PROGRAM KINOTEKE 2025. godina

ČETVRTAK / 02.01.

DIVLJI DIJAMANT

Diamant brut
17:30 sati



Francuska, 2024.
Režija: Agathe Riedinger
Scenarij: Agathe Riedinger
Uloge: Malou Khebizi, Idir Azougli, Andréa Bescond 

 

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, film prikazuje Liane, devetnaestogodišnjakinju,odvažnu, temperamentnu, glasnu i opsjednutu snovima o slavi. Kao takva, ona je kandidatkinja iz snova za svakog ozbiljnog producenta reality showa. Kada napokon dobije priliku na audiciji za emisiju Miracle Island, u kojem 15 mladih i zgodnih ljudi živi zajedno u kući na plaži, čini se da je uspjeh iza ugla.

Prvi film francuske redateljice Agathe Riedinger britki je presjek današnje kulture instant zvijezda, društvenih mreža i influencera, u kojoj biti viđen znači postojati, a ispunjenost se može postići tek dosezanjem svetoga grala slave. No, njezin pristup nije omalovažavajuć. On pokazuje da su „stvari uvijek složenije nego što mislimo“, te da „trebamo biti razumniji kako ne bismo produbljivali polarizaciju u kojoj već živimo. To ne znači da mlada hiperseksualizirana žena traži seksualnost, ne znači da je mlada žena opsjednuta ljepotom lišena duhovnog života, ne znači da je mlada žena koja se odlučila za estetsku kirurgiju površna, upravo suprotno. Tu vidim klasičnu potrebu duboko ranjive osobe da bude viđena, priznata (mrzim taj današnji izraz) i voljena“. (Agathe Riedinger)


 

EMILIA PÉREZ

Emilia Pérez
20:00 sati



Francuska, 2024., 132’
Redatelj: Jacques Audiard
Uloge: Karla Sofía Gascón, Adriana Paz, Edgar Ramirez, Zoe Saldana, Selena Gomez

"Emilia Perez," u režiji Jacquesa Audiarda, živopisna je glazbena dramedija koja prkosi svim konvencijama, žanrovskim i narativnim. Trenutno ima čak deset nominacija za Zlatni globus – više od bilo kojeg filma u 21. stoljeću, a dobitnik je i nagrade žirija i nagrade za najbolji ženski glumački ansambl na filmskom festivalu u Cannesu. To je ujedno i prvi put u dugoj povijesti tog festivala da je nagradu za najbolju žensku ulogu dobio čitav anasmbl. Priča spaja humor i dramu, i smjela je mješavina žanrovskih elemenata—kriminalističke drame, mjuzikla i komedije. Kritika prvenstveno hvali film zbog hrabrog pristupa. Variety ga je opisao kao “slavlje samoizražavanja i otpornosti koje je jednako zabavno koliko i dirljivo.” The Hollywood Reporter istaknuo je: “Gascónova nijansirana izvedba osigurava emocionalnu dubinu ovoj maštovitoj priči, čineći Emiliju nezaboravnim likom.” Screen Daily naglasio je "inovativno pripovijedanje koje redefinira mogućnosti žanra mjuzikla."

Emilija (karizmatična Karla Sofía Gascón), je, na počektku - muškarac. I to ne bilo kakav muškarac. Ona jemega-muškarac, Manitas Del Monte, boss meksičkog narkokartela, onaj čije muške osobine utjeruju strah i uspostavljaju hijerarhiju snagom i nasiljem. No, Manitas želi novi život, daleko od krim-miljea.

Rita (Zoe Saldaña), je prezaposlena odvjetnica čije sposobnosti i znanje propadaju uz dosadne poslove i ljigave klijente.  Njihovi će se putevi ispreplesti kada je Manitas angažira da organizira njegov nestanak, i njegovu transformaciju u ženu, te da se pobrine za njegovu suprugu (Selena Gomez) i njihovo dvoje djece. Kako Emilija mijenja svoj identitet, tako identitet mijenja i film, prelazeći iz sirovog kriminalističkog trilera u blještavu glazbenu soap-operu, pa potom u melodramu.

PETAK / 03.01.

SINOVI

Vogter
17:30 sati



Danska, Švedska, 2024., 95 min.
Režija:Gustav Möller
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge:Sidse Babett Knudsen, Sebastian Bull, Dar Salim

Napeti zatvorski triler redatelja Gustava Möllera, poznatog po velikom hitu Krivnja. Protagonistica je Eva, zatvorska čuvarica. Ozbiljna, savjesna žena kojoj se život uzdrma do temelja kada u zatvor stigne muškarac s kojim, očito, ima neku strašnu vezu. Eva postaje opsjednuta zatvorenikom, i traži premještaj u odjel u kojem je smješten, u najsuroviji, najstrože čuvani dio zatvora. U hladnom, klaustrofobičnom ozračju ćelija, Eva pokreće rat, i moralno klizav teren uskoro će postati pozornicom napetih borbi moći.

Međunarodni filmski festival u Berlinu 2024 - nominacija za najbolji film / Međunarodni filmski festival u Stockholmu 2024 - nominacija za najbolji film / BRIFF 2024 - nominacija za Grand Prix 

SAMI U REYKJAVIKU

20:00 sati



Island, Slovačka, Francuska, 2023., 75 min.
Režija:Ninna Pálmadóttir
Scenarij:Rúnar Rúnarsson
Uloge:Þröstur Leó Gunnarsson, Hermann Samúelsson, Anna Gunndís Gudmundsdótti

Zbog izgradnje brane, sredovječni Gunnar mora napustiti svoj samotnjački život na islandskoj farmi, i preseliti u grad. Ondje, u svom novom stanu, pokušava se priviknuti na novi život, no nije mu lako. Nevičan komunikaciji i skučenom prostoru, Gunnar je nesretan. A onda u njegov život ulazi desetogodišnjak Ari. Isprva frustrirajući susret urodit će neobičnim prijateljstvom.  Ovaj topli, empatični film cjelovečernji je prvjenac redateljice Ninne Pálmadóttir. Nagrađen je na više festivala:

Nagrade Edda 2024 - nominacija za najbolji film, nominacija za glumca godine (Þröstur Leó Gunnarsson), nominacija za najbolju montažu / Filmski festival u Göteborgu - nominacija za najbolji nordijski film / Međunarodni filmski festival u Pekingu 2024 - nagrada za najboljeg glumca (Þröstur Leó Gunnarsson), posebno priznanje žirija, nominacija za najbolji film / Uz brojne druge nominacije.

 

SUBOTA / 04.01.

TKO SI TI, MAMA MUU?

Vem är du, Mamma Mu?
16:00 sati



Animirani film, sinkroniziran, 2023 | Trajanje: 66 min Redatelj: Christian Ryltenius
Uloge: Jelena Miholjević, Hrvoje Klobučar, Lara Đureš, Darin Pavišić, Luka Rukavina, Ena Rahelić, Gordan Grnović

Mama Muu želi napraviti svoj mjuu-zikl, ali u tom procesu slučajno napravi veliki nered i izgubi voljenog plišanog medu dječaka s farme. Nakon provođenja istrage uz pomoć prijateljice Vrane, pronalazi medu jako prljavog i pokidanog te ga odlučuje popraviti prije nego ga vrati dječaku.Nominiran je za nagradu Guldbagge za najbolju glazbu 2023. na Norveškom međunarodnom filmskom festivalu 2023.

Mama Muu je popularni lik koji su stvorili Jujja i Tomas Wieslander. Prvi put se pojavila u švedskoj dječjoj radio drami, a poslije i u knjigama koje je ilustrirao Sven Nordqvist. Danas je već i na filmu, kompjutorskim igricama i mnogim drugim mjestima, jer je draga Mama Muu postala omiljen dječji lik širom svijeta.

SAMI U REYKJAVIKU

17:30 sati



Island, Slovačka, Francuska, 2023., 75 min.
Režija:Ninna Pálmadóttir
Scenarij:Rúnar Rúnarsson
Uloge:Þröstur Leó Gunnarsson, Hermann Samúelsson, Anna Gunndís Gudmundsdótti

Zbog izgradnje brane, sredovječni Gunnar mora napustiti svoj samotnjački život na islandskoj farmi, i preseliti u grad. Ondje, u svom novom stanu, pokušava se priviknuti na novi život, no nije mu lako. Nevičan komunikaciji i skučenom prostoru, Gunnar je nesretan. A onda u njegov život ulazi desetogodišnjak Ari. Isprva frustrirajući susret urodit će neobičnim prijateljstvom.  Ovaj topli, empatični film cjelovečernji je prvjenac redateljice Ninne Pálmadóttir. Nagrađen je na više festivala:

Nagrade Edda 2024 - nominacija za najbolji film, nominacija za glumca godine (Þröstur Leó Gunnarsson), nominacija za najbolju montažu / Filmski festival u Göteborgu - nominacija za najbolji nordijski film / Međunarodni filmski festival u Pekingu 2024 - nagrada za najboljeg glumca (Þröstur Leó Gunnarsson), posebno priznanje žirija, nominacija za najbolji film / Uz brojne druge nominacije.

 

POVIJEST NASILJA

A History of Violence
20:00 sati



2005 | 96 min, US, CA, DE
Redatelj: David Cronenberg
Uloge: Viggo Mortensen, Maria Bello, William Hurt, Ed Harris, Ashton Holmes, Peter MacNeill


Adaptacija istoimenog grafičkog romana, „Povijest nasilja“, kroz priču o mirnom, običnom čovjeku koji se, sticajem okolnosti, nađe u situaciji da spriječi oružanu pljačku i postane medijski heroj, ali i upada u ozbiljne probleme s kriminalcima i vlastitom, u plitak grob sahranjemom prošlošću, progovara o razgranjavanju i izvorištima nasilja, te licemjernom, ambivalentnom odnosu koje društvo gaji prema njemu. Izgrađeno na žanrovskim elementima trilera, pa i westerna, „Povijest nasilja“ je složeno umjetničko djelo o ljudskoj prirodi.
Cronenberg, poznat kao majstor body horrora i akcije, ovim je filmom ušao u sasvim novi teritorij kojim je jednako impesionirao i kritiku i publiku, a glavn glumac - Viggo Mortensen – i danas ga drži najboljim filmom kojeg je ikada snimio. 
Film je dobio niz nagrada na svjetskim festivalima, a bio je nominiran i za Zlatnu palmu u Cannesu, te za dva Oscara: Willliam Hurt za najbolju sporednu ulogu, scenarist Josh Olson za najbolji originalni scenari

 

UTORAK / 07.01.

EMILIA PÉREZ

Emilia Pérez
17:00 sati



Francuska, 2024., 132’
Redatelj: Jacques Audiard
Uloge: Karla Sofía Gascón, Adriana Paz, Edgar Ramirez, Zoe Saldana, Selena Gomez

"Emilia Perez," u režiji Jacquesa Audiarda, živopisna je glazbena dramedija koja prkosi svim konvencijama, žanrovskim i narativnim. Trenutno ima čak deset nominacija za Zlatni globus – više od bilo kojeg filma u 21. stoljeću, a dobitnik je i nagrade žirija i nagrade za najbolji ženski glumački ansambl na filmskom festivalu u Cannesu. To je ujedno i prvi put u dugoj povijesti tog festivala da je nagradu za najbolju žensku ulogu dobio čitav anasmbl. Priča spaja humor i dramu, i smjela je mješavina žanrovskih elemenata—kriminalističke drame, mjuzikla i komedije. Kritika prvenstveno hvali film zbog hrabrog pristupa. Variety ga je opisao kao “slavlje samoizražavanja i otpornosti koje je jednako zabavno koliko i dirljivo.” The Hollywood Reporter istaknuo je: “Gascónova nijansirana izvedba osigurava emocionalnu dubinu ovoj maštovitoj priči, čineći Emiliju nezaboravnim likom.” Screen Daily naglasio je "inovativno pripovijedanje koje redefinira mogućnosti žanra mjuzikla."

Emilija (karizmatična Karla Sofía Gascón), je, na počektku - muškarac. I to ne bilo kakav muškarac. Ona jemega-muškarac, Manitas Del Monte, boss meksičkog narkokartela, onaj čije muške osobine utjeruju strah i uspostavljaju hijerarhiju snagom i nasiljem. No, Manitas želi novi život, daleko od krim-miljea.

Rita (Zoe Saldaña), je prezaposlena odvjetnica čije sposobnosti i znanje propadaju uz dosadne poslove i ljigave klijente.  Njihovi će se putevi ispreplesti kada je Manitas angažira da organizira njegov nestanak, i njegovu transformaciju u ženu, te da se pobrine za njegovu suprugu (Selena Gomez) i njihovo dvoje djece. Kako Emilija mijenja svoj identitet, tako identitet mijenja i film, prelazeći iz sirovog kriminalističkog trilera u blještavu glazbenu soap-operu, pa potom u melodramu.

LJUBAV I KRVOPROLIĆE

Love Lies Bleeding, 2024.
20:00 sati



Love Lies Bleeding, 2024. Rose Glass, 104 min. UK/US
Scenarij:
Rose Glass i Weronika Tofilska
Uloge: Kristen Stewart , Katy O'Brian , Jena Malone , Anna Baryshnikov , Dave Franco i Ed Harris
   Eklektična priča o mladoj, ali povučenoj voditeljici teretane Lou koja upoznaje Jackie, ambicioznu djevojku koja se nalazi tek u prolazu kroz mali gradić usred ničega na putu do Las Vegasa gdje se planira natjecati u bodibildingu. Njih dvije vrlo se brzo sprijatelje, ali će ih prijateljstvo odvesti u neočekivano nasilje te zamršenu mrežu Louine kriminalu odane obitelji.    
   Požuda i nasilje sudaraju se u snažnom i dobro odglumljenom, iznimnom radu ko-scenaristice i redateljice Rose Glass. (konsenzus kritičara / rotten tomatoes)
   Redateljica pokazuje čvrsto i razigrano žanrovsko pripovijedanje koji se ne boji otići na neka čudna, ali zadivljujuća mjesta kojima je nemoguće ne diviti se. (Jack Martin / Film Feeder)
   Neo-noir s dvije queer žene u središtu, „Love Lies Bleeding“ zamagljuje sve barijere, rezultirajući ekstatičnom – a ponekad i mučnom – vizijom oslobođenja. (Joe George / The Progressive)
   Redateljica se otkriva kao nadarena portretistica emocionalne intimnosti i mučnih činova nasilja. (Filipe Freitas / Always Good Movies)
   Film koji je jednako privlačan koliko i bolan, jednako nemilosrdan koliko i romantičan. (Connor Lightbody / Movies We Texted About)
   Ne dobivaš često priliku tumačiti ženske likove koji se na ovakav način ponašaju te u konačnici izlaze kao pobjednice. Jer, realno, žene u ovom filmu pobjeđuju na ružan način koji je ponekad teško za gledati, ali znam da je upravo to ono što ženama diljem svijeta treba da vide na filmu. (Kristen Stewart)

https://www.imdb.com/title/tt19637052/?ref_=fn_al_tt_1

SRIJEDA / 08.01.

ANORA

17:00 sati



Komedija, režija: Sean Baker, uloge: Mikey Madison, Mark Ejdelštejn, Jura Borisov, Vache Tovmasiyan, KINA

Sean Baker imao je 44 godine kad se 2015. na festivalu Sundance pojavio njegov film „Tangerine“. Do tog je trenutka on bio anonimni režiser nezapaženih nezavisnih komedija, s prošlošću višegodišnjeg heroinskog ovisnika. Ni film „Tangerine“ vjerojatno ne bi skretao pažnju sam po sebi, da nije bilo jedne intrigantne tehničke potankosti: bio je to prvi američki dugometražni film u cijelosti snimljen mobitelom.

Nakon tog siječnja 2015.- međutim- ništa više nije bilo isto. Američki je film dobio velikog filmaša.

„Tangerine“ je bio crna komedija ambijentirana u svijet transseksualne prostitucije oko losanđeleskog Santa Monica Boulevarda.  Taj je film sadržavao sve ono što će postati Bakerovo prepoznatljivo obilježje. U suštini, Sean Baker je socijalni filmaš.  Njegovi se filmovi bave krajnje marginalnim i razvlaštenim zakutcima društva: to mogu biti transseksualne prostitutke, park prikolica u Teksasu ili sirotinja iz floridskih jeftinih motela. U Bakerovim filmovima puno je čemera –ali, oni sami nikad nisu čemerni. Puni su humora i elana, živahni i šareni, slave život, a pogotovo slave male ljude s kojima se bave. Svaki Bakerov film praskavi je koktel čistog vitaliteta.

