Zanuck ušla je i u osobne arhive tako da “Eric Clapton: Life in 12 Bars” obiluje snimkama brojnih dokumentiranih nastupa, fotografijama, koncertnim plakatima, pismima, skicama i ilustracijama...
   Svjetsku premijeru imao je na Toronto film festivalu, a zanimljivo je da je upravo Clapton inicirao snimanje ovog filma. „Neke dijelove nije mi bilo jednostavno gledati i ponovno proživljavati te trenutke, ali drago mi je da sam imao prilike vidjeti samoga sebe ovako „u cugu“od početka do kraja – otkrio je svoje osjećaje Eric Clapton na tiskovnoj konferenciji u Torontu, nakon što je prvi put pogledao dokumentarac koji otkriva i mračnu stranu njegova života i bogate karijere, dodajući: „Možda je malo previše emocija, ali moram vam priznati da se dosta toga i ne sjećam. Najdraži mi je posljedni dio filma, u kojem vidim osmijeh na svom licu prvi put u životu nakon dugo vremena – kazao je Clapton. Ne čudi da se legendarni glazbenik „ne sjeća“ dijela svojeg života i da s intimnim zadovoljstvom izdvaja upravo osmijeh koji mu se vratio nakon dugo godina borbe s ovisnošću o heroinu i alkoholu: „Taj dio života je iza mene, nisam popio kap alkohola već jako dugo. Ali moram vam reći da je prvih deset godina odvikavanja bilo teško, bio je to spor proces.“
http://www.imdb.com/title/tt6498644/?ref_=fn_al_tt_1

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

Darkest Hour, 2017. Joe Wright, 125 min. US
Scenarij: Anthony McCarten
Uloge:Gary Oldman, Kristin Scott Thomas, Lily James, Stephen Dillane, Ronald Pickup, Ben Mendelsohn
    Britanski ratno-biografski film, nominiran za 6 Oscara, između ostaloga za najbolji film godine, kao i glavnog glumca...
    U ranim danima Drugog svjetskog rata, sudbina zapadne Evrope je u rukama novoimenovanog britanskog premijera Winstona Churchilla. Mora odlučiti hoće li pokleknuti pred Hitlerom ili će ustrajati u borbi za ideale, slobodu i nezavisnost naroda, suprotstavivši se znatno većim izgledima nacističke vojske. Dok se nezaustavljive nacističke snage gotovo prelijevaju zapadnom Evropom, ni Ujedinjeno Kraljevstvo nije lišeno straha od neizbježne invazije. S nepripremljenom javnošću, skeptičnim kraljem i nepodržavanjem vlastite stranke, Churchill mora donijeti možda najznačajniju odluku u svojoj karijeri sasvim sam...
    Oldman sjajno dočarava izmjene njegovih raspoloženja, taktiziranje s političkim neistomišljenicima, neumjereno konzumiranje alkohola i cigara te poštovanje i strah koji iskazuje jedino prema supruzi Clementine (odlična Kristin Scott Thomas). Bez dvojbe, to je svojevrsni “one man show”, ali istodobno i odlično izložen i uzbudljiv film, čijoj je kvaliteti ponajviše pridonijela režija Joea Wrighta: njegov portret engleskog političkog vrha u “prijelomnom času” nije samo plošna slikovnica nego i dojmljiv povratak u prošlost... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
   Ispod debelih slojeva prvorazredne šminke (još jedna zaslužena oskarovska nominacija) i gustog dima cigara, možda se i kriju oči Garya Oldmana, no uvjeravam vas kako niti jedan trenutak ne pomišljate kako pred vašim očima nezgrapno hoda ili mumlja slavni britanski glumac već sam Winston Churchill. Oldman ga je skinuo savršeno. Svaku njegovu gestu, pokret ili govor, Oldman je izveo besprijekorno, a što je najznačajnije, uspio nam je i prikazati njegovo stanje uma, njegove frustracije i nesigurnosti, odnosno, odlučnost u prijelomnim trenucima... (Ivica Perinović, ezadar)
http://www.imdb.com/title/tt4555426/?ref_=fn_al_tt_2

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Darkest Hour, 2017. Joe Wright, 125 min. US
Scenarij: Anthony McCarten
Uloge:Gary Oldman, Kristin Scott Thomas, Lily James, Stephen Dillane, Ronald Pickup, Ben Mendelsohn
    Britanski ratno-biografski film, nominiran za 6 Oscara, između ostaloga za najbolji film godine, kao i glavnog glumca...
    U ranim danima Drugog svjetskog rata, sudbina zapadne Evrope je u rukama novoimenovanog britanskog premijera Winstona Churchilla. Mora odlučiti hoće li pokleknuti pred Hitlerom ili će ustrajati u borbi za ideale, slobodu i nezavisnost naroda, suprotstavivši se znatno većim izgledima nacističke vojske. Dok se nezaustavljive nacističke snage gotovo prelijevaju zapadnom Evropom, ni Ujedinjeno Kraljevstvo nije lišeno straha od neizbježne invazije. S nepripremljenom javnošću, skeptičnim kraljem i nepodržavanjem vlastite stranke, Churchill mora donijeti možda najznačajniju odluku u svojoj karijeri sasvim sam...
    Oldman sjajno dočarava izmjene njegovih raspoloženja, taktiziranje s političkim neistomišljenicima, neumjereno konzumiranje alkohola i cigara te poštovanje i strah koji iskazuje jedino prema supruzi Clementine (odlična Kristin Scott Thomas). Bez dvojbe, to je svojevrsni “one man show”, ali istodobno i odlično izložen i uzbudljiv film, čijoj je kvaliteti ponajviše pridonijela režija Joea Wrighta: njegov portret engleskog političkog vrha u “prijelomnom času” nije samo plošna slikovnica nego i dojmljiv povratak u prošlost... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
   Ispod debelih slojeva prvorazredne šminke (još jedna zaslužena oskarovska nominacija) i gustog dima cigara, možda se i kriju oči Garya Oldmana, no uvjeravam vas kako niti jedan trenutak ne pomišljate kako pred vašim očima nezgrapno hoda ili mumlja slavni britanski glumac već sam Winston Churchill. Oldman ga je skinuo savršeno. Svaku njegovu gestu, pokret ili govor, Oldman je izveo besprijekorno, a što je najznačajnije, uspio nam je i prikazati njegovo stanje uma, njegove frustracije i nesigurnosti, odnosno, odlučnost u prijelomnim trenucima... (Ivica Perinović, ezadar)
http://www.imdb.com/title/tt4555426/?ref_=fn_al_tt_2

Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

Odgođena revolucija, 2017. Martina Globočnik, Vlatka Vorkapić, 71 min. HR
   Tranzicija se u većini postkomunističkih zemalja gotovo u pravilu provodila u sprezi političkih i poduzetničkih elita po načelu profit odabranima, a posljedice loših odluka svima nama. Upravo takva jest i privatizacija na hrvatski način. Vrijeme je naplate. Je li to i vrijeme promjene?
   U Hrvatskoj se prije 25 godina istovremeno ratovalo i trgovalo. U jeku najžešćih ratnih stradavanja austrijski državljanin Georg G. postaje vlasnik najveće mesne industrije u Hrvatskoj. Taj slučaj istražuje novinarka Iva A. Neizvjestan je epilog, ali Georgu G. se sudi za ratno profiterstvo. Jedna od posljednih žrtvi tranzicijske pljačke je i modna kuća Kamensko. Bivša radnica Đurđa G. već 7 godina ukazuje na kriminal zbog kojeg su ona i njene  kolegice završile na ulici.
   Da nije Bugarske, Hrvatska bi bila najsiromašnija država EU. Sa stanjem u društvu u kojem, uz 250 ekstremno bogatih, više od 800 000 ljudi živi na rubu siromaštva, ne miri se ni Marko M., mladi socijalist i član radikalne lijeve stranke. On uličnim akcijama i prosvjedima zagovara pravednije društvo. Godine prolaze. Radikalizacija traje. Revoucije nema.
http://www.imdb.com/title/tt5442654/?ref_=nm_flmg_dr_3
http://www.fadein.hr/project/odgodjena-revolucija

http://portal53.hr/odgodena-revolucija-70-minuta-filma-koji-te-ne-ostavlja-ravnodusnim/

Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
   Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
   90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
   Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
   Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
   Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

Odgođena revolucija, 2017. Martina Globočnik, Vlatka Vorkapić, 71 min. HR
   Tranzicija se u većini postkomunističkih zemalja gotovo u pravilu provodila u sprezi političkih i poduzetničkih elita po načelu profit odabranima, a posljedice loših odluka svima nama. Upravo takva jest i privatizacija na hrvatski način. Vrijeme je naplate. Je li to i vrijeme promjene?
   U Hrvatskoj se prije 25 godina istovremeno ratovalo i trgovalo. U jeku najžešćih ratnih stradavanja austrijski državljanin Georg G. postaje vlasnik najveće mesne industrije u Hrvatskoj. Taj slučaj istražuje novinarka Iva A. Neizvjestan je epilog, ali Georgu G. se sudi za ratno profiterstvo. Jedna od posljednih žrtvi tranzicijske pljačke je i modna kuća Kamensko. Bivša radnica Đurđa G. već 7 godina ukazuje na kriminal zbog kojeg su ona i njene  kolegice završile na ulici.
   Da nije Bugarske, Hrvatska bi bila najsiromašnija država EU. Sa stanjem u društvu u kojem, uz 250 ekstremno bogatih, više od 800 000 ljudi živi na rubu siromaštva, ne miri se ni Marko M., mladi socijalist i član radikalne lijeve stranke. On uličnim akcijama i prosvjedima zagovara pravednije društvo. Godine prolaze. Radikalizacija traje. Revoucije nema.
http://www.imdb.com/title/tt5442654/?ref_=nm_flmg_dr_3
http://www.fadein.hr/project/odgodjena-revolucija

http://portal53.hr/odgodena-revolucija-70-minuta-filma-koji-te-ne-ostavlja-ravnodusnim/

Once Upon a Time in America: Extended Director's Cut, 1984. Sergio Leone, 251 m. US
Scenarij: Sergio Leone, Piero De Bernardi, Enrico Medioli, Franco Arcalli, Franco Ferrini, Leonardo Benvenuti, Stuart M. Kaminsky i Ernesto Gastaldi po romanu „The Hoods“ Harryja Greya, bivšeg gangsterskog doušnika
Uloge:Robert De Niro, James Woods, Elizabeth McGovern, Burt Young, Tuesday Weld, Jennifer Connelly, Joe Pesci, Treat Williams, Danny Aiello, William Forsythe, Richard Bright, Darlanne Fluegel, James Hayden
   Deset godina planiran Sergio Leoneov ep portretira pedeset godina povijesti podzemlja i nudi obilje likova s odličnim glumačkim izvedbama. Robert De Niro i James Woods tumače uloge dugogodišnjih Lowes East Side prijatelja čije se opasno prijateljstvo srušilo u smrti i nasilju. Film je vezan uz tri epohe američke povijesti, uz dvije flashback sekvence (najviše u 1921. i 1933. godini), zajedno s 1968. u kojoj se glavni lik prisjeća svog života. Nakon anonimnog poziva da se vrati u New York nakon 35 godina skrivanja, David "Noodles" Aaronson prisiljen je suočiti se sa svojom prošlošću dok traži osobu koja ga je pronašla.
   Posljednji film Sergia Leonea pokazuje autorsku genijalnost i kreativnost na vrhuncu. Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu 1984. u verziji koja traje 229 minuta. U SAD-u je film izašao u skraćenoj verziji (koju Leone nikada nije odobrio) koja je trajala gotovo 90 minuta kraće nego originalna koja se prikazivala u Evropi. U skraćenoj verziji izbačene su scene flashbackova, a događaji su poredani kronološki. Američka verzija je zbog toga doživjela brojne kritike te bila komercijalno neuspješna. Razočaran lošim uspjehom, kao i reakcijama kritike i publike na ovu verziju, Leone nije više snimio niti jedan film. Srce ga je izdalo 1989. godine, ne dozvolivši mu da dovrši započeto snimanje filma o strasnoj ljubavi koja se u okupiranom Lenjingradu rodila između Ruskinje i Amerikanca.

   Originalni scenarij, dovršen u listopadu 1981., bio je dug 317 stranica. Krajem snimanja, Leone je imao oko osam do deset sati materijala. Uz pomoć montažera Nina Baraglija uspio je to srezati na gotovo šest sati te želio objaviti film u dva trosatna dijela. Producenti su odbili (djelomično zbog komercijalnog podbačaja Bertoluccijeva dvodijelnog „Dvadesetog stoljeća“), a Leone je bio prisiljen još skratiti film, na 229 minuta. Leone je svojevremeno izjavio da bi idealna duljina trajanja filma bila "između četiri sata i deset minuta i/ili četiri sata i dvadeset i pet minuta" (250 do 265 minuta). Upravo se takva verzija – 251 min. – po prvi put prikazuje u hrvatskim kinima.
   U ožujku 2011. objavljeno je da će Leoneovu originalnu 269-minutnu verziju ponovno izraditi filmski laboratorij u Italiji (koji je stekao talijansko pravo distribucije) pod nadzorom Leoneove djece, uz pomoć izvornog redatelja zvuka Fausta Ancillaija. Sve su to bile pripreme za premijeru 2012. godine na Festivalu u Cannesu. Obnovljeni film premijerno je prikazan na Festivalu u Cannesu 2012. godine, ali zbog upitnih prava na neke scene, restauracija se morala ograničiti na „samo“ 251 minutu. Međutim, Martin Scorsese (čija je Filmska zaklada pomogla u restauraciji) izjavio je kako će pomoći nasljednicima da dobiju prava na zadnje minute kako bi se potpuno obnovila Leoneove predviđena, 269-minutna verzije. Glavni izazov ove restauracije bio je postavljanje nestalih scena natrag u film. Te scene, koje je Sergio Leone morao rezati i koji su se ranije smatrali izgubljenima, umetnuli su se u ovu proširenu verziju na skladniji način. Nažalost, jedini raspoloživi materijal bili su odbačene trake radnih pozitiva, koje su snimljene samo kao reference. Dio restauratorskih radova obuhvaćao je poboljšanje kvalitete tih nestalih scena kako bi se oni mogli ponovno integrirati u film. Rezultirajuća inačica nas približava izvornoj viziji, a dokumenti i svjedočanstva Leonove obitelji i suradnika bili su neophodni za rekonstrukciju.
   O novoj verziji, na stranicama blu-ray.com piše kritičar Michael Reuben: „Sve u svemu, nove scene produbljuju i obogaćuju već izuzetan film, i ova verzija čini film svakako boljim sa njima nego bez njih. Činjenica je da se visokokvalitetni izvorni materijali ne mogu naći, no restauratorski čarobnjaci učinile su izvanredan posao s onim što je svojevremeno odbačeno. Restauratorski tim blisko je surađivao s raznim konzultantima, uključujući skladatelja Ennio Morriconea, kako bi dodatne sekvence ugradio sa što je moguće manje prekida zvučnog protoka, a rezultati su izvanredni.“
   O novoj verziji piše i Luke Hickman na stranicama highdefdigest.com: "Bilo jednom u Americi" je naprosto savršen film. De Niro u vrhunskoj izvedbi uz James Woodsa, Elizabeth McGovern i mnoge druge. Čak i mladi glumci, poput vrlo mlade Jennifer Connelly, su vrhunski. Scenarij je genijalan, vrlo detaljan i nezaboravan. Smjer je dosljedan i fokusiran, nešto što se treba proučavati i primijenjivati. Redateljski je rez (229 min.) bio besprijekoran, a produženi redateljski rez čak je i više od toga. Leoneovo remek-djelo vrijedno je posjedovati i ponovno gledati više nego ikad.“
   O novoj verziji piše i Lou Limenick na stranicama nypost.com: „Ponekad čak i remek-djelo može biti bolje - 22 minuta duže od priznate 229-minutne verzije. O onoj skraćenoj 90 minuta nema potrebe diskutirati. Dok je dulja inačica koja se emitira posljednjih 30 godina briljantno izrađena - to je jedan od mojih favorita - uvijek sam osjećaj da nešto nedostaje. Dodavanje 22 minute samo poboljšava ionako sjajan Leoneov film o krivnji i izdaji.“

   Interesantno je da je glazba za film nastala prije nego što je njegovo snimanje uopće i počelo. Moriccone je na osnovu scenarija i u njemu opisanih karaktera glavnih protagonista stvorio nezaboravne melodije, iskoristivši za lajtmotiv prerađenu kompoziciju Amapola iz 1924. Godine, španjolskog autora José María Lacalle Garcíje.Uprkos njegovom ogromnom trudu i zalaganju, distributeri su (slučajno ili namjerno) u uvodnoj špici filma izostavili Moricconeovo ime, a sam Moriccone nije dobio šansu (navodno iz tehničkih razloga) da sudjeluje u nadmetanju za Oskara. Tek mnogo godina kasnije, glazba rađena za ovo kultno filmsko ostvarenje proglašena je od strane kritičara životnim Moricconeovim djelom.

   Cijeli film obilježava jedno veliko prijateljstvo i jedna veliku ljubav. Sve je to upakirano u nevjerovatno jaku, emotivnu i prije svega realnu ljudsku priču, bez imalo praznih riječi. Leone je pogodio suštinu njujorškog društva - izvanredno djelo koje će vas oduševiti, šokirati i rasplakati najbolji je pokazatelj da su velikani poput Sergia Leonea napravili film zbog publike, pravili film zbog filma, pravili film zbog vječnosti, te snimili remek-djelo. Ovo je ostvarenje sedme umjetnosti koje donosi najbolje ocjene i kritike i publike. Zaslužuje da putem Moricconeove muzike ostane vječan i da se kritična publika prema njemu odnosi sa jednim velikim poštovanjem.Ovakav film niko i nikada neće napraviti! (Marko Stamenković, http://wannabemagazine.com/filmski-vremeplovac)
   Pogledati ovaj film znači biti ‘oboren s nogu’ samopouzdanjem i vitalnošću velikog redatelja… (Kenneth Turan, Los Angeles Times)
   Zato će ljubitelji gangsterskih drama, omerte, kumova, Sopranosa i karizmatičnih mafijaških likova bez daha odgledati priču o životnom putovanju dječaka iz geta, o putevima koje je izabrao i cijeni koju je kroz život plaćao. Sergio Leone dotaknuo se svega – ljubavi, mržnje, prijateljstva, odanosti, novca, zavisti, ubojstava, brutalnog nasilja, silovanja… (Ana Stručić / krizevci.info)
http://www.imdb.com/title/tt0087843/?ref_=fn_al_tt_1
http://www.imdb.com/title/tt0087843/alternateversions?ref_=tt_ql_trv_5

Darkest Hour, 2017. Joe Wright, 125 min. US
Scenarij: Anthony McCarten
Uloge:Gary Oldman, Kristin Scott Thomas, Lily James, Stephen Dillane, Ronald Pickup, Ben Mendelsohn
    Britanski ratno-biografski film, nominiran za 6 Oscara, između ostaloga za najbolji film godine, kao i glavnog glumca...
    U ranim danima Drugog svjetskog rata, sudbina zapadne Evrope je u rukama novoimenovanog britanskog premijera Winstona Churchilla. Mora odlučiti hoće li pokleknuti pred Hitlerom ili će ustrajati u borbi za ideale, slobodu i nezavisnost naroda, suprotstavivši se znatno većim izgledima nacističke vojske. Dok se nezaustavljive nacističke snage gotovo prelijevaju zapadnom Evropom, ni Ujedinjeno Kraljevstvo nije lišeno straha od neizbježne invazije. S nepripremljenom javnošću, skeptičnim kraljem i nepodržavanjem vlastite stranke, Churchill mora donijeti možda najznačajniju odluku u svojoj karijeri sasvim sam...
    Oldman sjajno dočarava izmjene njegovih raspoloženja, taktiziranje s političkim neistomišljenicima, neumjereno konzumiranje alkohola i cigara te poštovanje i strah koji iskazuje jedino prema supruzi Clementine (odlična Kristin Scott Thomas). Bez dvojbe, to je svojevrsni “one man show”, ali istodobno i odlično izložen i uzbudljiv film, čijoj je kvaliteti ponajviše pridonijela režija Joea Wrighta: njegov portret engleskog političkog vrha u “prijelomnom času” nije samo plošna slikovnica nego i dojmljiv povratak u prošlost... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
   Ispod debelih slojeva prvorazredne šminke (još jedna zaslužena oskarovska nominacija) i gustog dima cigara, možda se i kriju oči Garya Oldmana, no uvjeravam vas kako niti jedan trenutak ne pomišljate kako pred vašim očima nezgrapno hoda ili mumlja slavni britanski glumac već sam Winston Churchill. Oldman ga je skinuo savršeno. Svaku njegovu gestu, pokret ili govor, Oldman je izveo besprijekorno, a što je najznačajnije, uspio nam je i prikazati njegovo stanje uma, njegove frustracije i nesigurnosti, odnosno, odlučnost u prijelomnim trenucima... (Ivica Perinović, ezadar)
http://www.imdb.com/title/tt4555426/?ref_=fn_al_tt_2

Kenjac, 2009. Antonio Nuić, 90 min. HR/BiH/RS/UK
Scenarij: Antonio Nuić
Uloge: Nebojša Glogovac, Nataša Janjić, Roko Roglić, Tonko Lonza, Emir Hadžihafizbegović, Ljubomir Kapor, Asja Jovanović, Blaž Boban, Goga Boban
   Godina je 1995. Boro sa suprugom Jasnom i sinom Lukom nakon sedam godina dolazi u Drinovce, svoje rodno selo u Hercegovini. Brata, koji je s obitelji uspio izaći iz Sarajeva, dugo nije vidio. Boro se učestalo svađa sa suprugom Jasnom, a s ocem Paškom kojeg krivi za majčinu smrt, uopće ne razgovara. U dva tjedna godišnjeg odmora Boro će razriješiti sukob s ocem i naučiti biti bolji suprug i otac, u čemu će nemalu ulogu odigrati jedan magarac...
   Kenjac je film o očinstvu. Ono što me najviše zanima u odnosima otac-sin jest činjenica da često oponašamo očeve, a jako malo učimo od njih... (Antonio Nuić, redatelj i scenarist)
   Fotografija Marka Pivčevića, zasluženo je nagrađena u Puli, jer blijedi, zrnati i isprani snimak najviše određuju ovaj film kao gotiku iz kamenjara, toliko točno i nepogrešivo, da se može kazati kako je kamera ovdje jedan od pridruženih likova... (Željko Luketić)
http://www.imdb.com/title/tt1389083/?ref_=fn_al_tt_1

https://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/nenad-polimac-pise-o-nebojsi-glogovcu-glumac-velikog-talenta-i-karizme-koji-je-ostvario-neke-od-najdojmljivijih-uloga-u-hrvatskom-filmu/7019013/

oDOKa: IRENA ŠKORIĆ PREDSTAVLJA dokumentarni film "Neželjena Baština"
Neželjena baština, 2016. 99 min. HR
   Spomenici su svjedoci o ljudima i vremenu u kojem su nastali. Ali i uništeni spomenici su svjedoci o ljudima i vremenu u kojemu su spomenici nestali. Iz spomenika se iščitava povijest čovjeka i društva u kojem živi. Od 1945. do 1990. godine izgrađeno je na tisuće spomenika narodnooslobodilačkoj borbi po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Mnogi od njih bili su vrlo visoke umjetničke vrijednosti. Umjetničkim su izričajem afirmirali antifašizam i čuvali sjećanje na važne ljude i događaje iz 2. svjetskog rata. U Hrvatskoj je od 1990-ih srušena i devastirana polovica, oko tri tisuće. Nažalost, među njima su i spomenici najviše umjetničke vrijednosti. Na mjestima gdje su nekada ponosno stajali, danas su ruševine, uspomena na zanemarenu i neželjenu kulturnu i političku baštinu. Film govori o sudbini umjetničkih djela pretvorenih u otpad, ali i o društvu koje se odreklo svoje povijesti i vrijedne umjetnosti.
   Film će predstaviti scenaristica i redateljica Irena Škorić, a projekciji će prisustvovati i gosp. Ivo Josipović, bivši Predsjednik RH (2010.-2015.), skladatelj glazbe za film "Neželjena baština"
   Irena Škorić diplomirala je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade. Sudjelovala je na mnogim domaćim i inozemnim filmskim festivalima, gdje je osvojila pedeset nagrada. Režirala je više od trideset filmova. Njezin film „Rastanak, 2008.“ jedan je od najnagrađivanijih hrvatskih kratkometražnih filmova. Dokumentarni film „Sudbina broja 13, 2009.“ osvojio je nagradu publike na ZagrebDoxu 2010. godine. Kratkometražni igrani film „9. Ožujak, 2010:“ dobio je nagradu za najbolji hrvatski kratkometražni igrani film ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana na Festivalu igranog filma u Puli. Redateljica je i scenaristica dugometražnog igranog filma „7seX7, 2011.“. Dokumentarni film „Dragi Lastane!, 2014.“ prikazan je na ZagrebDoxu 2014. godine, gdje je dobio nagradu publike. Umjetnička je voditeljica manifestacije Noć hrvatskog filma i novih medija.
   Dugometražni dokumentarni film ''Neželjena baština'' prvi je hrvatski film prikazan u Evropskom parlamentu. Projekcija se održala 5.12.2017. u Bruxellesu u glavnoj zgradi Evropskog parlamenta. Poziv joj je upućen od strane člana Evropskog parlamenta, Josep – Marie Terricabrasa, dopredsjednika European Free Alliance / Group of the Greens u EP-u. Irena Škorić je osobno prisustvovala projekciji i predstavila film, a nakon filma se održala debata o jačanju nacionalizma na prostoru Balkana.
http://www.imdb.com/title/tt6513216/?ref_=nm_flmg_dr_1

Sufragette, 2015. Sarah Gavron, 106 min. UK
Scenarij: Abi Morgan
Uloge:Carey Mulligan, Anne-Marie Duff, Helena Bonham Carter, Brendan Gleeson, Ben Whishaw, Adrian Schiller, Natalie Press, Geoff Bell, Finbar Lynch, Meryl Streep
   C.Mulligan glumi Maud, običnu ženu iz radničke klase koja postane borac u počecima feminističkog pokreta u borbi za pravo glasovanja u Velikoj Britaniji. Poduzimajući drastične mjere te su se žene čak okrenule ka nasilju kao jedinom putu prema promjenama, te su bile spremne izgubiti sve kako bi se izborile za jednakost.,,
   „Suffragette“ je film koji ima ambiciju da nas podsjeti kako je tekla borba za ženska prava. Kako imamo političku temu na filmu, imamo i dilemu kako je obraditi. Koliko povijesno utemeljeno, a koliko fiktivno? Kako naći balans između širine slike i mogućnosti identifikacije sa pričom kad već nema živih svjedoka? Kako istaći poveznice, a kako razlike u odnosu na slične pokrete? Da li ih gledati kao dijelove jedne zajedničke slike i borbe za bolji svijet ili kao odvojene pokrete koji se bore za različite interese? „Suffragette“ će pokušati odgovoriti na neka od tih pitanja... Autorice govore o bitnoj temi koju nemamo baš tako često na filmu i to je za pohvalu. Kraj nam govori da to nije bila jednostavna borba i da potpuna jednakost nije ostvarena dekretom i preko noći, da je “napredna” Švicarska uvela opće pravo glasa tek 70-ih godina, a bogati Katar tek prije nekoliko godina. Uostalom, jednakost se ne završava sa pravom glasa. (Marko Stojiljković, film-na-dan.blogspot)
http://www.imdb.com/title/tt3077214/?ref_=fn_al_tt_2

Whitney: Can I Be Me, 2017. Nick Broomfield, Rudi Dolezal, 105 min. UK/ SAD
   Dokumentarist Nick Broomfield i redatelj glazbenih spotova Rudi Dolezal donose dosad neviđeni pogled iza pozornice na Whitney Houston u naponu slave te kirurški precizno seciraju silnice koje su dovele do njezine prerane smrti 2012. u dobi od 48 godina nakon godina borbe s ovisnošću. Koja god bila tema - rasizam, religija, droga, seksualnost, sumnja u sebe, tračevi, suparništvo, nedovoljno obrazovanje, zahtjevi roditelja i industrije, turbulentan brak koji je punio naslovnice ili posljedice stresa na tako strastvenu pjevačicu - redatelji otkrivaju baš sve karte.
   Film je premijerno prikazan na njujorškom Tribeca Film Festivalu .
http://www.imdb.com/title/tt5563330/?ref_=nv_sr_1
   11. veljače 2012. svijet se oprostio od Whitney Houston, jedne od najvećih pjevačica svih vremena. Pronađena je mrtva u kadi u hotelskoj sobi na četvrtom katu hotela na Beverly Hillsu. Prema finalnom izvješću mrtvozornika u krvi je imala čak nekoliko različitih opijata: iako se prvotno pisalo da je umrla zbog srčane bolesti, kao službeni uzrok smrti navedeno je utapanje, a pjevačica u organizmu imala i tragove marihuane, kokaina te lijekova poput Xanaxa, Flexerila te Benadryla. Od trenutka njezine prerane smrti krenula je lavina detalja o njezinu životu, prepunom skandala, ekscesa i uvijek spominjanog drogiranja. A taj je buran privatni život u sjenu bacio najveće uspjehe koji je postigla u karijeri.
https://www.whitneyhouston.com/

Die göttliche Ordnung, 2017. Petra Volpe, 96 min. H
Scenarij: Petra Volpe
Uloge: Marie Leuenberger, Maximilian Simonischek, Rachel Braunschweig
   Nije pitanje treba li snimati filmove s tematikom rodne ravnopravnosti, već je jedino pitanje zašto ih se ne snima više...
   Zamislite da živite u jednoj od najbogatijih, gospodarski najrazvijenijih zemalja na svijetu, u kojoj su najukusnije čokolade, džepovi su bez rupa jer su rupe u siru, obronci su zeleni, a vrhunci prekriveni snijegom. I sad zamislite, drugarice i sestre, da u tom raju vas nitko ništa ne pita; štoviše, nemate pravo glasa, muž vam ostavlja džeparac ispod tegle filodendrona, a za svaku odluku u kući, pa i one koje su isključivo vaše i tiču se vaših planova, želja i snova, morate pitati njega. Prije četrdesetak godina, upravo takva je bila stvarnost – dobro došle u Švicarsku 1971.! (http://www.fashion.hr)
   Politički i vjerski vođe u Švicarskoj još su se 1970. pozivali na „božanski poredak“ kao razlog zašto žene ne mogu imati pravo glasa. Ovu nevjerojatnu stranicu u povijesti redateljica Petra Volpe istražuje pričom o Nori, neupečatljivoj kućanici iz malenog sela koja mora naučiti kako postati čvrsta predvodnica lokalnih sufražetkinja.
   Švicarska je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ženama nije bio dopušten izlazak na birališta sve do 1972., dok je kanton Appenzell bio prisiljen prihvatiti žensko pravo glasa tek 1990. nakon što ga je na to natjerao Federalni vrhovni sud. Gore od tog kantona bile su tek zemlje koje se nikad nisu mogle pohvaliti ženskim pravima, poput Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i zemalja poput Kazahstana i JAR-a.
http://www.imdb.com/title/tt5818818/?ref_=fn_al_tt_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

   Svako osvrtanje na prošlost, koliko god zanimljivo bilo, je samo gledanje unazad. Budućnost, a i sadašnjost su u drugom smjeru. Sve to znamo, ali na 1968. se naprosto moramo osvrnuti. Seriju predavanja tematski posvećenh 1968. započinje ugledni novinar i profesor, ali i svjedok (tog) vremena – Inoslav Bešker. Nakon predavanja bit će prikazan film „Jagode i krv“...
   '68. - GODINA KOJA JE PROMIJENILA SVIJET
   Od New Yorka, Miamija i Chicaga preko Pariza, Praga, Rima, Berlina, Varšave i Beograda do Tokija i Ciudad de Méxica, budila se svijest, budio se svijet. Planeta je polako tinjala. Mladi ljudi su tražili promjene.To je godina atentata na Martina Luthera Kinga i Bobbyja Kennedyja, Andyja Warhola i Rudyja Dutchkea, Praškog proljeća i studentskih prosvjeda u čitavoj Evropi, antiratnog pokreta, prvog velikog medijski pokrivenog rata - onoga u Vijetnamu, afirmira se Black Power, ženski pokret...
   Sport, umjetnost, i film nisu ostali izolirani od tih previranja. Bila je to i godina u kojoj se slavila slobodna ljubav, u kojoj su žene izborile pravo na abortus, na sportskim se borilištima vide uzdignute šake s crnom rukavicom, a u Londonu je pak, modna kreatorica Mary Quant svojim kolekcijama izokrenula svijet mode naglavačke. Avangardno je kazalište imalo „svoj trenutak“.
   1968. godina je za svjetsku kinematografiju bila značajna prije svega zbog toga što su se, kao rijetko kad prije i poslije, na nju odrazili burni politički događaji koji su obilježili gotovo sve zemlje tadašnjeg svijeta, a u mnogim, pogotovo zapadnim zemljama na filmu pronašli odraz i promjene morala i društvenih vrijednosti izazvani dramatičnim raskorakom između starijih i novijih generacija. Filmovi toga razdoblja legitimiraju novo-etabliranu kulturu mladih i prihvaćaju liberalnije stavove u vezi sa seksualnošću i nasiljem, a u kasnijim razdobljima pokazuju i otvoreni cinizam prema establišmentu i tradicionalnim društvenim strukturama.
   Upravni odbor Francuske kinoteke, 9. veljače, na poticaj tadašnjeg ministra kulture Andréa Malrauxa, donosi odluku o smjeni kontroverznog direktora Henrija Langloisa, čime započinje tzv. "afera Langlois". Odluka izaziva bijes kod brojnih francuskih sineasta, pogotovo onih sa ljevice uvjerenih kako je Langlois smijenjen zbog svojih političkih stavova; demonstracije protiv Langloisove smjene eskaliraju u ulično nasilje. Suočena sa sve spektakularnijim neredima, uprava Francuske kinoteke 22. travnja donosi odluku o vraćanju Henrija Langloisa na mjesto direktora Kinoteke; ona, međutim, dolazi prekasno da umiri bijes javnosti, pogotovo mladih studenata sa radikalne ljevice koji će je, između ostalog, nekoliko tjedana kasnije iskoristiti kao povod za izbijanje velikih demonstracija u Parizu.
   Po ulasku sovjetskih trupa u Čehoslovačke, veliki dio čehoslovačkih sineasta emigrira na Zapad, što se smatra najvećim politički motiviranim egzodusom u povijesti svjetske kinematografije nakon Drugog svjetskog rata.
   Bila je to i godina Stanleya Kubricka, odnosno njegovog remek djela  »Odiseja u svemiru 2001«: apstraktni, neobično filozofski i metafizički SF film, koji je s vremenom stekao ogroman ugled te se danas smatra možda i najboljim SF filmom 20. stoljeća. Isti je dan (3. travnja) premijeru imao i „Planet majmuna“, SF-film koji je pažnju privukao i time što je shvaćen kao alegorija na tada aktualna politička pitanja, i koji se također smatra klasikom žanra.  
   40. ceremonija dodjele Oscara je održana dva dana kasnije od predviđenog termina, s obzirom da su crni američki uzvanici objavili kako neće na njoj sudjelovati dok traje žalovanje za Martinom Lutherom Kingom.
   Filmski festival u Cannesu završava prije roka i prije službene dodjele nagrada, nakon što su dvorane zaposjeli radikalno lijevi demonstranti, a dio sineasta povukao svoje filmove u znako solidarnosti sa demonstrantima u Parizu.
  U Hrvatskoj, studenti izlaze na ulice, a četvorka iz Splita svojim je umjetničkim performansom zauvijek obilježila (Crveni) Peristil. Provokativna akcija s vremenom se uzdigla u mit obavijen velom tajne i mistifikacije.

JAGODE I KRV
The Strawberry Statement, 1970. Stuart Hagmann, 109 min. US
Scenarij: Israel Horovitz prema romanu Jamesa Simona Kunena
Uloge: Bruce Davison, Kim Darby, Bud Cort
   Intenzivni pogledi na politička previranja krajem šezdesetih godina prošlog stljeća, koja su protresla američke studentske domove...
   Simon je student na sveučilištu u San Franciscu. Zadovoljan je svojim učešćem u veslačkom timu i ostaje samo slučajni posmatrač studentskih nemira, demonstracija i protesta. Pa ipak, počinje ga obuzimati radoznalost i on počinje istraživati unutrašnji krug studenata koji su zauzeli kancelariju dekana. Uskoro se upoznaje sa Lindom i postaje odani član studentske revolucije (da bi se viđao sa djevojkama). Ali kad istinski otkrije korupciju i ludilo protiv koga njegovi drugovi protestiraju, on se priključuje pokretu i srcem. Postaje revolucionarni vođa i priprema kolege za dramatični susret sa „svinjama“ prilikom sljedećeg protesta.
   „Strawberry Statement“ (Stav o jagodama) je naslov knjige Jamesa Simona Kunena, objavljene 1969, kada je autor imao 21 godinu: pisao ju je sa 19. U knjizi Kunen opisuje događaje na sveučilištu Columbia u New Yorku tijekom 1966-68. godine, odnosno studentsku pobunu protiv sveučilišne administracije. Tijekom  pobune, jedan od administratora sveučilišta je rekao da su stavovi studenata za sveučilište važni koliko i njihov stav o tome da, recimo, vole ukus jagoda. Kunen je otkrio da je ta izjava za njegovu odluku o naslovu bila važna koliko i njegov odnos prema rok grupi „Strawberry Alarm Clock“; grupa „Strawberry Alarm Clock“ uzela je to ime u znak poštovanja prema Beatlesima i pjesmi Johna Lenona „Strawberry Fields Forever“ iz 1967; Strawberry Fields je ime zgrade koju je imala Vojska spasa u Liverpoolu Lenonovog djetinjstva; danas to ime nosi dio Centralnog parka u New Yorku, posvećenog uspomeni na Lenona. Film „Strawberry Statement“ je snimljen 1970. i ne odgovara sasvim knjizi, jer se događa na nedefiniranom sveučilištu na Zapadnoj obali. U filmu je niz popularnih pjesmama tog vremena; svakako najpopularnija je parola “Give peace a chance”, koju studenti skandiraju, dok ih policajci opkoljavaju da bi ih tukli; parolu je smislio John Lenon, koji je napisao istoimenu pjesmu 1969. Film je dobio nagradu na filmskom festivalu u Cannesu 1971, i ostao kultni film mnogih pobuna poslije sedamdesetih godina. Stav o jagodama, dakle, nosi neizbrisiva sjećanja na globalnu povijest druge polovice dvadesetog stoljeća... (Svetlana Slapšak, pescanik.net)
   "Jagode i krv" jedan je iz niza ljevičarskih (pro)modernističkih filmova koji su na prijelazu šezdesetih u sedamdesete godine zapljusnule američku kinematografiju. Iako je većina tih filmova nastajala u nezavisnim produkcijama, nova strujanja snažno su zahvatila i Hollywood pa je tako "Jagode i krv" nastao u produkciji glasovitog MGM-a. Film je postigao velik uspjeh na festivalu u Cannesu, gdje je dobio Specijalnu nagradu žirija, pri čemu su se njegovi članovi konfrontirali, jer su mu neki od njih željeli dodijeliti glavnu nagradu - Zlatnu palmu. Unatoč velikom odjeku filma i kultnom statusu koji je ubrzo postigao, redatelj Stuart Hagmann kasnije je snimio još samo jedan nezapažen film. Treba spomenuti i izvrstan soundtrack s pjesmama Joni Mitchell, Crosby, Stills, Nash & Younga, te Johna Lennona  / Give Peace a Chance u glasovitoj završnoj sekvenci filma,,. (tvprofil)
   Vjerovatno najbolji film o studentskim protestima sa kraja šezdesetih, kontrakulturni bljesak u kojima je aktualni soundtrack odigrao presudnu ulogu... (suburbian/forum.hr)
http://www.imdb.com/title/tt0066415/?ref_=nv_sr_1

Odgođena revolucija, 2017. Martina Globočnik, Vlatka Vorkapić, 71 min. HR
   Tranzicija se u većini postkomunističkih zemalja gotovo u pravilu provodila u sprezi političkih i poduzetničkih elita po načelu profit odabranima, a posljedice loših odluka svima nama. Upravo takva jest i privatizacija na hrvatski način. Vrijeme je naplate. Je li to i vrijeme promjene?
   U Hrvatskoj se prije 25 godina istovremeno ratovalo i trgovalo. U jeku najžešćih ratnih stradavanja austrijski državljanin Georg G. postaje vlasnik najveće mesne industrije u Hrvatskoj. Taj slučaj istražuje novinarka Iva A. Neizvjestan je epilog, ali Georgu G. se sudi za ratno profiterstvo. Jedna od posljednih žrtvi tranzicijske pljačke je i modna kuća Kamensko. Bivša radnica Đurđa G. već 7 godina ukazuje na kriminal zbog kojeg su ona i njene  kolegice završile na ulici.
   Da nije Bugarske, Hrvatska bi bila najsiromašnija država EU. Sa stanjem u društvu u kojem, uz 250 ekstremno bogatih, više od 800 000 ljudi živi na rubu siromaštva, ne miri se ni Marko M., mladi socijalist i član radikalne lijeve stranke. On uličnim akcijama i prosvjedima zagovara pravednije društvo. Godine prolaze. Radikalizacija traje. Revoucije nema.
http://www.imdb.com/title/tt5442654/?ref_=nm_flmg_dr_3
http://www.fadein.hr/project/odgodjena-revolucija

http://portal53.hr/odgodena-revolucija-70-minuta-filma-koji-te-ne-ostavlja-ravnodusnim/

Oslo, 31. august, 2011. Joachim Trier, 96 min. NO
Scenarij: Eskil Vogt, Joachim Trier
Uloge: Anders Danielsen Lie, Malin Crépin, Aksel M. Thanke, Hans Olav Brenner, Ingrid Olava
   Anders će uskoro završiti s tretmanom odvikavanja od droge u rehabilitacijskom centru na selu. U sklopu programa, omogućeno mu je da ode u grad radi razgovora za posao. No, on iskorištava priliku i ostaje u gradu, luta uokolo i susreće ljude koje već dugo nije vidio. 34-godišnji Anders je pametan, zgodan i iz dobre obitelji, ali ga jako muči to što je propustio brojne životne prilike i što je iznevjerio mnoge ljude. Još uvijek je relativno mlad, ali osjeća da mu je život već završio. Tijekom ostatka dana i do duboko u noć, duhovi pogrešaka iz prošlosti sukobit će se s mogućnošću ljubavi i novog života i nadom da će mu se ujutro rasvijetliti slika budućnosti.
   Trier na univerzalan i zreo način traga za smislom i ciljem života u suvremenoj Norveškoj, propitujući što se događa kad dolete tridesete, a mladenački polet natkrije crni oblak sumnje i nesigurnosti. “Oslo, 31. kolovoza“ film je o neumitnoj prolaznosti života, trajnoj usamljenosti i modernim pritiscima zbog kojih ponekad nije lako istupiti iz začaranog kruga nesreće i pronaći komadić raja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Kao rijetko koji, bez napora i nepotrebne frustracije/krvi/suza, opisuje probleme ovisništva, no ni slučajno samo to. Nije mi poznat Joachim Trier, ali mi se jako dopada njegov uradak. Film ide široko i duboko, istražujući putešestvije ljudskih misli, potragu za onim što zovemo smisao života, potragu koja je kod nekih kudikamo više ispresijecana preprekama nego li u drugih ljudi. U Oslu, ta potraga uzima različite oblike, različite ovisnosti ne samo o drogi – imam dojam da je ona tu samo kao sredstvo kroz koje je moguće jače naglasiti probleme... (Vanja, www.fak.hr)
   Briljantan izlet u životnu izoliranost... „Oslo 31. kolovoza’ ni u jednom trenutku ne zapada u zamor, propovijedanje ili samosažaljevanje, a komunikacija glavnog lika sa samom temom, ali i sa gledateljem koji je stavljen u samo središte prekretnice života glavnog lika je besprijekorna... (Antonio Kozina, www.ravnododna.hr)
   Kritika je film nazvala 'zadivljujućim djelom genija' (Twitch Film) te 'sigurnim i predivno snimljenim filmom, koji apsolutno očarava' (Variety). Navedeno je i da je 'Oslo, 31. kolovoza' 'maleno, tiho i vrlo osobno djelo koje u 90 minuta donosi duboku, slojevitu i odlično odglumljenu priču...(Eye for Film)
http://www.imdb.com/title/tt1736633/

After Circus, 2015. Viveka Melki, 78 min. CA/US
FILM SE PRIKAZUJE IZVORNO, BEZ TITLOVA
   Paralelno s uspjehom blockbuster mjuzikla "The Greatest Showman", Kino Cirkus donosi američki dokumentarac o životu klasičnih cirkuskih umjetnika pred odlaskom u mirovinu. Život tadašnjih klasičnih cirkuskih umjetnika ispod „big topa“ fizički i psihički je izrazito zahtjevan i sve manje unosan. Što se događa kada umjetnici, upoznati samo s ovakvim načinom života, izgube bitku s godinama i moraju se nositi s novim izazovom - izvedbenom mirovinom?
   Dokumentarac redateljice Viveka Melvi istražuje strastvenu i životopisnu zajednicu umirovljenih i poluumirovljenih cirkuskih umjetnika koji žive u Sarasoti, Florida. „After Circus“ daje osvježavajući pogled na čvrsto povezanu zajednicu cirkuskih umjetnika koji s toplinom i humorom dijele svoja životna iskustva i aktualne izazove...
http://www.imdb.com/title/tt5073300/?ref_=fn_al_tt_1

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, 2017. Martin McDonagh, 115 min.US
Scenarij: Martin McDonagh
Uloge: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage
   Neobična priča prati ženu koja kreće u pravi mali rat protiv policije, a na kraju i protiv cijeloga gradića u državi Missouri...
   Van grada Ebbinga, u Missouriju, objavljena su tri plakata s pomoću kojih Mildred Hayes proziva šerifa Williama Willoughbyja da nije ništa poduzeo glede umorstva njene kćeri.
   Umjesto da servira nadu, kako to veliki američki redatelji rade u svojim filmovima da bi osigurali naklonost publike, McDonagh vjeruje u svoje likove i ostaje dosljedan njihovoj skepsi do posljednjeg trenutka. Možda na kraju ne dobivamo odgovore na sva pitanja koja film postavlja, ali zato imamo kirurški precizno zaokružene filmske karaktere koje ćemo zasigurno pamtiti.... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   S nagradama ili bez, “Three Billboards” je u svakome pogledu film vrijedan gledanja, prepun sjajnih dijaloga i monologa, odličnih glumačkih izvedbi, a svojim tempom i šarmom, kao i lijepom fotografijom i glazbom Cartera Burwella može nas podsjetiti na najbolje kasnije uratke braće Coen... (Ivan Laić, www.ravnododna.com)
   Potpisnik režije i scenarija, Martin McDonagh, mislio je lokalno i djelovao globalno kad je radnju filma smjestio u američku zabit koja se, zahvaljujući akterima, ne razlikuje mnogo od ostatka svijeta. Svaka zajednica ima svog siledžiju, plemenskog vrača i amorfnu povodljivu masu koja želi biti vođena. Povod za „okidač“ je naizgled benigan, a svi akteri ove drame odlično su predstavljeni i povezani.Ukratko, ovo je remek djelo u kom je sve na svom mjestu.. (Stole, forum.titlovi.com)
   Ova sjajna drama Martina McDonagha pomalo je iznenadila na dodjeli Zlatnih globusa osvojivši čak četiri nagrade: za najbolju dramu, glumicu u drami, sporednog glumca i scenarij.“Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” imala i sedam oscarovskih nominacija: najbolji film, izvorni scenarij,  glavna ženska uloga (Frances McDormand), sporedna muška uloga (Woody Harelson i Sam Rockwell), montaža i glazba. Dobila je dva, Frances McDormand i Sam Rockwell.

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_3

Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je  s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
   Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
   Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
   Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
   Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je  s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
   Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
   Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
   Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
   Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

Lady Bird, 2017. Greta Gerwig, 93 min. US
Scenarij: Greta Gerwig
Uloge: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith
   Naslov filma je ujedno i ime koje je sama sebi dala njegova junakinja Christine, buntovna maturantica katoličke škole u suburbanom Sacramentu početkom ovog milenija. Ona svoje ime, svoj život, svoju školu i svoje mjesto smatra suviše običnim, dosadnim, provincijalnim i represivnim. Nije li, uostalom, to i suština srednjoškolskog života. Čak iako nismo negirali / skrivali ime iza nadimka, nismo li svi imali potrebe da budemo negdje drugdje i radimo nešto drugo? Nismo li svi imali potrebu da roditeljima zalijepimo jedan sočan “fuck you”?Ono što se događa u kući je zapravo i najbolji dio filma. Određena doza međugeneracijskog nerazumijevanja se podrazumijeva za odrastanje, ali ovdje je to podignuto na viši nivo.
Već na premijernom prikazivanju (Toronto film festival) film je doživio ovacije prisutnih, a nakon prvih projekcija stizale su kritičarske pohvale: film„Lady Bird“ postao je najbolje ocijenjen film u povijesti stranice Rotten Tomatoes na kojoj korisnici mogu recenzirati, odnosno pozitivno ili negativno ocjenjivati filmove.Film trenutno ima preko 300 osvrta na temelju kojih je stekao (skoro) savršeni stopostotni rejting, što se nikad prije nije dogodilo na ovoj stranici. I ne manje važno, film je nominiran za Oscara u slijedećim kategorijama: najbolji film, režija, izvorni scenarij te najbolja ženska glavna i sporedna uloga...
   Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja... (Armin Fatić, www.ziher.hr)
   Svake godine se pojavi barem jedan film koji požanje sve same pozitivne kritike i tako oko sebe stvori odium. Ponekad je to zasluženo jer je riječ o zaista revolucionarnom filmskom djelu, a ponekad nam ostaje da se pitamo šta smo mi to propustili, pa ne vidimo veličinu i genijalnost tog djela. Ove godine to mjesto zauzima samostalni redateljski debi glumice i scenaristice Grete Gerwig, Lady Bird, autobiografska priča o odrastanju i pozicionira se između dvije krajnosti: film je univerzalno dopadljiv, zrači iskrenošću uprkos klišeima (a nije li i odrastanje kao takvo šablon), dobar, ali ne baš toliko izuzetan... (Marko Stojiljković, Internet Monitor)

https://www.imdb.com/title/tt4925292/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Ignacio de Loyola, 2016. Paolo Dy, Cathy Azanza, 118 min. RP/E
Scenarij: Paolo Dy
Uloge: Andreas Muñoz, Javier Godino, Julio Perillán
   Ignacio López de Loyola rodio se u Baskiji 1491. kao najmlađi od dvanaestero djece u obiteljskom dvorcu Loyola, u baskijskoj pokrajini Gipuzkoa. Španjolski plemić, odgojen na dvoru, služio je u vojsci potkralja Navarre, a prilikom francuskog napada na tvrđavu Pamplona 1521., teško je ranjen topovskim kuglom u obje noge. Za dugotrajnog liječenja i čitanja svetačkih legendi doživio je vjerske ekstaze i vizije. Povukao se u spilju, hodočastio 1523. u Rim i Svetu zemlju, a nakon povratka studirao od 1528. filozofiju i teologiju na španjolskim sveučilištima i u Parizu. Tamo je okupio krug istomišljenika, koji su se 1534. zavjetovali da će služiti Bogu i pomagati dušama u savršenom siromaštvu i čistoći...
http://www.imdb.com/title/tt5040624/?ref_=nv_sr_1

Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je  s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
   Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
   Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
   Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
   Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
All That Remains, 2016. Dominic Higgins, Ian Higgins, 119 min. US
Scenarij: Dominic Higgins, Ian Higgins
Uloge: Leo Ashizawa, Yuna Shin, Meg Kubota
   Istinita priča o čovjeku koji je preživio napad atomske bombe na Nagasaki, Takashiju Nagaiju (1908 – 1952) - liječniku-radiologu, vjerskom obraćeniku i mirovnom aktivisti... Odrastao je prema učenjima Konfucija i Shinto religije, a upisom na fakultet zanima se i za djela drugih filozofa i znanstvenika, naročito Blaise Pascala. Upravo su ga njegovi radovi usmjerili ka kršćanstvu, da bi se 1934. preobratio. Sudjelovanje u ratu, te atomska bomba dodatno su opteretili / usmjerili njegov život, naročito mirotvorstvo...
   Takashi Nagai autor je knjige „Zvona Nagasakija“ koja predstavlja potresno svjedočanstvo pisca koji je preživio udar atomske bombe...
   1991. u Nagasakiju je utemeljena Nagrada za mir nazvana njegovim imenom, a dodjeljuje se pojedincima i/ili organizacijama, domaćim i/ili inozemnim, za doprinos svjetskom miru i humanitarnom djelovanju...
http://www.imdb.com/title/tt2629110/

Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je  s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
   Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
   Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
   Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
   Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
25 godina hrvatskog Caritasa, 2017. Neven-Mihael Dianežević, 30 min.
   Hrvatski Caritas punih 25 godina radi na ostvarenju vizije pravednijeg i sretnijeg svijeta, mjesta gdje će se solidarnost i socijalna pravda promicati i živjeti. Svojim je akcijama, na nacionalnom i međunarodnom planu, bio glas obespravljenih, siromašnih, marginaliziranih. Jer u središtu njegova djelovanja jest čovjek.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
2017. Zrinka Krešo, 30 min. HR
   Đoka, pravim je imenom Jozo Radoš. Iz Tomislav grada je, točnije sela Seonica. Rođen je četiri mjeseca nakon što mu je otac umro. Majka je ostala sama s troje djece. Bili su siromašna obitelj. Maleni Đoka gotovo da i nije imao igračaka. Svega je bio željan. I stoga se zavjetovao da će, kado draste, pomagati siromašnima...

Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je  s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
   Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
   Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
   Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
   Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
God's Not Dead 2, 2016. Harold Cronk, 120 min. US
Scenarij: Chuck Konzelman, Cary Solomon
Uloge: Melissa Joan Hart, Jesse Metcalfe, David A.R. White
   Kad učiteljicu pitaju o Isusu u javnoj srednjoj školi, njezin odgovor dovest će je u veliku nevolju...
   Film istražuje stajališta iza vlastitih uvjerenja i razvija teme koje su započete prethodnikom „Bog nije mrtav“...
http://www.imdb.com/title/tt4824308/?ref_=nv_sr_1

DANI FRANKOFONIJE 2018.
Rock the Casbah, 2013. Laila Marrakchi, 100 min. MA/FR
Scenarij: Laila Marrakchi
Uloge: Morjana Alaoui, Nadine Labaki, Lubna Azabal
   Ljeto u Tangeru. Trodnevno okupljanje obitelji nakon smrti oca u skladu s muslimanskom tradicijom. Treba napustiti plaže i kupaće kostime i odjenuti đelabe, okupiti cijelu obitelj i stvoriti ambijent žalovanja u kući. Uznemirenost je na vrhuncu, preminuli otac obitelji iza sebe ostavio je same žene. Sve će se dodatno poremetiti dolaskom Sofije, najmlađe kćeri koja je izgradila život na drugom kraju svijeta. Glumica koja tumači uloge teroristkinja u američkim serijama stiže iz New Yorka nakon više godina izbivanja.
   Njezin povratak je i izravnavanje računa sa sestrama i preispitivanje ustaljenog patrijarhalnog poretka. Između suza i smijeha kolektivna histerija potaknut će svaku od žene na preispitivanje same sebe...
http://www.imdb.com/title/tt2524568/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
2010. Ivica Barišić, 45 min. HR
   Otišao sam u tadašnji Zair, u grad Bukavu, 1972. na Malu Gospu. Tamo sam prošao više misija i 2005., po želji poglavara, pošao u nadbiskupiju Butembo - Beni, u mjesto Kimbulu, gdje smo otvorili župu sv. Josipa. Bio je to povijesni događaj, svečano otvorenje župe bilo je 2006. kada se slavila 100. obljetnica dolaska prvih misionara u Kongo. Župa u Kimbulu je prvi put otvorena 1925. godine, ponovno zatvorena 1930., sve dok mi nismo došli 2005.... (fra Ilija Barišić)
   Fra Ilija Barišić je član franjevačke provincije sv. Jeronima. Godinama boravi u Kongu, gdje je izgradio samostan i brojne škole na udaljenim, nepristupačnim obroncima Afrike. Fra Ilija je trenutno u župi Kimbulu. Već 42 godina djeluje na istoku ratom opustošene Demokratske Republike Kongo.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Fra Ilija Barišić 2017. Ivica Barišić, 45 min. HR
   Životni put fra Ilije Barišića, rođenoga 1942. godine, koji je član franjevačke Provincije svetoga Jeronima u Dalmaciji i Istri, i koji je već 45 godina misionar u Demokratskoj Republici Kongo. Ondje je otišao još 1972. godine, kada se ta država zvala Zair.Skromnost, ali vedrina i velika ljubav toga misionara prema tamošnjemu stanovništvu vrlo je uočljiva, a njegov rad usmjeren je ponajprije na osnivanje škola kako bi se djeci obrazovanjem omogućio bolji život.

JEAN-PIERRE MELVILLE 1917. - 1973.
Le cercle rouge, 1970. Jean Pierre Melville, 140 min. FR
Scenarij: Jean Pierre Melville
Uloge: Alain Delon, Bourvil, Gian Maria Volonté, Yves Montand
   Kriminalistička drama o bivšem zatvoreniku koji, izbjegavajući osvetu mafije, planira veliku pljačku dijamanata. I dok je policijski inspektor Mattei uvjeren da je ubojica Vogel napokon priveden pravdi, lukavi pritvorenik planira bijeg. Iskoristivši nepažnju policije Vogel pobjegne iz vlaka, te se sakrije u prtljažnik bivšeg pljačkaša Coreyja koji je upravo odslužio zatvorsku kaznu. No, ni Corey ne miruje već i sam planira novi pothvat – pljačku dragulja. Pridobivši Vogela za svoj naum, angažira i nekadašnjeg policajca, a sada alkoholičara Jansena, te se trojka uvelike počne pripremati za milijunski posao. Međutim, Coreyju je za petama njegov bivši šef, mafijaš Rico, dok inspektor Mattei polako ulazi u trag odbjeglom Vogelu...
   Niti jedan kriminalistički film do sada nije tako pedantno i hladnokrvno režiran... (jamesellroy.net)
   Remek-djelo kriminalističkog filma... (criterion.com)
   Melvilleova posvećenost i razumijevanje akcijskog filma izgleda poput poezije... (AO Scott, New York Times )
http://www.imdb.com/title/tt0065531/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Lilies of the Field, 1963. Ralph Nelson, 94 min. US
Scenarij: James Poe po romanu Williama Edmunda Barretta
Uloge: Sidney Poitier, Lilia Skala, Lisa Mann
   Adaptacija istoimenog romana Williama Edmunda Barretta iz 1962., koja je nakon uspješnog filma doživjela i svoju kazališnu adaptaciju (promijenjenog imena „Look to the Lilies“). Godine 1978. je snimljen nastavak „Christmas Lillies of the Field“... Radnja se događa na američkom Jugozapadu gdje grupa njemačkih redovnica, nedavno doseljenih iz Evrope, pokušava sagraditi kapelicu u pustinji....
   Američka distribucija filma je, pak, koincidirala sa vrhuncem društvenih previranja vezanih uz pokret za građanska prava američkih crnaca. Zbog aktualne teme je postigao komercijalni uspjeh, ali i niz prestižnih nagrada, od kojih je najvažniji Oscar za najboljeg glumca. Za svoju ulogu tvrdoglavog, lutajućeg radnika Homera Smitha. Sidney Poitier osvojio je Oscara i prvi je Afroamerikanac nakon Hattie McDaniel (1939. sporedna ženska uloga u klasiku „Prohujalo s vihorom“) ovjenčan Oscarom.
http://www.imdb.com/title/tt0057251/

DANI FRANKOFONIJE 2018.
Corporate, 2017. Nicolas Silhol, 95 min.
Scenarij: Nicolas Fleureau, Nicolas Silhol
Uloge: Céline Sallette, Lambert Wilson, Stéphane De Groodt
   Život mlade menadžerice okrene se naglavačke nakon što bude svjedok samoubojstvu kolege...
 Emilie je bistra mlada radoholičarska menadžerica za ljudske resurse koji radi za veliku francusku agroprehrambenu tvrtku. Ambiciozna i posvećena svomu poslu, ona je dobar vojnik, spreman primijeniti u praksi nemilosrdne metode upravljanja kako bi udovoljila zahtjevima nadređenih. No jednog dana jedan od zaposlenika tvrtke pred njom počini samoubojstvo. Uznemirena strašnom smrću kolege, naposljetku će shvatiti da i tvrtka mora preuzeti odgovornost. Dok je istraga u tijeku, ona je zapela između traumatiziranih kolega i pritiska moćne hijerarhije i morat će se snaći kako zna i umije.
http://www.imdb.com/title/tt5460548/?ref_=fn_al_tt_2

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Mission, 1986. Roland Joffé, 125 min. US/FR
Scenarij: Robert Bolt
Uloge: Robert De Niro, Jeremy Irons, Ray McAnally, Aidan Quinn, Cherie Lunghi, Liam Neeson
   Film o jezuitskim misionarima u 18. stoljeću u Južnoj Americi - pobjednik filmskog festivala u Cannesu 1986., Zlatnog globusa za glazbu (Ennio Morricone) te dobitnik Oscara za najbolju fotografijuhttp://www.imdb.com/title/tt0091530/?ref_=fn_al_tt_1...
   Godine 1750. na graničnom području španjolskog i portugalskog kolonijalnog posjeda u Južnoj Americi otac Gabriel, jezuit, osniva misiju u koju svojom iskrenošću i dobrotom privlači domorodačke Indijance i pokrštava ih. Istodobno, plaćenik i lovac na Indijance Rodrigo Mendoza ubije vlastita brata pošto sazna da je u ljubavi s djevojkom koja je prije bila njegova. Taj ga čin potpuno slomi pa na nagovor oca Gabriela pristupa jezuitima s namjerom da okaje i iskupi svoj grijeh. U međuvremenu, domorodačko stanovništvo s entuzijazmom prihvaća kršćansku vjeru, a otac Gabriel učeći svoje mlade indijanske štićenike pjevanju i sviranju klasičnih instrumenata dokazuje da je riječ o bićima s dušom. Međutim, to nije po volji tamošnjim moćnicima koji žele iskorištavati besplatan domorodački rad. Kako je Špajnolska u međuvemenu ukinula ropstvo domorodaca na svom kolonijalnom posjedu, ti moćnici žele da teritorij misije u konačnom razgraničenju kolonijalnih posjeda Španjolske i Portugala pripadne Portugalcima, koji i dalje podržavaju ropski rad. Visoki crkveni predstavnik treba donijeti odluku...
http://www.imdb.com/title/tt0091530/?ref_=fn_al_tt_1

DANI FRANKOFONIJE 2018.
Tamara, 2016. Alexandre Castagnetti, 103 min. FR/BE
Scenarij: Alexandre Castagnetti, Alexandre Castagnetti prema stripovima Tamara Benoît Drousie i Christian Darassea
Uloge: Héloïse Martin, Sylvie Testud, Cyril Guei, Ina Castagnetti, Rayane Bensetti, Bruno Salomone, Oulaya Amamra, Blanche Gardin
   Svakodnevni život tinejdžera, isprekidan njihovim ljubavima, obiteljima, prijateljima, argumentima ... U fokusu je Tamara, zbog svoje debljine, pomalo iskompleksirana 15-godišnjakinja koja se zbog oklade upušta u avanturu sa najzgodnijim mladićem u školi. Premda sve izgleda komplicirano, Tamara će proživjeti nezaboravnu godinu!
http://www.imdb.com/title/tt5197068/?ref_=fn_al_tt_2

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
2017. Zrinka Krešo, 32 min. HR
   Slika Čudotvorne Gospe Sinjske donesena je iz Rame 1687. Fratri i narod ponijeli su je sa sobom kad su bježali pred Turcima. Sliku nikada nisu zaboravili. Stoga, njoj u čast svake godine uoči velikog blagdana kreću na “Put Gospe”...