Kao režiser Baker je snimio niz sjajnih filmova, te dva stvarna remek djela- „Tangerine“ (2015) i „Florida Project“ (2017). To je konačno ponukalo i canneski festival da novi Bakerov film ovog proljeća uvrsti u konkurenciju. Taj je film –„Anora“ - na koncu u svibnju i osvojio Zlatnu palmu. U Cannesu se ne jednom dogodilo da režiser Zlatnu palmu dobije ponajprije zato jer je nije dobio onda kad je doista trebao, za prethodni i bolji film. U neku ruku to vrijedi i za „Anoru“. Baker je imao boljih filmova od friškog canneskog pobjednika. Ali- to ne znači da „Anora“ nije predivna.

Naslovna junakinja Bakerovog filma je Anora Mihejeva (Madison), Njujorčanka ruskog podrijetla koja radi u striperskom klubu. Tamo upozna Vanju (Ejdelštejn)- raskalašenog i razmaženog sina ruskog oligarha. Lakomislenom se Vanji svidi striperica koja jedva nabada ruski. Ponudi joj plaćeno sedmodnevno partijanje, potom izlet u Las Vegas, a u Las Vegasu i- vjenčanje. Par se doista vjenča, no vijest o tome stiže do Moskve. Vanjini roditelji prvo na noge dižu njujorške sluge-batinaše, a potom i sami slijeću u New York. Cilj im je što brže i jeftinije zatrti sinov hir.

„Anora“ je čisti Sean Baker, makar u „light“ varijanti. Film nas opet uvodi u ozloglašeni zakutak društva: svijet seksualnih radnica. Taj svijet Baker (opet) rekonstruira brižljivo i bez patroniziranja, dajući ljudima koji ga obitavaju dignitet i životnost. Kad se zaplet s vjenčanjem zakuha, „Anora“ postaje situacijska komedija. Baker cijedi do kraja apsurd u kojem su se likovi zatekli. Pri tom uspijeva životno obojiti baš svaki lik: ruskog plaćenog siledžiju (Borisov), oligarhovog armenskog pobočnika (Tovmasyan), tajkunski bračni par, djevojke iz striptiz-kluba. Svi se ti likovi ravnaju prema jednom, vrhovnom organizacijskom principu- a to je onaj klasni. Kraj sve vedrine i komike, „Anora“ je sjetni film o neumoljivosti klasnog društva. Ma koliko god sanjarili, koliko se trsili, prepreka (bar za neke) ostaje neprelazna.

„Anora“ je dosad vjerojatno najkomercijalniji Bakerov film. Moglo bi ga se zamisliti kao holivudsku mainstream komediju 80-ih s mladom Julijom Roberts u glavnoj ulozi. Ali- film istodobno ima nešto što takav holivudski ne bi imao. To je taj Bakerov čarobni dodir- smjesa humora, kaosa i pulsirajućeg života.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

DIVLJI DIJAMANT

Diamant brut
20:00 sati



Francuska, 2024.
Režija: Agathe Riedinger
Scenarij: Agathe Riedinger
Uloge: Malou Khebizi, Idir Azougli, Andréa Bescond 

 

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, film prikazuje Liane, devetnaestogodišnjakinju,odvažnu, temperamentnu, glasnu i opsjednutu snovima o slavi. Kao takva, ona je kandidatkinja iz snova za svakog ozbiljnog producenta reality showa. Kada napokon dobije priliku na audiciji za emisiju Miracle Island, u kojem 15 mladih i zgodnih ljudi živi zajedno u kući na plaži, čini se da je uspjeh iza ugla.

Prvi film francuske redateljice Agathe Riedinger britki je presjek današnje kulture instant zvijezda, društvenih mreža i influencera, u kojoj biti viđen znači postojati, a ispunjenost se može postići tek dosezanjem svetoga grala slave. No, njezin pristup nije omalovažavajuć. On pokazuje da su „stvari uvijek složenije nego što mislimo“, te da „trebamo biti razumniji kako ne bismo produbljivali polarizaciju u kojoj već živimo. To ne znači da mlada hiperseksualizirana žena traži seksualnost, ne znači da je mlada žena opsjednuta ljepotom lišena duhovnog života, ne znači da je mlada žena koja se odlučila za estetsku kirurgiju površna, upravo suprotno. Tu vidim klasičnu potrebu duboko ranjive osobe da bude viđena, priznata (mrzim taj današnji izraz) i voljena“. (Agathe Riedinger)


 

ČETVRTAK / 09.01.

SAKUPLJAČ DUŠA

Longlegs
17:30 sati



Longlegs, SAD 2024., horor-triler, režija: Osgood Perkins uloge: Maika Monroe, Blair Underwood, Nicolas Cage

Redatelj Oz Perkins –sin glumca Anthonya Perkinsa- nanizao je u desetak godina seriju neobičnih horora koji su uglavnom ostali neopaženi. Samo je jedan od njih došao do hrvatskih kina: „Hansel and Gretel“,  zanimljiva varijacija Ivice i Marice braće Grimm.

S novim filmom „Longlegs“ („Skupljač duša“) Perkins se – međutim- definitivno makao s margine. Njegov novi film zaradio je u SAD u prvom vikendu 22 milijuna dolara, završio na drugom mjestu liste gledanosti i pretvorio se u iznenađenje repertoarnog ljeta. Ne bez razloga.

Junakinja „Longlegs“ je Lee (Monroe) – policajka koju zbog njene paranormalne intuicije regrutira FBI. FBI joj da zadatak da istraži hladni slučaj. Riječ je o seriji krvoprolića koja su se dogodila po istom obrascu: jedan bi od ukućana pobio sve ostale a potom i sebe, a policija bi svaki put našla pismo koje potpisuje „Dugonogi“ (Longlegs). Istraga će je na koncu dovesti do gotovo neprepoznatljivog Nicolasa Cagea.

Perkinsov film sastoji se manje-više od samih općih mjesta: tu su FBi-evi profileri, serijski ubojica, grijeh predaka, zloslutna lutka. Ima tu malo od „Seven“, malo od „Jaganjci utihnu“, malo od Jamesa Wana. Ipak- toj vreći klišeja Perkins je uspio udahnuti originalni život. „Longlegs“ je sporogoreći film mistično jezive atmosfere koji je najbolji kad barata slutnjama, gradi neuhvatljivu prijetnju, a leđima vam prolaze srsi. Film kojeg je napravio majstor.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

LJUBAV U MUMBAIJU

All We Imagine As Light
20:00 sati



Indija 2024.
Režija, scenarij: Payal Kapadia
Uloge: Kani Kusruti, Divya Prabha, Chhaya Kadam, Hridhu Haroon
Dobitnik nagrade Grand Prix na festivalu u Cannesu
Dvije nominacije za nagradu Zlatni globus: za najbolju režiju i najbolji strani film


Scenaristica i redateljica Paypal Kapadia filmom “Ljubav u Mumbaiju” s kojim je osvojila Grand Prix na festivalu u Cannesu, istražuje i slavi svjetlo, živote te teksturu moderne radničke klase Mumbaija, velegrada u kojeg se slijevaju ljudi iz siromašnih sela i provincije, kako bi našli posao i priskrbili si sve one lijepe stvari za koje se nadaju da će unijeti svjetlost u njihov život. Radnja filma fokusirana je na dvije cimerice koje zajedno rade u gradskoj bolnici – glavnu sestru Prabhu i novopridošlu sestru Anu, te njihovu kolegicu, kuharicu Parvaty. Kapadijin film oslanja se na trenutke povezanosti i srcobolje, nade i razočaranja. Prabha je iskusna medicinska sestra kojoj udvara simpatični liječnik, premda ona već ima supruga iz dogovorenog braka, koji živi u dalekoj Njemačkoj, i od kojeg nema glasa. Anu se nalazi u romantičnoj vezi s muslimanom koju skriva od svoje tradicionalne obitelji. Parvaty je, pak, očajna, jer se nalazi pred deložacijom iz stana. Redateljica Kapadia jednakim sjajem prikazuje vrevu velegrada, ali i mir priobalnog sela artikuliranih vrhunskim glumačkim nastupima te fotografijom lirskog naturalizma. Film “Ljubav u Mumbaiju” preljepa je studija transformativne moći prijateljstva i sestrinstva u svoj svojoj kompleksnosti i bogatstvu. Njegov originalni naziv – „All We Imagine As Light“ savršeno osilkava poetični karakter filma, u kojemu se opora realnost siromaštva i teškog rada susreće sa svim onim što doživljavamo kao svjetlost – ljubavlju, prijateljstvom, podrškom i maštom. 

 

PETAK / 10.01.

OKUS LJUBAVI

La passion de Dodin Bouffant
17:00 sati



Francuska 2023., melodrama
Režija: Tran Anh Hung 
Uloge: Benoit Magimel, Juliette Binoche

Hrana i kuhanje silno su filmični. Da nisu, ne bi postojala tolika kuharska TV natjecanja i kulinarski kanali. Kod hrane i kuhanja kamera ljubi baš svaku fazu: jednako su filmični priprema, samo kuhanje, kao i gotovo jelo. Ono što jedino nije filmično jest čin jedenja: na ekranu on uvijek izgleda loše.

Kuhinja u filmu može biti okosnica zapleta (kao u „Jedi, pij, muškarci, žene“ Anga Leea). Može biti faktor karakterizacije. Ili faktor dočaravanja kulture, kao u Scorseseovim gangsterskim filmovima. Hrana– na koncu- može biti i zamašnjak melodrame. A takav je slučaj u filmu „Okus ljubavi“ („Le Passion de Dodin Bouffant“).

Film francusko-vijetnamskog redatelja Tran Anh Hunga zbiva se u Francuskoj 1889. Počinje dugom scenom pripreme ručka koja traje 38 minuta. Tijekom nje, domaćin gozbe Dodin (Benoit Magimel), njegova kuharica Eugenie (Juliette Binoche) i dvije asistentice pripremaju gozbu za Dodinove uzvanike. Tijekom gotovo 40 minuta četvero ljudi sjecka poriluk i mrkvu, rastapa maslac, priprema umake, kuha kotlete, riječne račiće i romba, mijesi „quenelle“, razmazuje glazuru. Dijalozi su škrti i krajnje funkcionalni, svode se na jednostavne zadatke i upute. A ipak- čini vam se da ste za tih 38 minuta o tih nekoliko ljudi saznali sve- shvatili uzajamne odnose, emocije i naravi. Pri tom je kamera stalno u pokretu, scene pirjanja, lijevanja i sjeckanja izgledaju poput baleta.

Kad je obrok gotov, poslužuje se. Jedan od dvoje kuhara- naslovni junak Dodin- sjeda za stol s gostima, jede s njima, komentira hranu i prima pohvale. Suautorica Eugenie ostaje u kuhinji. Prima od gostiju čestitke, ali rezolutno odbija sjesti u društvo, preferira ostati u back stageu poput režisera predstave koja teče.

Podjela uloga čini se seksističkom i nepravednom. No- Eugenie, ispostavi se, hoće da ostane tako. Ona i Dodin nisu samo su-kuhari, nego i ljubavnici. Shvatimo da joj on opetovano i uzaludno nudi brak. Ona ga odbija: ne želi biti njegova supruga, želi biti suautorica. Ono što izgleda kao patrijarhalni zatvor, za Eugenie je crta koju povlači oko svoje kreativnosti. Dvoje ljudi tako vode svoju romansu preko nabujaka i kotleta, sve dok Eugenie ne oboli, a Dodin ne počne kuhati za nju. Ljubav koja se razvila preko usta preko usta će dobiti svoje posljednje poglavlje.

Redetalj „Dodin Bouffanta“ Tran Anh Hung (1962) Vijetnamac je koji se u Francusku doselio kao dijete i u njoj počeo baviti filmom. Ipak, najbolji Tranovi filmovi- „Miris zelene papaje“ (1993), „Cyclo“ (1995) i „Vertikalna zraka sunca“ (2000) - bavili su se režiserovom postojbinom Vijetnamom. Bili su to vizualno prekrasni, lirski filmovi bogate lokalne boje. Na isti način kako je tada pristupao egzotičnom Vijetnamu Tran u „Okusu ljubavi“ pristupa Francuskoj. U klasičnu francusku kuhinju Tran nas vodi onako kako bi nas vodio u neku egzotičnu zemlju. U neku ruku to i jest nestajući svijet: prava, stara francuska kuhinja puna maslaca i vrhnja, zasitna i nimalo montignacovska. To je svijet prekomjernih gozbi s puno sljedova nakon kojih odmah slijedi večera. Ali- film je i posveta vremenu kad je hrana bila zaista slow food, a kuhanje posvećenje.

„Okus ljubavi“ etnološka je rekonstrukcija te jestive prošlosti. Film je sjajan audiovizualni esej o kulinarstvu. Ali- prvo i najvažnije- „Dodin Bouffant“ je divna melodrama. To je melodrama o zreloj ljubavi, romansi dvoje ljudi koji nisu zavedeni izgledom ili šarmom, nego privučeni uzajamnim poštovanjem, zajedničkim interesima i zajedničkim umijećem. U Tranovom je filmu romansa poput „slow fooda“: dobra jer se pirjala danima. Njegov prekrasni film nije samo posveta sporoj hrani- nego i sporoj, zreloj ljubavi dvoje zrelih ljudi.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

LIGNJA I KIT

The Squid and the whale
20:00 sati



US, 81' 2005., Redatelj i scenarist: Noah Baumbach,Noah Baumbach
Uloge: Jeff Daniels, Laura Linney, Jesse Eisenberg, Owen Kline

The Squid and the Whale je drama koja na suptilan i duhovit način istražuje obiteljske odnose i posljedice razvoda na djecu. Film prikazuje obitelj Berkman: otac Bernard (Jeff Daniels) je pretenciozni pisac čija karijera stagnira, dok majka Joan (Laura Linney) ostvaruje književni uspjeh. Njihov razvod duboko utječe na sinove, 16-godišnjeg Walta (Jesse Eisenberg) i mlađeg brata Franka (Owen Kline), koji se bore s vlastitim identitetima i lojalnošću prema roditeljima. Film je duboko proživljen, inspiriran osobnim iskustvima redatelja Noaha Baumbacha.

Kritičari su ga hvalili zbog oštrog i intimnog pripovijedanja, kao i Baumbachova realističnog dijaloga. Film je premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu 2005., gdje je Baumbach osvojio nagradu za najbolji scenarij. Dobio je i nominaciju za Oscara za najbolji originalni scenarij, nominaciju za Zlatni globus u kategoriji najbolji film – mjuzikl ili komedija, te niz niz drugih nagrada i priznanja, te se i danas navodi mađu najboljim naslovima te godine.

Film se ističe odličnim scenarijem i izvedbama glumaca, osobito Jeffa Danielsa i Jesseja Eisenberga, te suptilnom režijom koja uspješno balansira britak humor i teške osjećaje. 

SUBOTA / 11.01.

MOJ PRIJATELJ ROBOT

Robot Dreams
15:30 sati



Robot Dreams, Španjolska 2023, režija: Pablo Berger 

Kako sada stoje stvari, najgledaniji film na repertoaru ovog ljeta gotovo će sigurni biti animirani: ili novi nastavak „Izvrnutog obrnutog“ ili novi, četvrti „Gru“.  A nije isključeno i da će najbolji film na repertoaru ovog ljeta također biti jedan crtić. Samo- to ni jedan od spomenuta dva. Nego film bez riječi koji stiže iz Španjolske.

„Moj prijatelj robot“ redatelja Pabla Bergera nastao je prema istoimenom stripu američke autorice Sare Varon. Film se zbiva se 80-ih godina u nekom paralelnom New Yorku: tu su funk, reperi, grafiti i disko, ali postoji umjetna inteligencija. Glavni junak- antropomorfni pas – uzme si za zabavu humanoidnog robota i s njim se zbliži. Nevolje počnu kad robota nagrize vlaga, pa zapne na plaži koja se u posezoni zatvara.