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
2017. Neven-Mihael Dianežević, 50 min. HR
   Povod nastajanju filma je 500. godišnjica Marijinih ukazanja (1516.-2016.) u Ninu koja je svečano proslavljena 2. svibnja 2016. Autori filma  u 50 minuta filma donose i niz drugih autentičnih kadrova crkvenog, duhovnog, prirodnog i kulturnog krajolika iz Nina, nekadašnje hrvatske prijestolnice gdje su se krunili hrvatski vladari... Središnje i najveće čašćenje Gospe od Zečeva, kad Nin pohodi tisuće vjernika iz cijele Zadarske nadbiskupije, a u prošlosti je to bio brojni puk i iz okolnih biskupija, zavjetna je svetkovina koja se svake godine slavi u ponedjeljak prije Uzašašća...

DANI FRANKOFONIJE 2018.
La Vanité, 2015. Lionel Baier, 75 min. H    
Scenarij: Lionel Baier i Julien Bouissoux
Uloge: Patrick Lapp, Carmen Maura, Ivan Georgiev
   David Miller, star i bolestan, odlučio je okončati svoj život. Unatoč svim nastojanjima da pronađe savršeno mjesto, datum i način, ništa se ne odvija prema planu. Svi koji su rekli da će biti uz njega su ga ostavili, tako da David nema drugog izbora nego osloniti se na pomoć potpunih neznanaca kako bi svjedočili njegovim konačnim trenucima: Esperenze, koja radi u udruzi za posmrtnu pripomoć i nije baš dobro upoznata s postupkom, te susjeda Trépleva, koji je mlada muška prostitutka. Jedne noći svi troje otkrivaju da svoje međusobne simpatije...
http://www.imdb.com/title/tt4466946/?ref_=fn_al_tt_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Lica puna nade, 2017. Krunoslav Novak, 33 min. HR
   Ovaj film progovara o mogućnostima i poteškoćama školovanja koje prolaze djeca i mladi u afričkoj zemlji Beninu. U Beninu je sredinom 19. stoljeća Crkva počela osnivati katoličke škole a u toj je zemlji djelovalo i nekoliko hrvatskih misionara. Posebno je predstavljen Dom za djevojčice sv. Ivan Pavao II. kojeg je osnovao vlč. Odilon Singbo koji trenutno djeluje u Hrvatskoj kao sveučilišni kapelan na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Labaka, 2017. Carlos Andrés Vera, 31 min.
   Franjevac i biskup Alejandro Labaka i redovnica Inés Arango, misionari u Ekvadoru, hrabro su branili domorodačko stanovništvo od eksploatacije velikih naftnih industrija, no, paradoksalno, na koncu ih je upravo to stanovništvo ubilo, izbezumljeno strahom i neprestanim napadima. 25 godina poslije njihove smrti, ovaj film je napravljen u spomen njihovom misionarskom djelovanju.

8 povjerenik, 2017. Ivan Salaj, 140 min. HR
Scenarij: Ivan Salaj
Uloge: Frano Mašković, Borko Perić, Nadia Cvitanović, Ivo Gregurević, Goran Navojec
   Nakon kazališnih uprizorenja, jedan od najnagrađivanijih i najprodavanijih hrvatskih romana “Osmi povjerenik” Renata Baretića dobio je svoju istoimenu filmsku verziju...
   Siniša Mesjak, arogantan i ambiciozan političar u usponu, nađe se u središtu skandala. Kako bi ga sklonio od javnosti, premijer ga imenuje povjerenikom vlade RH na najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, sa zadatkom organiziranja lokalnih izbora. Predhodnih sedam povjerenika u tome nije uspjelo.Na Trećiću nema telefona, interneta ni signala za mobitel, a veza sa kopnom ovisi o nafti koju dostavljaju talijanski šverceri. Otočani govore nerazumljivim dijalektom i bez prevoditelja Tonina, infatilnog mladića koji boluje od čudne padavice, Mesjak ne bi razumio ni riječi. Nastojeći pronaći način da ostvari svoju misiju, Mesjak otkriva nestvaran svijet Trećića, pronalazi nevjerovatne likove, najboljeg prijatelja u životu i… samoga sebe.
   Izmiještanjem radnje na bogu-iza-leđa daleki otok, i prisilnim udaljenjem glavnog lika od njegove zagrebačke svakidašnjice, Baretić svjesno iskoračuje izvan asfaltirane staze recentne domaće urbane tzv. stvarnosne proze, dok istovremeno pomoću prepoznatljivih aluzija na neke od poznatih afera iz bliže nam prošlosti, ironično komentira i satirizira hrvatsku političku stvarnost. Tako, Baretić, svjesno i namjerno svog subjekta udaljavajući od glavne matice hrvatske stvarnosti, istoj prkosno, feralovski pokazuje prst-srednjak. Upravo stoga vjerujem kako bi on, iako svršetak romana namjerno ostavlja otvorenim, svog (anti)junaka ipak najradije ostavio tamo kamo ga je u početku prisilno odveo. Uglavnom, Osmi povjerenik vrlo je stimulativan za različita tumačenja, ali od njegazabavnije, novije domaće štivo, jako teško ćete naći... (iz recenzije romana / http://www.lupiga.com/knjige/osmi-povjerenik)
   Predivno je da u današnjim produkcijskim uvjetima možeš dobiti jedno 40, 50 dana na lokaciji koja je stvarana, na kojoj snimaš bez ikakvih ometanja. Probudiš se ujutro, more, masline, i odmah si u liku otoka. Predivno iskustvo... (Frane Mašković)
   "Osmi povjerenik" Ivana Salaja novi je dragulj hrvatskog filma nimalo lažnog sjaja sa šarmantnom pričom, živopisnim likovima i krajolikom, rukava punih životnih mudrosti i s dobrom ravnotežom između komičnog i tragičnog... (Iva Kolar, www.ziher.hr)
   Trećić, najvećić? Vengo coj! Ovo je film koji će opravdati povjerenje gledatelja i čitatelja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt7830960/?ref_=nv_sr_1

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
In odium fidei, 2015. Nada Prkačin, 60 min. HR
   Središnja tema je zločin iz mržnje prema vjeri, in odium fidei... Početkom 50-ih godina 20. stoljeća neki svećenici osuđivani su na montiranim sudskim procesima i završavali po tamnicama u kojima su služili dugogodišnje kazne. O tome se (potiho) progovorilo tek sedamdesetih godina 20. stoljeća, a glasnije se o tabu temi progovorilo tek nakon pada komunizma, SSSR-a i raspadom Jugoslavije...

Oslo, 31. august, 2011. Joachim Trier, 96 min. NO
Scenarij: Eskil Vogt, Joachim Trier
Uloge: Anders Danielsen Lie, Malin Crépin, Aksel M. Thanke, Hans Olav Brenner, Ingrid Olava
   Anders će uskoro završiti s tretmanom odvikavanja od droge u rehabilitacijskom centru na selu. U sklopu programa, omogućeno mu je da ode u grad radi razgovora za posao. No, on iskorištava priliku i ostaje u gradu, luta uokolo i susreće ljude koje već dugo nije vidio. 34-godišnji Anders je pametan, zgodan i iz dobre obitelji, ali ga jako muči to što je propustio brojne životne prilike i što je iznevjerio mnoge ljude. Još uvijek je relativno mlad, ali osjeća da mu je život već završio. Tijekom ostatka dana i do duboko u noć, duhovi pogrešaka iz prošlosti sukobit će se s mogućnošću ljubavi i novog života i nadom da će mu se ujutro rasvijetliti slika budućnosti.
   Trier na univerzalan i zreo način traga za smislom i ciljem života u suvremenoj Norveškoj, propitujući što se događa kad dolete tridesete, a mladenački polet natkrije crni oblak sumnje i nesigurnosti. “Oslo, 31. kolovoza“ film je o neumitnoj prolaznosti života, trajnoj usamljenosti i modernim pritiscima zbog kojih ponekad nije lako istupiti iz začaranog kruga nesreće i pronaći komadić raja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Kao rijetko koji, bez napora i nepotrebne frustracije/krvi/suza, opisuje probleme ovisništva, no ni slučajno samo to. Nije mi poznat Joachim Trier, ali mi se jako dopada njegov uradak. Film ide široko i duboko, istražujući putešestvije ljudskih misli, potragu za onim što zovemo smisao života, potragu koja je kod nekih kudikamo više ispresijecana preprekama nego li u drugih ljudi. U Oslu, ta potraga uzima različite oblike, različite ovisnosti ne samo o drogi – imam dojam da je ona tu samo kao sredstvo kroz koje je moguće jače naglasiti probleme... (Vanja, www.fak.hr)
   Briljantan izlet u životnu izoliranost... „Oslo 31. kolovoza’ ni u jednom trenutku ne zapada u zamor, propovijedanje ili samosažaljevanje, a komunikacija glavnog lika sa samom temom, ali i sa gledateljem koji je stavljen u samo središte prekretnice života glavnog lika je besprijekorna... (Antonio Kozina, www.ravnododna.hr)
   Kritika je film nazvala 'zadivljujućim djelom genija' (Twitch Film) te 'sigurnim i predivno snimljenim filmom, koji apsolutno očarava' (Variety). Navedeno je i da je 'Oslo, 31. kolovoza' 'maleno, tiho i vrlo osobno djelo koje u 90 minuta donosi duboku, slojevitu i odlično odglumljenu priču...(Eye for Film)
http://www.imdb.com/title/tt1736633/

DANI KRŠĆANSKE KULTURE 2018.
Don Ivan Raguž, 2017. Mario Raguž, 52 min. HR
   Bio je svećenik trebinjsko-mrkanske i dubrovačke biskupije, cijenili su ga ljudi svih vjera i kolege svećenici. Don Ivan Raguž vjerodostojno je živio svoje svećeništvo i zbog toga je često dolazio u sukobe s režimima i moćnicima. Uvijek je bio na strani svoga hrvatskog naroda, ali je isto tako pomagao pravoslavnima i muslimanima. O don Ivanu govore svećenici Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve, povjesničari, a ispričane su i priče suvremenika te pokazani neki do sada javnosti nepoznati dokumenti.

Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 20.00 LANA BARIĆ
UTO 31.1. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 20.00 STIPE BOŽIĆ
UTO 30.1. 20.00 ZORAN 2 (ČUTURA + PREDIN)
UTO 27.2. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 20.15 MORANA ZIBAR

Phantom Thread, 2017. Paul Thomas Anderson, 130 min. US
Scenarij: Paul Thomas Anderson
Uloge: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Camilla Rutherford, Vicky Krieps
Posljednji film u karijeri (prema najavi) Daniel Day-Lewis skrojio je  s redateljem Paulom Thomasom Andersonom
   Iako uloga krojača iz 50-ih godina prošlog stoljeća, sama po sebi možda ne djeluje dovoljno grandiozno za posljednju ulogu u karijeri trostrukog oscarovca, Daniel Day-Lewis još jednom pokazuje karakterističnu posvećenost i potpunu predanost liku. Lik kojeg tumači karizmatični je krojač beskonačne kreativno-stvaralačke niti, no ograničenih socijalnih vještina. Njegova fantomska nit uvesti će nas duboko u život Londona druge polovine dvadesetog stoljeća.
   Reynolds Woodcock renomirani je krojač i ekscentrik. Do ekstrema posvećen svom zanatu, vodi život programiranih navika, navika koje nitko i ništa ne smije remetiti. O sigurnoj učestalosti Rejnoldsovog života brine njegova starija sestra Cyril, koja, između ostalog, obavlja dužnost “ispraćanja“ njegovih djevojaka kada mu dosade ili počnu narušavati svetu rutinu. Kada se na sceni pojavi Alma, čini se da ćemo vidjeti još jednu Reynoldsovu hladnu okrutnost. Ali, u Almi će ekscentrični genije naći nekoga tko mu je dorastao i nekoga za kim će duboko patiti...
   Radi se o filmu i temi koje su veoma aktualne u eri vrlo snažnih feminističkih djelovanja i pokušaja da se jednom za svagda muškarac kastrira od pokušaja da vlada svijetom. A način na koji je Anderson odabrao da se tom diskusijom pozbavi je ono što, meni, ukazuje na ogromnu autorovu ambicioznost... (Slobodan Vujanović / mislitemojomglavom.blogspot)
   Najnovije ostvarenje Paula Tomasa Andersona za zaljubljenike u modu obvezno je kinemalografsko štivo. Ma, i za one druge.Od kako sam ga odgledala ne mogu prestati misliti o tome kako ovaj film ima sve: couture komade, krojenje, atelje, strast, rizik koji nosi svaka ljubav. Ispitivanje moći, manipulacije, inspiraciju, predivnu fotografiju, suptilan ali osjetan glamour 50-tih. Lik koji tumači DD Lewis navodno je zasnovan na britanskom dizajneru Charlesu Jamesu, poznatom kao „prvi američki kreator“ koji oblači aristokraciju, filmske zvijezde, prijestonasljednice, bogatašice, debitantice i dame istančanog ukusa, a sam film je u pravom smislu portret umjetnika na svom kreativnom putovanju i žene koje se pojavljuju u njegovom savšeno uređenom životu i okreće njegov svijet naglavačke. Dok svi u kući spavaju, ja opčinjeno (mada i meni duša spava), iz scene u scenu pratim probleme i potragu opsesivnog modnog dendija. A zašto sve to? Jednostavno zato što strast opčinjava i zato što svijet nije upoznao opsesivnijeg glumca nego što je DD Lewis. I upravo to su oni rijetki momenti koji nas do maksimuma ispune energijom i novom vizijom. Vidjeti nekoga, da sa takvom strašću pristupa još jednom projektu, temeljno i posvećeno do posljednjeg atoma, budi u nama tu malu iskru ludila i daje nam snagu nastaviti dalje. Ljudi su inspiracija, to vam odgovorno tvrdim. Bili oni svjetski poznati glumci ili prodavačica u pekari, isto je... (Nina / http://ninamilan.com)
http://www.imdb.com/title/tt5776858/

Flickan som räddade mitt liv, 2016. Hogir Hirori, 79 min.
   U kolovozu 2014. švedski dokumentarist kurdskog podrijetla Hogir Hirori nakratko ostavlja trudnu suprugu u Švedskoj i kreće put domovine kako bi kamerom zabilježio tragediju više od 1,4 milijuna ljudi u bijegu od terora ISIL-a. Na granici između Iraka i Sirije zatječe teško bolesnu jedanaestogodišnju djevojčicu koja će mu igrom sudbine spasiti život...
http://www.imdb.com/title/tt5465828/?ref_=fn_al_tt_1

CIKLUS SRIJEDA/ČETVRTAK: SUVREMENI ŠVEDSKI FILM

Flickan som räddade mitt liv, 2016. Hogir Hirori, 79 min.
   U kolovozu 2014. švedski dokumentarist kurdskog podrijetla Hogir Hirori nakratko ostavlja trudnu suprugu u Švedskoj i kreće put domovine kako bi kamerom zabilježio tragediju više od 1,4 milijuna ljudi u bijegu od terora ISIL-a. Na granici između Iraka i Sirije zatječe teško bolesnu jedanaestogodišnju djevojčicu koja će mu igrom sudbine spasiti život...
http://www.imdb.com/title/tt5465828/?ref_=fn_al_tt_1

CIKLUS SRIJEDA/ČETVRTAK: SUVREMENI ŠVEDSKI FILM

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
   Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
   Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
   Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
   Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
   Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
   Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
   Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
   Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
   Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
   Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
   Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
   Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
   Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
   Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

Oslo, 31. august, 2011. Joachim Trier, 96 min. NO
Scenarij: Eskil Vogt, Joachim Trier
Uloge: Anders Danielsen Lie, Malin Crépin, Aksel M. Thanke, Hans Olav Brenner, Ingrid Olava
   Anders će uskoro završiti s tretmanom odvikavanja od droge u rehabilitacijskom centru na selu. U sklopu programa, omogućeno mu je da ode u grad radi razgovora za posao. No, on iskorištava priliku i ostaje u gradu, luta uokolo i susreće ljude koje već dugo nije vidio. 34-godišnji Anders je pametan, zgodan i iz dobre obitelji, ali ga jako muči to što je propustio brojne životne prilike i što je iznevjerio mnoge ljude. Još uvijek je relativno mlad, ali osjeća da mu je život već završio. Tijekom ostatka dana i do duboko u noć, duhovi pogrešaka iz prošlosti sukobit će se s mogućnošću ljubavi i novog života i nadom da će mu se ujutro rasvijetliti slika budućnosti.
   Trier na univerzalan i zreo način traga za smislom i ciljem života u suvremenoj Norveškoj, propitujući što se događa kad dolete tridesete, a mladenački polet natkrije crni oblak sumnje i nesigurnosti. “Oslo, 31. kolovoza“ film je o neumitnoj prolaznosti života, trajnoj usamljenosti i modernim pritiscima zbog kojih ponekad nije lako istupiti iz začaranog kruga nesreće i pronaći komadić raja... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Kao rijetko koji, bez napora i nepotrebne frustracije/krvi/suza, opisuje probleme ovisništva, no ni slučajno samo to. Nije mi poznat Joachim Trier, ali mi se jako dopada njegov uradak. Film ide široko i duboko, istražujući putešestvije ljudskih misli, potragu za onim što zovemo smisao života, potragu koja je kod nekih kudikamo više ispresijecana preprekama nego li u drugih ljudi. U Oslu, ta potraga uzima različite oblike, različite ovisnosti ne samo o drogi – imam dojam da je ona tu samo kao sredstvo kroz koje je moguće jače naglasiti probleme... (Vanja, www.fak.hr)
   Briljantan izlet u životnu izoliranost... „Oslo 31. kolovoza’ ni u jednom trenutku ne zapada u zamor, propovijedanje ili samosažaljevanje, a komunikacija glavnog lika sa samom temom, ali i sa gledateljem koji je stavljen u samo središte prekretnice života glavnog lika je besprijekorna... (Antonio Kozina, www.ravnododna.hr)
   Kritika je film nazvala 'zadivljujućim djelom genija' (Twitch Film) te 'sigurnim i predivno snimljenim filmom, koji apsolutno očarava' (Variety). Navedeno je i da je 'Oslo, 31. kolovoza' 'maleno, tiho i vrlo osobno djelo koje u 90 minuta donosi duboku, slojevitu i odlično odglumljenu priču...(Eye for Film)
http://www.imdb.com/title/tt1736633/

Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
   Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
   Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
   Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
   Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
   Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
   Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/

Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
   Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
   90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
   Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
   Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
   Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
   Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
   Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
   Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
   Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
   Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
   Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
   Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Den allvarsamma leken, 2016. Pernilla August, 115 min.
Scenarij: Lone Scherfig
Uloge: Sverrir Gudnason, Karin Franz Körlof, Liv Mjönes, Michael Nyqvist, Richard Forsgren
   Mladić Arvid Stjärnblom i djevojka Lydija Stille, privučeni idejom o čistoj i velikoj ljubavi, ludo se zaljubljuju. Međutim, njihova ljubav zahtijeva puno veću žrtvu nego što su mogli slutiti.
   „Ozbiljna igra“ strastvena je ljubavna priča o izborima koje imamo, koje smo spremni činiti ili ne činiti, te o posljedicama koje slijede.
http://www.imdb.com/title/tt2787570/?ref_=nv_sr_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Den allvarsamma leken, 2016. Pernilla August, 115 min.
Scenarij: Lone Scherfig
Uloge: Sverrir Gudnason, Karin Franz Körlof, Liv Mjönes, Michael Nyqvist, Richard Forsgren
   Mladić Arvid Stjärnblom i djevojka Lydija Stille, privučeni idejom o čistoj i velikoj ljubavi, ludo se zaljubljuju. Međutim, njihova ljubav zahtijeva puno veću žrtvu nego što su mogli slutiti.
   „Ozbiljna igra“ strastvena je ljubavna priča o izborima koje imamo, koje smo spremni činiti ili ne činiti, te o posljedicama koje slijede.
http://www.imdb.com/title/tt2787570/?ref_=nv_sr_1

120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
   Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
    “120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1

120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
   Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
    “120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1

You Were Never Realy Here, 2017. Lynne Ramsay UK/F/US
Scenarij: Lynne Ramsay prema istoimenom romanu Jonathana Amesa
Uloge: Joaquin Phoenix, Dante Pereira-Olson, Larry Canady
   Traumatizirani veteran i bivši agent FBI-a Joe, kojem nasilje nije stran pojam, u posljednje vrijeme za život zarađuje pronalazeći nestale mjade djevojke. Kada ga ugledni političar iz New Yorka unajmi da pronađe njegovu nestalu kćerku, posao se ubrzo izmiče svakoj kontroli, a Joea počnu mučiti noćne more dok istovremeno otkriva umreženu urotu koja ga može odvesti do konačnog iskupljenja... Ili do vlastite smrti...
   Filmski festival u Cannesu 2017. - najbolji glumac (Joaquin Phoenix) i najbolji scenarij (Lynne Ramsay)...
   Bilo je pravo zadovoljstvo snimati sa Joaquinom – nevjerojatan je, u njemu sam našla srodnu filmsku dušu za cijeli život. Kolega Garth Davis (op.a. snimao je sa Phoenixom „Mariju Magdalenu“) mi je napomenuo da mu moram dozvoliti kreativnu slobodu, i na taj će način njegov lik moći slobodno kretati - sirovo, nekontrolirano ali i zaista prirodno... (redateljica i scenaristica Lynn Ramsey)
   Iskupljenje u New Yorku je tobogan nelagodnosti na kome Phoenix diktira brzinu vožnje, bez mnogo riječi, ali sa velikim glumačkim umijećem... (Marina Richter, monitor.hr)
   Brutalan, osvetnički usmjeren film, ali vjerujete, svaka minuta je remek djelo... (Joseph Walsh / The Skinny)
   Iskupljenje u New Yorku izgleda poput križanca Leona, Drive i Good Time – iako možda nije dobar poput njih, tako intenzivan doživljaj gledanja odavno nisam doživio. I to zbog odlične, jezom prožete glazbe: autor je Jonny Grenwood (gitarist Radioheada)... (Christopher Hooton, www.independent.co.uk)
   Nakon petogodišnje pauze Lynn Ramsayse vratila brutalnom, vizionarskom prilagodbom noirovskog romana Jonathana Amesa, s nezaboravnim nastupom Joaquina Phoenixa… (glasgowfilm.org)
http://www.imdb.com/title/tt5742374/?ref_=nv_sr_1

Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
   Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
   90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
   Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
   Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
   Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
   Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
   Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
   Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
   Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
   Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
   Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/

Lady Macbeth, 2016. William Oldroyd, 99 min. UK
Scenarij: Alice Birch po romanu „Lady Macbeth of the Mtsensk District“ Nikolaja Leskova iz 1865. godine
Uloge: Florence Pugh, Cosmo Jarvis, Paul Hilton, Naomi Ackie, Christopher Fairbank
   Mladu Katherine otac je prodao starijem aristokratu koji je natjera da se vjenča s njegovim neotesanim sredovječnim sinom Alexanderom. Kada se upoznaju, kod njega nema pristojnosti, čak ne može ni konzumirati bračne dužnosti, ostavljajući Katherine očajnom. Ostavljena među zidovima obiteljske vile u raspadu dok su njezin suprug i svekar na poslovnom putu, Katherine upoznaje buntovnog slugu Sebastiana koji joj otvara oči te pruža ključ emocionalne i seksualne slobode. Njihova afera sve je snažnija i ne može ostati tajnom. Kada joj se suprug vrati, Katherine odlučuje braniti svoju ispunjenost pod svaku cijenu, bez obzira koliko će krvi biti proliveno.
   Prema istom romanu 1961. godine Andrzej Wajda snimio je „Sibirsku Lady Macbeth“
   British Independent Film Awards 2017 . Najbolja glumica, scenarij, fotografija i kostimografija
   Dublin International Film Festival 2017. Najbolja glumica
   European Film Awards 2017. Najbolji novi redatelj (William Oldroyd)
   Montclair Film Festival (MFF) 2017 . Najbolja glumica
   San Sebastián International Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Thessaloniki Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Zurich Film Festival 2016. Critics' Choice Award
http://www.imdb.com/title/tt4291600/?ref_=nv_sr_1

ODOKA: BRACO DIMITRIJEVIĆ
Braco Dimitrijevic: Louvre is my studio, street is my museum, 2008. Gordana Brzović, 93 min.
   Kao jedan od pionira konceptualne umjetnosti u svijetu Braco Dimitrijević je krajem šezdesetih godina prvi počeo prakticirati korištenje širokog spektra umjetničkih medija od tradicionalnih materijala poput mramora i bronce do onih tada novih kao što su fotografija, video i tekst...
   Svojim stvaralaštvom Dimitrijevic je doprinio radikalnoj promjeni umjetničkog stvaralaštva i muzeološke prakse u paradigmu kakvu danas poznajemo i živimo.
   Braco Dimitrijević (Sarajevo, 1948.) održao je 1958. godine prvu samostalnu izložbu u dobi od 10 godina. Od 1968. do 1971. studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1971. - 1973. postdiplomske studije na St Martin's School of Art u Londonu. Njegovi su radovi u zbirkama najprestižnijih muzeja i privatnih zbirki na svijetu. Dimitrijević izlaže globalno, a živi u Parizu.

Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
   Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
   Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
   Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
   Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
   Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
   Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/

120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
   Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
    “120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1

120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
   Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
    “120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Tjuvheder, 2015. Peter Grönlund, 92 min.
Scenarij: Peter Grönlund
Uloge:  Malin Levanon, Lo Kauppi, Jan Mattsson, Tomasz Neumann, Niklas Björklund
   Djevojka Minna ne može platiti stanarinu pa odluči prevariti skupinu sitnih kriminalaca. Stjecajem okolnosti susreće Katju, majku djeteta koje je uzela socijalna služba, te s njom odlazi u ilegalno prebivalište izvan grada.
   Skitnice su socijalna drama o borbi žene u društvu kojem nedostaje solidarnosti i odgovornosti
http://www.imdb.com/title/tt4153324/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Tjuvheder, 2015. Peter Grönlund, 92 min.
Scenarij: Peter Grönlund
Uloge:  Malin Levanon, Lo Kauppi, Jan Mattsson, Tomasz Neumann, Niklas Björklund
   Djevojka Minna ne može platiti stanarinu pa odluči prevariti skupinu sitnih kriminalaca. Stjecajem okolnosti susreće Katju, majku djeteta koje je uzela socijalna služba, te s njom odlazi u ilegalno prebivalište izvan grada.
   Skitnice su socijalna drama o borbi žene u društvu kojem nedostaje solidarnosti i odgovornosti
http://www.imdb.com/title/tt4153324/?ref_=fn_al_tt_1

Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
   Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
   Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
   Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
   Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
   Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
   Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/

Tarde para la ira, 2016. Raúl Arévalo, 92 min. E
Scenarij: Raúl Arévalo, David Pulido
Uloge: Antonio de la Torre, Luis Callejo, Alicia Rubio, Ruth Díaz, Font García, Raúl Jiménez, Chani Martín, Manolo Solo
   Glumac Raúl Arévalo (Močvara) u redateljskom debiju, trileru osvete „Gnjev mirna čovjeka“ donosi iznenađujuću i okrutnu priču kroz izvrsnu fotografiju i glumačku postavu koja je osvojila najvažnije španjolske filmske nagrade. Čak četiri Goya nagrade svrstavaju ga u najznačajniji španjolski film posljednjih godina.
   Onoga dana kad je tragično izgubio suprugu u brutalnoj pljački draguljarnice, Jose je izgubio sve: osam se godina nije oporavio. Počinje zalaziti u bar u kojem radi Ana… I prvi puta se upušta u strastvenu vezu. Osamljena je i Ana, jer suprug joj je u zatvoru. No, on izlazi na slobodu i to posve mijenja situaciju. Jose se od mirnog čovjeka pretvara u hladnog osvetnika, koji kreće u nezaustavljivi pohod u kojem će prijeći sve granice. Jer osveta je, doista, najbolje servirana hladna.
   Povremeno španjolska kinematografija proizvede ovakav krasan, kompaktan triler koji je doista autentično španjolski, a ne imitacija američkih modela... (Jonathan Holland, Hollywood Reporter)
   Arévalo uspjeva proizvesti najnedostižniji atribut na poznatom području osvetničkog trilera: iznenađenje... (Jessica Kiang, Variety)
   Visoko stiliziran španjolski film s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah... (Alfonso Rivijera, Cineuropa)
   Nemojte se zakinuti za užitak gledanja ovog ostvarenja... (Koraljka Suton, Arteist)
http://www.imdb.com/title/tt4771896/

Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala, 2017. Marina Banićević i Saša Stanić, 100 min. HR
   Već je deset godina prošlo otkako je Feral Tribune prestao izlaziti. Posljednji broj toga najpoznatijeg glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika objavljen je 20. lipnja 2008. Na naslovnici zaključnog broja našla se fotografija Charlieja Chaplina u ulozi „Skitnice“ popraćena proročanskim riječima „Put pod noge“. U međuvremenu su tisuće hrvatskih građana preuzele Chaplinovu ulogu te s motom „put pod noge“ napustile Hrvatsku u potrazi za boljim životom. O Feralu se pak otkako ga nema i dalje govori, i dalje se piše, i dalje je relevantan, te na koncu, umjesto da nestane, on stoji kao dokument jednoga vremena koje nikako ne prestaje.
   "VivaLudež: Razgovor s trojicom od Ferala" donosi ono što mu naslov otkriva: razgovor s Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, pokretačima i zaštitnim licima političko-satiričkog lista koji je obilježio medijsku scenu izvan okvira nacionalnih granica. Feral Tribune je tijekom svojeg trajanja bio kontinuirani komentator političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih zbivanja u Hrvatskoj. Istovremeno je bio bespoštedni demistifikator državotvornih ideologema, savjesni izvjestitelj ratnih zbivanja, denuncijator kriminogenih radnji u procesima privatizacije i uopće tranzicije te neprikosnoveni satiričar malformacija našeg društva. O svemu su tome, i koječemu drugom, autori filma razgovarali s trojicom od Ferala, koji su i pred kamerama pokazali ono što su odavno dokazali u svojim tekstovima – da su neprikosnoveni predstavljači rableovštine te potvrdili riječi Waltera Benjamina, prema kojemu „Nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha“.
   Razgovor vođen s trojicom od Ferala sniman je u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine. Odabirom razgovorne forme, koja je obogaćena arhivskom građom iz samih brojeva Feral Tribunea, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan je uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca VivaLudež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti. Stoga ovaj film, kao svojevrsni memento, kroz prezentaciju priče o Feral Tribuneui njegovim ključnim akterima neprestano uspostavlja paralelizme između socijalističkoga sustava tijekom osamdesetih, načelno demokratskoga sustava devedesetih i „posttranzicijskog“ društva dvijetisućitih te time podcrtava konstantu Feralova djelovanja, a ona se manifestira kroz kontinuiranu i dosljednu satiru svih političkih uređenja i opcija koje su nas tijekom njegova trajanja pratile.

Call Me By Your Name, 2017. Luca Guadagnino
Scenarij: James Ivory prema romanu Andrea Acimana
Uloge: Armie Hammer, Timothée Chalamet
   Ovogodišnji osvajač Oscara u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, „Skrivena ljubav“ donosi romantičnu radnju, koja prije svega osvaja svojom atmosferom, vizualnim doživljajem i blagim, laganim ljetnim ritmom. Film prati odnos između mladića Elija i američkog studenta Olivera koji dođe živjeti u kući Elijevih roditelja tijekom ljeta. Elio i Oliver otkriju osjećaje koje njeguju jedan prema drugome i upute se u ljetnu avanturu koja će im zauvijek promijeniti živote...
   90-godišnji James Ivory tek je svoju četvrtu nominaciju okrunio zlatnim kipićem: bio je nominiran 1987. Soba s pogledom, 1993. Howards End i 1994. Smiraj dana, da bi tek ove godine dobio svog prvog Oscara. Za scenarij „Skrivene ljubavi“ nagrađen je i BAFTA nagradom. Sam film je – nemoguće ih je sve pobrojati – od početka prikazivanja osvojio preko 70 nagrada i preko 20 nominacije u različitim katogorijama.
   Redatelj Luca Guadagnino kreirao je idiličan set ruralne Italije u kojoj, i samo u kojoj, ovakva ljubav može procvasti. Sunce, rijeka, stari kameni bazen, vrelo vode, obala jezera, more, mnogo prirode i vožnje biciklom po praznim starim i drevnim talijanskim trgovima vrhunac su romantike, koju bilo tko može zamisliti. Armie Hammer i Timothée Chalamet ostvarili su odlične uloge, no moramo istaknuti iznenađenje kojom lakoćom je mladi Timothée Chalamet prikazao sav rang emocija koje sedamnaestogodišnjak može osjećati. Chamalet je svakako otkriće godine (pogledajte ga i u filmu Lady Bird!), no prava zvijezda filma je i glumac Arnie Hammer glumeći arhetipski prekrasnog uljeza koji uzdrma sredinu svojim izgledom i magnetskim šarmom... (www.journal.hr)
   Film je savršena ljubavna priča, emotivno iskustvo koje će gledatelje potpuno osvojiti. Priča je to koja nadilazi podjelu na spolove i odjekuje među filmskim fanovima širom svijeta. Ovaj, pomalo kontroverzni film ruši sve tabue što je oduševilo i kritičare i gledatelje te na Rotten Tomatoes trenutno ima zavidnih 98 posto. „Skrivena ljubav“, potpuno neskriveno, osvaja nominacije i nagrade i to prvenstveno u kategorijama najboljeg filma i najbolje debitantske uloge. Inteligentan, emotivan i senzibilan, s prekrasnim prizorima talijanske prirode, stvara magičnu atmosferu te na trenutke više nalikuje razglednici nego filmu. S obzirom na to da je radnja smještena upravo u Italiji kroz cijeli film proteže se karakteristična talijanska kultura i sva ljepota te zemlje... (hrvojeos / www.svijetfilma.eu)
   Ovaj film je više od ljubavne priče, ovo je priča o odrastanju, prihvaćanju, shvaćanju, emocijama i osjećajima. Ovo je priča o ljudima. Ljudima koji svojom strašću ili seksualnošću nisu ugrožavali ničije živote, koji su svojom ljubavi pokazali kako se voli, ali i koji su pokazali kako ne voljeti. (Nikola Knežević, music-box.hr)
http://www.imdb.com/title/tt5726616/?ref_=fn_al_tt_4

Lady Macbeth, 2016. William Oldroyd, 99 min. UK
Scenarij: Alice Birch po romanu „Lady Macbeth of the Mtsensk District“ Nikolaja Leskova iz 1865. godine
Uloge: Florence Pugh, Cosmo Jarvis, Paul Hilton, Naomi Ackie, Christopher Fairbank
   Mladu Katherine otac je prodao starijem aristokratu koji je natjera da se vjenča s njegovim neotesanim sredovječnim sinom Alexanderom. Kada se upoznaju, kod njega nema pristojnosti, čak ne može ni konzumirati bračne dužnosti, ostavljajući Katherine očajnom. Ostavljena među zidovima obiteljske vile u raspadu dok su njezin suprug i svekar na poslovnom putu, Katherine upoznaje buntovnog slugu Sebastiana koji joj otvara oči te pruža ključ emocionalne i seksualne slobode. Njihova afera sve je snažnija i ne može ostati tajnom. Kada joj se suprug vrati, Katherine odlučuje braniti svoju ispunjenost pod svaku cijenu, bez obzira koliko će krvi biti proliveno.
   Prema istom romanu 1961. godine Andrzej Wajda snimio je „Sibirsku Lady Macbeth“
   British Independent Film Awards 2017 . Najbolja glumica, scenarij, fotografija i kostimografija
   Dublin International Film Festival 2017. Najbolja glumica
   European Film Awards 2017. Najbolji novi redatelj (William Oldroyd)
   Montclair Film Festival (MFF) 2017 . Najbolja glumica
   San Sebastián International Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Thessaloniki Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Zurich Film Festival 2016. Critics' Choice Award
http://www.imdb.com/title/tt4291600/?ref_=nv_sr_1

Easy Rider, 1969. Dennis Hopper, 95 min. US
Scenarij: Peter Fonda & Dennis Hopper & Terry Southern
Uloge: Dennis Hopper, Peter Fonda, Jack Nicholson, Antonio Mendoza, Phil Spector, Luke Askew, Karen Black
   Nitko ne može točno definirati što je potrebno da se snimi kultni film, niti je zapravo moguće reći što je sve on zapravo. Može se tek konstatirati kako ga resi nešto sasvim različito, sasvim dovoljno da stoji izvan standardne gomile, bilo po sadržaju ili interpretaciji, odabiru uloga, bilo čemu... Mnogi su spremni reći za kult-film jednu frazu: "potreban je poseban ukus za kinematografiju još prije nego što film i odete pogledati ili samo pomislite na njega". A ako je i jedan film zaslužio da se nađe na popisu tzv. kult-filmova, onda je to svakako djelo Dennisa Hoppera "Goli u sedlu", šezdesetosmaški, klasični "on the road" film kojem u iskonu leži potraga za stvarnom Amerikom. Veliki muzički brojevi, od himničke "Born to Be Wild" Steppenwolfa do rekvijemske "Ballad of Easy Rider" Rogera McGuinna, uz zadivljujuće interpretacije The Jimi Hendrix Experiencea (If Six Was Nine), The Byrdsa (I Want Born to Follow), Fraternity of Man (Don't Bogart Me), The Banda (The Weight), The Holy Roundersa (If You Want to Be a Bird), Little Eve (Let's Turkey Trot), Steppenwolfa (The Pusher), The Electric Prunes (Kyrie Ellison), The Electric Flag (Flasil Bam.Pow) i An American Music Banda (It's Alright Ma/I'm Only Bleeding) napravili su ovaj film klasikom svog vremena. Nije u pitanju naslov već fenomen!
   Za mnoge su "Goli u sedlu" film koji ih podsjeća i vraća u prošlost, u lude šezdesete - godine sloboda, nada, ambicija, strasti, protesta i nikada ostvarenih ideala nad kojima je lebdio ogroman dim tek ispušenih cigareta marihuane. Konvencionalan, avanturistički projektiran kao čvrsto povezani skeč dvojice protagonista, Wyatta tj. Captain Americe (Peter Fonda) i Billy the Kida (Dennis Hopper), koji na svojim motorima gutaju milje američkih auto-puteva od Kalifornije do New Orleansa. Njihovi problemi, putovanje i istraživanje istine, donose im samo razočarenje i smrt. Graničari bez granica sigurno bi prošli bolje da su se umjesto neizvjesnosti i bijega od socijale odlučili na nešto mnogo sigurnije. Međutim, put ih je vodio dalje, sa West Coasta prema Istoku, donoseći im neizvjesnu sudbinu. Što su bliže odredištu, doživljavaju neugodnije incidente koji će do kraja uništiti njihove iluzije. Opasnost, vulgarnost i komercijalizam upozoravaju ih kako je to zlokobni izlet. A sam cilj i nije korijen njihove tragedije - sve je otpočelo mnogo ranije, prodajom droge čime su financirali svoj put.
   Dvoje simpatičnih urbanih kentaura, smijući se cijelim putem simboliziraju svu slobodu tog vremena, vremena u koje su tako neiskusno zakopali sebe na najgori mogući način. Optimizam s kojim su krenuli ustupa mjesto razočaranosti, a rješenje za spasenje pronalaze u pilulama da bi svoje misli odagnali od sveprisutne odvratnosti Mardi Grasa. Dakako, zaključuju kako su morali drugačije postupati. A nisu! Wyatt na kraju ipak priznaje "propuvali smo!"
   Izmedu vizualne raskoši filma i života kasnih šezdesetih, sa čime se sreću naši protagonisti, postoji savršeni (ne)sklad. "Ovo je nekada bila fina zemlja" govori George Hanson (Jack Nicholson) neposredno pred svoju smrt, sa krvavim rukama oko vrata, pitajući se što je sve krenulo krivo. Umire, ali ne dolazi do odgovora.
   "Goli u sedlu" nastali su periodu kada je bila moda stvarati rock filmove (Mad Dogs & Englishman, Gimme Shelter, Alice's Restaurant, Let it Be...) i kada su se događala promjene i u društvu i u glazbi. Nastao je na obrascu čuvenog radikalizma šezdesetih koji se odlikovao pokušajem društvenog angažmana mladih, odupiranja ustaljenom načinu života i težnjom za temeljitim preobražajem suvremenog društvenog života. Bio je to kraj jednog puta započetog studentskim demonstracijama, velikim rock festivalima (Monterey, Woodstock, Wight) u kojem se tražio odlazak izvan svakodnevnih prostora. Stvarala se nova glazba koja prenosi osjećaj slobode, ali i nezadovoljstva. Droga je postala sastavni dio života u kojem se žele stvarati i razarati postojeći zakoni. Jednostavno: mladi su htjeli biti uključeni u sve! I kao sto je Woodstock bio kulminacija tj. mjesto na koje su mnogi krenuli kao na hodočašće, tako su i "Goli u sedlu" bili filmska kulminacija jedne, po mnogo čemu nejasne generacije koja se zanesena zvukom gitare, putovanjima, "avanturama većim od života", iskušenjem zvanim droga htjela zajednički izjasniti o svemu onom što je tišti i što je se tiče. U vrijeme kada je film snimljen mnogi su govorili o njemu kao o malom filmu koji je ubio veliki. Međutim, činjenica je da veliki film nije nikada umro, već se u tom periodu samo nalazio u stanju hibernacije. Mnoštvo imitacija "Golih u sedlu" je propalo, jer je film svojim uspjehom postavio visoke kriterije, koji se u istim uvjetima više nikada nisu uspjeli ponoviti. Trebalo je mnogo više od priče (veliki novac, nekoliko zvučnih filmskih zvijezda, tehnološki napredak...) da bi se postigli novi rekordi. Pa ako "Goli u sedlu" nisu izmijenili lice američkog filma, bar stoje kao testament takovog pokušaja. Hollywood je preživio to bezumlje i pomahnitali period bunta, čitavi niz skandala i paranoidni mentalitet McCarthyjeve ere. Hollywood je reflektirao raspoloženje društva ali nikada nije promijenio njegovu socijalnu sliku, makar je do kraja eksploatirao. Upravo to raspoloženje, u ovom slučaju riječ je o šezdesetim godinama, najbolje je prikazano u "Golima u sedlu". Godinu kasnije dolazi do odbacivanja ideala i "pravila" privremeno okupljenih hipi komuna, a nakon svih nevolja dogodio se i Altamont i više nikada nije niti će biti kao prije. Trebalo je dosta godina da se Hollywood trgne i nakon mnogo neuspjelih pokušaja još jednom je probao prikazati ljudima filmove koje su oni željeli vidjeti.
   A što se tiče samog filma "Goli u sedlu", svojevremeno se pojavila vijest o snimanja nastavka (!?). Hopper je dao svoj pristanak, kao i Nicholson. Međutim, Peter Fonda nije prihvatio ideju obrazlažući svoje odbijanje riječima "to mi je jedini svijetli trenutak u životu i ne želim ga okaljati".
http://www.imdb.com/title/tt0064276/?ref_=nv_sr_1

Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala, 2017. Marina Banićević i Saša Stanić, 100 min. HR
   Već je deset godina prošlo otkako je Feral Tribune prestao izlaziti. Posljednji broj toga najpoznatijeg glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika objavljen je 20. lipnja 2008. Na naslovnici zaključnog broja našla se fotografija Charlieja Chaplina u ulozi „Skitnice“ popraćena proročanskim riječima „Put pod noge“. U međuvremenu su tisuće hrvatskih građana preuzele Chaplinovu ulogu te s motom „put pod noge“ napustile Hrvatsku u potrazi za boljim životom. O Feralu se pak otkako ga nema i dalje govori, i dalje se piše, i dalje je relevantan, te na koncu, umjesto da nestane, on stoji kao dokument jednoga vremena koje nikako ne prestaje.
   "VivaLudež: Razgovor s trojicom od Ferala" donosi ono što mu naslov otkriva: razgovor s Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, pokretačima i zaštitnim licima političko-satiričkog lista koji je obilježio medijsku scenu izvan okvira nacionalnih granica. Feral Tribune je tijekom svojeg trajanja bio kontinuirani komentator političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih zbivanja u Hrvatskoj. Istovremeno je bio bespoštedni demistifikator državotvornih ideologema, savjesni izvjestitelj ratnih zbivanja, denuncijator kriminogenih radnji u procesima privatizacije i uopće tranzicije te neprikosnoveni satiričar malformacija našeg društva. O svemu su tome, i koječemu drugom, autori filma razgovarali s trojicom od Ferala, koji su i pred kamerama pokazali ono što su odavno dokazali u svojim tekstovima – da su neprikosnoveni predstavljači rableovštine te potvrdili riječi Waltera Benjamina, prema kojemu „Nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha“.
   Razgovor vođen s trojicom od Ferala sniman je u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine. Odabirom razgovorne forme, koja je obogaćena arhivskom građom iz samih brojeva Feral Tribunea, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan je uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca VivaLudež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti. Stoga ovaj film, kao svojevrsni memento, kroz prezentaciju priče o Feral Tribuneui njegovim ključnim akterima neprestano uspostavlja paralelizme između socijalističkoga sustava tijekom osamdesetih, načelno demokratskoga sustava devedesetih i „posttranzicijskog“ društva dvijetisućitih te time podcrtava konstantu Feralova djelovanja, a ona se manifestira kroz kontinuiranu i dosljednu satiru svih političkih uređenja i opcija koje su nas tijekom njegova trajanja pratile.

Predator, 1987. John McTiernan, 107 min.
Scenarij: Jim Thomas, John Thomas
Uloge: Arnold Schwarzenegger, Carl Weathers, Elpidia Carrillo, Bill Duke, Jesse Ventura, Kevin Peter Hall
    Kada se u kinima 1987. pojavio još jedan u nizu akcijskih filmova s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi u kojemu je njegov lik na čelu male vojne jedinice plaćenika, nitko nije očekivao mnogo od filma, osim da zabavi publiku novim specijalnim efektima i šokira svojim krvavim scenama...    
    Radnja prati elitni tim specijalnih snaga američke vojske kojeg vodi bojnik Alan "Dutch" Schaefer (Schwarzenegger) u misiji spašavanja talaca (ministara tamošnje vlade) iz ruku lokalnih gerilaca u džungli Centralne Amerike. Ono što ne znaju, je da su istovremeno lovina vanzemaljskog čovjekolikog stvorenja sposobnog za međuzvjezdana putovanja i opremljenog naprednom. Predator je pripadnik neimenovane okrutne ratničke rase koja lovi agresivne, opasne i/ili naoružane pripadnike drugih civilizacija zbog inicijacije, sporta i trofeja u obliku njihovih očišćenih lubanja...
   Redatelj filma Predator (1987.), John McTiernan nije dobio velika priznanja u svojoj karijeri, ali može se pohvaliti realizacijom kinohitova kao što su Umri muški (1988.) i Lov na Crveni Oktobar (1990.). Svim svojim radovima vješto se uklopio u trendove koji su tada vladali američkim akcijskim filmovima. Ipak, niti jedan uradak toliko mu ne odiše duhom 80-ih kao Predator... (Borna Zidarić, www.ziher.hr)
   Uz Terminatora i Aliena, Predator je sigurno jedna od najboljih kreatura sukobljena čoveku u nekom filmu, sam film je doktorski pokazatelj kako kreirati preteću atmosferu, kako kreirati dopadljive likove i kako dostaviti opasnu akciju... (http://filmskihitovi.blogspot.hr)
   “Predator” je jedan od filmova koji i dan danas,nakon čak skoro 20 godina od svog nastanka izgleda odlično kao i tada,još uvijek nije izgubio svježinu i kvalitetu. Vrijeme ga nije pregazilo,te je još uvijek vizualno atraktivan,zanimljiv i nimalo zastario unatoč napretku tehnologije.“Predator” još uvijek plijeni pažnju izvrsnom režijom,spektakularnom akcijom,napetošću i svime ostalim,te se po tom pitanju bez problema može mjeriti sa većinom novijih filmova takve vrste,jer je definitivno još uvijek mnogo bolji i kvalitetniji od većine njih... (DragonRage, filmski.net)
   Već je u ekonomičnoj, a efektnoj karakterizaciji likova tijekom jed(i)ne vožnje helikopterom razvidno kako je “Predator“ puno više od “običnog“ akcijskog spektakla kakvih je u američkoj kinematografiji osamdesetih bilo na bacanje – postmoderna mješavina nekoliko žanrova i film ispred svog vremena... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt0093773/?ref_=nv_sr_2
https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/cinemark/clanak/id/170756/predator-alien-protiv-terminatora--cetvrt-stoljeca-mitskog-duela
https://www.telegram.hr/kultura/predator-jedan-od-najboljih-akcijskih-filmova-ikad-danas-slavi-30-godina-evo-par-stvari-koje-niste-znali-njemu/

Lady Macbeth, 2016. William Oldroyd, 99 min. UK
Scenarij: Alice Birch po romanu „Lady Macbeth of the Mtsensk District“ Nikolaja Leskova iz 1865. godine
Uloge: Florence Pugh, Cosmo Jarvis, Paul Hilton, Naomi Ackie, Christopher Fairbank
   Mladu Katherine otac je prodao starijem aristokratu koji je natjera da se vjenča s njegovim neotesanim sredovječnim sinom Alexanderom. Kada se upoznaju, kod njega nema pristojnosti, čak ne može ni konzumirati bračne dužnosti, ostavljajući Katherine očajnom. Ostavljena među zidovima obiteljske vile u raspadu dok su njezin suprug i svekar na poslovnom putu, Katherine upoznaje buntovnog slugu Sebastiana koji joj otvara oči te pruža ključ emocionalne i seksualne slobode. Njihova afera sve je snažnija i ne može ostati tajnom. Kada joj se suprug vrati, Katherine odlučuje braniti svoju ispunjenost pod svaku cijenu, bez obzira koliko će krvi biti proliveno.
   Prema istom romanu 1961. godine Andrzej Wajda snimio je „Sibirsku Lady Macbeth“
   British Independent Film Awards 2017 . Najbolja glumica, scenarij, fotografija i kostimografija
   Dublin International Film Festival 2017. Najbolja glumica
   European Film Awards 2017. Najbolji novi redatelj (William Oldroyd)
   Montclair Film Festival (MFF) 2017 . Najbolja glumica
   San Sebastián International Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Thessaloniki Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Zurich Film Festival 2016. Critics' Choice Award
http://www.imdb.com/title/tt4291600/?ref_=nv_sr_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Speglingar, 2016. Sara Broos, 80 min.
Scenarij: Sara Broos
Uloge: Sara Broos, Karin Broos, Marc Broos, Sissela Broos, Stella Broos
   U nadi da će popraviti njihov odnos, redateljica Sara Broos vodi svoju majku, poznatu švedsku slikaricu Karin Broos, na putovanje Latvijom. Na putovanju nastaje intiman, poetski film koji istražuje dubine ljudskog uma i ukupnost složenosti odnosa između majke i kćeri.
http://www.imdb.com/title/tt5465620/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Speglingar, 2016. Sara Broos, 80 min.
Scenarij: Sara Broos
Uloge: Sara Broos, Karin Broos, Marc Broos, Sissela Broos, Stella Broos
   U nadi da će popraviti njihov odnos, redateljica Sara Broos vodi svoju majku, poznatu švedsku slikaricu Karin Broos, na putovanje Latvijom. Na putovanju nastaje intiman, poetski film koji istražuje dubine ljudskog uma i ukupnost složenosti odnosa između majke i kćeri.
http://www.imdb.com/title/tt5465620/?ref_=fn_al_tt_1

Jusqu'a la garde / Custody, 2017. Xavier Legrand, 93 min. FR
Scenarij: Xavier Legrand
Uloge: Léa Drucker, Denis Ménochet, Thomas Gioria, Mathilde Auneveux, Jean-Marie Winling
   Drama o obiteljskom nasilju nagrađena Srebrnim lavom za režiju u Veneciji...
   Miriam i Antoine Besson tek su se razveli. Miriam traži isključivo skrbništvo nad sinom Julienom kako bi ga zaštitila od navodno nasilnog oca. No na sudu je Antoine slika smirenog i preobraćenog čovjeka te uspijeva izboriti zajedničko skrbništvo. Traumatizirani Julien postaje taoc u sukobu između majke koja će učiniti sve da pobjegne od bivšeg muža i oca koji sinom okrutno manipulira kako bi se ponovno uvukao u život bivše supruge. Kako vrijeme odmiče, Miriamin strah sve više raste...
   „Obiteljsko nasilje ne zahvaća samo žene, već su žrtve konflikta oca i majke često djeca. Moramo postavljati pitanja o tome i davati odgovore, jer puno toga još nije riješeno na razini zakona i skrbništva nad djecom... U Francuskoj je samo u prošloj godini u obiteljskom nasilju smrtno stradalo 25 djece i 123 žene. 'To je velik problem...“ (redatelj i scenarist, Xavier Legrand)
   Granica životnog i filmskog kojom ordinira Xavier Le Grand golom je oku nevidljiva. “Julien u sredini“ je intenzivni, (žanrovski) najnepredvidljiviji film godine - nije mu nikakav problem skrenuti od drame o razvodu bračnog para (Antoine-Miriam) do psihološkog trilera pa naprijed prema hororu, sve prirodnim progresom, kao da ga režira sam život. Rastava se rimuje sa strava u fenomenalnom dugometražnom prvijencu francuskog redatelja kojeg treba držati na oku. Film počinje u sirovom doku-dramskom stilu socijalnog realizma, onako kako bi možda izgledao remake klasika “Kramer protiv Kramera“ u režiji braće Dardenne, a završava kao rapsodija “kubrickovskog“ košmara, užasnija od “Isijavanja“. Gotovo nepodnošljivo napet, režiran s puno samopouzdanja i preciznosti za jednog debitanta, treći čin “ Julien u sredini“ je Kubrick iz crne kronike, hiperventilacija trilersko-hororskih tenzija. Hereeee's Antoine! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Svi su likovi u filmu briljantno odigrani, posebno otac Antoine - u rasponu od plačljivog oca do nasilnika koji prelazi granicu prihvatljivog bijesa, nakon čega više nema povratka u normalu. (Glumac Denis Ménochet u ulozi oca neodoljivo podsjeća na hrvatskog glumca Gorana Navojca.) Ni Thomas Gioria u ulozi plahog sina Juliena nije ništa manje upečatljiv. Dakako, sve vrijednosti francuskog filma rezultat su pažljiva redateljevoga plana. Posebno strategija kojom se premošćuje i najmanja natruha karikaturalnosti, od čega inače pate kino-proizvodi balkanske provenijencije... (Željko Kipke, FILMOVI.hr)
http://www.imdb.com/title/tt6002232/?ref_=fn_al_tt_1

Jusqu'a la garde / Custody, 2017. Xavier Legrand, 93 min. FR
Scenarij: Xavier Legrand
Uloge: Léa Drucker, Denis Ménochet, Thomas Gioria, Mathilde Auneveux, Jean-Marie Winling
   Drama o obiteljskom nasilju nagrađena Srebrnim lavom za režiju u Veneciji...
   Miriam i Antoine Besson tek su se razveli. Miriam traži isključivo skrbništvo nad sinom Julienom kako bi ga zaštitila od navodno nasilnog oca. No na sudu je Antoine slika smirenog i preobraćenog čovjeka te uspijeva izboriti zajedničko skrbništvo. Traumatizirani Julien postaje taoc u sukobu između majke koja će učiniti sve da pobjegne od bivšeg muža i oca koji sinom okrutno manipulira kako bi se ponovno uvukao u život bivše supruge. Kako vrijeme odmiče, Miriamin strah sve više raste...
   „Obiteljsko nasilje ne zahvaća samo žene, već su žrtve konflikta oca i majke često djeca. Moramo postavljati pitanja o tome i davati odgovore, jer puno toga još nije riješeno na razini zakona i skrbništva nad djecom... U Francuskoj je samo u prošloj godini u obiteljskom nasilju smrtno stradalo 25 djece i 123 žene. 'To je velik problem...“ (redatelj i scenarist, Xavier Legrand)
   Granica životnog i filmskog kojom ordinira Xavier Le Grand golom je oku nevidljiva. “Julien u sredini“ je intenzivni, (žanrovski) najnepredvidljiviji film godine - nije mu nikakav problem skrenuti od drame o razvodu bračnog para (Antoine-Miriam) do psihološkog trilera pa naprijed prema hororu, sve prirodnim progresom, kao da ga režira sam život. Rastava se rimuje sa strava u fenomenalnom dugometražnom prvijencu francuskog redatelja kojeg treba držati na oku. Film počinje u sirovom doku-dramskom stilu socijalnog realizma, onako kako bi možda izgledao remake klasika “Kramer protiv Kramera“ u režiji braće Dardenne, a završava kao rapsodija “kubrickovskog“ košmara, užasnija od “Isijavanja“. Gotovo nepodnošljivo napet, režiran s puno samopouzdanja i preciznosti za jednog debitanta, treći čin “ Julien u sredini“ je Kubrick iz crne kronike, hiperventilacija trilersko-hororskih tenzija. Hereeee's Antoine! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Svi su likovi u filmu briljantno odigrani, posebno otac Antoine - u rasponu od plačljivog oca do nasilnika koji prelazi granicu prihvatljivog bijesa, nakon čega više nema povratka u normalu. (Glumac Denis Ménochet u ulozi oca neodoljivo podsjeća na hrvatskog glumca Gorana Navojca.) Ni Thomas Gioria u ulozi plahog sina Juliena nije ništa manje upečatljiv. Dakako, sve vrijednosti francuskog filma rezultat su pažljiva redateljevoga plana. Posebno strategija kojom se premošćuje i najmanja natruha karikaturalnosti, od čega inače pate kino-proizvodi balkanske provenijencije... (Željko Kipke, FILMOVI.hr)
http://www.imdb.com/title/tt6002232/?ref_=fn_al_tt_1