Režiser Berger dosad se nije bavio animacijom. Najpoznatiji mu je prethodni film „Blancanieves“- crno-bijela stilizirana verzija Snjeguljice smještena u svijet toreadora. „Robot Dreams“ naoko izgleda kao simpatična djetinjarija, ali je daleko više od toga. Riječ je o suptilnom filmu o ljubavi i prijateljstvu, o tome kako ljudi ulaze i izlaze iz naših života, kakve posljedice to ostavlja. „Robot Dreams“ se bavi pitanjem koje ljudi sebi najčešće postavljaju: „što bi bilo da je bilo drukčije?“- i radi to s nenametljivom mudrošću. Malo čudo od filma.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

LJUBAV U MUMBAIJU

All We Imagine As Light
17:30 sati



Indija 2024.
Režija, scenarij: Payal Kapadia
Uloge: Kani Kusruti, Divya Prabha, Chhaya Kadam, Hridhu Haroon
Dobitnik nagrade Grand Prix na festivalu u Cannesu
Dvije nominacije za nagradu Zlatni globus: za najbolju režiju i najbolji strani film


Scenaristica i redateljica Paypal Kapadia filmom “Ljubav u Mumbaiju” s kojim je osvojila Grand Prix na festivalu u Cannesu, istražuje i slavi svjetlo, živote te teksturu moderne radničke klase Mumbaija, velegrada u kojeg se slijevaju ljudi iz siromašnih sela i provincije, kako bi našli posao i priskrbili si sve one lijepe stvari za koje se nadaju da će unijeti svjetlost u njihov život. Radnja filma fokusirana je na dvije cimerice koje zajedno rade u gradskoj bolnici – glavnu sestru Prabhu i novopridošlu sestru Anu, te njihovu kolegicu, kuharicu Parvaty. Kapadijin film oslanja se na trenutke povezanosti i srcobolje, nade i razočaranja. Prabha je iskusna medicinska sestra kojoj udvara simpatični liječnik, premda ona već ima supruga iz dogovorenog braka, koji živi u dalekoj Njemačkoj, i od kojeg nema glasa. Anu se nalazi u romantičnoj vezi s muslimanom koju skriva od svoje tradicionalne obitelji. Parvaty je, pak, očajna, jer se nalazi pred deložacijom iz stana. Redateljica Kapadia jednakim sjajem prikazuje vrevu velegrada, ali i mir priobalnog sela artikuliranih vrhunskim glumačkim nastupima te fotografijom lirskog naturalizma. Film “Ljubav u Mumbaiju” preljepa je studija transformativne moći prijateljstva i sestrinstva u svoj svojoj kompleksnosti i bogatstvu. Njegov originalni naziv – „All We Imagine As Light“ savršeno osilkava poetični karakter filma, u kojemu se opora realnost siromaštva i teškog rada susreće sa svim onim što doživljavamo kao svjetlost – ljubavlju, prijateljstvom, podrškom i maštom. 

 

SMRTONOSNI SUSRET

Strang Darling
20:00 sati



SAD, 2023., Režija: JT Mollner
Uloge: Willa Fitzgerald, Kyle

Jean Luc Godard rekao je jednom kako svaki film mora imati početak, sredinu i kraj- ali ne nužno tim redom. Ne postoji podesniji opis za film „Stranger Darling“ redatelja JT Mollnera.

Na uvodnoj špici „Stranger Darling“ piše kako je film koji ćete upravo gledati „triler u šest poglavlja“. No- film ne počinje prvim nego trećim. U prvoj sceni poglavlja vidimo raskrvarenu djevojku u paničnom bijegu automobilom, a za njom hrli prijeteći muškarac s dvocijevkom. Mislite da ste shvatili o čemu se točno u filmu radi. Osim što niste. Ni približno. Jer, ono što slijedi bit će jedan veliki, maniristički stroj za odgonetavanje.

Na špici „Smrtonosnog susreta“ koči se logotip produkcijske tvrtke Miramax, firme koja je 90-ih bile nosilac velikih promjena u Hollywoodu, da bi je potom zatrpala sramota davnog osnivača Weinsteina. „Stranger Darling“ nas vraća u poetiku i epohu kad je Miramax još bio važan. Od Mollnerovog filma daju se vući iscrtkane linije koje će voditi do Tarantina i „Reservoir Dogsa“, a onda još dalje do Novog vala i mladog Godarda.  “Stranger Darling“ je film sav od forme, domišljata stilska vježba za filmofile.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

UTORAK / 14.01.

SINOVI

Vogter
17:30 sati



Danska, Švedska, 2024., 95 min.
Režija:Gustav Möller
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge:Sidse Babett Knudsen, Sebastian Bull, Dar Salim

Napeti zatvorski triler redatelja Gustava Möllera, poznatog po velikom hitu Krivnja. Protagonistica je Eva, zatvorska čuvarica. Ozbiljna, savjesna žena kojoj se život uzdrma do temelja kada u zatvor stigne muškarac s kojim, očito, ima neku strašnu vezu. Eva postaje opsjednuta zatvorenikom, i traži premještaj u odjel u kojem je smješten, u najsuroviji, najstrože čuvani dio zatvora. U hladnom, klaustrofobičnom ozračju ćelija, Eva pokreće rat, i moralno klizav teren uskoro će postati pozornicom napetih borbi moći.

Međunarodni filmski festival u Berlinu 2024 - nominacija za najbolji film / Međunarodni filmski festival u Stockholmu 2024 - nominacija za najbolji film / BRIFF 2024 - nominacija za Grand Prix 

OBEĆANA ZEMLJA

Bastarden / The Promised Land
20:00 sati



Bastarden / The Promised Land, 2023. Nikolaj Arcel,  123 min. SW/DK/NO/DE
Scenarij:
 Nikolaj Arcel i Anders Thomas Jensen prema knjizi „The Captain and Ann Barbara“  Ide Jessen
Uloge: Mads Mikkelsen, Amanda Collin, Simon Bennebjerg

Predodžba koju danas imamo o Danskoj stubokom je oprečna slici a ma kakve divljine. Zamisao o Danskoj zamisao je pomno kultiviranog društva i pomno kultivirane zemlje. Ne slika šipražja, šikare i vrištine- nego pokošenih proplanaka, ubavih vrtova i uzoranih polja.

A nije uvijek bilo tako. Znatni dijelovi danskog ozemlja- poluotoka Jylland- do početaka su moderne ere bili tek nenastanjiva, pješčana vriština. Neplodno, bočato i močvarno tlo smatralo se nepodesnim za poljodjelstvo i naseljavanje. Stanovništvo je bilo rijetko, a kad je krenulo iseljavanje u Ameriku, tisuće su Danaca pohrlile u današnju Minnesotu, Wisconsin, Iowu.

Kako je od tadašnje pustoši nastao današnji vrt? Očito nečijim radom. Čijim? Odgovor na to pitanje daje nam jedan zanimljivi film. Taj film bavi se pionirima koji su krčili i naseljavali sjeverni Jylland. A kao svaki film o pionirima, i ovaj je film u neku ruku- vestern.

Film o kojem je riječ zove se „Obećana zemlja“. Režirao ga je danski redatelj, specijalist za kostimirane spektakle Nikolaj Arcel. Film u kojem glumi najveća danska zvijezda Mads Mikkelsen premijerno je prikazan prošle jeseni na venecijanskom festivalu. „Obećana zemlja“ (inače- originalni danski naslov je „Baštardi“) nastao je prema romanu „Kapetan i Anna Barbara“ (2020) danske književnice Ide Jenssen. Radnja filma zbiva se u Danskoj 1755. Junak filma je Ludvig Kahlen (Mikkelsen), umirovljeni kapetan koji je služio četvrt stoljeća u njemačkoj vojsci. Kahlen se vraća u domovinu s malom otpremninom, bez kuće i ikog svog. Izmoli audijenciju kod kraljevih savjetnika. Nudi im pogodbu: na svoj će rizik iskrčiti i kultivirati besplodnu vrištinu u Jyllandu, a ako uspije dobit će plemićku titulu i pravo na zemlju. Krajevi ga savjetnici gledaju kao maloumnika- no, pristaju jer ionako nemaju što izgubiti pošto je zemljište na koje Kahlen priseže bezvrijedno. Postoji međutim nešto što oni ne znaju. Kahlen je u Njemačkoj vidio i iz Njemačke donio novi, nepoznati gomolj koji bi mogao uspijevati čak i u takvoj pustoši. Ta se čudnovata novotarija zove krumpir.

Danas- kad svaki burger ili odrezak prati planina pomfrita- teško je shvatiti da je krumpir u jednom trenutku bio revolucija. Proširio se Europom u 18. i 19. stoljeću marom prosvjetitelja, koji su ga seljacima teško nametali, jer su seljani gomolj smatrali hranom za stoku. Kad se proširio, eliminirao je u sjevernoj Europi glad i izazvao demografsku eksploziju. Od Irske do Nizozemske i Njemačke postao je temelj kuhinje i nacionalnog identiteta- a da su svi zaboravili da je nametnut top-down, planskom agrarnom inicijativom koja je lomila otpore “antivakserskih“  ignoranata.

U Arcelovom filmu, međutim, junakov glavni protivnik nisu ni predrasude, ni protu-znanstveni duh, ni vriština. Njegov glavni protivnik je feudalizam. Nedaleko od divljine koju Kahlen kultivira nalazi se feudalni dvorac lokalnog velikaša Schinkela (Simon Benebjerg). Schinkelu se ne sviđa što je kralj bivšem plaćeniku obećao zemlje na koje priseže. Da stvar bude gora, Kahlen -kojem fali radnika- počne upošljavati Schinkelove odbjegle kmetove. Jedna od njih (Amanda Collin- glumica koju znamo po ulozi androidkinje u „Vučjem odgoju“) postane Kahlenova sluškinja, pa ljubavnica. Kahlenu očajnički treba radne snage, pa upošljava i Rome, čak i njemačke ratne veterane. Kao i danas, i 1755. je imigracija nešto što lako potpiri mržnju. Između Schinkela i Kahlena razbukta se sukob u kojem će biti i paleža i mučenja i trovanja i oružanih zasjeda.

Redatelj Arcel solidni je akademski zanatlija kojem je dosad najuspješniji film bio „Kraljevska afera“ (2012). Bio je to također kostimirani film, također smješten u baroknu Dansku. Bavio se time kako je jedna „obična“ europska autokratsko-feudalna državica postala drukčijom time što je par prosvjećenih vladara ukinuo cenzuru i zaveo toleranciju. Kao da je Arcel kanio pokazati kako ono što danas Danska jest- dakle, uređeni civilizirani vrt- može zahvaliti davnim dobrim odlukama nekih konkretnih zaslužnih ljudi. U neku ruku, „Obećana zemlja“ sadržava istu temu. Da bi pustopoljina postala vrt, netko je trebao iskrčiti. Taj je netko trebao radne ruke useljenika. Taj se netko nije trebao boriti samo s pijeskom i boćatom vodom, nego i sa glavnim, zagušljivim neprijateljem svakog napretka: a to su feudalci.

Tu političku tezu Arcel je protkao kroz film koji po mnogo čemu- od naslova nadalje- baštini od vesterna. Kao u vesternu, u Arcelovom su filmu heroji pioniri. Naseljavaju i kultiviraju divljinu. Bore se s prirodom i ljudskim neprijateljima. Gledaju u nebo, strepe od oluja i suše. A glavni junak Kahlen šutljivi je, stoički mačo heroj koji bi se mirno mogao uklopiti u neki dobri špageti vestern. Čovjek bi mogao zamisliti remake „Obećana zemlje“ s mladim Clintom Eastwoodom u glavnoj ulozi. No, bio bi nepotreban: Mikkelsen je istinski europski glumački star, a Arcelov film izvlači najbolje iz njegove stamene, muževne pojave.

Za standarde festivalske produkcije „Obećana zemlja“ je možda malo previše srednjestrujaški film. Na koncu- riječ je o kostimiranog spektaklu s akcijskim junakom koji putem usvoji siroče i spasi ženu. Arcelov film – pun vječitih općih mjesta- mogao je mirno nastati i 1930. No, danski je film do srži starinski, vrsni kino hit.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

SRIJEDA / 15.01.

SAVRŠENI DANI

Perfect Days
17:30 sati



Japan/Njemačka 2023.
Režija: Wim Wenders 
Uloge: Koji Yakusho, Tokio Emoto

Wim Wenders spada među redatelje koji su u 20. stoljeću bili važni, ali u 21. nisu znali dobro ostarjeti.

Wendersovi filmovi poput „Paris, Texas“ (1984) ili „Nebo nad Berlinom“ (1987) bili su u svoje vrijeme istodobno i umjetnički prestižni i široko popularni. Njemački režiser imao rijetko uspješni dar opkoračivanja, znao je spojiti i Europu i „americanu“, i art i pop. Sredinom 80-ih bio je otjelovljenje poželjnog europskog filma.

A onda je prestao biti. Negdje od polovice 90-ih Wenders je presušio. Snimao je, doduše, i dalje. No- svi njegovi filmovi izgledali su kao očajnički pokušaj da se svlada praznina. Wenders bi se laćao krupnih tema, snimao bi na upečatljivim lokacijama, ali gledatelj je stalno imao osjećaj da su ti filmovi smućkani od smjese političkog mudrovanja i turističke motivacije. Klatio se s kamerom po svijetu od američkog Midwesta do Lisabona i Palerma proizvodeći površne pseudo-angažirane slikovnice.

Paradoks filma „Savršeni dani“ je taj da novi Wendersov film na opis zvuči- pa, eto- baš kao ti grozni noviji wendersi.  Film je nastao kad je redatelja tokijska gradska uprava pozvala režisera da ovjekovječi njihov komunalni projekt: redizajn 17 tokijskih javnih WC-a. Umjesto namjenskog filma, Wenders je odlučio snimiti igrani film koji će koristiti lokacije nužnika. Zvučalo je to na opis kao još jedna bedekerska wendersovska splačina. Ali- tu slijedi iznenađenje. Ne, nije: „Savršeni dani“ prekrasan su film.

Junak „Savršenih dana“ je Hirayama (Yakusho), srednjovječni samac kojem je posao da dnevno opere niz gradskih klozeta. On međutim nije tipični socijalni marginalac. Kad dođe kući čita Faulknera i Patriciju Higsmith, sluša Lou Reeda i Ninu Simone na audio-kasetama. Stječete dojam da je Hirayama čovjek koji je imao ili mogao imati neki drugi život, ali je iz nekog razloga koji ne saznamo odabrao baš ovaj. Svom poslu pristupa najvećim poštovanjem. To se ne može reći i za druge. U jednoj od ranih scena filma junak pronalazi u parku zagubljeno dijete, a majka hitro higijenskom maramicom briše ruku za koju je čistač držao dijete. U nekom se trenutku pojavi u filmu i jedina osoba iz osamljenikova prethodnog života- sestra.  Stiže pred junakov stan u skupom autu. Nakon kratke obiteljske konverzacije, pita Hirayamu: „da li je zaista istina da čistiš nužnike?“ Junakova sestra ima predrasude kakve imaju više-manje svi: to je neželjeni posao koji nitko ne radi ako baš ne mora.

Ali- Wendersov misteriozni junak tom poslu pristupa kao najvažnijoj stvari, poslu koji zaslužuje poštovanje i predanost. Osam sati čestitog, drugima korisnog rada, malo Otisa Readinga ili Patti Smith, a predvečer knjiga: eto savršenog dana.

„Perfect Days“ bi se s argumentima mogao otpisati kao buržujski šminkeraj. Umjesto da se bavi stvarnom radničkom klasom, Wenders se bavi intelektualcem koji je odabrao biti radnik kao što u baroknim pastoralama plemići fantaziraju o pastiricama. Ali- Wendersov film nekako uspijeva rastočiti gledateljev cinizam. Za razliku od pokojih drugih režiserovih filmova, „Savršeni dani“ nisu tezični i nametljivi. Film se sav sastoji od neizrečenog, naslućenog. Autor se ne trsi popunjavati bjeline. Pušta nas da uživamo u čistoj emociji, muzici, urbanoj topografiji. Film je vizualno čaroban, a glumac Koji Yakusho sjajan. „Savršeni dani“ film je s kojim se možete intelektualno prepirati, ali na vas djeluje poput zarazne pop balade: prođu sati i dani, a onda shvatite da je pjevušite i dalje.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

SINOVI

Vogter
20:00 sati



Danska, Švedska, 2024., 95 min.
Režija:Gustav Möller
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge:Sidse Babett Knudsen, Sebastian Bull, Dar Salim

Napeti zatvorski triler redatelja Gustava Möllera, poznatog po velikom hitu Krivnja. Protagonistica je Eva, zatvorska čuvarica. Ozbiljna, savjesna žena kojoj se život uzdrma do temelja kada u zatvor stigne muškarac s kojim, očito, ima neku strašnu vezu. Eva postaje opsjednuta zatvorenikom, i traži premještaj u odjel u kojem je smješten, u najsuroviji, najstrože čuvani dio zatvora. U hladnom, klaustrofobičnom ozračju ćelija, Eva pokreće rat, i moralno klizav teren uskoro će postati pozornicom napetih borbi moći.

Međunarodni filmski festival u Berlinu 2024 - nominacija za najbolji film / Međunarodni filmski festival u Stockholmu 2024 - nominacija za najbolji film / BRIFF 2024 - nominacija za Grand Prix 

ČETVRTAK / 16.01.

UVIJEK POSTOJI SUTRA

C'è ancora domani, 2023
17:30 sati



C'è ancora domani, 2023. Paola Cortellesi, 118 min. IT
Scenarij:
Furio Andreotti, Giulia Calenda, Paola Cortellesi
Uloge: Paola Cortellesi, Valerio Mastandrea, Romana Maggiora Vergano, Emanuela Fanelli, Giorgio Colangeli, Mattia Baldo, Gianmarco Filippini, Vinicio Marchioni
   Rim, sredina 1940-ih. Delia je kućanica koja brine o suprugu Ivanu, njihovo troje djece i svekru Ottorinu, a uz to obavlja sitne honorarne poslove. Ivano je pak neprikosnoveni gospodar obitelji koji zarađuje jedva dovoljno za osigurati krov nad glavom, no ima potrebu stalno podsjećati tko je hranitelj obitelji, ponekad ružnim riječima, a nekad uz pomoć remena. Delija obiteljsku situaciju pokorno prihvaća pokušavajući djeci osigurati što bolji život, a najveća joj je želja udaja kćerke Marcelle za dobrog i plemenitog supruga. Međutim, kada jednoga dana primi misteriozno pismo, počinje kovati neke nove planove.
   Inspirativna humoristična drama, redateljski prvijenac popularne talijanske glumice Paole Cortellesi, pokorila je talijanske kino dvorane i bila gledanija od najpopularnijih blockbustera prošle godine.
   Ovaj film nerijetko svrstavaju u kategoriju ženskih filmova, no od iste treba pobjeći. Filmovi su i trebaju biti za svakoga! Ipak, „Uvijek postoji sutra“ lijep je obol ženskoj povijesti, kao i hvala onima koji su na mikro i makro razinama donijeli pozitivne promjene. Riječ je o jednom od onih naslova čiji će vam kraj izmamiti osmijeh, a nećete moći sakriti ni osjećaj ponosa. Tu je i tinjajuća zahvalnost za sve članice vaše obitelji, tihe junakinje koje su popločile vaš put, a njihova junaštva često ne bivaju opjevana. (Martina Petrović / www.journal.hr)
   Promišljeno, emocionalno zadovoljavajuće i neizmjerno zabavno djelo, sa završetkom koji inteligentno dinamizira naša očekivanja. (Jonathan Romney / Financial Times)
   Istovremeno i nepretenciozan, i zabavan, i emotivan, crno-bijeli redateljski prvijenac Paole Cortellesi jedno je od ugodnijih iznenađenja ove godine. (Kristian Komorčec / bug.hr)
   Najgledaniji talijanski film 2023. godine svojevrsni je feministički realizam koji je redateljica Paola Cortellesi snimila u besprijekornom neorealističnom stilu. Ova socijalna drama koja se fokusira na položaj talijanske žene iz radničke klase netom nakon završetka Drugog svjetskog rata obraća se i ženama današnjice s porukom upozorenja, ali i nade. (Zrinka Pavlić / tportal.hr)
   Naracija sa strahovitim samopouzdanjem i sjajem koja odaje počast ranim filmovima Vittorija De Sice i Federica Fellinija. (Peter Bradshaw / The Guardian)
   Priča filma je izmišljena, ali u njemu puno priča moje obitelji. Ja sam pola Rimljanka, a pola iz Abruzza. Moja je majka došla u Rim sa šest godina i ovdje je provela vrlo rano djetinjstvo. Ali mnoge priče iz kojih sam crpila inspiraciju potječu od moje bake. To je i razlog zašto sam film zamislila crno-bijelim. Kad vam se vraćaju slike prošlosti u Rimu, one nikad nisu u boji. Rim mog filma  jako je daleko od današnjeg Rima. Ali, Rim je mnogo stvari. Postoji Rim središta, Rim dobrih susjedstava, zatim postoji popularni Rim... onaj predgrađa... (redateljica Paola Cortellesi)

https://www.imdb.com/title/tt21800162/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_2_nm_0_in_0_q_C%27%25C3%25A8%2520ancora%2520domani%252C%25202023.%2520

MONKEY MAN

Monkey Man
20:00 sati



Kanada, 2024., Režija: Dev Patel
Uloge: Dev Patel, Sikandar Kher, Makarand Deshpande

Zamislite film u kojem se Rambo bori protiv kastinskog sustava, Bruce Lee je Indijac, a Rocky se sprema na šaketanje s korumpiranim šefom policije? E, sad postoji točno takav film- a naslov mu je „Monkey Man“.

„Monkey Man“ debitantski je režiserski rad Deva Patela, londonskog glumca indijskog podrijetla. Patel u filmu glumi siromašnog indijskog radnika koji se zaposli kao perač posuđa u perverzno raskošnom klubu kojim upravlja žena šefa policije. U klub navraća hinduska vjerska i politička elita. No, perač tanjura ima tajnu agendu. Kani se osvetiti vjerskom vođi i policijskom šefu koji su mu kad je bio dijete spalili selo i ubili majku.

Patelov prvijenac opisivali su krilaticom „John Wick u Bombaju“. Ima doista sličnosti između dva filma, pogotovo u intenzitetu akcijskih scena i fizičkoj staturi junaka. No- za razliku od eskapističkog „Wicka“ „Monkey Man“ je i razorni politički film. Dok se junak letvama i šakama probija kroz buljuke negativaca, iz filma izlazi svašta, od političke korupcije, preko nepravdi kastinskog sustava, do hinduističkog klero- nacionalizma u stilu Narendre Modija. Dijabolični vjerski guru u filmu manipulira izborima, a transvestitski eunusi sijeku glave mačetama. Pri tom ni trena ne jenjava frenetična, majstorski režirana akcija, a iz filma pljušti kolorit indijskog velegrada. „Monkey Man“ je majstorija, akcijski film sezone.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

PETAK / 17.01.

HIMERA

La Chimera
17:00 sati



La Chimera, 2023. Alice Rohrwacher, 130 min. IT/FR/HE
Scenarij: Alice Rohrwacher
Uloge: Josh O'Connor, Carol Duarte, Vincenzo Nemolato, Alba Rohrwacher, Isabella Rossellini

Gdje god postoji spomenička baština, oko nje postoji i kriminalna ekonomija. Arheološki ostaci i umjetnine izranjaju se, kradu i preprodaju, a poput svake ilegalne trgovine i ova kreira visoke profite. Jedan od prostora takvog kriminala je i prostor bivše etruščanske civilizacije- Toskana i Umbrija. Ta kriminalna rabota tamo je vrhunac imala 80-e i 90-e kad se izvrgnula u stvarnu društvenu pošast.

Otprilike u to doba u jednom gradiću u Umbriji odrastale su dvije sestre djeca roditelja hipija koji su se bavili pčelarstvom. Prezime tih sestara – Rohrwacher-  dvadeset će godina kasnije odzvanjati talijanskim filmom.  Starija sestra Alba postat će najvažnija talijanska glumica svoje generacije, a hrvatska je publika među ostalim poznaje kao glavnu junakinju završnih epizoda serije „Genijalna prijateljica“. Mlađa sestra Alice danas je možda i najzanimljivija talijanska redateljica. Debitirala je 2011. s južnjačkom dramom „Corpo celeste“/„Nebesko tijelo“ da bi nakon toga nanizala seriju filmova u kojima se miješaju socijala, katolička duhovnost, magični realizam, utjecaji Pasolinija, Olmija i Paradžanova.

U jednom intervjuu, Alice Rorhrwacher se prisjetila kako je kao djevojčica u ruralnoj Umbriji stalno viđala ilegalne kopače. Nakon posla bi sjeli pred seosku birtiju, blatni i prljavih ruku, a negdje u automobili držali bi otkopane tanjure, urne i zavjetne kipove. Taj bi prizor u sebi objedinjavao gangstere, radine žuljevite ruke, ali i ljepotu i zagrobnu metafiziku.

O toj spoju nespojivog Rohrwacher je mnogo godina kasnije snimila film. A taj je film- „Himera“- prelijep.

Junak „Chimere“ je Arthur (Josh O'Connor), ilegalni arheolog koji je upravo izašao iz zatvora. Zatvora se izbavio zahvaljujući Spartacu, tajanstvenom naručitelju koji od njegove ekipe otkupljuje antikvitete, a Arthuru je platio odvjetnika i jamčevinu. Postoji razlog zašto se Spartaco potrudio oko Arthura. Junak- naime-ima neobjašnjivi, mistični dar da nanjuši nalazište. I stara banda i naručitelj očekuju da se Arthur nakon robije vrati starom poslu. Arthur- međutim-nije najracionalnije biće. On je nešto poput jurodivog, seoski čudak koji živi u pojati, na sebe ne troši ništa, a starinama ga vuče mistična povezanost. Stvari se zakompliciraju kad junak preko majke (Isabella Rossellini) upozna brazilsku sluškinju Beniaminu (Carol Duarte). Praznovjerna se Beniamina užasava što Arthur i drugari skrnave grobove. Tijekom pijane večeri seoske fešte Arthur nabasa na neprocjenjivu etruščansku grobnicu, a Beniamina je zgranuta. U završnici lupeži otkrivaju i tko je doista naručitelj Spartaco.

Alba Rorhwacher redateljica je malog, ali prepoznatljivog opusa koji se s vremenom evoluirao, poprimajući jače primjese magijskog realizma. „Himera“ je film kod kojeg su autorici stvari sjele perfektno na mjesto. To je film o polusvijetu ruralne Italije 90-ih koji ima nešto od neorealizma. No- istodobno je riječ i o spiritualnom filmu fantastike u kojem se susreću blato i zlato, nadzemno i podzemno, duhovi se miješaju s ljudima, kriminal s metafizikom, a arhajska prošlost sjedi na ramenu sadašnjici. Film je vizualno čaroban (sniman dijelom čak na 8mm), a ikonografija 90-ih daje mu dodatnu tugaljivu poetičnost. Šlag na torti je prvoklasna glumačka podjela u kojoj je uz Britanca O'Connora i Brazilku Duarte i redateljičina sestra (u maloj, ali važnoj ulozi). Svi glumci su sjajni, a svi ostavljaju dojam da su naturščici, što je najveća moguća pohvala redateljici. „Chimera“ je filmska čarolija, treptaj čiste ljepote.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

SLOMLJENO CVIJEĆE

Broken Flowers
20:00 sati



2005., 106 minuta
Režija i scenarij: Jim Jarmusch
Uloge: Bill Murray, Sharon Stone, Frances Conroy, Jessica Lange, Tilda Swinton

Jarmuschov film Broken Flowers jedan je od njegovih najsuptilnijih i emocionalno najsloženijih radova, prepoznatljivo minimalističkog stila i fino izbalanskiranih udjela humora i sjete. Jarmuschov karakteristični spori ritam, razumijevanje moći tišine i pažnja prema detaljima - pridonose meditativnoj atmosferi filma. Glazba, uključujući eterične tonove etiopijskog jazza, igra važnu ulogu.

Film se bavi pitanjima identiteta, prošlosti i neizbježnosti protoka vremena, kroz priču o Donu Johnstonu (Bill Murray), čovjeku suočenom s gubitkom ali i mogućnošću da otkrije nepoznatu dimenziju svog života.

Jarmusch na intrigantan način koristi putovanje kao narativni alat. Donova potraga za ženom koja mu je možda rodila sina nije samo priča o otkrivanju obitelji, već duboko introspektivno istraživanje vlastitog identiteta i smisla života.

Bill Murray briljira u ulozi Don Johnstona, dajući suptilnu i melanholičnu izvedbu, prepunu suzdržane emocije koja odlično oslikava unutarnju prazninu lika. 

SUBOTA / 18.01.

LARS JE LOL

Eirik Sæter Stordahl
15:30 sati



Kada od učiteljice dobije zadatak da novom učeniku Larsu bude „velika sestra“, Amanda nije najsretnija. Naime, Lars ima Downov sindrom, a Amanda se jako želi uklopiti u društvo i svidjeti se popularnoj ekipi. No Lars je zabavan i pronicljiv, a njegov život pun fantastičnih pustolovina, pa se između njih dvoje razvija veselo i toplo prijateljstvo. Kada u svojim nastojanjima da se uklopi izda Larsa, Amanda će morati pronaći način da se iskupi i pritom smoći snage da ostane svoja. Ova nagrađivana norveška drama na pristupačan i zabavan način obrađuje teme vršnjačkog pritiska, tolerancije i vrijednosti prihvaćanja međusobnih različitosti.

Festivali i nagrade: Pulski filmski festival 2024., Međunarodni filmski festival u Tromsou 2024., Nagrada europskog udruženja dječjeg filma (ECFA) 2024., Filmfest München 2024. Nagrada publike na festivalu Timpetill

LJUBAV U MUMBAIJU

All We Imagine As Light
17:30 sati



Indija 2024.
Režija, scenarij: Payal Kapadia
Uloge: Kani Kusruti, Divya Prabha, Chhaya Kadam, Hridhu Haroon
Dobitnik nagrade Grand Prix na festivalu u Cannesu
Dvije nominacije za nagradu Zlatni globus: za najbolju režiju i najbolji strani film


Scenaristica i redateljica Paypal Kapadia filmom “Ljubav u Mumbaiju” s kojim je osvojila Grand Prix na festivalu u Cannesu, istražuje i slavi svjetlo, živote te teksturu moderne radničke klase Mumbaija, velegrada u kojeg se slijevaju ljudi iz siromašnih sela i provincije, kako bi našli posao i priskrbili si sve one lijepe stvari za koje se nadaju da će unijeti svjetlost u njihov život. Radnja filma fokusirana je na dvije cimerice koje zajedno rade u gradskoj bolnici – glavnu sestru Prabhu i novopridošlu sestru Anu, te njihovu kolegicu, kuharicu Parvaty. Kapadijin film oslanja se na trenutke povezanosti i srcobolje, nade i razočaranja. Prabha je iskusna medicinska sestra kojoj udvara simpatični liječnik, premda ona već ima supruga iz dogovorenog braka, koji živi u dalekoj Njemačkoj, i od kojeg nema glasa. Anu se nalazi u romantičnoj vezi s muslimanom koju skriva od svoje tradicionalne obitelji. Parvaty je, pak, očajna, jer se nalazi pred deložacijom iz stana. Redateljica Kapadia jednakim sjajem prikazuje vrevu velegrada, ali i mir priobalnog sela artikuliranih vrhunskim glumačkim nastupima te fotografijom lirskog naturalizma. Film “Ljubav u Mumbaiju” preljepa je studija transformativne moći prijateljstva i sestrinstva u svoj svojoj kompleksnosti i bogatstvu. Njegov originalni naziv – „All We Imagine As Light“ savršeno osilkava poetični karakter filma, u kojemu se opora realnost siromaštva i teškog rada susreće sa svim onim što doživljavamo kao svjetlost – ljubavlju, prijateljstvom, podrškom i maštom. 

 

SUSJEDNA SOBA

Room Next Door
20:00 sati



Španjolska, 2024.,107'
Redatelj: Pedro Almodóvar
Uloge: Julianne Moore, Tilda Swinton, John Turturro

Jedan od najvećih živućih redatelja i scenarista, Pedro Almodóvar, svojim je prepoznatljivim opusom preobrazio krajolik španjolske i svjetske kinematografije. Uvijek sklon osebujnim ženskim likovima, zaokupljan fluidnošću rodnih identiteta i seksualnosti te kritici patrijarhalnih i konzervativnih tradicija, Almodóvar je kroz gotovo pola stoljeća profesionalne karijere razvio karakterističan stil u kojem se stapaju i miješaju žanrovi, pop-art, ironija, camp i melodrama. Dobitnik je dvaju Oscara i niza drugih prestižnih nagrada.