Lady Macbeth, 2016. William Oldroyd, 99 min. UK
Scenarij: Alice Birch po romanu „Lady Macbeth of the Mtsensk District“ Nikolaja Leskova iz 1865. godine
Uloge: Florence Pugh, Cosmo Jarvis, Paul Hilton, Naomi Ackie, Christopher Fairbank
   Mladu Katherine otac je prodao starijem aristokratu koji je natjera da se vjenča s njegovim neotesanim sredovječnim sinom Alexanderom. Kada se upoznaju, kod njega nema pristojnosti, čak ne može ni konzumirati bračne dužnosti, ostavljajući Katherine očajnom. Ostavljena među zidovima obiteljske vile u raspadu dok su njezin suprug i svekar na poslovnom putu, Katherine upoznaje buntovnog slugu Sebastiana koji joj otvara oči te pruža ključ emocionalne i seksualne slobode. Njihova afera sve je snažnija i ne može ostati tajnom. Kada joj se suprug vrati, Katherine odlučuje braniti svoju ispunjenost pod svaku cijenu, bez obzira koliko će krvi biti proliveno.
   Prema istom romanu 1961. godine Andrzej Wajda snimio je „Sibirsku Lady Macbeth“
   British Independent Film Awards 2017 . Najbolja glumica, scenarij, fotografija i kostimografija
   Dublin International Film Festival 2017. Najbolja glumica
   European Film Awards 2017. Najbolji novi redatelj (William Oldroyd)
   Montclair Film Festival (MFF) 2017 . Najbolja glumica
   San Sebastián International Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Thessaloniki Film Festival 2016. FIPRESCI Prize
   Zurich Film Festival 2016. Critics' Choice Award
http://www.imdb.com/title/tt4291600/?ref_=nv_sr_1

120 battements par minute, 2017. Robin Campillo, 143 min. FR
Scenarij: Robin Campillo, Philippe Mangeot
Uloge: Nahuel Pérez Biscayart, Arnaud Valois, Adele Haenel, Antoine Reinartz
   Rane su 90-e i epidemija AIDS-a hara već godinama odnoseći brojne živote. Skupina mladih pariških aktivista očajnički se trudi pojačanim akcijama podići razinu osviještenosti o toj stigmatiziranoj bolesti i trgnuti iz ravnodušnosti nezainteresirano društvo i farmaceutske kompanije. Skupini se pridružuje mladi Nathan, jedan od njezinih rijetkih članova koji nije zaražen HIV-om. Ondje upoznaje radikalnog i strastvenog Seana te njih dvoje započinju vezu dok grupa preispituje metodu šoka i nasilja kao način borbe. Osobno se prepliće s političkim u ovoj erotičnoj i emotivnoj drami koja je na festivalu u Cannesu osvojila Grand Prix. Film je bio francuski kandidat za ovogodišnjeg Oscara.
    “120 otkucaja u minuti“ ostat će u pregledu 2017. upisan kao društveno važan i duševno impresivan film. Dramu je Campillo osovio oko protestnih, ponekad i nasilnih akcija mladih (gay) aktivista u Parizu početkom devedesetih koji, okupljeni unutar organizacije Act Up–Paris, nastoje svojim angažmanom izboriti pravo na jednakost i p(r)okazati kako se ravnodušna država i farmaceutske kompanije (ne) nose s rastućom epidemijom AIDS-a… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
http://www.imdb.com/title/tt6135348/?ref_=nv_sr_1

Jusqu'a la garde / Custody, 2017. Xavier Legrand, 93 min. FR
Scenarij: Xavier Legrand
Uloge: Léa Drucker, Denis Ménochet, Thomas Gioria, Mathilde Auneveux, Jean-Marie Winling
   Drama o obiteljskom nasilju nagrađena Srebrnim lavom za režiju u Veneciji...
   Miriam i Antoine Besson tek su se razveli. Miriam traži isključivo skrbništvo nad sinom Julienom kako bi ga zaštitila od navodno nasilnog oca. No na sudu je Antoine slika smirenog i preobraćenog čovjeka te uspijeva izboriti zajedničko skrbništvo. Traumatizirani Julien postaje taoc u sukobu između majke koja će učiniti sve da pobjegne od bivšeg muža i oca koji sinom okrutno manipulira kako bi se ponovno uvukao u život bivše supruge. Kako vrijeme odmiče, Miriamin strah sve više raste...
   „Obiteljsko nasilje ne zahvaća samo žene, već su žrtve konflikta oca i majke često djeca. Moramo postavljati pitanja o tome i davati odgovore, jer puno toga još nije riješeno na razini zakona i skrbništva nad djecom... U Francuskoj je samo u prošloj godini u obiteljskom nasilju smrtno stradalo 25 djece i 123 žene. 'To je velik problem...“ (redatelj i scenarist, Xavier Legrand)
   Granica životnog i filmskog kojom ordinira Xavier Le Grand golom je oku nevidljiva. “Julien u sredini“ je intenzivni, (žanrovski) najnepredvidljiviji film godine - nije mu nikakav problem skrenuti od drame o razvodu bračnog para (Antoine-Miriam) do psihološkog trilera pa naprijed prema hororu, sve prirodnim progresom, kao da ga režira sam život. Rastava se rimuje sa strava u fenomenalnom dugometražnom prvijencu francuskog redatelja kojeg treba držati na oku. Film počinje u sirovom doku-dramskom stilu socijalnog realizma, onako kako bi možda izgledao remake klasika “Kramer protiv Kramera“ u režiji braće Dardenne, a završava kao rapsodija “kubrickovskog“ košmara, užasnija od “Isijavanja“. Gotovo nepodnošljivo napet, režiran s puno samopouzdanja i preciznosti za jednog debitanta, treći čin “ Julien u sredini“ je Kubrick iz crne kronike, hiperventilacija trilersko-hororskih tenzija. Hereeee's Antoine! (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Svi su likovi u filmu briljantno odigrani, posebno otac Antoine - u rasponu od plačljivog oca do nasilnika koji prelazi granicu prihvatljivog bijesa, nakon čega više nema povratka u normalu. (Glumac Denis Ménochet u ulozi oca neodoljivo podsjeća na hrvatskog glumca Gorana Navojca.) Ni Thomas Gioria u ulozi plahog sina Juliena nije ništa manje upečatljiv. Dakako, sve vrijednosti francuskog filma rezultat su pažljiva redateljevoga plana. Posebno strategija kojom se premošćuje i najmanja natruha karikaturalnosti, od čega inače pate kino-proizvodi balkanske provenijencije... (Željko Kipke, FILMOVI.hr)
http://www.imdb.com/title/tt6002232/?ref_=fn_al_tt_1

DAN PLANETA ZEMLJA
This Changes Everything, 2015. Avi Lewis, 89 min. US/CA
   "Ovo mijenja sve" film je koji je nastajao tijekom 211 dana snimanja, u četiri godine, na pet kontinenata - epski pokušaj da se u drugačijem svjetlu prikažu golemi dosezi klimatskih promjena. Nastao prema međunarodnom publicističkom bestselleru Naomi Klein „This Changes Everything“, ovaj film donosi sedam snažnih prikaza zajednica s prve crte, od Powder River Basina u Montani do naftnih polja u Alberti, od obale južne Indije do Pekinga i dalje. S ovim pričama o borbi prožima se naracija Naomi Klein i povezuje ugljik u zraku s ekonomskim sustavom koji ga je onamo doveo. Kroz čitav film Klein gradi svoju najkontroverzniju i najuzbudljiviju ideju: egzistencijalnu krizu klimatskih promjena možemo upotrijebiti kako bismo svoj neuspjeli ekonomski sustav pretvorili u nešto radikalno bolje. Hoće li ovaj film sve promijeniti? Naravno da ne. Ali vi biste mogli, ako se odazovete njegovu pozivu na djelovanje...
   “Film koji namjerno uznemiruje… i na kraju ohrabruje” (Variety Magazine)
   “Ako vam je stalo do pravde, ovo morate pogledati.” (Kumi Naidoo, bivši ravnatelj Greenpeace International)
   „Namjerno potresan, no u konačnici ohrabrujući globalni pregled aktivističkih nastojanja da se suzbiju korporacijski zagađivači i ublaže klimatske promjene.“ (Joe Leydon, Variety)
   „Dirljiv, human i nepokolebljivo pristojan, film „This Changes Everything“ prikaz je buduće katastrofe iz šire perspektive.“ (Jeanette Catsoulis, New York Times)
http://www.imdb.com/title/tt1870548/?ref_=fn_al_tt_1

DAN PLANETA ZEMLJA
La glace et le ciel / Antarctica: Ice & Sky, 2015. Luc Jacquet, 89 min. FR
   Luc Jacquet otkrio je nevjerojatan novi način istraživanja klimatskih promjena. U središtu je njegova filma Claude Lorius, 82-godišnji francuski glaciolog koji je prije više od pedeset godina prvi put posjetio Antarktiku. Cijenjen je i stručan znanstvenik, najpoznatiji po proučavanju paleoatmosfere u ledenim jezgrama. U filmu otkriva tajne prošlosti analizirajući različite razine leda, nešto poput geologije smrznute vode. Jacquet mu se pridružuje na tom najjužnijem dijelu planeta kako bi doživio i zabilježio njegovu ljepotu, ali i golem utjecaj klimatskih promjena tijekom desetljeća...
   „Moćno svjedočanstvo, koje bi trebalo ostaviti zamjetan trag“ (Andrew Pulver, The Guardian)   
   „Racionalan, dostupan filmski prikaz sve većeg problema“ (Glenn Kenny, NY Times)
http://www.imdb.com/title/tt4466550/?ref_=fn_al_tt_1

Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala, 2017. Marina Banićević i Saša Stanić, 100 min. HR
   Već je deset godina prošlo otkako je Feral Tribune prestao izlaziti. Posljednji broj toga najpoznatijeg glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika objavljen je 20. lipnja 2008. Na naslovnici zaključnog broja našla se fotografija Charlieja Chaplina u ulozi „Skitnice“ popraćena proročanskim riječima „Put pod noge“. U međuvremenu su tisuće hrvatskih građana preuzele Chaplinovu ulogu te s motom „put pod noge“ napustile Hrvatsku u potrazi za boljim životom. O Feralu se pak otkako ga nema i dalje govori, i dalje se piše, i dalje je relevantan, te na koncu, umjesto da nestane, on stoji kao dokument jednoga vremena koje nikako ne prestaje.
   "VivaLudež: Razgovor s trojicom od Ferala" donosi ono što mu naslov otkriva: razgovor s Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, pokretačima i zaštitnim licima političko-satiričkog lista koji je obilježio medijsku scenu izvan okvira nacionalnih granica. Feral Tribune je tijekom svojeg trajanja bio kontinuirani komentator političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih zbivanja u Hrvatskoj. Istovremeno je bio bespoštedni demistifikator državotvornih ideologema, savjesni izvjestitelj ratnih zbivanja, denuncijator kriminogenih radnji u procesima privatizacije i uopće tranzicije te neprikosnoveni satiričar malformacija našeg društva. O svemu su tome, i koječemu drugom, autori filma razgovarali s trojicom od Ferala, koji su i pred kamerama pokazali ono što su odavno dokazali u svojim tekstovima – da su neprikosnoveni predstavljači rableovštine te potvrdili riječi Waltera Benjamina, prema kojemu „Nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha“.
   Razgovor vođen s trojicom od Ferala sniman je u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine. Odabirom razgovorne forme, koja je obogaćena arhivskom građom iz samih brojeva Feral Tribunea, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan je uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca VivaLudež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti. Stoga ovaj film, kao svojevrsni memento, kroz prezentaciju priče o Feral Tribuneui njegovim ključnim akterima neprestano uspostavlja paralelizme između socijalističkoga sustava tijekom osamdesetih, načelno demokratskoga sustava devedesetih i „posttranzicijskog“ društva dvijetisućitih te time podcrtava konstantu Feralova djelovanja, a ona se manifestira kroz kontinuiranu i dosljednu satiru svih političkih uređenja i opcija koje su nas tijekom njegova trajanja pratile.

DAN PLANETA ZEMLJA
Tavarataivas / My Stuff, 2013. Petri Luukkainen, Finska, 83 min. FI
   Dvadesetčetverogodišnji Petri odlučuje provesti radikalan eksperiment. Nesretan je i osjeća da ga guše materijalne stvari koje je nakupio u stanu, pa ih pakira i seli u podrum, a sam počinje živjeti prema skromnom no strogom samonametnutom pravilu: smije vratiti samo jednu stvar dnevno i ne smije kupiti ništa novo. Hoćemo li odustajanjem od potrošačkom društva ujedno odustati i od društvenog života. Možemo li imati prijatelje ako nemamo mobitel? I hoće li ostatak svijeta uopće prihvatiti takav projekt? Odvažan film, koji pogađa ravno u srž ekspanzije konzumerizma 2000-ih u profinjenoj (finskoj) kombinaciji ozbiljnosti i humora.
   „Nudi nam se pogled na nešto rijetko i dragocjeno: prosvjetljenje kakvo dolazi kada prestanemo gomilati.“ (Mike McCahill, The Guardian)
   „Suptilna i fascinantna analiza moderne kulture i neprestane ljudske potrebe da život ispunjavaju potrošnom robom.“ (Laurence Boyce, Screen Daily)
   „Ova priča u sebi nosi važnu i bezvremensku poruku.“ (Martin Daniel McDonagh, The Hollywood News)
http://www.imdb.com/title/tt2599898/?ref_=fn_al_tt_1

Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ

UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ

UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR

DAN PLANETA ZEMLJA
This Changes Everything, 2015. Avi Lewis, 89 min. US/CA
   "Ovo mijenja sve" film je koji je nastajao tijekom 211 dana snimanja, u četiri godine, na pet kontinenata - epski pokušaj da se u drugačijem svjetlu prikažu golemi dosezi klimatskih promjena. Nastao prema međunarodnom publicističkom bestselleru Naomi Klein „This Changes Everything“, ovaj film donosi sedam snažnih prikaza zajednica s prve crte, od Powder River Basina u Montani do naftnih polja u Alberti, od obale južne Indije do Pekinga i dalje. S ovim pričama o borbi prožima se naracija Naomi Klein i povezuje ugljik u zraku s ekonomskim sustavom koji ga je onamo doveo. Kroz čitav film Klein gradi svoju najkontroverzniju i najuzbudljiviju ideju: egzistencijalnu krizu klimatskih promjena možemo upotrijebiti kako bismo svoj neuspjeli ekonomski sustav pretvorili u nešto radikalno bolje. Hoće li ovaj film sve promijeniti? Naravno da ne. Ali vi biste mogli, ako se odazovete njegovu pozivu na djelovanje...
   “Film koji namjerno uznemiruje… i na kraju ohrabruje” (Variety Magazine)
   “Ako vam je stalo do pravde, ovo morate pogledati.” (Kumi Naidoo, bivši ravnatelj Greenpeace International)
   „Namjerno potresan, no u konačnici ohrabrujući globalni pregled aktivističkih nastojanja da se suzbiju korporacijski zagađivači i ublaže klimatske promjene.“ (Joe Leydon, Variety)
   „Dirljiv, human i nepokolebljivo pristojan, film „This Changes Everything“ prikaz je buduće katastrofe iz šire perspektive.“ (Jeanette Catsoulis, New York Times)
http://www.imdb.com/title/tt1870548/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Odödliga, 2015. Andreas Öhman, 107 min. S
Scenarij: Andreas Öhman
Uloge: Madeleine Martin, Filip Berg, Torkel Petersson
   Isak i Em susreću se jedne ljetne večeri u Stockholmu. Odlučuju sve ostaviti iza sebe te krenuti na putovanje prekrasnim krajolicima sjeverne Švedske. No, ono što započinje kao bezbrižna pustolovina uskoro postaje panična potjera.
  „Vječno ljeto“ je film ceste o pronalaženju osobe koja je cijeli vaš svemir – i onome što ste spremni učiniti za nju.
http://www.imdb.com/title/tt3914324/?ref_=fn_al_tt_1

SUVREMENI ŠVEDSKI FILM
Odödliga, 2015. Andreas Öhman, 107 min. S
Scenarij: Andreas Öhman
Uloge: Madeleine Martin, Filip Berg, Torkel Petersson
   Isak i Em susreću se jedne ljetne večeri u Stockholmu. Odlučuju sve ostaviti iza sebe te krenuti na putovanje prekrasnim krajolicima sjeverne Švedske. No, ono što započinje kao bezbrižna pustolovina uskoro postaje panična potjera.
  „Vječno ljeto“ je film ceste o pronalaženju osobe koja je cijeli vaš svemir – i onome što ste spremni učiniti za nju.
http://www.imdb.com/title/tt3914324/?ref_=fn_al_tt_1

Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
   Norveški kandidat za Oscara...
   Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
   Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
   Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem  redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
   Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“  je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1

Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
   Norveški kandidat za Oscara...
   Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
   Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
   Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem  redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
   Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“  je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1

Ivan, 2017. Janez Burger, 95 min. SI
Scenarij: Janez Burger, Srđan Koljević, Melina Pota Koljević, Ales Car
Uloge: Maruša Majer, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Branko Šturbej, Leon Lučev, Polona Juh, Mojca Funkl, Mateja Pucko, Vlado Vlaškalič, Silva Čušin, Damjana Černe
   Mara je beznadno zaljubljena u Roka, beskrupuloznog biznismena s kojim ima izvanbračno dijete. Kada se nađe pod optužbama za poslovni kriminal, Roka napuste svi prijatelji te on nagovara Maru da zajedno pobjegnu i prisili je da bira između njega i djeteta...
   Novi Burgerov film na Festivalu slovenskog filma osvojio je niz priznanja, uključujući i nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu. Napeta drama o pogrešnim odlukama i ženi koja pronalazi svoje mjesto u svijetu krojenom po mjeri muškarca nastala je i u hrvatskoj koprodukciji...
   Festival slovenskog filma (Portorož) 2017. – najbolji dugometražni igrani film; najbolji scenarij (Srdjan Koljević, Melina Koljević, Janez Burger i Aleš Čar); najbolja ženska uloga (Maruša Majer); najbolja izvorna glazba (Damir Avdić); najbolja fotografija (Marko Brdar); najbolja maska (Alenka Nahtigal)
   Nagrada žirija slovenskih filmskih kritičara i kritičarki
   Nagrada Art kino mreže Slovenije
http://www.imdb.com/title/tt6061558/?ref_=fn_al_tt_1

Ivan, 2017. Janez Burger, 95 min. SI
Scenarij: Janez Burger, Srđan Koljević, Melina Pota Koljević, Ales Car
Uloge: Maruša Majer, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Branko Šturbej, Leon Lučev, Polona Juh, Mojca Funkl, Mateja Pucko, Vlado Vlaškalič, Silva Čušin, Damjana Černe
   Mara je beznadno zaljubljena u Roka, beskrupuloznog biznismena s kojim ima izvanbračno dijete. Kada se nađe pod optužbama za poslovni kriminal, Roka napuste svi prijatelji te on nagovara Maru da zajedno pobjegnu i prisili je da bira između njega i djeteta...
   Novi Burgerov film na Festivalu slovenskog filma osvojio je niz priznanja, uključujući i nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu. Napeta drama o pogrešnim odlukama i ženi koja pronalazi svoje mjesto u svijetu krojenom po mjeri muškarca nastala je i u hrvatskoj koprodukciji...
   Festival slovenskog filma (Portorož) 2017. – najbolji dugometražni igrani film; najbolji scenarij (Srdjan Koljević, Melina Koljević, Janez Burger i Aleš Čar); najbolja ženska uloga (Maruša Majer); najbolja izvorna glazba (Damir Avdić); najbolja fotografija (Marko Brdar); najbolja maska (Alenka Nahtigal)
   Nagrada žirija slovenskih filmskih kritičara i kritičarki
   Nagrada Art kino mreže Slovenije
http://www.imdb.com/title/tt6061558/?ref_=fn_al_tt_1

Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
   Norveški kandidat za Oscara...
   Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
   Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
   Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem  redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
   Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“  je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1

KINO CIRKUS
Timoteo's Fabolous Ragged Circus, 2013. Lorena Giachino, 76 min. CH/ARG
   Timoteo je voditelj cross-dressing cirkusa koji putuje i nastupa diljem Čilea već više od 40 godina. Danas, njegove poodmakle godine i urušeno
zdravlje predstavljaju ozbiljnu prepreku za budućnost cirkusa i zajednice koju je stvorio za sebe i sve kojima je njegov cirkus bio dom.
   Dokumentarni film Lorene Giachino prati svakodnevnicu  Timoteovog života u cirkusu - dnevne rutine, sitne sukobe među umjetnicima, ali i njegovu unutrašnju borbu od negiranja mogućnosti da se cirkus ugasi i jake odlučnosti da cirkus nastavi s radom i nakon njegove smrti.
https://www.imdb.com/title/tt3457450/?ref_=nv_sr_1

DAN PLANETA ZEMLJA
Tavarataivas / My Stuff, 2013. Petri Luukkainen, Finska, 83 min. FI
   Dvadesetčetverogodišnji Petri odlučuje provesti radikalan eksperiment. Nesretan je i osjeća da ga guše materijalne stvari koje je nakupio u stanu, pa ih pakira i seli u podrum, a sam počinje živjeti prema skromnom no strogom samonametnutom pravilu: smije vratiti samo jednu stvar dnevno i ne smije kupiti ništa novo. Hoćemo li odustajanjem od potrošačkom društva ujedno odustati i od društvenog života. Možemo li imati prijatelje ako nemamo mobitel? I hoće li ostatak svijeta uopće prihvatiti takav projekt? Odvažan film, koji pogađa ravno u srž ekspanzije konzumerizma 2000-ih u profinjenoj (finskoj) kombinaciji ozbiljnosti i humora.
   „Nudi nam se pogled na nešto rijetko i dragocjeno: prosvjetljenje kakvo dolazi kada prestanemo gomilati.“ (Mike McCahill, The Guardian)
   „Suptilna i fascinantna analiza moderne kulture i neprestane ljudske potrebe da život ispunjavaju potrošnom robom.“ (Laurence Boyce, Screen Daily)
   „Ova priča u sebi nosi važnu i bezvremensku poruku.“ (Martin Daniel McDonagh, The Hollywood News)
http://www.imdb.com/title/tt2599898/?ref_=fn_al_tt_1

Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
   Norveški kandidat za Oscara...
   Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
   Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
   Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem  redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
   Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“  je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1

Ivan, 2017. Janez Burger, 95 min. SI
Scenarij: Janez Burger, Srđan Koljević, Melina Pota Koljević, Ales Car
Uloge: Maruša Majer, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Branko Šturbej, Leon Lučev, Polona Juh, Mojca Funkl, Mateja Pucko, Vlado Vlaškalič, Silva Čušin, Damjana Černe
   Mara je beznadno zaljubljena u Roka, beskrupuloznog biznismena s kojim ima izvanbračno dijete. Kada se nađe pod optužbama za poslovni kriminal, Roka napuste svi prijatelji te on nagovara Maru da zajedno pobjegnu i prisili je da bira između njega i djeteta...
   Novi Burgerov film na Festivalu slovenskog filma osvojio je niz priznanja, uključujući i nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu. Napeta drama o pogrešnim odlukama i ženi koja pronalazi svoje mjesto u svijetu krojenom po mjeri muškarca nastala je i u hrvatskoj koprodukciji...
   Festival slovenskog filma (Portorož) 2017. – najbolji dugometražni igrani film; najbolji scenarij (Srdjan Koljević, Melina Koljević, Janez Burger i Aleš Čar); najbolja ženska uloga (Maruša Majer); najbolja izvorna glazba (Damir Avdić); najbolja fotografija (Marko Brdar); najbolja maska (Alenka Nahtigal)
   Nagrada žirija slovenskih filmskih kritičara i kritičarki
   Nagrada Art kino mreže Slovenije
http://www.imdb.com/title/tt6061558/?ref_=fn_al_tt_1

   Najbolje češke komedije obiluju mračnim humorom, ironičnim situacijama iz svakodnevnog života, emotivnim likovima, seksualnom tematikom i skrivenim političkim porukama
Spalovač mrtvol, 1969. Juraj Herz, CZ
Scenarij: Ladislav Fuks, Juraj Herz
Uloge: Rudolf Hrušínský, Vlasta Chramostová, Jana Stehnová, Milos Vognic, Ilja Prachar
   Herzovo remek-djelo je jedan od najuspjelijih predstavnika istočnoevropskog filma strave prožetog humornim elementima. Film je poseban po svojoj gotičkoj, jezovitoj, atmosferi. Budući je shvaćen kao satira na račun Čeha koji su za vrijeme rata surađivali sa nacistima, film je odmah nakon premijere zabranjen i bunkeriran sve do pada komunističkog režima 1989. godine, kada stječe kultni status.
   Iako foršpani i tekstovi pogrešno ukazuju na to da gledatelja čeka čisti horor, "Kremator" je film koji puno markantnije koketira s gotikom, odnosno djelima njemačkog ekspresionizma, napose F.W Murnaua i Fritza Langa uz primjese izrazito crnog humora. Međutim, što se tiče žanra, "Kremator" definitivno pripada filmu strave i to onoj vrsti u kojoj nema ništa nadrealnog, već se jeza i tjeskobna atmosfera postižu oslanjanjem na sugestivnu moć kinematografije i samog medija... Neosporno trijumf Herzove karijere. Zabranjen i bunkeriran od strane čehoslovačke komunističke partije odmah nakon premijere 1969., ovaj filmski dragulj, koji u Češkoj zasluženo uživa  kultni status, vjerojatno bi i danas zjapio u mraku i prašini nekakvog skladišta da  se 1989. nije dogodio slom komunističkog režima. Hrvatski  ga filmofili tek trebaju otkriti! (Tomislav Goleš Babić, www.ziher.hr)
   Inspirirana romanom Ladislava Fuksa, ova kultna horor-komedija naširoko je smatrana jednim od najboljih čehoslovačkih filmova ikad snimljenih. Smještena u Prag 1930-ih, u vrijeme političke radikalizacije Evrope, priča prati krematora Karla Kopfrkingla. Opsjednut tibetanskom filozofijom i spaljivanjem tijela, Karl vjeruje da svojim radom oslobađa duše umrlih. Grabeći svaku priliku za povećanje obujma svog omiljenog posla, on bez problema i sasvim veselo surađuje i s nacistima. Kada dobije zahtjev da svoje profesionalne vještine primjeni na „tajnom projektu“ novih vlasti, Karl pada u delirij jer mu se pruža neočekivana prilika da u prah pretvori na tisuće ljudskih tijela. Film je satira na račun Čeha koji su za vrijeme rata surađivali s nacistima, zbog čega je zabranjen odmah nakon premijere, a zabrana je potrajala sve do pada komunističkog režima 1989... (ZFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt0063633/?ref_=nm_knf_t1

DAN PLANETA ZEMLJA
La glace et le ciel / Antarctica: Ice & Sky, 2015. Luc Jacquet, 89 min. FR
   Luc Jacquet otkrio je nevjerojatan novi način istraživanja klimatskih promjena. U središtu je njegova filma Claude Lorius, 82-godišnji francuski glaciolog koji je prije više od pedeset godina prvi put posjetio Antarktiku. Cijenjen je i stručan znanstvenik, najpoznatiji po proučavanju paleoatmosfere u ledenim jezgrama. U filmu otkriva tajne prošlosti analizirajući različite razine leda, nešto poput geologije smrznute vode. Jacquet mu se pridružuje na tom najjužnijem dijelu planeta kako bi doživio i zabilježio njegovu ljepotu, ali i golem utjecaj klimatskih promjena tijekom desetljeća...
   „Moćno svjedočanstvo, koje bi trebalo ostaviti zamjetan trag“ (Andrew Pulver, The Guardian)   
   „Racionalan, dostupan filmski prikaz sve većeg problema“ (Glenn Kenny, NY Times)
http://www.imdb.com/title/tt4466550/?ref_=fn_al_tt_1

   Najbolje češke komedije obiluju mračnim humorom, ironičnim situacijama iz svakodnevnog života, emotivnim likovima, seksualnom tematikom i skrivenim političkim porukama
Ostre sledované vlaky, 1966. Jiří Menzel, 93 min. CZ
Scenarij:Jirí Menzel,Bohumil Hrabal (prema vlastitom romanu)
Uloge: Václav Neckár,Josef Somr,Vlastimil Brodský,Vladimír Valenta,Alois Vachek
   Komedija o mladom zaposleniku čehoslovačke željeznice potkraj Drugog svjetskog rata. Miloš Hrma počinje raditi na seoskoj željezničkoj postaji, a s vremenom bi trebao postati otpravnik vlakova. Njegova šefa više od vlakova zanimaju golubovi, a otpravnika vlakova Hubičku pak žene. Miloševa djevojka Maša je kondukterka s kojom se ne snalazi najbolje te mu treba pomoć na ljubavnom planu.
   Film je osvojio Oskara za najbolji strani film 1968. godine.
https://www.imdb.com/title/tt0060802/?ref_=nv_sr_1

DAN PLANETA ZEMLJA
This Changes Everything, 2015. Avi Lewis, 89 min. US/CA
   "Ovo mijenja sve" film je koji je nastajao tijekom 211 dana snimanja, u četiri godine, na pet kontinenata - epski pokušaj da se u drugačijem svjetlu prikažu golemi dosezi klimatskih promjena. Nastao prema međunarodnom publicističkom bestselleru Naomi Klein „This Changes Everything“, ovaj film donosi sedam snažnih prikaza zajednica s prve crte, od Powder River Basina u Montani do naftnih polja u Alberti, od obale južne Indije do Pekinga i dalje. S ovim pričama o borbi prožima se naracija Naomi Klein i povezuje ugljik u zraku s ekonomskim sustavom koji ga je onamo doveo. Kroz čitav film Klein gradi svoju najkontroverzniju i najuzbudljiviju ideju: egzistencijalnu krizu klimatskih promjena možemo upotrijebiti kako bismo svoj neuspjeli ekonomski sustav pretvorili u nešto radikalno bolje. Hoće li ovaj film sve promijeniti? Naravno da ne. Ali vi biste mogli, ako se odazovete njegovu pozivu na djelovanje...
   “Film koji namjerno uznemiruje… i na kraju ohrabruje” (Variety Magazine)
   “Ako vam je stalo do pravde, ovo morate pogledati.” (Kumi Naidoo, bivši ravnatelj Greenpeace International)
   „Namjerno potresan, no u konačnici ohrabrujući globalni pregled aktivističkih nastojanja da se suzbiju korporacijski zagađivači i ublaže klimatske promjene.“ (Joe Leydon, Variety)
   „Dirljiv, human i nepokolebljivo pristojan, film „This Changes Everything“ prikaz je buduće katastrofe iz šire perspektive.“ (Jeanette Catsoulis, New York Times)
http://www.imdb.com/title/tt1870548/?ref_=fn_al_tt_1

   Najbolje češke komedije obiluju mračnim humorom, ironičnim situacijama iz svakodnevnog života, emotivnim likovima, seksualnom tematikom i skrivenim političkim porukama
Lásky jedné plavovlásky, 1965. Miloš Forman, 90 min. CZ
Scenarij: Miloš Forman, Jaroslav Papousek, Ivan Passer, Václav Sasek
Uloge: Hana Brejchová,Vladimír Pucholt,Vladimír Mensik,Ivan Kheil, Jirí Hrubý
   Jedan češki gradić muči se s opasnim manjkom muškaraca: na šesnaest žena nalazi se samo jedan muškarac! Vlasnik tvornice cipela stoga moli Narodnu armiju da jednu svoju diviziju smjesti upravo kod njih. Dogovor je postignut i vojnici dolaze na radost djevojaka koje očekuju kršne mladiće u naponu snage i ljepote. No, dolazak ostarjelih rezervista od kojih je dobar dio već oženjen, ohladit će im nade
   Forman majstorski i na gotovo dokumentaristički način prikazuje stvarnost u kojoj ima i mnogo neveselih tonova, a komiku stvara na opreci između takve zbilje i likova koji su zahvaljujući svojemu posebnom emocionalnom stanju potpuno izašli iz svakodnevne rutine. U tom je smislu uzorna sjajna sekvenca plesa na kojemu bi žene trebale naći izabranike, gdje komika izbija iz nelagode i nespretnosti. Veliku zaslugu za funkcioniranje takva koncepta imaju i glumci, uglavnom  amateri ili početnici, koje je Forman pustio da improviziraju u zadanim situacijama, da bi onda njihove spontane reakcije dotjerao i uklopio u čvrst koncept. Prvi redateljev veliki međunarodni uspjeh, film je skrenuo pozornost na onodobni uspon češke i slovačke kinematografije kao i specifičan postupak prikaza dramatičnih situacija u komičnom svjetlu, a u cilju privlačenja gledateljske pozornosti, ali i zadržavanja njegove svijesti o ozbiljnosti problema, a koji je označen kao tipični češki humor... (Tomislav Kurelec, HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0059415/?ref_=nv_sr_1

Prizemljeni svemir (poetska vizija Dioklecijanove palače), 2017. Lidija Špiranec, 53 min. HR
   Poetska  vizija Dioklecijanove palače, nagrađivane pjesnikinje Gordane Benić, u filmu je uprizorena spojem mjesečevog  pejzaža Paga i splitske svemirske arheologije te futurističkom vizijom Teslinog puta. Njezin pjesnički opus u cijelosti je posvećen gradu Splitu, a u filmu Palača ima dimenziju nove stvarnosti, kakvu Splićani nisu vidjeli. Naslov filma „Prizemljeni svemir“ je oksimoron, paradoks kao i poezija u prozi Gordane Benić.
   Godine 2014. dobila je nagradu Goranov vijenac za cjelokupni poetski opus, a za zbirku „Nebeski ekvador“, ovogodišnju  Nagradu HAZU-a za književnost . Njezina poezija prevedena je na desetak stranih jezika, a knjige na njemački i francuski.  Svoje četiri knjige, imaginarne poetske palače, napisala je na otoku Pagu  jer to je njezin  način da se približi Palači, tako da se udalji od nje. Beskonačnost u nama, to je ta kozmička komponenta unutar Palače koju je Gordana Benić osjetila još kao dijete svakodnevno prolazeći  pored sfinge . Snaga vizualnosti njezine poezije i u filmu,  gledatelju donosi osjetilne i duhovne senzacije. Film je namijenjen publici koja je sačuvala moć, osjetiti umjetničku energiju kojoj je pokretač impuls koji dolazi iz oku nevidljivih dimenzija, a posljedica je odzemljenje.
Scenaristice: Gordana Benić i Lidija Špiranec
Producent: Tihomir Štivičić
Snimatelj: Ivan Brezovec
Tonski snimatelj: Saša Anetić
Majstor rasvjete: Damir Radinović
Montažer: Hrvoje Mršić
Asistentica redateljice: Snježana Kundija Purgarić
Redateljica i urednica: Lidija Špiranec

Hannah Arendt, 2012. Margarethe von Trotta, 113 min. DE/LUX/FR
Scenarij: Margarethe von Trotta, Pam Katz
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Julia Jentsch, Axel Milberg, Timothy Lone, Megan Gay, Nicholas Woodeson, Tom Leick, Ulrich Noethen, Nilton Martins, Leila Schaus, Harvey Friedman, Victoria Trauttmansdorff
   Filmski portret njemačko-židovske filozofkinje i političke teoretičarke, autorice jednog od najkontroverznijih koncepata moderne političke misli 'banalnosti zla', i jednom od najznačajnijih i najoriginalnijih političkih mislitelja 20 stoljeća.
   Radnja filma smještena je u razdoblje između 1960. i 1964. godine i opisuje Hanin put u Jerusalem, suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kao i njeno izvještavanje o tom suđenju za američki magazin The New Yorker. Očekujući da će na optuženičkoj klupi pronaći čudovište, Hanna je iznenađena ravnodušnošću koju Eichmann iskazuje, pa tako stvara svoju poznatu teoriju o 'banalnost zla' i piše članak koji u javnosti izazove veliki skandal.
   Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. (lider.media)
https://www.imdb.com/title/tt1674773/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB:
Ballada o soldate, 1959. Grigorij Čuhraj, 88 min. RUS
Scenarij: Grigorij Čuhraj,Valentin Ježov
Uloge: Vladimir Ivašov, Žana Prokorenko, Antonina Maksimova, Nikolaj Krjučkov
   Zbog hrabrosti na ratištu, mladi sovjetski vojnik Aljoša dobiva kratki nagradni dopust te odlučuje posjetiti majku i popraviti krov na kući. Putujući kroz vrtlog ratnoga kaosa, u vlaku upoznaje djevojku Šuru koja je krenula u posjet tetki, te se u nju zaljubljuje.
   Remek djelo sovjetske kinematografije koje je - uz „Proljeće na Zarečnoj ulici“ (Marlen Hucijev i Feliks Mironer, 1956) i „Ždralovi lete“ (1957) Mihaila Kalatozova – jasno iskazalo raskid s dominantnom praksom socijalističkog realizma te najavilo preporod sovjetskog filma u razdoblju tzv. „otapanja“.
Nagrada za najbolji film britanske akademije filmske i televizijske umjetnosti 1962; nagrada za najbolji film i režiju na filmskom festivalu u San Franciscu 1960; nagrada danskih filmskih kritičara za najbolji europski film 1961; specijalna nagrada na filmskom festivalu u Cannesu 1960; nominacija za Oscara za izvorni scenarij 1962... (HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0052600/?ref_=fn_al_tt_1

Die göttliche Ordnung, 2017. Petra Volpe, 96 min. H
Scenarij: Petra Volpe
Uloge: Marie Leuenberger, Maximilian Simonischek, Rachel Braunschweig
   Nije pitanje treba li snimati filmove s tematikom rodne ravnopravnosti, već je jedino pitanje zašto ih se ne snima više...
   Zamislite da živite u jednoj od najbogatijih, gospodarski najrazvijenijih zemalja na svijetu, u kojoj su najukusnije čokolade, džepovi su bez rupa jer su rupe u siru, obronci su zeleni, a vrhunci prekriveni snijegom. I sad zamislite, drugarice i sestre, da u tom raju vas nitko ništa ne pita; štoviše, nemate pravo glasa, muž vam ostavlja džeparac ispod tegle filodendrona, a za svaku odluku u kući, pa i one koje su isključivo vaše i tiču se vaših planova, želja i snova, morate pitati njega. Prije četrdesetak godina, upravo takva je bila stvarnost – dobro došle u Švicarsku 1971.! (http://www.fashion.hr)
   Politički i vjerski vođe u Švicarskoj još su se 1970. pozivali na „božanski poredak“ kao razlog zašto žene ne mogu imati pravo glasa. Ovu nevjerojatnu stranicu u povijesti redateljica Petra Volpe istražuje pričom o Nori, neupečatljivoj kućanici iz malenog sela koja mora naučiti kako postati čvrsta predvodnica lokalnih sufražetkinja.
   Švicarska je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ženama nije bio dopušten izlazak na birališta sve do 1972., dok je kanton Appenzell bio prisiljen prihvatiti žensko pravo glasa tek 1990. nakon što ga je na to natjerao Federalni vrhovni sud. Gore od tog kantona bile su tek zemlje koje se nikad nisu mogle pohvaliti ženskim pravima, poput Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i zemalja poput Kazahstana i JAR-a.
http://www.imdb.com/title/tt5818818/?ref_=fn_al_tt_1

Hannah Arendt, 2012. Margarethe von Trotta, 113 min. DE/LUX/FR
Scenarij: Margarethe von Trotta, Pam Katz
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Julia Jentsch, Axel Milberg, Timothy Lone, Megan Gay, Nicholas Woodeson, Tom Leick, Ulrich Noethen, Nilton Martins, Leila Schaus, Harvey Friedman, Victoria Trauttmansdorff
   Filmski portret njemačko-židovske filozofkinje i političke teoretičarke, autorice jednog od najkontroverznijih koncepata moderne političke misli 'banalnosti zla', i jednom od najznačajnijih i najoriginalnijih političkih mislitelja 20 stoljeća.
   Radnja filma smještena je u razdoblje između 1960. i 1964. godine i opisuje Hanin put u Jerusalem, suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kao i njeno izvještavanje o tom suđenju za američki magazin The New Yorker. Očekujući da će na optuženičkoj klupi pronaći čudovište, Hanna je iznenađena ravnodušnošću koju Eichmann iskazuje, pa tako stvara svoju poznatu teoriju o 'banalnost zla' i piše članak koji u javnosti izazove veliki skandal.
   Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. (lider.media)
https://www.imdb.com/title/tt1674773/?ref_=fn_al_tt_1

Thelma, 2017. Joachim Trier, 116 min. NO/FR/DE/S
Scenarij: Joachim Trier, Eskil Vogt
Uloge: Eili Harboe, Kaya Wilkins, Henrik Rafaelsen, Ellen Dorrit Petersen, Marte Magnusdotter Solem
   Norveški kandidat za Oscara...
   Nadnaravni romantični triler o Thelmi, neobičnoj bojažljivoj djevojci koja dolazi na studij u Oslo. Odgojena u strogoj religijskoj obitelji, Thelma se svake večeri čuje sa svojim roditeljima koji pokazuju uznemirujuće zanimanje za svaki detalj njezine svakodnevice. U Oslu upoznaje mladu studenticu Anju te se između njih razvije privlačnost. Istovremeno Thelmu počinju mučiti misteriozni napadaji praćeni zastrašujućim telekinetičkim moćima. Jednoga dana Anja nestaje...
   Svoj sad već prepoznatljivi autorski pečat Trier u 'Thelmi' otiskuje na žanru horora provlačeći senzibilitete Briana De Palme i Davida Cronenberga kroz vlastitu optiku. 'Thelma' je istovremeno nadnaravni film strave na alegorijskoj razini poput 'Carrie' i 'body horror', ali 'body horror' – iznutra... (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Oni koji od filma očekuju horor ili napeti triler mogli bi biti razočarani viđenim, no oni koji zagrebu ispod površine mogli bi se ugodno iznenaditi suptilnošću poruka i simbolike kojom se Trier koristi... (Tanja Kordić, monitor.hr)
   Sam Joachim Trier, kada ga pitaju za njegovo žanrovsko određenje, film zanimljivo opisuje kao “žanr u kojem  redatelj pokušava napraviti nešto što voli, ali nije napravio nikada prije”. Trier je naime, po vlastitom priznanju, veliki fan majstora suspensa poput Briana de Palme, Tonyja Scotta i Daria Argenta, i ovaj je film njegov prvi doprinos toj vrsti žanra... (www.voxfeminae.net)
   Radnja ovog filma mogla bi se ukratko prepričati na najmanje dva različita načina koji se pritom međusobno ne isključuju već nadopunjuju. „Thelma“, naime, nije samo horor ni samo sf, „Thelma“ nije ni samo priča o autanju, ni samo priča o emancipaciji, niti je samo priča o ljubavi, „Thelma“  je sve to. I to je, po meni, najveća vrijednost ovog filma, jer u sebi istovremeno uspješno utjelovljuje najmanje četiri različita žanra čiji je mashup ostvaren tako suptilno da ostavlja bez daha... (Jasna Jasna Žmak, www.voxfeminae.net)
http://www.imdb.com/title/tt6304046/?ref_=fn_al_tt_1

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
   Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
   Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
   Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
   Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala, 2017. Marina Banićević i Saša Stanić, 100 min. HR
   Već je deset godina prošlo otkako je Feral Tribune prestao izlaziti. Posljednji broj toga najpoznatijeg glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika objavljen je 20. lipnja 2008. Na naslovnici zaključnog broja našla se fotografija Charlieja Chaplina u ulozi „Skitnice“ popraćena proročanskim riječima „Put pod noge“. U međuvremenu su tisuće hrvatskih građana preuzele Chaplinovu ulogu te s motom „put pod noge“ napustile Hrvatsku u potrazi za boljim životom. O Feralu se pak otkako ga nema i dalje govori, i dalje se piše, i dalje je relevantan, te na koncu, umjesto da nestane, on stoji kao dokument jednoga vremena koje nikako ne prestaje.
   "VivaLudež: Razgovor s trojicom od Ferala" donosi ono što mu naslov otkriva: razgovor s Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, pokretačima i zaštitnim licima političko-satiričkog lista koji je obilježio medijsku scenu izvan okvira nacionalnih granica. Feral Tribune je tijekom svojeg trajanja bio kontinuirani komentator političkih, društvenih, gospodarskih i kulturnih zbivanja u Hrvatskoj. Istovremeno je bio bespoštedni demistifikator državotvornih ideologema, savjesni izvjestitelj ratnih zbivanja, denuncijator kriminogenih radnji u procesima privatizacije i uopće tranzicije te neprikosnoveni satiričar malformacija našeg društva. O svemu su tome, i koječemu drugom, autori filma razgovarali s trojicom od Ferala, koji su i pred kamerama pokazali ono što su odavno dokazali u svojim tekstovima – da su neprikosnoveni predstavljači rableovštine te potvrdili riječi Waltera Benjamina, prema kojemu „Nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha“.
   Razgovor vođen s trojicom od Ferala sniman je u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine. Odabirom razgovorne forme, koja je obogaćena arhivskom građom iz samih brojeva Feral Tribunea, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan je uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca VivaLudež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti. Stoga ovaj film, kao svojevrsni memento, kroz prezentaciju priče o Feral Tribuneui njegovim ključnim akterima neprestano uspostavlja paralelizme između socijalističkoga sustava tijekom osamdesetih, načelno demokratskoga sustava devedesetih i „posttranzicijskog“ društva dvijetisućitih te time podcrtava konstantu Feralova djelovanja, a ona se manifestira kroz kontinuiranu i dosljednu satiru svih političkih uređenja i opcija koje su nas tijekom njegova trajanja pratile.

The Secret Scripture, 2016. Jim Sheridan, 108 min. EI
Scenarij: Jim Sheridan i Johnny Ferguson prema romanu Sebastiana Barryja
Uloge: Rooney Mara, Aidan Turner, Theo James, Eric bana
   Temeljen na proslavljenom istoimenom romanu Sebastijana Barryja iz 2008. godine, posljednji film Jima Sheridana uvlači nas u misterioznu i davno zaboravljenu priču jedne žene...
   Roseanne McNulty prisiljena je napustiti ustanovu za mentalno oboljele u Roscommonu (Irska) koja joj je posljednjih pedeset godina života bila dom. Psihijatar bolnice, dr. William Grene, pozvan je procijeniti njezino mentalno stanje. On uskoro postane zaintrigriran Roseanneinim dnevnim ritualima i tikovima, te njezinoj čvrstoj odanosti Bibliji koju je s godinama pretvorila u nekakvu vrstu zbirke pisama, crteža i zagonetnih notacija. Grene saznaje sve više o njezinoj prošlosti te otkriva kako se u mladosti Roseanne preselila u Sligo kako bi radila u kafiću svoje tete gdje se zaljubila u prekrasnog pilota borbenog zrakoplova dok se istovremeno lokalni svećenik tragično zaljubio u nju...
https://www.imdb.com/title/tt3344694/?ref_=fn_al_tt_1

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
   Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
   Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
   Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
   Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB:
Orphée, 1950. Jean Cocteau, 95 min. FR
Scenarij:Jean Cocteau
Uloge: Jean Marais, François Périer, Maria Casares, Marie Déa, Henri Crémieux
   "Zadivi nas", rekao je prijatelj poznatom pjesniku Orfeju na terasi kultne pariške kavane Café des Poètes, netom prije nego što je pred njihovim očima mladi pjesnik Cegestezavršio pod kotačima motorista apokalipse. Tako je izgledao prvi susret ove mitske figure s vlastitom Smrću, hadskom Princezom u koju će se Orfej bezumno zaljubiti nakon neočekivanog posjeta svijetu mrtvih. Vjerna i prelijepa Euridika postajat će sve nevažnija pred mističnim pjesničkim fragmentima koji Orfeju stižu iz podzemlja, i dok ga pariška intelektualna elita traži kako bi ga kaznila za Cegesteovu smrt, Princeza će pokušati prekršiti sva pravila ne bi li Orfeja ponovno odvela u podzemni svijet vječne stvarnosti.
   Grčki mit o Orfeju ishodišna je tema istoimenog filma francuskog redatelja Jeana Cocteaua iz 1951. godine, središnjeg dijela takozvane Orfičke trilogije koju sačinjavaju „Krv jednog pjesnika“ (Le sang d'un poete, 1930.) i „Orfejev testament“ (Le testement d'Orphee, 1961). U „Orfeju“ Cocteau nastavlja svoju višeslojnu filmsku potragu o vječnim pitanjima ljubavi, smrti i odnosa umjetnika prema stvarnosti, očaravajući istovremeno gledatelje zadivljujuće jednostavnim i za svoje doba majstorski savršenim trikovima filmske magije... (HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0041719/?ref_=nv_sr_2

The Secret Scripture, 2016. Jim Sheridan, 108 min. EI
Scenarij: Jim Sheridan i Johnny Ferguson prema romanu Sebastiana Barryja
Uloge: Rooney Mara, Aidan Turner, Theo James, Eric bana
   Temeljen na proslavljenom istoimenom romanu Sebastijana Barryja iz 2008. godine, posljednji film Jima Sheridana uvlači nas u misterioznu i davno zaboravljenu priču jedne žene...
   Roseanne McNulty prisiljena je napustiti ustanovu za mentalno oboljele u Roscommonu (Irska) koja joj je posljednjih pedeset godina života bila dom. Psihijatar bolnice, dr. William Grene, pozvan je procijeniti njezino mentalno stanje. On uskoro postane zaintrigriran Roseanneinim dnevnim ritualima i tikovima, te njezinoj čvrstoj odanosti Bibliji koju je s godinama pretvorila u nekakvu vrstu zbirke pisama, crteža i zagonetnih notacija. Grene saznaje sve više o njezinoj prošlosti te otkriva kako se u mladosti Roseanne preselila u Sligo kako bi radila u kafiću svoje tete gdje se zaljubila u prekrasnog pilota borbenog zrakoplova dok se istovremeno lokalni svećenik tragično zaljubio u nju...
https://www.imdb.com/title/tt3344694/?ref_=fn_al_tt_1

Die göttliche Ordnung, 2017. Petra Volpe, 96 min. H
Scenarij: Petra Volpe
Uloge: Marie Leuenberger, Maximilian Simonischek, Rachel Braunschweig
   Nije pitanje treba li snimati filmove s tematikom rodne ravnopravnosti, već je jedino pitanje zašto ih se ne snima više...
   Zamislite da živite u jednoj od najbogatijih, gospodarski najrazvijenijih zemalja na svijetu, u kojoj su najukusnije čokolade, džepovi su bez rupa jer su rupe u siru, obronci su zeleni, a vrhunci prekriveni snijegom. I sad zamislite, drugarice i sestre, da u tom raju vas nitko ništa ne pita; štoviše, nemate pravo glasa, muž vam ostavlja džeparac ispod tegle filodendrona, a za svaku odluku u kući, pa i one koje su isključivo vaše i tiču se vaših planova, želja i snova, morate pitati njega. Prije četrdesetak godina, upravo takva je bila stvarnost – dobro došle u Švicarsku 1971.! (http://www.fashion.hr)
   Politički i vjerski vođe u Švicarskoj još su se 1970. pozivali na „božanski poredak“ kao razlog zašto žene ne mogu imati pravo glasa. Ovu nevjerojatnu stranicu u povijesti redateljica Petra Volpe istražuje pričom o Nori, neupečatljivoj kućanici iz malenog sela koja mora naučiti kako postati čvrsta predvodnica lokalnih sufražetkinja.
   Švicarska je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ženama nije bio dopušten izlazak na birališta sve do 1972., dok je kanton Appenzell bio prisiljen prihvatiti žensko pravo glasa tek 1990. nakon što ga je na to natjerao Federalni vrhovni sud. Gore od tog kantona bile su tek zemlje koje se nikad nisu mogle pohvaliti ženskim pravima, poput Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i zemalja poput Kazahstana i JAR-a.
http://www.imdb.com/title/tt5818818/?ref_=fn_al_tt_1

PROTUUDAR NA PRAVO NA POBAČAJ U EVROPI
Abortion: Backlash in Europe, 2018. A. Jousset i A. Rawlins-Gaston, 50 min. FR
   Ovaj dokumentarni film prvi je razotkrio tajni dokument evropskog fundamentalističkog pokreta "Povratak naravnog poretka: agenda za Evropu"
čiji akteri djeluju i u Republici Hrvatskoj. Film detaljno opisuje na koji način se ultra-konzervativne organizacije mobiliziraju i tajno financiraju od strane tajkuna i oligarha kako bi ograničavale ljudska prava u Evropi i urušavale liberalne demokratske poretke.

Hannah Arendt, 2012. Margarethe von Trotta, 113 min. DE/LUX/FR
Scenarij: Margarethe von Trotta, Pam Katz
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Julia Jentsch, Axel Milberg, Timothy Lone, Megan Gay, Nicholas Woodeson, Tom Leick, Ulrich Noethen, Nilton Martins, Leila Schaus, Harvey Friedman, Victoria Trauttmansdorff
   Filmski portret njemačko-židovske filozofkinje i političke teoretičarke, autorice jednog od najkontroverznijih koncepata moderne političke misli 'banalnosti zla', i jednom od najznačajnijih i najoriginalnijih političkih mislitelja 20 stoljeća.
   Radnja filma smještena je u razdoblje između 1960. i 1964. godine i opisuje Hanin put u Jerusalem, suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kao i njeno izvještavanje o tom suđenju za američki magazin The New Yorker. Očekujući da će na optuženičkoj klupi pronaći čudovište, Hanna je iznenađena ravnodušnošću koju Eichmann iskazuje, pa tako stvara svoju poznatu teoriju o 'banalnost zla' i piše članak koji u javnosti izazove veliki skandal.
   Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. (lider.media)
https://www.imdb.com/title/tt1674773/?ref_=fn_al_tt_1

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
   Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
   Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
   Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
   Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
   Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža,  a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
   „Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
   „Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
   Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža,  a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
   „Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
   „Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
   Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
   Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

oDOKa: Povjesničar i publicist DRAGAN MARKOVINA predstavlja dokumentarni film
Risk, 2017., Laura Poitras, 86 min. DE/US
   Laura Poitras, Oscarom nagrađena redateljica filma „Citizenfour“ vraća se sa svojim dosad najintimnijim i najprodornijim filmom...
Pola desetljeća zatočeništva u malenoj zgradi ekvadorske ambasade u Londonu i sudski procesi koji uvelike prijete opstanku organizacije koju je osnovao i raskolu pokreta koji je nadahnuo, Julliana Assangea, čini se, nisu nimalo obeshrabrili. Od optužbi za seksualno napastvovanje, ležerne mizoginije,  bizarnog posjeta Lady Gage do uplitanja u američke predsjedničke izbore 2016. i kontroverznih posljedica, Poitras bilježi njegovu priču iz dosad neviđene blizine, razapeta između motiva i kontroverze Assangea i njegova unutarnjeg kruga.
   Sniman tijekom šest godina, „Rizik“ je kompleksna i promjenjiva studija ličnosti jednog od najvažnijih igrača novog svjetskog poretka u kojem samo jedan pritisak na tipkovnici može promijeniti tijek povijesti...
   “Nikada do sada niste vidjeli Assangea ovako surovo i izbliza.“ (Gizmodo)
   “Paranoja je akutna i konstantna.” (Newsweek)
   “Oštar, dirljiv, hladan, nov i potpuno zadivljujuć pogled na čovjeka iza naslova.” (Huffpost)
https://www.imdb.com/title/tt4964772/?ref_=fn_al_tt_2

Ivan, 2017. Janez Burger, 95 min. SI
Scenarij: Janez Burger, Srđan Koljević, Melina Pota Koljević, Ales Car
Uloge: Maruša Majer, Matjaž Tribušon, Nataša Barbara Gračner, Branko Šturbej, Leon Lučev, Polona Juh, Mojca Funkl, Mateja Pucko, Vlado Vlaškalič, Silva Čušin, Damjana Černe
   Mara je beznadno zaljubljena u Roka, beskrupuloznog biznismena s kojim ima izvanbračno dijete. Kada se nađe pod optužbama za poslovni kriminal, Roka napuste svi prijatelji te on nagovara Maru da zajedno pobjegnu i prisili je da bira između njega i djeteta...
   Novi Burgerov film na Festivalu slovenskog filma osvojio je niz priznanja, uključujući i nagrade za najbolji film, scenarij i glavnu glumicu. Napeta drama o pogrešnim odlukama i ženi koja pronalazi svoje mjesto u svijetu krojenom po mjeri muškarca nastala je i u hrvatskoj koprodukciji...
   Festival slovenskog filma (Portorož) 2017. – najbolji dugometražni igrani film; najbolji scenarij (Srdjan Koljević, Melina Koljević, Janez Burger i Aleš Čar); najbolja ženska uloga (Maruša Majer); najbolja izvorna glazba (Damir Avdić); najbolja fotografija (Marko Brdar); najbolja maska (Alenka Nahtigal)
   Nagrada žirija slovenskih filmskih kritičara i kritičarki
   Nagrada Art kino mreže Slovenije
http://www.imdb.com/title/tt6061558/?ref_=fn_al_tt_1

(EVROPSKI) FILMSKI KLUB:
Trans Europ-Express, 1966..Alain Robbe-Grillet, 105 min. FR/BE
Scenarij: Alain Robbe-Grille
Uloge: Jean-Louis Trintignant,Marie-France Pisier,Christian Barbier,Raoul Guylad,Henri Lambert
   Redatelj, producent i skripterica sjedaju na vlak za Antwerpen i počinju smišljati scenarij za kriminalistički film naslovljen Trans-Europ-Express. Krijumčar Elias također sjeda na vlak za Antwerpen noseći pošiljku u kovčegu.
   Književnik i redatelj Alain Robbe-Grillet u svojem drugom dugometražnom filmu, kojeg proglašava erotskim trilerom, kao jedna od vodećih ličnosti francuskog novog romana destruira klasično fabuliranje i vremensku kauzalnost, isprepliće dvije razine priče, nastavljajući se na novovalovske tekovine žanrovskog poigravanja, eksperimentiranja formom i razbijanja fikcijske iluzije prisustvom autora... (HFS)
https://www.imdb.com/title/tt0061113/?ref_=fn_al_tt_1

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
   Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža,  a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
   „Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
   „Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

KINO CIRKUS: Bound by Flesh, 2014. Leslie Zemeckis, 58 min. US
    Američki dokumentarac Bound by Flesh donosi nam priču o najpoznatijimsijamskim blizankama - zvijezdama sideshowa 40-tih godina prošlog stoljeća - sestrama Hilton. Sestre Hilton prodane su cirkusu nakon rođenja. Zarazliku od drugih "freakova" koji su samo stajali dok ih je publikaproučavala, sestre Hilton uvježbavane su da izvode različite zabavljačketočke što im je donijelo veliku slavu i veliko bogatstvo (kojim nisu mogleraspolagati).
   „Bound by Flesh“ istražuje povijest američkog sideshowa, njegove korijenje ivrhunac slave kada su sestre Hilton privlačile goleme količine ljudi ucirkuse, karnevale i sajmove. Film uključuje intervjue s Ward Hallom,poznatim pod nazivom "Kralj Sideshowa", posljednjim sideshow promotorom pouzoru na slavnog P.T.Barnuma.
https://www.imdb.com/title/tt2357003/?ref_=nv_sr_1

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
   Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
   Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