Njegov posljednji film – „Susjedna soba“ dobitnik je ovogodišnjeg venecijanskog Zlatnog lava, i prvi njegov cjelovečernji film na engleskom jeziku. Ponovno su u fokusu ženski likovi - Ingrid (Julianne Moore) i Martha (Tilda Swinton). U mladosti su bile bliske prijateljice no s vremenom su se njihovi putevi i karijere razišli. Martha je postala ratna reporterka, a Ingrid književnica, poznata po velikom strahu od smrti. Nakon niza godina, njih dvije ponovno stupaju u kontakt i zbližavaju se kroz zajednička sjećanja, anegdote i razgovore o umjetnosti i filmovima. No obnovljenu bliskost testirat će neočekivana Marthina molba, koja će film pretvoriti u drama o životu, smrti i odgovornostima prijateljstva.

UTORAK / 21.01.

SUSJEDNA SOBA

Room Next Door
17:30 sati



Španjolska, 2024.,107'
Redatelj: Pedro Almodóvar
Uloge: Julianne Moore, Tilda Swinton, John Turturro

Jedan od najvećih živućih redatelja i scenarista, Pedro Almodóvar, svojim je prepoznatljivim opusom preobrazio krajolik španjolske i svjetske kinematografije. Uvijek sklon osebujnim ženskim likovima, zaokupljan fluidnošću rodnih identiteta i seksualnosti te kritici patrijarhalnih i konzervativnih tradicija, Almodóvar je kroz gotovo pola stoljeća profesionalne karijere razvio karakterističan stil u kojem se stapaju i miješaju žanrovi, pop-art, ironija, camp i melodrama. Dobitnik je dvaju Oscara i niza drugih prestižnih nagrada.

Njegov posljednji film – „Susjedna soba“ dobitnik je ovogodišnjeg venecijanskog Zlatnog lava, i prvi njegov cjelovečernji film na engleskom jeziku. Ponovno su u fokusu ženski likovi - Ingrid (Julianne Moore) i Martha (Tilda Swinton). U mladosti su bile bliske prijateljice no s vremenom su se njihovi putevi i karijere razišli. Martha je postala ratna reporterka, a Ingrid književnica, poznata po velikom strahu od smrti. Nakon niza godina, njih dvije ponovno stupaju u kontakt i zbližavaju se kroz zajednička sjećanja, anegdote i razgovore o umjetnosti i filmovima. No obnovljenu bliskost testirat će neočekivana Marthina molba, koja će film pretvoriti u drama o životu, smrti i odgovornostima prijateljstva.

SINOVI

Vogter
20:00 sati



Danska, Švedska, 2024., 95 min.
Režija:Gustav Möller
Scenarij:Emil Nygaard Albertsen, Gustav Möller
Uloge:Sidse Babett Knudsen, Sebastian Bull, Dar Salim

Napeti zatvorski triler redatelja Gustava Möllera, poznatog po velikom hitu Krivnja. Protagonistica je Eva, zatvorska čuvarica. Ozbiljna, savjesna žena kojoj se život uzdrma do temelja kada u zatvor stigne muškarac s kojim, očito, ima neku strašnu vezu. Eva postaje opsjednuta zatvorenikom, i traži premještaj u odjel u kojem je smješten, u najsuroviji, najstrože čuvani dio zatvora. U hladnom, klaustrofobičnom ozračju ćelija, Eva pokreće rat, i moralno klizav teren uskoro će postati pozornicom napetih borbi moći.

Međunarodni filmski festival u Berlinu 2024 - nominacija za najbolji film / Međunarodni filmski festival u Stockholmu 2024 - nominacija za najbolji film / BRIFF 2024 - nominacija za Grand Prix 

SRIJEDA / 22.01.

SAMI U REYKJAVIKU

17:00 sati



Island, Slovačka, Francuska, 2023., 75 min.
Režija:Ninna Pálmadóttir
Scenarij:Rúnar Rúnarsson
Uloge:Þröstur Leó Gunnarsson, Hermann Samúelsson, Anna Gunndís Gudmundsdótti

Zbog izgradnje brane, sredovječni Gunnar mora napustiti svoj samotnjački život na islandskoj farmi, i preseliti u grad. Ondje, u svom novom stanu, pokušava se priviknuti na novi život, no nije mu lako. Nevičan komunikaciji i skučenom prostoru, Gunnar je nesretan. A onda u njegov život ulazi desetogodišnjak Ari. Isprva frustrirajući susret urodit će neobičnim prijateljstvom.  Ovaj topli, empatični film cjelovečernji je prvjenac redateljice Ninne Pálmadóttir. Nagrađen je na više festivala:

Nagrade Edda 2024 - nominacija za najbolji film, nominacija za glumca godine (Þröstur Leó Gunnarsson), nominacija za najbolju montažu / Filmski festival u Göteborgu - nominacija za najbolji nordijski film / Međunarodni filmski festival u Pekingu 2024 - nagrada za najboljeg glumca (Þröstur Leó Gunnarsson), posebno priznanje žirija, nominacija za najbolji film / Uz brojne druge nominacije.

 

NE OČEKUJ PREVIŠE OD KRAJA SVIJETA

Nu aștepta prea mult de la sfîrșitul lumii
19:00 sati



O, LU, FR, HR, 2023.163'
Redatelj:Radu Jude
Uloge:Ilinca Manolache, Nina Hoss

Polazeći od istinite priče o pripremi i snimanju po mnogočem diskutabilnog filma o zaštiti na radu, film analizira odnose pojedinca i multinacionalnih tvrtki novog rumunjskog kapitalizma. Ova priča o ekonomiji i kinematografiji  ocrtava obrise prekarne svakodnevice suvremenog društva. Premijerno prikazan u Locarnu, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija.

Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih redateljskih imena na europskoj filmskoj sceni svoj je novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratuau kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije. Odvažno i energično, uz dozu bezrezervnog crnog humora, Ne očekuj previše od kraja svijeta kritički zadire u brojne neuralgične točke suvremenog društva – od izrabljivanja radom i ultimativne moći kapitala, preko urbane devastacije i razaranja univerzalnih vrijednosti, pa do posvemašnje prevlasti društvenih mreža i ekrana koji od komunikacijskog sredstva postaje kanal za doživljaj svijeta. Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. (ZFF)

ČETVRTAK / 23.01.

NE OČEKUJ PREVIŠE OD KRAJA SVIJETA

Nu aștepta prea mult de la sfîrșitul lumii
17:00 sati



O, LU, FR, HR, 2023.163'
Redatelj:Radu Jude
Uloge:Ilinca Manolache, Nina Hoss

Polazeći od istinite priče o pripremi i snimanju po mnogočem diskutabilnog filma o zaštiti na radu, film analizira odnose pojedinca i multinacionalnih tvrtki novog rumunjskog kapitalizma. Ova priča o ekonomiji i kinematografiji  ocrtava obrise prekarne svakodnevice suvremenog društva. Premijerno prikazan u Locarnu, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija.

Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih redateljskih imena na europskoj filmskoj sceni svoj je novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratuau kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije. Odvažno i energično, uz dozu bezrezervnog crnog humora, Ne očekuj previše od kraja svijeta kritički zadire u brojne neuralgične točke suvremenog društva – od izrabljivanja radom i ultimativne moći kapitala, preko urbane devastacije i razaranja univerzalnih vrijednosti, pa do posvemašnje prevlasti društvenih mreža i ekrana koji od komunikacijskog sredstva postaje kanal za doživljaj svijeta. Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. (ZFF)

DIVLJI DIJAMANT

Diamant brut
20:00 sati



Francuska, 2024.
Režija: Agathe Riedinger
Scenarij: Agathe Riedinger
Uloge: Malou Khebizi, Idir Azougli, Andréa Bescond 

 

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, film prikazuje Liane, devetnaestogodišnjakinju,odvažnu, temperamentnu, glasnu i opsjednutu snovima o slavi. Kao takva, ona je kandidatkinja iz snova za svakog ozbiljnog producenta reality showa. Kada napokon dobije priliku na audiciji za emisiju Miracle Island, u kojem 15 mladih i zgodnih ljudi živi zajedno u kući na plaži, čini se da je uspjeh iza ugla.

Prvi film francuske redateljice Agathe Riedinger britki je presjek današnje kulture instant zvijezda, društvenih mreža i influencera, u kojoj biti viđen znači postojati, a ispunjenost se može postići tek dosezanjem svetoga grala slave. No, njezin pristup nije omalovažavajuć. On pokazuje da su „stvari uvijek složenije nego što mislimo“, te da „trebamo biti razumniji kako ne bismo produbljivali polarizaciju u kojoj već živimo. To ne znači da mlada hiperseksualizirana žena traži seksualnost, ne znači da je mlada žena opsjednuta ljepotom lišena duhovnog života, ne znači da je mlada žena koja se odlučila za estetsku kirurgiju površna, upravo suprotno. Tu vidim klasičnu potrebu duboko ranjive osobe da bude viđena, priznata (mrzim taj današnji izraz) i voljena“. (Agathe Riedinger)


 

PETAK / 24.01.

SUSJEDNA SOBA

Room Next Door
17:30 sati



Španjolska, 2024.,107'
Redatelj: Pedro Almodóvar
Uloge: Julianne Moore, Tilda Swinton, John Turturro

Jedan od najvećih živućih redatelja i scenarista, Pedro Almodóvar, svojim je prepoznatljivim opusom preobrazio krajolik španjolske i svjetske kinematografije. Uvijek sklon osebujnim ženskim likovima, zaokupljan fluidnošću rodnih identiteta i seksualnosti te kritici patrijarhalnih i konzervativnih tradicija, Almodóvar je kroz gotovo pola stoljeća profesionalne karijere razvio karakterističan stil u kojem se stapaju i miješaju žanrovi, pop-art, ironija, camp i melodrama. Dobitnik je dvaju Oscara i niza drugih prestižnih nagrada.

Njegov posljednji film – „Susjedna soba“ dobitnik je ovogodišnjeg venecijanskog Zlatnog lava, i prvi njegov cjelovečernji film na engleskom jeziku. Ponovno su u fokusu ženski likovi - Ingrid (Julianne Moore) i Martha (Tilda Swinton). U mladosti su bile bliske prijateljice no s vremenom su se njihovi putevi i karijere razišli. Martha je postala ratna reporterka, a Ingrid književnica, poznata po velikom strahu od smrti. Nakon niza godina, njih dvije ponovno stupaju u kontakt i zbližavaju se kroz zajednička sjećanja, anegdote i razgovore o umjetnosti i filmovima. No obnovljenu bliskost testirat će neočekivana Marthina molba, koja će film pretvoriti u drama o životu, smrti i odgovornostima prijateljstva.

ISKUPLJENJE

Don't Come Knocking
20:00 sati



Njemačka, SAD, 112 min.
Režija: Wim Wenders, scenarij: Sam Shepard, uloge:Sam Shepard, Jessica Lange Tim Roth, Sarah Polley

Don’t Come Knocking (2005) je kontemplativna drama koju je režirao Wim Wenders, a scenarij napisao Sam Shepard, koji ujedno tumači glavnu ulogu. Film istražuje teme iskupljenja, otuđenja i potragu za identitetom, smještene u prostrane, ikoničke pejzaže američkog Zapada.

Priča prati Howarda Spencea (Shepard), propalog glumca poznatog po ulogama u vesternima, koji napušta filmski set u potrazi za nečim novim, nečim što nedostaje. Otkriva da ima odraslog sina i kćer iz prošlih veza te kreće na put da se poveže sa svojom obitelji. Film analizira Howardov kompleksan karakter, njegovu borbu s odgovornošću i potragu za pripadanjem.Na dodjeli Europskih filmskih nagrada 2005. bio je nominiran za najbolji film, uz pohvale za scenarij i vizualni stil te izuzetne izvedbe Jessice Lange i Sarah Polley. Tematski se oslanja na pitanja odgovornosti i mogućnosti popravljanja prošlosti, koristeći Wendersovu atmosferičnu režiju za stvaranje dojmljivih emotivnih pejzaža, te glazbu fantastičnog T Bone Burnetta koja podcrtava fluidni narativ.

SUBOTA / 25.01.

MALA BANDA

La petite bande
15:30 sati



Francuska / 2022.
Režija: Pierre Salvadori
Uloge: Paul Belhoste, Mathys Clodin-Gines, Colombe Schmidt
Žanr: komedija

Napeta francuska dramedija o petero školaraca koji odlučuju radikalnim metodama sabotirati lokalnu tvornicu koja zagađuje njihovu rijeku i ubija okolnu prirodu. Malu bandu čini četvero dvanaestgodišnjaka: Cat, Fouad, Antoine i Sami. Vođeni ponosom i izazovom, upuštaju se u ludi projekt sabotiranja tvornice koja već godinama zagađuje njihovu rijeku. No, u toj tek formiranoj ekipi česta su neslaganja, a neriješene stvari između njih neprestano sputavaju misiju. No kada se plan opako izjalovi, mlada će družina otkriti da i nije tako složna.Kako bi to razriješili, odlučuju vratiti u svoju malu družinu povučenog i odbačenog klinca Aimea. Uzbuđeni koliko i zaluđeni važnošću svoje misije, petero saveznika naučit će kako preživjeti i boriti se zajedno u ovoj komičnoj i neizvjesnoj pustolovini koja će posve obuzeti njih, ali i gledatelje.

SAMI U REYKJAVIKU

17:30 sati



Island, Slovačka, Francuska, 2023., 75 min.
Režija:Ninna Pálmadóttir
Scenarij:Rúnar Rúnarsson
Uloge:Þröstur Leó Gunnarsson, Hermann Samúelsson, Anna Gunndís Gudmundsdótti

Zbog izgradnje brane, sredovječni Gunnar mora napustiti svoj samotnjački život na islandskoj farmi, i preseliti u grad. Ondje, u svom novom stanu, pokušava se priviknuti na novi život, no nije mu lako. Nevičan komunikaciji i skučenom prostoru, Gunnar je nesretan. A onda u njegov život ulazi desetogodišnjak Ari. Isprva frustrirajući susret urodit će neobičnim prijateljstvom.  Ovaj topli, empatični film cjelovečernji je prvjenac redateljice Ninne Pálmadóttir. Nagrađen je na više festivala:

Nagrade Edda 2024 - nominacija za najbolji film, nominacija za glumca godine (Þröstur Leó Gunnarsson), nominacija za najbolju montažu / Filmski festival u Göteborgu - nominacija za najbolji nordijski film / Međunarodni filmski festival u Pekingu 2024 - nagrada za najboljeg glumca (Þröstur Leó Gunnarsson), posebno priznanje žirija, nominacija za najbolji film / Uz brojne druge nominacije.

 

SVE, I KOSTI

Bones and all
20:00 sati



2022., IT, US, 130 min
Redatelj: Luca Guadagnino
Uloge:Timothée Chalamet, Taylor Russell, Michael Stuhlbarg, André Holland, Chloë Sevigny, David Gordon Green, Jessica Harper, Jake Horowitz, Mark Rylance

Film Luce Gudagnina ( Call Me By Your  Name, Bigger Splash)  adaptacija je romanaCamille DeAngelis iz 2015., maestralni amalgam filma ceste, horora i romanse u svojim najmoćnijim inkarnacijama. U njegovom je centru mlada djevojka, sama na svijetu i odbačena od društva i vlastitih roditelja. Ona je, naime, kanibal. Putuje cestama Indiane, Illinoisa, Nebraskei Iowe, ikoničkim pejzažima americane, u jalovoj nadi da će pronaći svoju majku, od koje je naslijedila svoj neobičan prehrambeni gen. Maren (Taylor Russell)nije čudovište. Ona je lijepa i iznimno nježna. Rastrgana je krivnjom i užasnom osamljenošću. I negdje na tom putu upoznat će Leeja (Timothée Chalamet) koji je isti kao ona. Ali, upoznat će i druge „Eatere“...Snažan, svirep, ali istovremeno nježan i predivan, film koristi šokantnu premisu kanibalizma kao krvavu metaforu potrebe za apsolutnim, za ljubavlju, prihvaćanjem i pripadanjem, ali i moći tabua i društvene isključenosti. 

UTORAK / 28.01.

DIVLJI DIJAMANT

Diamant brut
17:00 sati



Francuska, 2024.
Režija: Agathe Riedinger
Scenarij: Agathe Riedinger
Uloge: Malou Khebizi, Idir Azougli, Andréa Bescond 

 

Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu, film prikazuje Liane, devetnaestogodišnjakinju,odvažnu, temperamentnu, glasnu i opsjednutu snovima o slavi. Kao takva, ona je kandidatkinja iz snova za svakog ozbiljnog producenta reality showa. Kada napokon dobije priliku na audiciji za emisiju Miracle Island, u kojem 15 mladih i zgodnih ljudi živi zajedno u kući na plaži, čini se da je uspjeh iza ugla.