2017. Igor Bezinović, 75 min. HR POBJEDNIK PULE!
Scenarij: Igor Bezinović, Ante Zlatko Stolica prema knjizi 'Kratki izlet' Antuna Šoljana
Uloge: Ante Zlatko Stolica, Mladen Vujčić, Željko Beljan, Iva Ivšić, Marko Aksentijević, Martina Burulic, Josip Visković
   "Nadahnuta  i moderna egzistencijalistička alegorija koja nenametljivo raste iz kadra u kadar. Poput junaka Bezinovićeva filma koji se odluče za avanturu traganja za starom Gradinom koja navodno krije rijetke ljepote i gledatelj koji se odvaži zaroniti u ovaj film susrest će se s osobitim i širokim spoznajama. Vrsna križanja fikcije i dokumentarizma, nadogradnje konkretnoga apstraktnim, a realnoga nadrealnim", stoji u objašnjenju žirija Pulskog festivala koji je filmu dodijelio Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
   Hibrid dokumentarnog filma i fikcije koji prati Stolu, mladića u kasnim dvadesetima koji ljeto provodi u Istri, tulumareći po festivalima. Jednoga dana susreće svog znanca Roka, koji njega i nekolicinu ostalih poznanika nagovara da mu se pridruže u potrazi za obližnjim samostanom sa srednjovjekovnim freskama. No nakon što im se pokvari autobus a oni se putem izgube, njihov kratki izlet prerast će u alegorijsko putovanje u nepoznato.
   Riječ je o šarmantnom i laganom filmu ceste o Stoli, mladiću koji boravi u kampu Motovunskog filmskog festivala, gdje slučajno upoznaje nekolicinu ljudi s kojima preživljava vruće festivalske dane i neprospavane noći. I kad osjeti laganu frustraciju tom kamperskom rutinom, on susreće svog poznanika Roka, koji im predlaže da se upute jedno jutro prema samostanu s freskama, za koji ni sam nije siguran gdje se nalazi. Popraćena duhovitom naracijom glavnoga junaka, priča slijedi besciljno lutanje grupice novopečenih prijatelja šumama i napuštenim selima nakon nesretnog kvara na autobusu. Ono po čemu se film ističe jest format snimke, koji nije standardni filmski, već odavno zaboravljeni praiskonski 4:3, što „Kratkome izletu“ daje poseban šarm. Glumačka izvedba je nonšalantna i prirodna, te s nestajanjem članova ekspedicijske ekipe komično se opisuju međuljudski odnosi na festivalima – hrpica stranaca najednom se sprijateljuje, dok ih povezuje vreva, ritam glazbe i bljeskovi stroboskopa, pa čak se i zaljubljuju, no po festivalu sve mine i ljudi netragom nestaju, bez povoda, bez želje za nastavkom prijateljstva, i s velikom šansom da se više nikada neće susresti... (Rahela Vušković/ Blog mladih filmofila)
   Bezinović tipuje na besciljnost i izgubljenost još jedne generacije u vječnom raskoraku na nerazdvojivoj relaciji putovanje-destinacija i potrazi za utopijom osvjetljenom šibicama za potpaljivanje marihuane i blic-svjetlima partyja. Jedan, dva, tri, četiri… (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
   Budžetski skroman, ali sa bogatom i slojevitom pričom, sa osebujnim i atipično razvijanim likovima, te vrlo precizan u egzekuciji, „Kratki izlet“ Igora Bezinovića je film vrijedan više gledanja i vraćanja svakih nekoliko godina. Film je svjetsku premijeru imao na festivalu u Rotterdamu, u sekciji “Bright Future”, a na “domaćem terenu” za sada je prikazan u Puli, gdje je osvojio Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, te u Motovunu gde je dijelom i snimljen. Očekuje se regularna distribucija u Hrvatskoj, makar ograničena na art i gradska kina. Sitni detalji u filmu su naprosto briljantni, poput odstupanja između onoga što čujemo iz naracije i onoga što vidimo na ekranu i dizajna zvuka koji ambijentalne šumove iz prirode reže povremenim provalama glasne etno-muzike. „Kratki izlet“ možda ne dobacuje do nivoa remek-djela, ali je svakako više od sigurnog i solidnog debitantskog ostvarenja. Zapravo, prilično je impresivno filmsko djelo. (Marko Stojiljković, www.lupiga.com)
   “Kratki izlet” nikome nije ništa oduzeo, ali tko zna od kada se nije dogodilo da neki film na Puli bude toliko neočekivano, a tako zasluženo nagrađen. Gotovo da bi se moglo reći kako je samo takva gesta žirija dostojna ljepote i cjelovitosti ovoga filma... (Miljenko Jergović, Jutarnji List)
   "Nisam ni pomišljao da mogu dobiti glavnu nagradu na Festivalu i jako sam sretan što je žiri prepoznao moju ideju da napravim drugačiji film nego što se uglavnom sada prave u Hrvatskoj. " (Igor Bezinović)
   Svejedno sam bio iznenađen jer sam bio uvjeren da nagrada ide filmu Hane Jušić ‘Ne gledaj mi u pijat’, koji je kompletan film, koji gotovo unisono prepoznaje i struka i publika, dok je naš film svojevrsni eksces i iznenađenje u hrvatskom kontekstu. Nagrada Haninom filmu bi svakako bila puno manje iznenađenje... (Igor Bezinović / intervju u Novostima)
   Pula 2017. – Velika zlatna arena za najbolji film; Zlatna arena za oblikovanje zvuka (Martin Semenčić)
   Filmski festival Andreja Tarkovskog Zerkalo 2017. – najbolji redatelj; nagrada Voice
   Festival europskog filma Palić 2017. – posebno priznanje
   Splitski filmski festival – Međunarodni festival novog filma 2017. – posebno priznanje
http://www.imdb.com/title/tt6352604/

EVROPSKI DAN ART (NEZAVISNIH) KINA:
https://artcinemaday.org/en/index

The Secret Scripture, 2016. Jim Sheridan, 108 min. EI
Scenarij: Jim Sheridan i Johnny Ferguson prema romanu Sebastiana Barryja
Uloge: Rooney Mara, Aidan Turner, Theo James, Eric bana
   Temeljen na proslavljenom istoimenom romanu Sebastijana Barryja iz 2008. godine, posljednji film Jima Sheridana uvlači nas u misterioznu i davno zaboravljenu priču jedne žene...
   Roseanne McNulty prisiljena je napustiti ustanovu za mentalno oboljele u Roscommonu (Irska) koja joj je posljednjih pedeset godina života bila dom. Psihijatar bolnice, dr. William Grene, pozvan je procijeniti njezino mentalno stanje. On uskoro postane zaintrigriran Roseanneinim dnevnim ritualima i tikovima, te njezinoj čvrstoj odanosti Bibliji koju je s godinama pretvorila u nekakvu vrstu zbirke pisama, crteža i zagonetnih notacija. Grene saznaje sve više o njezinoj prošlosti te otkriva kako se u mladosti Roseanne preselila u Sligo kako bi radila u kafiću svoje tete gdje se zaljubila u prekrasnog pilota borbenog zrakoplova dok se istovremeno lokalni svećenik tragično zaljubio u nju...
https://www.imdb.com/title/tt3344694/?ref_=fn_al_tt_1

KLASIKA AL FRESCO: The Big Lebowski, 1998. Joel Coen, Ethan Coen, 117 min.
Scenarij: Joel Coen, Ethan Coen
Uloge: Jeff Bridges, John Goodman, Steve Buscemi, Julianne Moore, David Huddleston, John Turturro
   „Dude“ Lebowski zamijenjen je za istoimenog čovjeka i uvučen – zajedno s prijateljima s kuglanja – u mrežu kriminala i misterija. Gotovo je nemoguće opisati što slijedi, osim da takvo što nikada niste vidjeli.
   Jeff Lebowski žrtva je zamjene identiteta. Dvojica silnika provale mu u stan vjerujući da ih ondje čeka milijunaš iz Pasadene, Jeff Lebowski, a ne ležerni, nezaposleni Jeff koji je zaglavio u 70-ima i sebe zove Dude. Dudeova prva pogreška je što je posjetio svoga bogatog imenjaka u nadi da će dobiti zamjenu za svoj ukaljani tepih. Ali umjesto novoga perzijanera, naš neodlučni heroj i njegov prijatelj Walter uvučeni su u Coenovski komični triler iznude, prijevare, podvala, utaja, seksa i droge.
   Iako „Veliki Lebowski“ nije izravno temeljen na romanu „The Big Sleep“ Raymonda Chandlera, Joel Coen je izjavio "htjeli smo raditi po Chandlerovoj priči - kako se ona razvija epizodno i govori o likovima koji pokušavaju riješiti misteriju. No, htjeli smo i beznadno složenu radnju koja je na kraju krajeva nevažna...“
   Malo se filmova koji su propali na kino blagajnama mogu pohvaliti da imaju godišnji festival fanova, ali i da su začeli vlastitu religiju. Kritičari su nakon odlično prihvaćenog „Farga“ očekivali još jedan hit braće Coen, no nisu ga prepoznali u „Velikom Lebowskom“. Kritike su bile loše, Variety ga je nazvao šupljim i bez karaktera. Gledatelji također nisu pohrlili u kina pa je nakon uloženih 15 milijuna dolara „Veliki Lebowski“ zaradio samo dva milijuna više od toga na američkim kino blagajnama. S ukupno u svijetu zarađenih 46 milijuna, daleko je od statusa holivudskih hitova.Ipak, kroz usmenu predaju i internetske forume, stvorila se baza fanova, a Lebowski je potiho postao jedan od najvećih klasika modernog filma. Lik Jeffa Bridgesa, the Dude, postao je jedna od ikona pop kulture o kojoj se pišu knjige, ali i fakultetske studije.
   Film, poznat po svojim svojstvenim likovima, nadrealnim sekvencama snova, nekonvencionalnom dijalogu i eklektičnom soundtracku, postao je klasik te prozvan "prvim kultnim filmom internetske ere“... (www.labin.com)
Mislili ste kako Altmanovi filmovi donose likove koje volite oponašati i prepričavati, ali ako niste gledali "Big Lebowski" ne znate što ste propustili... (S.Kljun, www.popcorn.hr)
   „The Big Lebowski“ spaja različite žanrovske postupke, bogat je humorističnim elementima, zanimljivim dijalozima i nadrealnim snovitim sekvencama. Njegova citatnost ujedinjuje litetarne s filmskim postupcima, a avanturistički ga elementi čine izuzetno privlačnim. Bez obzira na sveprisutan besmisao važno je istaknuti toplu atmosferu i komičnost priče koja je ovaj film učinila kultnim ostvarenjem... (D.Ivezić, www.ziher.hr)
   Ako ne možemo postati (kao) on, lijepo je barem biti u njegovom društvu i na dva sata prisvojiti njegov način života, odnosno užurbani svijet staviti na “pauzu“ i stisnuti “play“ na videu “Velikog Lebowskog“. Gledanje Dudeova filma danas je terapeutsko iskustvo upravo zbog glavnog lika, “najlijenijeg čovjeka u okrugu Los Angelesa“ i šire koji je (za)ostao u šezdesetima i boli ga neka stvar za sve oko sebe, vjerojatno i ovaj osvrt. “To je tvoje mišljenje, čovječe“, već ga čujemo. (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
https://www.imdb.com/title/tt0118715/?ref_=nv_sr_srsg_0
http://www.kinomediteran.hr/gradovi/split-ljetno-kino-bacvice/

The Nile Hilton Incident, 2017. Tarik Saleh, 111 min. S/DE/D
Scenarij:Tarik Saleh
Uloge: Fares Fares, Tareq Abdalla, Yasser Ali Maher, Nael Ali, Hania Amar, Slimane Dazi, Ger Duany, Emad Ghoniem, Ahmed Abdelhamid Hefny, Ahmed Khairy, Mari Malek
   Detektiv Noredin Mustafa prosječan je, korumpirani, zaposlenik policije u Kairu. Nakon što mu je predan slučaj pjevačice pronađene mrtve u sobi hotela Nile Hilton, započinje istragu i otkriva tajni odnos mrtve žene s vlasnikom hotela, bogatim članom parlamenta. Dok traži sudansku sluškinju, navodnu jedinu svjedokinju zločina, iznenada mu je naređeno da zatvori slučaj. Noredin unatoč naredbi nastavlja s istragom, a ona ga vodi do 'nedodirljive' elitne skupine koja upravlja zemljom i imuna je na pravdu.
Dobitnik nagrade za najbolji film na Sundance Film Festivalu.
   Tarik Saleh u svojem je 'Napadu na Nile Hilton' pokazao kako ima oko za socijalne detalje te kako zna vjerno predočiti politička previranja u kaotičnom društvu premreženom korupcijom kakvo je egipatsko. Dobitnik nagrade za najbolji film na filmskom festivalu u Sundanceu, 'The Nile Hilton Incident' prilično je solidan miks detektivskog filma i društveno angažirane drame... (Miro Nikolić, dalmatinskiportal.hr)
https://www.imdb.com/title/tt5540188/?ref_=fn_al_tt_1

Hannah Arendt, 2012. Margarethe von Trotta, 113 min. DE/LUX/FR
Scenarij: Margarethe von Trotta, Pam Katz
Uloge: Barbara Sukowa, Janet McTeer, Julia Jentsch, Axel Milberg, Timothy Lone, Megan Gay, Nicholas Woodeson, Tom Leick, Ulrich Noethen, Nilton Martins, Leila Schaus, Harvey Friedman, Victoria Trauttmansdorff
   Filmski portret njemačko-židovske filozofkinje i političke teoretičarke, autorice jednog od najkontroverznijih koncepata moderne političke misli 'banalnosti zla', i jednom od najznačajnijih i najoriginalnijih političkih mislitelja 20 stoljeća.
   Radnja filma smještena je u razdoblje između 1960. i 1964. godine i opisuje Hanin put u Jerusalem, suđenje nacističkom zločincu Eichmannu, kao i njeno izvještavanje o tom suđenju za američki magazin The New Yorker. Očekujući da će na optuženičkoj klupi pronaći čudovište, Hanna je iznenađena ravnodušnošću koju Eichmann iskazuje, pa tako stvara svoju poznatu teoriju o 'banalnost zla' i piše članak koji u javnosti izazove veliki skandal.
   Margarethe von Trotta graciozno postavlja svoju protagonistkinju ravno na čvorište analitičke ingenioznosti i arogantne pronicljivosti, uz dašak osobnih predrasuda. (lider.media)
https://www.imdb.com/title/tt1674773/?ref_=fn_al_tt_1

'68: HRVOJE KLASIĆ
   Nakon lnoslava Beškera (osobni pogled sudionika) i Zlatka Galla (glazba), mitsku 1968. godinu analizirat će doktor znanosti Hrvoje Klasić.
Rođen je u Sisku 1972. Jednopredmetni studij povijesti diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. Od 2003. zaposlen je na istom fakultetu. lstražuje i predaje teme iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti. Uz izborne kolegije vezane uz povijest 20. stoljeća, drži i seminare iz predmeta "Evropska i svjetska povijest nakon 1945. godine". U izdanju Naklade Ljevak, 2012. godine objavio je knjigu "Jugoslavija i svijet 1968

   Svako osvrtanje na prošlost, koliko god zanimljivo bilo, je samo gledanje unazad. Budućnost, a i sadašnjost su u drugom smjeru. Sve to znamo, ali na 1968. se naprosto moramo osvrnuti. Seriju predavanja tematski posvećenh 1968. nastavlja Hrvoje Klasić. Nakon predavanja bit će prikazan film „Generacija '68“...
   '68. - GODINA KOJA JE PROMIJENILA SVIJET
   Od New Yorka, Miamija i Chicaga preko Pariza, Praga, Rima, Berlina, Varšave i Beograda do Tokija i Ciudad de Méxica, budila se svijest, budio se svijet. Planeta je polako tinjala. Mladi ljudi su tražili promjene.To je godina atentata na Martina Luthera Kinga i Bobbyja Kennedyja, Andyja Warhola i Rudyja Dutchkea, Praškog proljeća i studentskih prosvjeda u čitavoj Evropi, antiratnog pokreta, prvog velikog medijski pokrivenog rata - onoga u Vijetnamu, afirmira se Black Power, ženski pokret...
   Sport, umjetnost, i film nisu ostali izolirani od tih previranja. Bila je to i godina u kojoj se slavila slobodna ljubav, u kojoj su žene izborile pravo na abortus, na sportskim se borilištima vide uzdignute šake s crnom rukavicom, a u Londonu je pak, modna kreatorica Mary Quant svojim kolekcijama izokrenula svijet mode naglavačke. Avangardno je kazalište imalo „svoj trenutak“.
   1968. godina je za svjetsku kinematografiju bila značajna prije svega zbog toga što su se, kao rijetko kad prije i poslije, na nju odrazili burni politički događaji koji su obilježili gotovo sve zemlje tadašnjeg svijeta, a u mnogim, pogotovo zapadnim zemljama na filmu pronašli odraz i promjene morala i društvenih vrijednosti izazvani dramatičnim raskorakom između starijih i novijih generacija. Filmovi toga razdoblja legitimiraju novo-etabliranu kulturu mladih i prihvaćaju liberalnije stavove u vezi sa seksualnošću i nasiljem, a u kasnijim razdobljima pokazuju i otvoreni cinizam prema establišmentu i tradicionalnim društvenim strukturama.
   Upravni odbor Francuske kinoteke, 9. veljače, na poticaj tadašnjeg ministra kulture Andréa Malrauxa, donosi odluku o smjeni kontroverznog direktora Henrija Langloisa, čime započinje tzv. "afera Langlois". Odluka izaziva bijes kod brojnih francuskih sineasta, pogotovo onih sa ljevice uvjerenih kako je Langlois smijenjen zbog svojih političkih stavova; demonstracije protiv Langloisove smjene eskaliraju u ulično nasilje. Suočena sa sve spektakularnijim neredima, uprava Francuske kinoteke 22. travnja donosi odluku o vraćanju Henrija Langloisa na mjesto direktora Kinoteke; ona, međutim, dolazi prekasno da umiri bijes javnosti, pogotovo mladih studenata sa radikalne ljevice koji će je, između ostalog, nekoliko tjedana kasnije iskoristiti kao povod za izbijanje velikih demonstracija u Parizu. Filmski festival u Cannesu završava prije roka i prije službene dodjele nagrada, nakon što su dvorane zaposjeli radikalno lijevi demonstranti, a dio sineasta povukao svoje filmove u znako solidarnosti sa demonstrantima u Parizu.
   Po ulasku sovjetskih trupa u Čehoslovačke, veliki dio čehoslovačkih sineasta emigrira na Zapad, što se smatra najvećim politički motiviranim egzodusom u povijesti svjetske kinematografije nakon Drugog svjetskog rata.
   Bila je to i godina Stanleya Kubricka, odnosno njegovog remek djela  »Odiseja u svemiru 2001«: apstraktni, neobično filozofski i metafizički SF film, koji je s vremenom stekao ogroman ugled te se danas smatra možda i najboljim SF filmom 20. stoljeća. Isti je dan (3. travnja) premijeru imao i „Planet majmuna“, SF-film koji je pažnju privukao i time što je shvaćen kao alegorija na tada aktualna politička pitanja, i koji se također smatra klasikom žanra.  
   U Hrvatskoj, studenti izlaze na ulice, a četvorka iz Splita svojim je umjetničkim performansom zauvijek obilježila (Crveni) Peristil. Provokativna akcija s vremenom se uzdigla u mit obavijen velom tajne i mistifikacije.

GENERACIJA '68
2016. Nenad Puhovski, 85 min. HR
   Filmom „Generacija '68“ autor ispisuje hommage generaciji s kojom dijeli mladenačke zanose i ideju o revoluciji koja će promijeniti svijet, koja će biti realna i zahtijevati nemoguće. Ujedno propituje stvarne dosege tih promjena, na društvenom i, vjerojatno važnijem, osobnom planu. Lako je imati ideje; učiniti ih vjerodostojnima generacijama koje slijede - nešto teže. Odbacujući ideale '68 kao neostvarive, nove generacije stvaraju neke svoje, možda još iluzornije...
   Mislim da je to jedna priča koja nije ispričana, radi se o generaciji koja je nestala, koja je zapravo bila vrlo tiha. Za razliku od generacije ‘71. koja je imala volju za moć, koja je nastojala politički djelovati, mi smo se bavili društvenim promjenama, a ne politikom. I kako to obično biva, osobito u Hrvatskoj, cijela ta generacija praxisovaca – i profesora i nas studenata – nekako je nestala, svi smo se počeli baviti nekim svojim profesijama. No unatoč tome, nastavili smo, svatko u svom poslu, pokušavati utjecati na društvena zbivanja. Zanimljivo je da se ta generacija zapravo tako ne percipira. Zato sam ja i pokušao doći do odgovora što stoji iza toga, što stoji iza sintagme šezdesetosmaša... (Nenad Puhovski)
   Rijetko ili nikad viđene snimke demonstracija iz 1967. - djelomično nabavljene iz televizijskog “bunkera”, a djelomično iz “kućne radinosti” - glavna su atrakcija cjelovečernjeg dokumentarnog filma “Generacija ‘68” koji je jučer imao premijeru na ZagrebDoxu. Puhovski ga je pripremao više od šest godina, a tema mu je suo-čavanje s nekadašnjim mladenačkim idealima: zato je i razgovarao s prijateljima i znancima koji su bili prota-gonisti tog razdoblja, od spomenutog Slobodana Dra-kulića do njegove tadašnje supruge, književnice Sla-venke Drakulić, filozofa Šime Vranića, novinara Inosla-va Beškera, sindikalne aktivistkinje Jasne A. Petrović, sociologa Ivana Kuvačića (također u međuvremenu umro) i Ognjena Čaldarevića, konceptualnog umjetnika Dalibora Martinisa te likovne umjetnice i glumice Jagode Kaloper... (Nenad Polimac, Jutarnji List)
   “Generacija ‘68” vrlo je osoban i uzbudljiv dokumentarac: nitko od sudionika ne smatra da je protratio svoje mladenačke dane, ideali nisu realizirani, ali je nešto preneseno narednim generacijama, koja je - kako je u filmu pokazano - ponekad jako ironična prema tom naslijeđu. Jedan od njezinih predstavnika kaže: “Za vašom ‘68. ne treba žaliti, nju treba žaliti”.
   Što je ostalo od 1968.? Osjećaj da nešto treba pokrenuti i napraviti... (Jagoda Kaloper)
https://www.imdb.com/title/tt5865532/?ref_=fn_al_nm_1a

The Secret Scripture, 2016. Jim Sheridan, 108 min. EI
Scenarij: Jim Sheridan i Johnny Ferguson prema romanu Sebastiana Barryja
Uloge: Rooney Mara, Aidan Turner, Theo James, Eric bana
   Temeljen na proslavljenom istoimenom romanu Sebastijana Barryja iz 2008. godine, posljednji film Jima Sheridana uvlači nas u misterioznu i davno zaboravljenu priču jedne žene...
   Roseanne McNulty prisiljena je napustiti ustanovu za mentalno oboljele u Roscommonu (Irska) koja joj je posljednjih pedeset godina života bila dom. Psihijatar bolnice, dr. William Grene, pozvan je procijeniti njezino mentalno stanje. On uskoro postane zaintrigriran Roseanneinim dnevnim ritualima i tikovima, te njezinoj čvrstoj odanosti Bibliji koju je s godinama pretvorila u nekakvu vrstu zbirke pisama, crteža i zagonetnih notacija. Grene saznaje sve više o njezinoj prošlosti te otkriva kako se u mladosti Roseanne preselila u Sligo kako bi radila u kafiću svoje tete gdje se zaljubila u prekrasnog pilota borbenog zrakoplova dok se istovremeno lokalni svećenik tragično zaljubio u nju...
https://www.imdb.com/title/tt3344694/?ref_=fn_al_tt_1

Filmski klub kinoteke Zlatna vrata
   Vrijeme održavanja: Svaki posljednji utorak u mjesecu u 20.00, svaki mjesec osim srpnja i kolovoza.
   Opis programa: Program se bazira na ideji da jedna javnosti znana osoba, ne nužno vezana za filmsku djelatnost, publici predstavlja film po svom izboru. Izbor naslova, kao i izlaganje koje mu prethodi, temelji se na osobnoj priči vezanoj uz njega, i publici prezentira neku vrstu intimne filmske povijesti.
   Niz je načina na koji je medij filma uklopljen u nečiju privatnu biografiju, bilo kroz povezanost uz neki životni period, uspomenu na prve filmske fascinacije, izlaske i konverzacije s ljudima koji su mu/joj mnogo značili, kao nadahnuće za neki potez ili razmišljanje koji su se kasnije u životu pokazali značajnima. Takva se priča razvija kroz uvodno izlaganje, u kojem izbornik „otkriva“ film, izdvaja elemente koji su ga naveli da baš njega odabere, i povezuje te elemente sa vlastitim iskustvom i razmišljanjima. Publika je slobodna postavljati pitanja i nakon izlaganja i nakon pogledanog filma. Dijaloška forma se ohrabruje od strane organizatora i izbornika.
   Izbornik može biti bilo koja javnosti znana osoba, kako iz područja kulturnih djelatnosti, tako i politike, znanosti, sporta, gospodarstva... pod uvjetom da je filmofil i ima volje i sposobnosti da publici u formi slobodne (ne čitane) priče prenese svoja iskustva, ljubavi i znanja vezana uz temu večeri.
   Program je započeo u listopadu 2016., gostovanjem novinara i književnika Predraga Lucića, svima znanog kao jednog  od urednika Feral Tribunea, a manje poznatog kao filmofila i filmskog znalca...

UTO 25.10. 2016. 20.00 PREDRAG LUCIĆ
UTO 29.11. 2016. 20.00 MLADEN BADOVINAC
UTO 27.12. 2016. 20.00 LANA BARIĆ

UTO 31.1. 2017. 20.00 IVICA IVANIŠEVIĆ
UTO 28.2. 2017. 20.00 BORIS DEŽULOVIĆ
UTO 28.3. 2017. 20.00 DEAN KOTIGA
UTO 25.4. 2017. 20.00 TANJA MRAVAK
UTO 30.5. 2017. 20.00 MATE MATIŠIĆ
UTO 26.9. 2017. 20.00 SAŠA ANTIĆ
UTO 31.10. 2017. 20.00 ĐELO HADŽISELIMOVIĆ
UTO 28.11. 2017. 20.00 ANTE TOMIĆ
UTO 19.12. 2017. 20.00 STIPE BOŽIĆ

UTO 30.1. 2018. 20.00 ZORAN ČUTURA
UTO 27.2. 2018. 20.00 OLJA SAVIČEVIĆ IVANČEVIĆ
UTO 27.3. 2018. 20.15 MORANA ZIBAR
UTO 24.4. 2018. 20.15 DAMIR PILIĆ

   Renato Baretić (1963.) novinar je i pisac. Od pisanja živi već 33 godine, objavio je tri romana (među kojima je i "Osmi povjerenik", najnagrađavaniji hrvatski roman), dvije zbirke poezije, jednu slikovnicu i nekoliko tisuća autorskih kolumni u vodećim hrvatskim glasilima. Od 2007. do 2016. urednik programa splitskog festivala pričanja "Pričigin", radi još i kao kvizovođa te učitelj kreativnog pisanja. Živi i radi u Splitu.
   Zajedno s Ivicom Ivaniševićem, Antom Tomićem, Juricom Pavičićem i Alemom Ćurinom pokreće kulturni časopis Torpedo, klicu iz koje je kasnije izrastao FAK  

Double Lover / L'amant Double, 2017. François Ozon, 107 min. FR/BE
Scenarij:Francois Ozon i Philippe Piazzo / slobodna adaptacija romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates
Uloge: Marine Vacth, Jeremie Renier, Jacqueline Bisset
   Chloe je mlada, krhka žena koja se zaljubljuje u svog psihoterapeuta Paula. Nakon nekoliko mjeseci veze, njih dvoje započnu živjeti zajedno, ali Chloe uskoro otkriva da joj njezin ljubavnik cijelo vrijeme skriva dio svog pravog identiteta...
   Bez obzira snima li rutinski, žanrovski triler (Bazen), ili se dotiče povijesnih tema (Frantz), Francois Ozon jedan je od onih autora koje vrijedi slijediti jer naprosto zna što radi. Tako je i u ovom provokativnom erotskom filmu, slobodnoj adaptaciji romana “Lives of the twins” Joyce Carol Oates, Ozon precizan poput najvještijeg urara. Možda vam se ne sviđa u kom se pravcu kreće, ali barem je uvjeren u to gdje ide i kako do toga doći... (Entertainment Weekly)
https://www.imdb.com/title/tt6367558/?ref_=fn_al_tt_1

Die göttliche Ordnung, 2017. Petra Volpe, 96 min. H
Scenarij: Petra Volpe
Uloge: Marie Leuenberger, Maximilian Simonischek, Rachel Braunschweig
   Nije pitanje treba li snimati filmove s tematikom rodne ravnopravnosti, već je jedino pitanje zašto ih se ne snima više...
   Zamislite da živite u jednoj od najbogatijih, gospodarski najrazvijenijih zemalja na svijetu, u kojoj su najukusnije čokolade, džepovi su bez rupa jer su rupe u siru, obronci su zeleni, a vrhunci prekriveni snijegom. I sad zamislite, drugarice i sestre, da u tom raju vas nitko ništa ne pita; štoviše, nemate pravo glasa, muž vam ostavlja džeparac ispod tegle filodendrona, a za svaku odluku u kući, pa i one koje su isključivo vaše i tiču se vaših planova, želja i snova, morate pitati njega. Prije četrdesetak godina, upravo takva je bila stvarnost – dobro došle u Švicarsku 1971.! (http://www.fashion.hr)
   Politički i vjerski vođe u Švicarskoj još su se 1970. pozivali na „božanski poredak“ kao razlog zašto žene ne mogu imati pravo glasa. Ovu nevjerojatnu stranicu u povijesti redateljica Petra Volpe istražuje pričom o Nori, neupečatljivoj kućanici iz malenog sela koja mora naučiti kako postati čvrsta predvodnica lokalnih sufražetkinja.
   Švicarska je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ženama nije bio dopušten izlazak na birališta sve do 1972., dok je kanton Appenzell bio prisiljen prihvatiti žensko pravo glasa tek 1990. nakon što ga je na to natjerao Federalni vrhovni sud. Gore od tog kantona bile su tek zemlje koje se nikad nisu mogle pohvaliti ženskim pravima, poput Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali i zemalja poput Kazahstana i JAR-a.
http://www.imdb.com/title/tt5818818/?ref_=fn_al_tt_1

Reality, 2012. Matteo Garrone, 115 min. IT/FR
Scenarij: Matteo Garrone&Massimo Gaudioso
Uloge: Aniello Arena, Paola Minaccioni, Loredana Simioli
   Junak "Realitya" običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati. Zavidan onima malobrojnima koji su „uspjeli“ i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo. Uvjeravajući sebe da će već za koji dan doći u središte pozornosti, Luciano cijeli svoj život počinje prilagođavati slavi koja ga očekuje. Zavarava li se? Ili bi se njegovi snovi doista mogli ostvariti? (Film je u Cannesu bio nominiran za Zlatnu palmu, a osvojio je Veliku nagradu žirija)
https://www.imdb.com/title/tt1846487/?ref_=nv_sr_3

Masaryk, 2016. Julius Sevcík, 114 min. CZ/DE/SK
Scenarij: Petr Kolecko, Alex Königsmark
Uloge :Karel Roden, Hanns Zischler, Oldrich Kaiser
   Povijesna drama čija se radnja fokusira na period života češkog diplomata i političara Jana Masaryka u razdoblju prije početka Drugog svjetskog rata (1937. – 1939.) koje je zapečatilo sudbinu ne samo Čehoslovačke već i cijelog svijeta. Ovaj sin osnivača Čehoslovačke neobičnog ponašanja u otužnom raspoloženju provodio je svoje vrijeme kao ambasador u Velikoj Britaniji dok je njegova zemlja služila kao sredstvo za pogodbu potencijalnog europskog mira, a što je u dovelo do pripajanja Čehoslovačke Nacistima te u konačnici i do izbijanja Drugog svjetskog rata...
https://www.imdb.com/title/tt5050904/?ref_=nv_sr_1

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
   Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža,  a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
   „Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
   „Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

Reality, 2012. Matteo Garrone, 115 min. IT/FR
Scenarij: Matteo Garrone&Massimo Gaudioso
Uloge: Aniello Arena, Paola Minaccioni, Loredana Simioli
   Junak "Realitya" običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati. Zavidan onima malobrojnima koji su „uspjeli“ i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo. Uvjeravajući sebe da će već za koji dan doći u središte pozornosti, Luciano cijeli svoj život počinje prilagođavati slavi koja ga očekuje. Zavarava li se? Ili bi se njegovi snovi doista mogli ostvariti? (Film je u Cannesu bio nominiran za Zlatnu palmu, a osvojio je Veliku nagradu žirija)
https://www.imdb.com/title/tt1846487/?ref_=nv_sr_3