Prvi film francuske redateljice Agathe Riedinger britki je presjek današnje kulture instant zvijezda, društvenih mreža i influencera, u kojoj biti viđen znači postojati, a ispunjenost se može postići tek dosezanjem svetoga grala slave. No, njezin pristup nije omalovažavajuć. On pokazuje da su „stvari uvijek složenije nego što mislimo“, te da „trebamo biti razumniji kako ne bismo produbljivali polarizaciju u kojoj već živimo. To ne znači da mlada hiperseksualizirana žena traži seksualnost, ne znači da je mlada žena opsjednuta ljepotom lišena duhovnog života, ne znači da je mlada žena koja se odlučila za estetsku kirurgiju površna, upravo suprotno. Tu vidim klasičnu potrebu duboko ranjive osobe da bude viđena, priznata (mrzim taj današnji izraz) i voljena“. (Agathe Riedinger)


 

NE OČEKUJ PREVIŠE OD KRAJA SVIJETA

Nu aștepta prea mult de la sfîrșitul lumii
19:30 sati



O, LU, FR, HR, 2023.163'
Redatelj:Radu Jude
Uloge:Ilinca Manolache, Nina Hoss

Polazeći od istinite priče o pripremi i snimanju po mnogočem diskutabilnog filma o zaštiti na radu, film analizira odnose pojedinca i multinacionalnih tvrtki novog rumunjskog kapitalizma. Ova priča o ekonomiji i kinematografiji  ocrtava obrise prekarne svakodnevice suvremenog društva. Premijerno prikazan u Locarnu, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija.

Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih redateljskih imena na europskoj filmskoj sceni svoj je novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratuau kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije. Odvažno i energično, uz dozu bezrezervnog crnog humora, Ne očekuj previše od kraja svijeta kritički zadire u brojne neuralgične točke suvremenog društva – od izrabljivanja radom i ultimativne moći kapitala, preko urbane devastacije i razaranja univerzalnih vrijednosti, pa do posvemašnje prevlasti društvenih mreža i ekrana koji od komunikacijskog sredstva postaje kanal za doživljaj svijeta. Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. (ZFF)

SRIJEDA / 29.01.

NE OČEKUJ PREVIŠE OD KRAJA SVIJETA

Nu aștepta prea mult de la sfîrșitul lumii
17:00 sati



O, LU, FR, HR, 2023.163'
Redatelj:Radu Jude
Uloge:Ilinca Manolache, Nina Hoss

Polazeći od istinite priče o pripremi i snimanju po mnogočem diskutabilnog filma o zaštiti na radu, film analizira odnose pojedinca i multinacionalnih tvrtki novog rumunjskog kapitalizma. Ova priča o ekonomiji i kinematografiji  ocrtava obrise prekarne svakodnevice suvremenog društva. Premijerno prikazan u Locarnu, gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija.

Jedno od najsvježijih i najzanimljivijih redateljskih imena na europskoj filmskoj sceni svoj je novi film osmislio kao žanrovsko-stilski kolaž snimljen na glasnim i kaotičnim ulicama današnjeg, posttranzicijskog Bukurešta. Radnja prati jedan dan u životu Angele Raducani potplaćene asistentice produkcije propagandnog video uratka u kojem iza izjava stvarnih žrtava nesreća na radu u jednoj lokalnoj tvornici stoji prava motivacija multinacionalne kompanije da promovira svoju novu sigurnosnu opremu. Angela svoj 16-satni radni dan provodi najvećim dijelom u automobilu, probijajući se kroz prometne tjesnace, glasnom glazbom suzbijajući česte šovinističke komentare drugih vozača, a kavom vlastitu klonulost. U jednom danu u njihovim domovima posjećuje i intervjuira niz kandidata za promotivni video na kojem radi, a austrijska tvrtka koja je naručila film, na čelu s voditeljicom marketinga Doris Goethe), odlučit će koji će od unesrećenika dobiti honorar i priliku da pred kamerom ispričaju svoju priču (uz neizbježnu poruku radnicima da svakako moraju nositi zaštitnu kacigu).

Ovu osnovnu narativnu liniju koja kombinira žanrove filma ceste i filma u filmu, snimljenu u zrnatoj crno-bijeloj paleti direktora fotografije Mariusa Pandurua, Jude presijeca isječcima filma Angela merge mai departe (Angela Moves On, 1981) pokojnog redatelja Luciana Bratuau kojem renomirana rumunjska veteranka Dorina Lazăr glumi vozačicu taksija Angelu. Dvije se Angele – Judeova i sada ostarjela junakinja Bratuina filma – naposljetku i susreću, ispreplićući svoje priče o životu u Bukureštu nekada, tijekom Ceaușescuova režima, i danas, u doba kada eksploatacija, korupcija i suvremeni, sve nesigurniji oblici ekonomije stvaraju novu vrstu represije. Odvažno i energično, uz dozu bezrezervnog crnog humora, Ne očekuj previše od kraja svijeta kritički zadire u brojne neuralgične točke suvremenog društva – od izrabljivanja radom i ultimativne moći kapitala, preko urbane devastacije i razaranja univerzalnih vrijednosti, pa do posvemašnje prevlasti društvenih mreža i ekrana koji od komunikacijskog sredstva postaje kanal za doživljaj svijeta. Kao strastveni filmofil, Jude u svoje ostvarenje upliće i brojne reference na povijest kinematografije, a u autoironičnoj cameo ulozi pojavljuje se i njemački redatelj Uwe Boll, poznat po svadljivim javnim istupima. U maniri Godarda za 21. stoljeće, s “briljantnom i drskom kinematografskom inteligencijom” (The New Yorker) Radu Jude ovim filmom nastavlja razvijati svoj osebujan, “anarhičan i potpuno individualistički pristup” (Deadline).

Za svoju britku izvedbu protagonistice glumica Ilinca Manolache ovjenčana je nizom nagrada, među kojima su i rumunjska filmska nagrada Gopo te pulska Zlatna arena u programu manjinske produkcije. (ZFF)

LJUBAV U MUMBAIJU

All We Imagine As Light
20:00 sati



Indija 2024.
Režija, scenarij: Payal Kapadia
Uloge: Kani Kusruti, Divya Prabha, Chhaya Kadam, Hridhu Haroon
Dobitnik nagrade Grand Prix na festivalu u Cannesu
Dvije nominacije za nagradu Zlatni globus: za najbolju režiju i najbolji strani film


Scenaristica i redateljica Paypal Kapadia filmom “Ljubav u Mumbaiju” s kojim je osvojila Grand Prix na festivalu u Cannesu, istražuje i slavi svjetlo, živote te teksturu moderne radničke klase Mumbaija, velegrada u kojeg se slijevaju ljudi iz siromašnih sela i provincije, kako bi našli posao i priskrbili si sve one lijepe stvari za koje se nadaju da će unijeti svjetlost u njihov život. Radnja filma fokusirana je na dvije cimerice koje zajedno rade u gradskoj bolnici – glavnu sestru Prabhu i novopridošlu sestru Anu, te njihovu kolegicu, kuharicu Parvaty. Kapadijin film oslanja se na trenutke povezanosti i srcobolje, nade i razočaranja. Prabha je iskusna medicinska sestra kojoj udvara simpatični liječnik, premda ona već ima supruga iz dogovorenog braka, koji živi u dalekoj Njemačkoj, i od kojeg nema glasa. Anu se nalazi u romantičnoj vezi s muslimanom koju skriva od svoje tradicionalne obitelji. Parvaty je, pak, očajna, jer se nalazi pred deložacijom iz stana. Redateljica Kapadia jednakim sjajem prikazuje vrevu velegrada, ali i mir priobalnog sela artikuliranih vrhunskim glumačkim nastupima te fotografijom lirskog naturalizma. Film “Ljubav u Mumbaiju” preljepa je studija transformativne moći prijateljstva i sestrinstva u svoj svojoj kompleksnosti i bogatstvu. Njegov originalni naziv – „All We Imagine As Light“ savršeno osilkava poetični karakter filma, u kojemu se opora realnost siromaštva i teškog rada susreće sa svim onim što doživljavamo kao svjetlost – ljubavlju, prijateljstvom, podrškom i maštom. 

 

ČETVRTAK / 30.01.

SUSJEDNA SOBA

Room Next Door
17:30 sati



Španjolska, 2024.,107'
Redatelj: Pedro Almodóvar
Uloge: Julianne Moore, Tilda Swinton, John Turturro

Jedan od najvećih živućih redatelja i scenarista, Pedro Almodóvar, svojim je prepoznatljivim opusom preobrazio krajolik španjolske i svjetske kinematografije. Uvijek sklon osebujnim ženskim likovima, zaokupljan fluidnošću rodnih identiteta i seksualnosti te kritici patrijarhalnih i konzervativnih tradicija, Almodóvar je kroz gotovo pola stoljeća profesionalne karijere razvio karakterističan stil u kojem se stapaju i miješaju žanrovi, pop-art, ironija, camp i melodrama. Dobitnik je dvaju Oscara i niza drugih prestižnih nagrada.

Njegov posljednji film – „Susjedna soba“ dobitnik je ovogodišnjeg venecijanskog Zlatnog lava, i prvi njegov cjelovečernji film na engleskom jeziku. Ponovno su u fokusu ženski likovi - Ingrid (Julianne Moore) i Martha (Tilda Swinton). U mladosti su bile bliske prijateljice no s vremenom su se njihovi putevi i karijere razišli. Martha je postala ratna reporterka, a Ingrid književnica, poznata po velikom strahu od smrti. Nakon niza godina, njih dvije ponovno stupaju u kontakt i zbližavaju se kroz zajednička sjećanja, anegdote i razgovore o umjetnosti i filmovima. No obnovljenu bliskost testirat će neočekivana Marthina molba, koja će film pretvoriti u drama o životu, smrti i odgovornostima prijateljstva.

PARTENOPA

Parthenope
20:00 sati



​2024., Italija, Francuska
Redatelj: Paolo Sorrentino
Scenarist: Paolo Sorrentino, Umberto Contarello
Uloge: Celeste Dalla Porta kao mlada Parthenope, Gary Oldman, Silvio Orlando, Luisa Ranieri i Stefania Sandrelli kao starija Parthenope

Paolo Sorrentino, poznat po vizualno raskošnim, magično realističnim filmovima poput Velika ljepota i Božja ruka. „Parthenope“, njegov posljednji film, prikazan premijerno na festivalu u Cannesu 2024. je snimio kao posvetu svome rodnom gradu Napulju. Radnja filma usmjerena je na naslovni lik,prekrasnu ženu rođenu 1950. godine u morskom plićaku ispred također prekrasne napuljske vile svojih roditelja, inazvanu po sireni koja se u napuljskoj tradiciji smatra osnivačicom grada. Ona cijeli svoj živottraži  ljubav, slobodu i samoispunjenje. Film prikazuje njezinu evoluciju kroz godine, od mladosti u živopisnom Napulju do zrelosti i tragičnih ishoda njezine fatalne ljepote, preko tugovanja i ekstaza, kroz karakteristično snolike, fantastične sorentinovske kadrove na rubu stvarnosti i fantazije. Parthenope je prikazana kao žena koja se suočava sa gradom i njegovim osebujnim metaforama, kao i sa sobom samom, kroz razne faze života. Parthenope je Napulj, Napulj je Parthenope. 

PETAK / 31.01.

PARTENOPA

Parthenope
17:00 sati



​2024., Italija, Francuska
Redatelj: Paolo Sorrentino
Scenarist: Paolo Sorrentino, Umberto Contarello
Uloge: Celeste Dalla Porta kao mlada Parthenope, Gary Oldman, Silvio Orlando, Luisa Ranieri i Stefania Sandrelli kao starija Parthenope

Paolo Sorrentino, poznat po vizualno raskošnim, magično realističnim filmovima poput Velika ljepota i Božja ruka. „Parthenope“, njegov posljednji film, prikazan premijerno na festivalu u Cannesu 2024. je snimio kao posvetu svome rodnom gradu Napulju. Radnja filma usmjerena je na naslovni lik,prekrasnu ženu rođenu 1950. godine u morskom plićaku ispred također prekrasne napuljske vile svojih roditelja, inazvanu po sireni koja se u napuljskoj tradiciji smatra osnivačicom grada. Ona cijeli svoj živottraži  ljubav, slobodu i samoispunjenje. Film prikazuje njezinu evoluciju kroz godine, od mladosti u živopisnom Napulju do zrelosti i tragičnih ishoda njezine fatalne ljepote, preko tugovanja i ekstaza, kroz karakteristično snolike, fantastične sorentinovske kadrove na rubu stvarnosti i fantazije. Parthenope je prikazana kao žena koja se suočava sa gradom i njegovim osebujnim metaforama, kao i sa sobom samom, kroz razne faze života. Parthenope je Napulj, Napulj je Parthenope. 

GRIZZLY MAN

Grizzly Man
20:00 sati



2005., SAD
Režija i scenarij: Werner Herzog

Formalno, možemo reći da je Grizzly man dokumentarac o prirodi i Timothyju Treadwellu, čovjeku koji je umro pokušavajući je zaštititi. Ali to bi bilo ako ne sasvim pogrešno, onda svakako površno. Grizzly man je studija karaktera, i film unikatnog pristupa naraciji i režiji.  Werner Herzog, kronikom Treadwellovih ponašanja, otvara fascinantan pogled u njegove motivacije, pa i mentalno zdravlje.  Treadwell je za sobom ostavio stotine sati video zapisa, kako grizzlija s kojima je živio, tako i vlastitih promišljanja koja, kako to obično biva, više govore o čovjeku i njegovim perspektivama, nego o medvjedima.  A bio je, u najmanju ruku, osebujna ličnost. Nakon propalih pokušaja da se etablira kao glumac (izašao je na audiciju za seriju „Cheers“, na kojoj mu je ulogu preteo mladi Woody Harrelson) odao se piću i drogama, da bi nakon nekog vremena, čist i trijezan, našao novu opsesiju – grizzlije. Trinaest je godina svako ljeto provodio na Aljasci s medvjedima, „štiteći ih“, snimajući pompozna videa, nadijevajući im imena poput "Mr Chocolate" i "Mickey", kao da živi u Disneyevoj produkciji, a ne među živim, opasnim životinjama kojima se, možda, njegovo skakanje i vikanje neće dopasti.

Film je nominiran i nagrađen na preko 40 festivala, a izdvajamo nagradu za najbolju režiju na Sundance FF.

SUBOTA / 01.02.

MOJE NEOBIČNO LJETO S TESS

Mijn bijzonder rare week met Tess
16:00 sati



Redatelj: Steven Wouterlood

Scenarist: Anna Woltz, Laura van Dijk

Glumci: Sonny Coops van Utteren, Josephine Arendsen, Julian Ras

Zemlja produkcije: Nizozemska / 2019., 80'


Otkako je premijerno prikazan na Berlinaleu 2019. godine, obiteljski film “Moje neobično ljeto s Tess” osvaja publiku gdje god se pojavi. Pritom osvaja i festivalske žirije, što mu je dosad donijelo petnaestak nagrada, a na domaćem KinoKino Festivalu dobio je nagradu publike. Iskren i zabavan film donosi priču o dječaku Samu koji na ljetovanju upoznaje neobičnu djevojčicu Tess i s njom se upušta u nezaboravnu ljetnu avanturu. Ovaj šarmantni glumački dvojac i hipnotičke slike pješčanih plaža, mora i sunca čine film neodoljivim i mlađoj i starijoj publici.

Film je titlovan, i pogodan za uzrast od otprilike 8 do 15 godina

KAD SVANE DAN

Ljósbrot
17:30 sati



Režija: Rúnar Rúnarsson

Uloge: Elín Hall, Mikael Kaaber, Katla Njálsdóttir, Baldur Einarsson, Gunnar Hrafn Kristjánsson, Ágúst Wigum

80min; ISL, NL, HR, FR/ 2024

 

Ovaj film islandskog redatelja Rúnara Rúnarssona manjinska je hrvatska koprodukcija, a u Cannesu je otvorio program Izvjestan pogled.