Reality, 2012. Matteo Garrone, 115 min. IT/FR
Scenarij: Matteo Garrone&Massimo Gaudioso
Uloge: Aniello Arena, Paola Minaccioni, Loredana Simioli
   Junak "Realitya" običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati. Zavidan onima malobrojnima koji su „uspjeli“ i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo. Uvjeravajući sebe da će već za koji dan doći u središte pozornosti, Luciano cijeli svoj život počinje prilagođavati slavi koja ga očekuje. Zavarava li se? Ili bi se njegovi snovi doista mogli ostvariti? (Film je u Cannesu bio nominiran za Zlatnu palmu, a osvojio je Veliku nagradu žirija)
https://www.imdb.com/title/tt1846487/?ref_=nv_sr_3

FILMSKI KLUB: Onna go kaidan wo agaru toki, 1960. Mikio Naruse, 111 min. JP
Scenarij: Ryûzô Kikushima
Uloge: Hideko Takamine, Masayuki Mori, Reiko Dan, Tatsuya Nakadai, Daisuke Katô
   Tridesetogodišnja udovica Keiko, hostesa u miljeu barova tokijske četvrti Ginze čiji je posao zabavljati biznismene nakon posla, pokušava uspostaviti neovisnost u muškom svijetu i pronaći egzistencijalnu sigurnost i ljubav.
   Iznimna studija položaja žene u poslijeratnom Japanu drži se kulminacijom stvaralačkog opusa Mikia Narusea, majstora „ženskih filmova“ koji je po mnogima nezasluženo ostao u sjeni trojice velikana klasičnog japanskog filma – Kurosawe, Ozua i Mizoguchija.
https://www.imdb.com/title/tt0054144/?ref_=nm_flmg_dr_12

Masaryk, 2016. Julius Sevcík, 114 min. CZ/DE/SK
Scenarij: Petr Kolecko, Alex Königsmark
Uloge :Karel Roden, Hanns Zischler, Oldrich Kaiser
   Povijesna drama čija se radnja fokusira na period života češkog diplomata i političara Jana Masaryka u razdoblju prije početka Drugog svjetskog rata (1937. – 1939.) koje je zapečatilo sudbinu ne samo Čehoslovačke već i cijelog svijeta. Ovaj sin osnivača Čehoslovačke neobičnog ponašanja u otužnom raspoloženju provodio je svoje vrijeme kao ambasador u Velikoj Britaniji dok je njegova zemlja služila kao sredstvo za pogodbu potencijalnog europskog mira, a što je u dovelo do pripajanja Čehoslovačke Nacistima te u konačnici i do izbijanja Drugog svjetskog rata...
https://www.imdb.com/title/tt5050904/?ref_=nv_sr_1

Reality, 2012. Matteo Garrone, 115 min. IT/FR
Scenarij: Matteo Garrone&Massimo Gaudioso
Uloge: Aniello Arena, Paola Minaccioni, Loredana Simioli
   Junak "Realitya" običan je čovjek, da običniji ne može biti. Popularan je, glava obitelji i vodi svoju malu ribarnicu sa svom svojom napolitanskom energijom i veselošću. Luciano balansira između posla i obiteljskog života spretnošću rođenog izvođača. A upravo je to ono što bi želio postati. Zavidan onima malobrojnima koji su „uspjeli“ i postali slavni, Luciano dopušta obitelji da ga nagovori da se javi na audiciju za televizijski reality show Big Brother, koji anonimcima osigurava petnaest minuta slave. Luciano uspijeva nažicati da ga prime na audiciju i odlazi u filmski grad Cinecittà. Ondje pokaže što zna i zatim nestrpljivo čeka poziv. On, njegova obitelj i njegovi prijatelji uvjereni su da će taj poziv stići i lansirati ga u slavu i bogatstvo. Uvjeravajući sebe da će već za koji dan doći u središte pozornosti, Luciano cijeli svoj život počinje prilagođavati slavi koja ga očekuje. Zavarava li se? Ili bi se njegovi snovi doista mogli ostvariti? (Film je u Cannesu bio nominiran za Zlatnu palmu, a osvojio je Veliku nagradu žirija)
https://www.imdb.com/title/tt1846487/?ref_=nv_sr_3

Masaryk, 2016. Julius Sevcík, 114 min. CZ/DE/SK
Scenarij: Petr Kolecko, Alex Königsmark
Uloge :Karel Roden, Hanns Zischler, Oldrich Kaiser
   Povijesna drama čija se radnja fokusira na period života češkog diplomata i političara Jana Masaryka u razdoblju prije početka Drugog svjetskog rata (1937. – 1939.) koje je zapečatilo sudbinu ne samo Čehoslovačke već i cijelog svijeta. Ovaj sin osnivača Čehoslovačke neobičnog ponašanja u otužnom raspoloženju provodio je svoje vrijeme kao ambasador u Velikoj Britaniji dok je njegova zemlja služila kao sredstvo za pogodbu potencijalnog europskog mira, a što je u dovelo do pripajanja Čehoslovačke Nacistima te u konačnici i do izbijanja Drugog svjetskog rata...
https://www.imdb.com/title/tt5050904/?ref_=nv_sr_1

POPE, VRATI SE
2017. Toni Volarić, 75 min. HR
   Film 'Pope, vrati se' oslikava lik i djelo legendarnog splitskog pjesnika i osebujnog novinara Momčila Popadića. Uranja u tajnu nastanka nezaboravnih novinskih reportaža,  a osobito tekstova za vječne hitove, od 'Oprosti mi pape' i ' Skitnice', pa do 'Košulje plave' i 'Ča je život vengo fantažija'. Popadić je bio hedonist pisanja, pisao je uvijek i u svakoj situaciji, na papirićima, stolnjacima i salvetama te tako bilježio život i ljude oko sebe. Pisac soundtracka naših mladosti umro je sa samo 43 godine, ali mnogi tek sada spoznaju kako je talentiran i neponovljiv bio. U filmu o njemu govore Rajko Dujmić, Mirko Krstičević, Zlatko Gall, Jurica Pavičić i mnogi drugi...
   „Mislim da je Volarić kao redatelj i scenarist obavio sjajan posao jer ovaj film zbilja protekne, baš se gleda na dušak, i osim toga kao Popov prijatelj koji se s njime godinama družio i radio, mogu doista reći da ljudi koji su možda čuli neke pjesme, nešto čuli o nekome liku koji je umro prije 28 godina, da sada ipak znaju dosta više i da je zapravo rekonstruiran jedan život i jedna dosta osebujna autorska persona“, komentirao je novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
   „Popadić je bio grof poezije i ako se neki novi takav ponovno rodi, a ja ne znam, neka mi se javi - rekao je Rajko Dujmić nakon filma koji ga je, kaže, oduševio. Za vrijeme projekcije više nije plakao, "prepukao" je, priznaje, za vrijeme snimanja.
https://www.slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/224189/momcilo-popadic-sve-je-prolazno-samo-je-ondulacija-trajna

The Lovetts, 2018. Igor Bezinović, 16 min. HR
G. i gđa Lovett vode svoj (seksualni) život potpuno javno, pred stalno spojenom web-kamerom koja snima njihov dnevni boravak poput ljudskog akvarija. Mladi poduzetnički par flertuje, izvodi striptiz i seksa se s ciljem zadovoljstva krajnjih potrošača. Igor Bezinović na nadrealan i smiješan način dokumentira „zabavu za odrasle“ moralno upitnih kutaka interneta.
http://www.fmfs.hr/program/

Chien / Dog, 2017. Samuel Benchetrit, 94 min. FR/BE
Scenarij: Samuel Benchetrit prema vlastitom romanu
Uloge: Vincent Macaigne, Vanessa Paradis, Bouli Lanners
   Jacques Blanchot je izgubio sve: ženu, sina, kuću, posao. Nakon niza nesretnih slučaja, napušten i sam, upoznaje prepredenog vlasnika trgovine kućnim ljubimcima koji mu ponudi da ga trenira kao psa. Prisiljen prihvatiti neobičnu ponudu, Jacques postepeno gubi dodir sa stvanošću i počinje otkivati čari svog novog života.
   Adaptacijom vlastite istoimene novele, redatelj Samuel Benchétrit, donosi karikirani prikaz potpunog pada marginaliziranog individualca, prožet crnim-humorom i upotpunjen odličnom glumačkom postavom. Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Locarnu.
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt6147954/?ref_=nm_knf_t2

Northern Hymn, 2017. Tin Žanić, 11 min. HR/UK
Sumnjivi kamiondžija zapeo je na granici s Europskom unijom. Čeka daljnje upute jer ne zna svoje konačno odredište. Napokon dobiva poziv i nastavlja prema prema mjestu sastanka, gdje shvaća da se dogodilo nešto pogrešno
http://www.fmfs.hr/program/

Taste of Cement, 2017. Ziad Kalthoum, 85 min. DE/LB/Q/SYR/UAE
Scenarij: Ansgar Frerich, Ziad Kalthoum
   Rat u Libanonu je gotov, no onaj u Siriji još uvijek traje. Film prati sirijske izbjeglice koje u Beirutu rade i žive na gradilištu. Grade neboder dok njihove kuće u Siriji stradavaju u bombardiranju. Svakoga jutra kada se probude izlaze kroz uski prolaz - jedino što ih vodi u vanjski svijet - na svoje radno mjesto, a nakon 19 sati nije im dozvoljeno izaći s gradilišta zbog policijskog sata. Svake se večeri okupljaju oko televizora, prate vijesti iz svoje domovine i s tjeskobom čekaju povratak kući.
   Ovaj vizualno impresivni dokumentarni prikaz života u izbjeglištvu i svakodnevnici obilježenoj neprestanim ratom osvojio je glavnu nagradu na festivalu Visions du Reél.
https://www.imdb.com/title/tt7085762/?ref_=fn_al_tt_1

Party, 2017. Ivan Stanić, 11 min.HR
Jedne ljetne večeri dok se njihovi vršnjaci zabavljaju, Karla i Matija moraju hitno zaraditi novac.
http://www.fmfs.hr/program/

Sicilian Ghost Story, 2017. Fabio Grassadoni, 102 min. IT/FR/CH
Scenarij: Antonio Piazza, Fabio Grassadonia
Uloge; Julia Jedlikowska, Gaetano Fernandez, Corinne Musallari
   U malenom sicilijanskom selu na rubu šume, nestaje 13-godišnji Giuseppe, sin mafijaškog ubojice koji je počeo surađivati s policijom. Luna, Giuseppeova kolegica iz razreda koja je zaljubljena u njega, odbija prihvatiti njegov misteriozni nestanak. Ona se buni protiv „kodeksa tišine“ koji vlada otokom i ponire u mračni svijet kriminalnog podzemlja koji ga je progutao.
   Inspiriran istinitim događajem koji je užasnuo Italiju, ovaj žanrovski spoj trilera i gotičke bajke mračna je nadnaravna priča o gubitku nevinosti i kritika prestrašenog društva otupjelog na okrutnu kriminalom zatrovanu svakodnevicu... (ZFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt5375434/?ref_=fn_al_tt_1

That’s the Way it is, 2018. Arsen Oremović, 26 min. HR
   Zvonko pokušava predati božićni poklon kćeri, u čemu ga sprječava bivša supruga koja samovoljno onemogućuje susrete oca i kćeri. Unatoč mišljenju Centra za socijalnu skrb po kojem je on kompetentniji roditelj, već više od godinu dana ne viđa kćer, dok pristrani pravno-socijalni sustav ne poduzima ništa
http://www.fmfs.hr/program/

Days of Madness, 2018. Damian Nenadić, 73 min. HR
Scenarij: Damian Nenadić
   Mladen i Maja dvoje su psihički drugačijih ljudi. Od društva odbačeni i nepravedno proglašeni beznadnima, a od zdravstvenog sustava ovisnima, u zrelu fazu života ulaze okovani demonima iz prošlosti i šakama lijekova koje im psihijatri nude umjesto razgovora. Film bilježi njihove pokušaje da pronađu svoj kutak u društvu, a na tom se putu obračunavaju s duhovima prošlosti, no i vladarima sadašnjosti koji sve što ne razumiju nazivaju demonskim. Mladen i Maja posljednje veliko NE upućuju liječnicima te brigu o sebi preuzimaju sami.
   Kroz filigranski ulovljene trenutke dvaju umalo izgubljenih života, postavljamo si pitanje – tko je ovdje zapravo lud
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt7406736/?ref_=fn_al_tt_1

Where the Sparrow Hides When it’s Cold, 2017. Denis Lepur, Marko Stanić, 20 min. HR
   Naizgled običan i po svemu prosječan tinejdžer ničim se ne izdavaja iz gomile vršnjaka: živi s majkom, uredno pohađa školu, ponekad sretne Susjeda, a Cura mu predstavlja tihu patnju. Nitko u tom klincu iz novozagrebačkog naselja ne vidi pljačkaša.
http://www.fmfs.hr/program/

Pity, 2018. Babis Makridis, 97 min. GR
Scenarij: Efthymis Filippou, Babis Makridis
Uloge: Evdoxia Androulidaki, Georgina Chryskioti, Yannis Drakopoulos
   45-godišnji odvjetnik živi naizgledan normalnim životom u prekrasnom domu sa svojim sinom tinejdžerom. Njegova je žena, međutim, u komi već neko vrijeme. Tuga uzrokovana ovim događajem postala je osnovni i dominantni element njegova života. Nakon nekog vremena, osjećaj iznimne žalosti počeo se pretvarati u osjećaj zadovoljstva: susjedi mu donose kolače, zaposlenici brinu za njega, lokalni obrti daju mu popust,... Život mu nikad nije bio bolji nego sada kada je tužna osoba koju drugi sažalijevaju. Jednoga se dana žena budi iz kome, a njezin povratak kući iznenada mijenja njegov novi ritam života, prisiljavajući ga na pronalazak novih načina privlačenja sažaljenja koje je toliko zavolio.
   Film je prikazan na Sundance i Rotterdam Film Festivalu.
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt6746304/?ref_=nm_flmg_dr_1

Nice and Cosy, 2017. Marko Višnjić, 12 min. HR
   Film ‘Nice and Cosy’ promatra turistički apartman u staroj jezgri Splita i ljude koji ga koriste izvan turističke sezone. Scenarij filma se razvijao na prošlogodišnjoj FMFS radionici pripreme i prezentiranja filmskih projekata za međunarodno tržište, pod vodstvom Roshanak Behesht Nedjad.
http://www.fmfs.hr/program/

Where to?, 2017. Lidija Špegar, 50 min. HR
   Ljiljana je mlada zagrebačka taksistica. Njezine vožnje gradom ispunjene su razgovorima s putnicima u kojima se oslikava stanje hrvatskog društva. Saznajemo i Ljiljaninu osobnu priču, koja će nas potaknuti da se zapitamo kamo idemo
http://www.fmfs.hr/program/

Our Daily Water, 2018. Vlatka Vorkapić,56 min.HR
   Hrvatska ima 67 naseljenih otoka, a 9 od njih ima izravan pristup pitkoj vodi. Svi ostali otoci ovise o brodovima koji nose vodu. Ova mediteranska komedija donosi priču o jednom od tih brodova i njegovoj posadi. Kapetanov mladi nećak po prvi se put pridružuje brodu te izaziva sukob generacija. No, to nije jedina borba na moru - dok se kapetan muči s birokracijom i lošim upravljanjem resursima, nezahvalni turisti kao posebna vrsta neprijatelja ne shvaćaju vrijednost koju brodovi nose. Iako je kapetan svjestan blaga koje prenosi, preostali protagonisti priče vrijednost vode počinju shvaćati tek kada ostanu bez nje
http://www.fmfs.hr/program/

Manivald, 2013. Chintis Lundgren, 13 min. EE/HR/CA
   Lisac Manivald živi pod budnim okom zaštitnički nastrojene, umirovljene majke. Nezaposlen je i bez inspiracije, a život mu, iako lagan, nije posebno dobar. Dan prije njegovog 33. rođendana kvari im se perilica za rublje, a seksi vuk Toomas je dolazi popraviti.
http://www.fmfs.hr/program/

Una Mujer Fantástica  / A Fantastic Woman, 2017. Sebastián Lelio, 104 min. CH/DE/US/E
Scenarij: Sebastián Lelio i Gonzalo Maza
Uloge: Daniela Vega, Francisco Reyes, Luis Gnecco
   57-godišnji Orlando se budi usred noći zbog prsnuća aneurizme. Pada niz stepenice zadobivajući ozljede koje će progoniti Marinu dugo nakon što ga odvede u bolnicu i pokuša naprimjećeno otići prije nego je članovi njegove obitelji počnu ispitivati. Marina zna da im je sumnjiva svoje zbog mladosti, društvenog položaja i, iznad svega, rodnog statusa. Nakon Orlandove smrti, život joj počinju zagorčavati njegov zlobni sin i bivša supruga, ali i nametljivi detektivi jedinice za istrage seksualnih prekršaja, prisiljavajući Marinu ne samo da očisti ljagu sa svoga imena, već i da dobije ono što joj se nitko ne čini spremnim dati: poštovanje.
   Film je dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolji strani film.
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt5639354/?ref_=fn_al_tt_1

Mary, 2017. Juraj Primorac, 28 min. HR
   Marinko radi u pauk-službi, gdje s kolegom Antom prevozi nepropisno parkirane aute na zagrebački deponij. Nakon posla Marinko je umoran i osamljen. Pojede nešto, gleda TV, ode na spavanje. I tako iz dana u dan, sve dok u njegov život potiho ne uđe jedna Marija.
http://www.fmfs.hr/program/

La reina del miedo / The Queen of Fear, 2017. Valeria Bertucelli, Fabiana Tiscornia, 107 min. AR/DK
Scenarij: Valeria Bertuccelli
Uloge: Valeria Bertuccelli, Gabriel Goity, Darío Grandinetti
   Robertini, jednoj od najcjenjenijih argentinskih glumica, ostalo je još mjesec dana do premijere karijere. Umjesto priprema, međutim, ona provodi dane u stalnom stanju tjeskobe, opsesivno se odvraćajući od svih profesionalnih odgovornosti. Od izbjegavanja probi do uvjerenja da je netko progoni, Robertina svoj svijet postepeno pretvara u krajolik apsurdnih fobija i intriga. Kad sazna da joj se prijatelj iz Danske razbolio, napušta sve i odlazi ga posjetiti. Kako se dan premijere približava, Robertina se konačno mora suočiti s onim što izbjegava čitavo vrijeme: samom sobom.
   Iznimna izvedba Valerie Bertuccelli, ujedno scenaristice i redateljice filma, osigurala je filmu nagradu za najbolju glumicu na Sundance Film Festivalu
http://www.fmfs.hr/program/
https://www.imdb.com/title/tt7689928/?ref_=nv_sr_1

Cirque Hors Piste, 2016. Netty Radvanyi, Nicos Argilet, 53 min. FR
   Yoann Bourgeois, Sanja Kosonen, Alexandre Fray, Chloe Moglia, Jorg Muller, Camille Boitel, Tatiana-Mosio Bongonga i Johann Le Guillerm - osam je suvremenih cirkuskih umjetnika koji nas kroz dokumentarni film "Cirkus izvan granica" pozivaju da upoznamo njihovu svakodnevnicu i njih same. Ovi umjetnici svaki dan iznova prkose zakonima fizike i istražuju vlastite granice, kreirajući pritom neke od najboljih suvremenih cirkuskih predstava današnjice. Film je nastao u suradnji redateljice Netty Radvany i Artcene kroz Program 33. Netty Radvany i sama je suvremena cirkuska umjetnica s diplomom CNAC akademije u Chalonu.
   Kino Cirkus ciklus je filmova cirkuske tematike koji se jednom mjesečno održava u Kinoteci Zlatna Vrata, u organizaciji kolektiva ROOM100, a u suradnji s FMFS-om
http://www.fmfs.hr/program/

Dusk, 2017. Lili Zaneta, 5 min. HR
Jedan stan, jedan svijet u kojem je sve od sutona.
http://www.fmfs.hr/program/

143°, 2017. Danilo - Lola Ilić, 52 min. HR
   Mlada i disciplinirana sportašica Aida odlučila je pomaknuti vlastite granice i upustiti se u zahtjevni, dvadeset kilometara dug plivački poduhvat kojim će povezati dva svjetionika. Tijekom intenzivnih psihofizičkih priprema, Aida progovara o osobnom razvoju kroz sport, kreativnoj energiji i potrebi za ispunjenim životom, prijateljstvu, ishodištu vlastite motivacije te važnosti palijativne skrbi čiji su simboli upravo svjetionici. Inicijalna povezanost s morem kao kompleksnim medijem Aidi istodobno predstavlja vječni izazov i inspiraciju, a u najtežim trenutcima i utjehu.
http://www.fmfs.hr/program/

In Loving Memory of Branimir Vugdelija
2017. Bruno Marković-Ćoso, 73 min. HR
Scenarij: Bruno Marković-Ćoso
Sudionici: Vlade Marinović "Tuli", Rino Vugdelija, Petar Radović, Josip Marković, Miroslav Ančić, Josip Horvat, Filip Omrčen, Ivan Katić, Bože Blajić, Ivan Tomas, Mislav Norac, Jurica Baljak, Marko Čović, Gordan Mijić, Mate Maleš, Ante Sušić, Ante Kodžoman, Pavle Ćosić, Igor Dodig, Janko Vugdelija, Vjekoslav Poljak, Tonći Petričević / Dominik Belančić (snimanje, zvuk, fotografija i montaža)
   Branimir Vugdelija rođen je 16.1.1983. Glazbom se počeo baviti još kao dijete. 2000.g. je zajedno sa Vladom Marinovićem - Tulijem osnovao bend kojem su se pridružili Branimirov mlađi brat Rino, Damir Samardžić - Truba i Petar Radović. S bendom je napravio dva albuma: "To my beloved" i "Gabriel's grief". Početkom 2007. počeo je raditi na trećem albumu. Uz Embrio, Branimir je surađivao i sa drugim glazbenicima, te je svirao u zagrebačkom metal bendu Sentiment. Dana 21.7. 2007. Branimir nas je zauvijek napustio u tragediji sa motociklom. Njegovo glazbeno stvaralaštvo inspiriralo je mnoge. U filmu sudjeluju razni prijatelji iz benda, kolege, prijatelji te je sniman na raznim lokacijama na području Sinja, Splita, Trilja, Zadra i Zagreba.

Film Stars Don't Die In Liverpool, 2017. Paul McGuigan, 105 min. UK
Scenarij: Matt Greenhalgh po memoarima Petera Turnera
Uloge :Annette Bening, Jamie Bell, Kenneth Cranham
   U zlatno doba Hollywooda, 40-ih i 50-ih, ime Glorije Grahame bilo je jedno od najpoznatijih glumačkih imena. Osim što je nastupala u hitovima poput „Velika žega“, „Unakrsna vatra“, „Iznenadni strah“ te glumila s Humphreyjem Bogartom u film noiru „Na osamljenom mjestu“, Grahame je za fantastičnu ulogu u romantičnoj drami „Grad iluzija“ osvojila prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolje sporedne glumice. Ove godine, točnije od četvrtka 7. lipnja, njezin turbulentan privatni život gledamo u kinima u hvaljenom i nagrađivanom filmu „Filmske zvijezde žive vječno“ u kojoj ju je portretirala nezaboravna Annette Bening!
   Sama radnja ove romantične drame prati razigranu, ali strastvenu vezu između Glorije Grahame i njezinog ljubavnika Petera Turnera tijekom 1978. godine u Liverpoolu. Ono što započne kao neobavezan ljubavni odnos između legendarne „femme fatale“ i njezinog puno mlađeg ljubavnika ubrzo se pretvara u dubinsku povezanost u kojoj Turner postaje osoba na koju se Glorija može osloniti kada joj je potrebna utjeha. Međutim, uskoro će uzajamna strast i žudnja za životom biti testirane van granica njihove kontrole… (Priča je temeljena je na istoimenim memoarima Petera Turnera koje je ovaj objavio 1986. godine)
   Uostalom, ovo ipak nije klasičan “biopic”, iako je scenarista Matt Greenhalgh majstor upravo tog žanra, već lament nad starošću i prolaznošću, posebno iz perspektive nekog kome je posao da nikada ne ostari. Ta opskurnost u koju je pala Gloria Grahame, što zbog protoka vremena i novih trendova u svetu filma u kojima nije bilo mesta za ćudljivu zvezdu, što bežeći od skandala koji su je pratili, omogućava Annette Benning da odigra njen lik od nule, bez trunke imitacije i obaveznih manirizama i tako ostvari jednu od najboljih uloga godine (nepravedno zaobiđenu u sezoni nagrada) i jednu od svojih najboljih uloga u karijeri, a imala ih je onoliko. Jamie Bell je prati koliko može i uglavnom drži korak za njom, ali Annette Benning je naprosto sjajna... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt5711148/?ref_=nv_sr_1

FILMSKIKLUB: Sanshô dayû, 1954. Kenji Mizoguchi, 124 min. JP
Scenarij: Fuji Yahiro i Yoshikata Yoda (prema priči Ogaija Morija)
Uloge: Kinuyo Tanaka,Yoshiaki Hanayagi,Kyôko Kagawa,Eitarô Shindô,Akitake Kôno,Masao Shimizu,Ken Mitsuda, Kazukimi Okuni,Yoko Kosono,Kimiko Tachiba
   U feudalnom Japanu XI. stoljeća, guverner provincije Tairo biva prognan od strane političkih protivnika zbog suprotstavljanja korupciji. Na putu prema mjestu izgnanstva članovi njegovi obitelji bivaju oteti, supruga Tamaki prisiljena na prostituciju, a sin Zushio i kćer Anju postaju robovi u logoru intendanta Sanshoa. Mnogo godina kasnije, Zushio saznaje da mu je majka živa te kreće u potragu za njom.
   Film je nagrađen Srebrnim lavom na filmskom festivalu u Veneciji 1954, te se drži jednim od najvažnijih i vizualno najimpresivnijih ostvarenja glasovitoga japanskog majstora.
https://www.imdb.com/title/tt0047445/?ref_=fn_al_tt_1

A Ciambra, 2017. Jonas Carpignano, 118 min. IT / BR / DE / FR / S / US
Scenarij: Jonas Carpignano
Uloge: Pio Amato, Koudous Seihon, Iolanda Amato, Damiano Amato
   Tinejdžer Pio živi u Ciambri, malenoj romskoj zajednici u Kalabriji. Sa svojih 14 godina, odavno je za sobom ostavio dane djetinje nevinosti. Pije, puši i jedan je od rijetkih koji se bez poteškoća kreću između različitih etničkih skupina u susjedstvu – lokalnih Talijana, afričkih imigranata i Roma, kojima i sam pripada. Pio posvuda slijedi starijeg brata Cosima, usvajajući pritom vještine potrebne da preživi na ulicama grada. Kada Cosimo nestane, Pio mora odlučiti je li doista spreman postati muškarcem...
   Talijanski kandidat za Oscara tehnički je ispoliran film i dokaz da Jonas Carpignano ima puno redateljskog talenta, ali i zna odabrati prave suradnike zbog čega će profitirati sa svakim svojim slijedećim filmom. Slično se može reći i za izbor glumaca naturščika koji su prirodno koloritni likovi sposobni da se prilagode uslovima snimanja filma... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt6802896/?ref_=fn_al_nm_1a

Sicilian Ghost Story, 2017. Fabio Grassadoni, 102 min. IT/FR/CH
Scenarij: Antonio Piazza, Fabio Grassadonia
Uloge; Julia Jedlikowska, Gaetano Fernandez, Corinne Musallari
   U malenom sicilijanskom selu na rubu šume, nestaje 13-godišnji Giuseppe, sin mafijaškog ubojice koji je počeo surađivati s policijom. Luna, Giuseppeova kolegica iz razreda koja je zaljubljena u njega, odbija prihvatiti njegov misteriozni nestanak. Ona se buni protiv „kodeksa tišine“ koji vlada otokom i ponire u mračni svijet kriminalnog podzemlja koji ga je progutao.
   Inspiriran istinitim događajem koji je užasnuo Italiju, ovaj žanrovski spoj trilera i gotičke bajke mračna je nadnaravna priča o gubitku nevinosti i kritika prestrašenog društva otupjelog na okrutnu kriminalom zatrovanu svakodnevicu... (ZFF Press)
https://www.imdb.com/title/tt5375434/?ref_=fn_al_tt_1

Film Stars Don't Die In Liverpool, 2017. Paul McGuigan, 105 min. UK
Scenarij: Matt Greenhalgh po memoarima Petera Turnera
Uloge :Annette Bening, Jamie Bell, Kenneth Cranham
   U zlatno doba Hollywooda, 40-ih i 50-ih, ime Glorije Grahame bilo je jedno od najpoznatijih glumačkih imena. Osim što je nastupala u hitovima poput „Velika žega“, „Unakrsna vatra“, „Iznenadni strah“ te glumila s Humphreyjem Bogartom u film noiru „Na osamljenom mjestu“, Grahame je za fantastičnu ulogu u romantičnoj drami „Grad iluzija“ osvojila prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najbolje sporedne glumice. Ove godine, točnije od četvrtka 7. lipnja, njezin turbulentan privatni život gledamo u kinima u hvaljenom i nagrađivanom filmu „Filmske zvijezde žive vječno“ u kojoj ju je portretirala nezaboravna Annette Bening!
   Sama radnja ove romantične drame prati razigranu, ali strastvenu vezu između Glorije Grahame i njezinog ljubavnika Petera Turnera tijekom 1978. godine u Liverpoolu. Ono što započne kao neobavezan ljubavni odnos između legendarne „femme fatale“ i njezinog puno mlađeg ljubavnika ubrzo se pretvara u dubinsku povezanost u kojoj Turner postaje osoba na koju se Glorija može osloniti kada joj je potrebna utjeha. Međutim, uskoro će uzajamna strast i žudnja za životom biti testirane van granica njihove kontrole… (Priča je temeljena je na istoimenim memoarima Petera Turnera koje je ovaj objavio 1986. godine)
   Uostalom, ovo ipak nije klasičan “biopic”, iako je scenarista Matt Greenhalgh majstor upravo tog žanra, već lament nad starošću i prolaznošću, posebno iz perspektive nekog kome je posao da nikada ne ostari. Ta opskurnost u koju je pala Gloria Grahame, što zbog protoka vremena i novih trendova u svetu filma u kojima nije bilo mesta za ćudljivu zvezdu, što bežeći od skandala koji su je pratili, omogućava Annette Benning da odigra njen lik od nule, bez trunke imitacije i obaveznih manirizama i tako ostvari jednu od najboljih uloga godine (nepravedno zaobiđenu u sezoni nagrada) i jednu od svojih najboljih uloga u karijeri, a imala ih je onoliko. Jamie Bell je prati koliko može i uglavnom drži korak za njom, ali Annette Benning je naprosto sjajna... (Marko Stojiljković, http://film-na-dan.blogspot.com)
https://www.imdb.com/title/tt5711148/?ref_=nv_sr_1