Sa svojim novim filmom Rúnar Rúnarsson se vratio u Cannes, gdje je njegov cjelovečernji prvijenac Vulkan (2011) premijerno prikazan u programu 15 dana autora. Trinaest godina kasnije, program Izvjestan pogled otvorio je Kad svane dan, nježna i empatična priča o skupini mladih koja se suočava s gubitkom, sazrijevanjem i inherentnom potrebom za zajedništvom. Inspirirana osobnim iskustvom redatelja, koji potpisuje i scenarij, radnja se odvija tijekom 24-satnog razdoblja koje će promijeniti sve. Protagonistica Una u tajnoj je vezi s prijateljem i kolegom na studiju na umjetničkoj akademiji, Didijem. On se uputi u rodno mjesto kako bi okončao dugu mladenačku vezu s Klarom, no na putu gubi život u teškoj prometnoj nesreći. Dok se u njoj miješa čitav košmar osjećaja koji prate gubitak voljene osobe, Una se mora suočiti i s Klarom, koja i dalje vjeruje da je bila Didijeva jedina ljubav.

Kad svane dan dvostruki je laureat Cinehill (Motovun) Film Festivala, gdje je ljetos osvojio glavnu nagradu te nagradu FIPRESCI. Na Festivalu europskog filma Palić Rúnarssonu je dodijeljena nagrada za najboljeg redatelja, a film je slavio i u Corku, Lübecku i Nuuku, između ostaloga. Nizu priznanja pridružila se nedavno i Europska filmska nagrada za šminku i frizuru, koju potpisuje Nizozemka Evalotte Oosterop

ČOVJEK KOJI NIJE MOGAO ŠUTJETI

The Man Who Could Not Remain Silent
17:30 sati



Režija: Nebojša Slijepčević;

Uloge: Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić

13min; HR, BG, FR ,SLO/ 2024

Istinita priča odvija se 27. veljače 1993. u Štrpce, Bosnu i Hercegovinu. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti.

Film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ prvi je film od osamostaljenja Hrvatske koji je nominiran i za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, te je prvi hrvatski film koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Film je ujedno i dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji kratkometražni film.Posvećen Tomi Buzovu koji se 1993. u putničkom vlaku na liniji Beograd-Bar suprotstavio paravojnim snagama u akciji etničkog čišćenja.

POTPUNI NEZNANAC

Complete unknown
20:00 sati



Redatelj: James Mangold

Uloge: Timothée Chalamet, Edward Norton, Elle Fanninh, Monica Barbaro

SAD, 2024. 136'

 

A Complete Unknown je biografski film koji istražuje ključne trenutke iz života i karijere legendarnog kantautora Boba Dylana, koncentrirajući se na nekoliko godina prije nego je postao planetarno čuven. Redatelj filma, James Mangold, poznat po dramama i biografijama (Ford v Ferrari, Walk the Line), vodi gledatelje kroz dinamičan i kontradiktoran svijet jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća.

Film se fokusira na Dylanovu tranziciju s folk scene na električni rock tijekom 1960-ih, kontroverze koje su izazvale njegovu transformaciju i duboki utjecaj koji je ostavio na glazbenu industriju i kulturu. Temeljen je na knjizi Elijaha Walda ‘Dylan Goes Electric', a u glavnoj ulozi briljira Timothée Chalamet, čija izvedba donosi slojevit portret umjetnika u trenutku kreativne preobrazbe. No, na koncu, film više od svega govori o tome kako glazba, na pravom mjestu u pravo vrijeme, ima transformativnu društvenu moć i postaje ključno oruđe promjene.

Zanimljivo je da, iako je film vjeran činjenicama, glavna ženska uloga je “Sylvie Russo” (Elle Fanning). Iako posve jasno temeljena na liku Suze Rottolo, umjetnici i aktivistici koja je bila u dugogodišnjoj vezi s Dylanom, a pojavljuje se i na omotu njegovog albuma The Freewheeling, ime je izmjenjeno na Dylanov zahtijev. Nagađa se da je to iz respekta prema privatnosti osobe koja nije mogla dati svoj pristanak (umrla je 2011.), ali i zbog toga što joj scenarij na značaju daje puno manje nego što je uistinu utjecala na njegovu transformaciju iz čudnjikavog devetnaestogodišnjaka u glazbenu legendu. Prema njegovim vlastitim riječima, Suze ga je upoznala sa Brechtom, Cézanneom, ftancuskim simbolistima i ljudskopravaškim aktivizmom, u kojem je bila istaknuta ličnost.

A Complete Unknown osvojio je brojna priznanja, uključujući nominacije za Oscara u kategorijama najboljeg filma, režije, najjboljeg glavnog i sporednog glumca i glumica,  adaptiranog scenarija i najbolje originalne pjesme, što dodatno potvrđuje njegov status jednog od najznačajnijih filmova godine.

UTORAK / 04.02.

POTPUNI NEZNANAC

Complete unknown
17:00 sati



Redatelj: James Mangold

Uloge: Timothée Chalamet, Edward Norton, Elle Fanninh, Monica Barbaro

SAD, 2024. 136'

 

A Complete Unknown je biografski film koji istražuje ključne trenutke iz života i karijere legendarnog kantautora Boba Dylana, koncentrirajući se na nekoliko godina prije nego je postao planetarno čuven. Redatelj filma, James Mangold, poznat po dramama i biografijama (Ford v Ferrari, Walk the Line), vodi gledatelje kroz dinamičan i kontradiktoran svijet jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća.

Film se fokusira na Dylanovu tranziciju s folk scene na električni rock tijekom 1960-ih, kontroverze koje su izazvale njegovu transformaciju i duboki utjecaj koji je ostavio na glazbenu industriju i kulturu. Temeljen je na knjizi Elijaha Walda ‘Dylan Goes Electric', a u glavnoj ulozi briljira Timothée Chalamet, čija izvedba donosi slojevit portret umjetnika u trenutku kreativne preobrazbe. No, na koncu, film više od svega govori o tome kako glazba, na pravom mjestu u pravo vrijeme, ima transformativnu društvenu moć i postaje ključno oruđe promjene.

Zanimljivo je da, iako je film vjeran činjenicama, glavna ženska uloga je “Sylvie Russo” (Elle Fanning). Iako posve jasno temeljena na liku Suze Rottolo, umjetnici i aktivistici koja je bila u dugogodišnjoj vezi s Dylanom, a pojavljuje se i na omotu njegovog albuma The Freewheeling, ime je izmjenjeno na Dylanov zahtijev. Nagađa se da je to iz respekta prema privatnosti osobe koja nije mogla dati svoj pristanak (umrla je 2011.), ali i zbog toga što joj scenarij na značaju daje puno manje nego što je uistinu utjecala na njegovu transformaciju iz čudnjikavog devetnaestogodišnjaka u glazbenu legendu. Prema njegovim vlastitim riječima, Suze ga je upoznala sa Brechtom, Cézanneom, ftancuskim simbolistima i ljudskopravaškim aktivizmom, u kojem je bila istaknuta ličnost.

A Complete Unknown osvojio je brojna priznanja, uključujući nominacije za Oscara u kategorijama najboljeg filma, režije, najjboljeg glavnog i sporednog glumca i glumica,  adaptiranog scenarija i najbolje originalne pjesme, što dodatno potvrđuje njegov status jednog od najznačajnijih filmova godine.

ČOVJEK KOJI NIJE MOGAO ŠUTJETI

The Man Who Could Not Remain Silent
20:00 sati



Režija: Nebojša Slijepčević;

Uloge: Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić

13min; HR, BG, FR ,SLO/ 2024

Istinita priča odvija se 27. veljače 1993. u Štrpce, Bosnu i Hercegovinu. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti.

Film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ prvi je film od osamostaljenja Hrvatske koji je nominiran i za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, te je prvi hrvatski film koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Film je ujedno i dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji kratkometražni film.Posvećen Tomi Buzovu koji se 1993. u putničkom vlaku na liniji Beograd-Bar suprotstavio paravojnim snagama u akciji etničkog čišćenja.

KAD SVANE DAN

Ljósbrot
20:00 sati



Režija: Rúnar Rúnarsson

Uloge: Elín Hall, Mikael Kaaber, Katla Njálsdóttir, Baldur Einarsson, Gunnar Hrafn Kristjánsson, Ágúst Wigum

80min; ISL, NL, HR, FR/ 2024

 

Ovaj film islandskog redatelja Rúnara Rúnarssona manjinska je hrvatska koprodukcija, a u Cannesu je otvorio program Izvjestan pogled.

Sa svojim novim filmom Rúnar Rúnarsson se vratio u Cannes, gdje je njegov cjelovečernji prvijenac Vulkan (2011) premijerno prikazan u programu 15 dana autora. Trinaest godina kasnije, program Izvjestan pogled otvorio je Kad svane dan, nježna i empatična priča o skupini mladih koja se suočava s gubitkom, sazrijevanjem i inherentnom potrebom za zajedništvom. Inspirirana osobnim iskustvom redatelja, koji potpisuje i scenarij, radnja se odvija tijekom 24-satnog razdoblja koje će promijeniti sve. Protagonistica Una u tajnoj je vezi s prijateljem i kolegom na studiju na umjetničkoj akademiji, Didijem. On se uputi u rodno mjesto kako bi okončao dugu mladenačku vezu s Klarom, no na putu gubi život u teškoj prometnoj nesreći. Dok se u njoj miješa čitav košmar osjećaja koji prate gubitak voljene osobe, Una se mora suočiti i s Klarom, koja i dalje vjeruje da je bila Didijeva jedina ljubav.

Kad svane dan dvostruki je laureat Cinehill (Motovun) Film Festivala, gdje je ljetos osvojio glavnu nagradu te nagradu FIPRESCI. Na Festivalu europskog filma Palić Rúnarssonu je dodijeljena nagrada za najboljeg redatelja, a film je slavio i u Corku, Lübecku i Nuuku, između ostaloga. Nizu priznanja pridružila se nedavno i Europska filmska nagrada za šminku i frizuru, koju potpisuje Nizozemka Evalotte Oosterop

SRIJEDA / 05.02.

JEDINA ZEMLJA

No Other Land
17:30 sati



Redatelji: Yuvala Abraham, Basel Adra i Hamdana Ballal

Norveška, Palestina, 2024. 92'

 

Prvi veliki film o okupaciji Palestine od početka napada u listopadu prošle godine, dobitnik nagrade publike i nagrade za najbolji dokumentani film na Berlinaleu , “Jedina zemlja” u zajedničkoj režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, sada je i službeno kandidat za Oscara.

“Jedina zemlja”, pravovremeno je djelo filmskog aktivizma i kulturne memorije koje donosi priču o Basel Adri, mladom palestinskom aktivistu iz Masafer Yatta koji se od djetinjstva se bori protiv izraelske okupacije u kojoj vojnici protjeruju obitelji i postupno uništavaju njegovu zajednicu.

Kada Basel upozna Yuvala, izraelskog novinara, započinje njihova zajednička borba, koja će trajati više od pola desetljeća i tijekom koje će se dvoje aktivista zbližiti. No, njihovu složenu vezu progoni ekstremna nejednakost: Basel živi pod brutalnom vojnom okupacijom, dok je Yuval slobodan. Ovaj film, koji potpisuje palestinsko-izraelski kolektiv četvero mladih aktivista, nastao je u najmračnijim i najstrašnijim vremenima u regiji, kao čin kreativnog otpora apartheidu.

"Masafer Yatta grozd je neuglednih zaselaka na palestinskoj Zapadnoj obali, dvadesetak kilometara od povijesnog grada Hebrona. Zaseoci su politički dio teritorija Palestine, ali uz samu izraelsku granicu, u području koje Izrael drži pod vojnom kontrolom. Da bi spriječio koncentraciju arapskog stanovništva u toj zoni, Izrael je područje proglasio vojnim vježbalištem te je naložio deložaciju i rušenje postojećih sela. Stanovnici Masafer Yatte stoga su otpočeli borbu da spase vlastiti zavičaj i domove. Ta je bitka trajala 22 godine i završila je odlukom izraelskog ustavnog suda koji je rušenje naselja proglasio zakonitim.

Palestinac Basel Adra odrastao je u Masafer Yatti. Prvi je put na prosvjedu protiv deložacija bio kao sedmogodišnjak. Postoji VHS snimka tog prosvjeda na kojem je dječačić Basel s vlastitim djedom. U međuvremenu je diplomirao pravo, počeo raditi kao novinar i postao aktivist za obranu Yatte. Godine 2019. posjetio ga je kolega novinar i mirovni aktivist s druge strane demarkacije - Izraelac Yuval Abraham. Abraham i Adra su se zbližili i odlučili zajedno sa združenim arapsko-izraelskim autorskim kolektivom snimiti dokumentarac o Adrinu selu. Koristili su VHS snimke koje su Adra i njegovi suseljani snimali tijekom dva desetljeća. Snimali su također daljnja zbivanja, sve do listopada 2023.

Jedina zemlja nije film lak za gledanje: sigurno ne predstavlja pitki filmofilski užitak za ljetnu večer. No to je film koji mora vidjeti svatko - a takvih u Hrvatskoj bome ima - tko sipa paušalne i kavanske komentare o palestinsko-izraelskom političkom konfliktu. "No Other Land" je politički važan film. Ali osim što je politički važan, film četveročlanog autorskog kolektiva je i filmski uspio. Jednu desetljetnu političku dramu autori su uspjeli obojiti kroz upečatljive likove s kojima suosjećamo.".

Jurica Pavičić, Jutarnji list

PARTENOPA

Parthenope
19:30 sati



​2024., Italija, Francuska
Redatelj: Paolo Sorrentino
Scenarist: Paolo Sorrentino, Umberto Contarello
Uloge: Celeste Dalla Porta kao mlada Parthenope, Gary Oldman, Silvio Orlando, Luisa Ranieri i Stefania Sandrelli kao starija Parthenope

Paolo Sorrentino, poznat po vizualno raskošnim, magično realističnim filmovima poput Velika ljepota i Božja ruka. „Parthenope“, njegov posljednji film, prikazan premijerno na festivalu u Cannesu 2024. je snimio kao posvetu svome rodnom gradu Napulju. Radnja filma usmjerena je na naslovni lik,prekrasnu ženu rođenu 1950. godine u morskom plićaku ispred također prekrasne napuljske vile svojih roditelja, inazvanu po sireni koja se u napuljskoj tradiciji smatra osnivačicom grada. Ona cijeli svoj živottraži  ljubav, slobodu i samoispunjenje. Film prikazuje njezinu evoluciju kroz godine, od mladosti u živopisnom Napulju do zrelosti i tragičnih ishoda njezine fatalne ljepote, preko tugovanja i ekstaza, kroz karakteristično snolike, fantastične sorentinovske kadrove na rubu stvarnosti i fantazije. Parthenope je prikazana kao žena koja se suočava sa gradom i njegovim osebujnim metaforama, kao i sa sobom samom, kroz razne faze života. Parthenope je Napulj, Napulj je Parthenope. 

ČETVRTAK / 06.02.

PARTENOPA

Parthenope
17:00 sati



​2024., Italija, Francuska
Redatelj: Paolo Sorrentino
Scenarist: Paolo Sorrentino, Umberto Contarello
Uloge: Celeste Dalla Porta kao mlada Parthenope, Gary Oldman, Silvio Orlando, Luisa Ranieri i Stefania Sandrelli kao starija Parthenope

Paolo Sorrentino, poznat po vizualno raskošnim, magično realističnim filmovima poput Velika ljepota i Božja ruka. „Parthenope“, njegov posljednji film, prikazan premijerno na festivalu u Cannesu 2024. je snimio kao posvetu svome rodnom gradu Napulju. Radnja filma usmjerena je na naslovni lik,prekrasnu ženu rođenu 1950. godine u morskom plićaku ispred također prekrasne napuljske vile svojih roditelja, inazvanu po sireni koja se u napuljskoj tradiciji smatra osnivačicom grada. Ona cijeli svoj živottraži  ljubav, slobodu i samoispunjenje. Film prikazuje njezinu evoluciju kroz godine, od mladosti u živopisnom Napulju do zrelosti i tragičnih ishoda njezine fatalne ljepote, preko tugovanja i ekstaza, kroz karakteristično snolike, fantastične sorentinovske kadrove na rubu stvarnosti i fantazije. Parthenope je prikazana kao žena koja se suočava sa gradom i njegovim osebujnim metaforama, kao i sa sobom samom, kroz razne faze života. Parthenope je Napulj, Napulj je Parthenope. 

SUPSTANCA

The Substance
19:30 sati



Režija: Coralie Fargeat

Scenarij: Coralie Fargeat

Uloge: Margaret Qualley, Dennis Quaid, Demi Moore

UK, US, FR, 2024., 140 min.

 

Originalno, groteskno djelo na tragu body-horrora Cronenberga i Verhoevena, govori o srednjovječnoj zvijezdi show bussinesa koja se, suočena sa gubitkom posla i zaboravom, odlučuje isprobati „supstancu“ koja obećava savršenu obnovu mladosti i ljepote. Demi Moore, u ulozi starije, a Margaret Qualley u ulozi mlađe zvijezde, rezoniraju već svojim pojavama duboku ukorijenjenost ove fantazije u realnosti, a daljnja metaforičnost se razvija kroz niz šokantnih metamorfoza.

Osim u očiglednom referiranju na društveni kult mladosti i nerealne medijske standarde izgleda, posebno za žene, film ima još jedan važan podtekst, a to je onaj o osobnom suočavanju sa starenjem i „rokovima trajanja“. Naime, upravo je asortiman neizrecivih emocionalnih stanja koje Demi Moore utjelovljuje, od negiranja, preko bijesa i potpune apatije, te užas gledanja kako mlada verzija nje same u potpunosti okupira njezino postojanje, ono što joj je donjelo Zlatni globus i nominaciju za Oscara.  Scenaristici i redateljiciCoralie Fargeat ovo je tekdrugi dugometražni film, a za njega je već prošle godine na festivalu u Cannesu osvojila nagradu za najbolji scenarij.

Svakako , riječ je o jednom od najupečatljivijih filmskih naslova ova godine.

PETAK / 07.02.

KONKLAVA

Conclave
17:00 sati



Redatelj: Edward Berger

Uloge: Ralph Fiennes, Stanley Tucci, John Lithgow, Sergio Castellitto, Isabella Rossellini

Godina: 2024 | Trajanje: 120 min | UK, US

 

Film "Konklava" iz 2024. godine politički je triler u režiji Edwarda Bergera, temeljen na istoimenom romanu Roberta Harrisa. Radnja prati kardinala Thomasa Lawrencea (Ralph Fiennes) koji organizira konklavu za izbor novog pape nakon iznenadne smrti prethodnog. Tijekom procesa, Lawrence otkriva tajne i skandale vezane uz glavne kandidate, što dovodi do napetih intriga i brojnih preokreta. Čitav taj javnosti nevidljiv proces dolaska do „bijelog dima“ iznimno je vjerodostojan i zanimljiv sam po sebi, i rezultat je ozbiljnog istraživačkog rada autora. Glumačku postavu predvode Ralph Fiennes kao kardinal Lawrence, Stanley Tucci, John Lithgow, Sergio Castellitto i Isabella Rossellini, koji zajedno donose uvjerljive portrete crkvenih dostojanstvenika uključenih u kompleksan proces izbora novog pape. Zanemarimo li sakralnu mizanscenu, riječ je o po svemu političkom trileru, u kojem su glavne aktivnosti intrige, spletke i lobiranja.

Film je uvršten među deset najboljih filmova 2024. godine od strane Nacionalnog odbora za recenzije i Američkog filmskog instituta. Na 97. dodjeli Oscara, "Konklava" je osvojila osam nominacija, uključujući i onu za najbolji film. Na Zlatnim globusima film je imao šest nominacija, osvojivši nagradu za najbolji scenarij. Također, na 30. dodjeli nagrada Critics' Choice Awards, "Konklava" je bila nominirana u 11 kategorija, uključujući i onu za najbolji film.

NAŠA MALA SESTRA

Our Little Sister
19:30 sati



Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Hirokazu Koreeda (prema mangi "Umimachi Diary" autorice Akimi Yoshida)

Glumci: Haruka Ayase, Masami Nagasawa, Kaho, Suzu Hirose

Zemlja produkcije: Japan, 2015. 127'

 

Film je adaptacija popularnog manga-serijala Akimi Yoshide, stripa koji je izlazio čak 12 godina, i osvojio niz nagrada i priznanja,

Sachi, Yoshino i Chika Kôda žive u kući koja je pripadala njihovom djedu i baki. U dvadesetim su godinama, a odrasle su same, roditelji su ih napustili u djetinjstvu. Kad  doznaju da im je umro otac, odlaze na sahranu. Tu upoznaju Suzu Asano, svoju malu sestru, koja je upravo ostala sama na svijetu. Pozovu je da dođe živjeti s njima, i eto netipične obitelji kakva se najčešće pojavljuje u Koreedinim filmovima.

Prikazan u službenoj konkurenciji festivala u Cannesu,te dobitnikpet nagrada Japanske akademije, film je trijumf suptilnog ocrtavanja odnosa kroz nizanje detalja iz života, poezije svakodnevnog.

Osim kao redatelj, Koreeda film potpisuje i kao scenarist i montažer.

SUBOTA / 08.02.

MOJ TATA KOBASICA

Mijn vader is een saucisse
16:00 sati



Redateljica: Anouk Fortunier
Belgija/Nizozemska/Njemačka, 2020., 80 min


Film je ekranizacija je romana za djecu Agnès de Lestrade.
Djevojčica Zoe u školi je meta zadirkivanja, a u obitelji proživljava majčinu prezaposlenost, očevu krizu identiteta, sestrinu opsjednutost izgledom, i bratovu zaokupljenost mogućim katastrofama. Kada njezin otac iznebuha odluči napustiti siguran, ali dosadan posao u banci i postati glumac, što je oduvijek želio, Zoe jedina u obitelji ima sluha za njegov izbor i postaje partnericom u planu za kojeg ostatak obitelji ne zna.
Iz tako stvorenog odnosa oboje izlaze kao sretniji i samouvjereniji pojedinci čiji će razvoj potaknuti i ostale članove obitelji na pozitivne promjene. Film se hvata u koštac s vrlo ozbiljnim životnim temama, poput relativnosti neuspjeha, straha od budućnosti, „blamaže“ i sl., no na način zabavan i razumljiv adolescentima. Dopunjen je animiranim dijelovima koji prikazuju unutarnji, kreativni i nesputani svijet djevojčice Zoe.

 

NAKON OLUJE

After the Storm
17:30 sati



Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Hirokazu Koreeda

Glumci: Hiroshi Abe, Yoko Maki, Taiyo Yoshizawa, Kirin Kiki

Japan, 2016., 118'

 

U centru ovog filma je srednjovječni muškarac, ponešto razočaran načinom na koji se razvija njegov život. On je privatni detektiv ovisan o kockanju, ali ne onakav detektiv kakvog znamo iz američkih noir-filmova – tvrdokorni cinik spreman na aktivno nasilje, već varljivo blag lik, koji svoje iznude, špijuniranja i isplate odrađuje tiho, praćen sanjivim soundtrackom.

Živi s majkom, trvi se sa sestrom, i još uvijek pati za bivšom suprugom. Špijunira je, plaća alimentaciju, pati zbog neostvarenih snova. Sve one detektivske nevolje, koje bi u nekom drugom filmu bile okosnica priče, dok bi gore iznesene činjenice bile tek životne okolnosti koje služe za trodimenzionalno definiranje protagonista, u drugom su planu. „Poslije oluje“ je film žanrovski okrenut naopako. To je obiteljska drama (obitelj je i inače fokus tema u Kore-edinim filmovima) sa detektivskim podtekstom, te suptilan, duhovit film o emocijama i  odnosima, sa akcijom kao ekscentričnom mizanscenom.

UTORAK / 11.02.

DNEVNICI IZ CRNE KUTIJE

Black Box Diaries
17:30 sati



Reatelj: Shiori Itô
Scenarist: Shiori Itô
Uloge: Shiori Itô
US, UK, JP, 2024,, 102'

 

Kada 28-godišnja perspektivna novinarka Shiori Ito izađe u javnost u svibnju 2017. sa svojom optužbom da ju je silovao tada najbliži novinar i biograf premijera Shinza Abea, osjeća da nema drugog izbora ako želi promijeniti zastarjele japanske zakone o seksualnom zlostavljanju. Njezina press konferencija šokira javnost u društvu u kojem se javno govoriti o takvim stvarima smatra sramotnim. Za nekoliko dana, Shiori biva uvučena u središte japanske politike — desnica je vidi kao prijetnju za rušenje Abeove vlade dok je ljevica slavi kao heroinu iz istog razloga. Prijetnje smrću, internetsko zlostavljanje i pošta mržnje tjeraju je u silaznu spiralu. Kad podigne građansku tužbu, optuženi objavljuje rat svim sredstvima protiv nje. Odlučna da ne bude loš primjer drugim žrtvama, Shiori ne odustaje od slučaja i objavljuje knjigu o svom iskustvu. U njenoj vlastitoj režiji s najosobnijim materijalom, Crna kutija: Dnevnici bilježi Shiorino burno, emocionalno iscrpljujuće i konačno pobjedonosno putovanje, otkrivajući ženu iza naslovnica. Istovremeno žrtva i novinarka koja istražuje vlastiti slučaj, dokumentarac pokazuje da Shiori nije pokazala hrabrost samo kako bi potaknula društvenu promjenu, već i da bi se održala na životu.

Film je nominiran za Oscara u kategoriji Najboljeg dokumentarnog filma.

EMILIA PÉREZ

Emilia Pérez
19:30 sati



Francuska, 2024., 132’
Redatelj: Jacques Audiard
Uloge: Karla Sofía Gascón, Adriana Paz, Edgar Ramirez, Zoe Saldana, Selena Gomez

"Emilia Perez," u režiji Jacquesa Audiarda, živopisna je glazbena dramedija koja prkosi svim konvencijama, žanrovskim i narativnim. Trenutno ima čak deset nominacija za Zlatni globus – više od bilo kojeg filma u 21. stoljeću, a dobitnik je i nagrade žirija i nagrade za najbolji ženski glumački ansambl na filmskom festivalu u Cannesu. To je ujedno i prvi put u dugoj povijesti tog festivala da je nagradu za najbolju žensku ulogu dobio čitav anasmbl. Priča spaja humor i dramu, i smjela je mješavina žanrovskih elemenata—kriminalističke drame, mjuzikla i komedije. Kritika prvenstveno hvali film zbog hrabrog pristupa. Variety ga je opisao kao “slavlje samoizražavanja i otpornosti koje je jednako zabavno koliko i dirljivo.” The Hollywood Reporter istaknuo je: “Gascónova nijansirana izvedba osigurava emocionalnu dubinu ovoj maštovitoj priči, čineći Emiliju nezaboravnim likom.” Screen Daily naglasio je "inovativno pripovijedanje koje redefinira mogućnosti žanra mjuzikla."

Emilija (karizmatična Karla Sofía Gascón), je, na počektku - muškarac. I to ne bilo kakav muškarac. Ona jemega-muškarac, Manitas Del Monte, boss meksičkog narkokartela, onaj čije muške osobine utjeruju strah i uspostavljaju hijerarhiju snagom i nasiljem. No, Manitas želi novi život, daleko od krim-miljea.

Rita (Zoe Saldaña), je prezaposlena odvjetnica čije sposobnosti i znanje propadaju uz dosadne poslove i ljigave klijente.  Njihovi će se putevi ispreplesti kada je Manitas angažira da organizira njegov nestanak, i njegovu transformaciju u ženu, te da se pobrine za njegovu suprugu (Selena Gomez) i njihovo dvoje djece. Kako Emilija mijenja svoj identitet, tako identitet mijenja i film, prelazeći iz sirovog kriminalističkog trilera u blještavu glazbenu soap-operu, pa potom u melodramu.

SRIJEDA / 12.02.

ANORA

17:00 sati



Komedija, režija: Sean Baker, uloge: Mikey Madison, Mark Ejdelštejn, Jura Borisov, Vache Tovmasiyan, KINA

Sean Baker imao je 44 godine kad se 2015. na festivalu Sundance pojavio njegov film „Tangerine“. Do tog je trenutka on bio anonimni režiser nezapaženih nezavisnih komedija, s prošlošću višegodišnjeg heroinskog ovisnika. Ni film „Tangerine“ vjerojatno ne bi skretao pažnju sam po sebi, da nije bilo jedne intrigantne tehničke potankosti: bio je to prvi američki dugometražni film u cijelosti snimljen mobitelom.

Nakon tog siječnja 2015.- međutim- ništa više nije bilo isto. Američki je film dobio velikog filmaša.

„Tangerine“ je bio crna komedija ambijentirana u svijet transseksualne prostitucije oko losanđeleskog Santa Monica Boulevarda.  Taj je film sadržavao sve ono što će postati Bakerovo prepoznatljivo obilježje. U suštini, Sean Baker je socijalni filmaš.  Njegovi se filmovi bave krajnje marginalnim i razvlaštenim zakutcima društva: to mogu biti transseksualne prostitutke, park prikolica u Teksasu ili sirotinja iz floridskih jeftinih motela. U Bakerovim filmovima puno je čemera –ali, oni sami nikad nisu čemerni. Puni su humora i elana, živahni i šareni, slave život, a pogotovo slave male ljude s kojima se bave. Svaki Bakerov film praskavi je koktel čistog vitaliteta.

Kao režiser Baker je snimio niz sjajnih filmova, te dva stvarna remek djela- „Tangerine“ (2015) i „Florida Project“ (2017). To je konačno ponukalo i canneski festival da novi Bakerov film ovog proljeća uvrsti u konkurenciju. Taj je film –„Anora“ - na koncu u svibnju i osvojio Zlatnu palmu. U Cannesu se ne jednom dogodilo da režiser Zlatnu palmu dobije ponajprije zato jer je nije dobio onda kad je doista trebao, za prethodni i bolji film. U neku ruku to vrijedi i za „Anoru“. Baker je imao boljih filmova od friškog canneskog pobjednika. Ali- to ne znači da „Anora“ nije predivna.

Naslovna junakinja Bakerovog filma je Anora Mihejeva (Madison), Njujorčanka ruskog podrijetla koja radi u striperskom klubu. Tamo upozna Vanju (Ejdelštejn)- raskalašenog i razmaženog sina ruskog oligarha. Lakomislenom se Vanji svidi striperica koja jedva nabada ruski. Ponudi joj plaćeno sedmodnevno partijanje, potom izlet u Las Vegas, a u Las Vegasu i- vjenčanje. Par se doista vjenča, no vijest o tome stiže do Moskve. Vanjini roditelji prvo na noge dižu njujorške sluge-batinaše, a potom i sami slijeću u New York. Cilj im je što brže i jeftinije zatrti sinov hir.

„Anora“ je čisti Sean Baker, makar u „light“ varijanti. Film nas opet uvodi u ozloglašeni zakutak društva: svijet seksualnih radnica. Taj svijet Baker (opet) rekonstruira brižljivo i bez patroniziranja, dajući ljudima koji ga obitavaju dignitet i životnost. Kad se zaplet s vjenčanjem zakuha, „Anora“ postaje situacijska komedija. Baker cijedi do kraja apsurd u kojem su se likovi zatekli. Pri tom uspijeva životno obojiti baš svaki lik: ruskog plaćenog siledžiju (Borisov), oligarhovog armenskog pobočnika (Tovmasyan), tajkunski bračni par, djevojke iz striptiz-kluba. Svi se ti likovi ravnaju prema jednom, vrhovnom organizacijskom principu- a to je onaj klasni. Kraj sve vedrine i komike, „Anora“ je sjetni film o neumoljivosti klasnog društva. Ma koliko god sanjarili, koliko se trsili, prepreka (bar za neke) ostaje neprelazna.

„Anora“ je dosad vjerojatno najkomercijalniji Bakerov film. Moglo bi ga se zamisliti kao holivudsku mainstream komediju 80-ih s mladom Julijom Roberts u glavnoj ulozi. Ali- film istodobno ima nešto što takav holivudski ne bi imao. To je taj Bakerov čarobni dodir- smjesa humora, kaosa i pulsirajućeg života.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

ČETVRTAK / 13.02.

SUPSTANCA

The Substance
17:00 sati



Režija: Coralie Fargeat

Scenarij: Coralie Fargeat

Uloge: Margaret Qualley, Dennis Quaid, Demi Moore

UK, US, FR, 2024., 140 min.

 

Originalno, groteskno djelo na tragu body-horrora Cronenberga i Verhoevena, govori o srednjovječnoj zvijezdi show bussinesa koja se, suočena sa gubitkom posla i zaboravom, odlučuje isprobati „supstancu“ koja obećava savršenu obnovu mladosti i ljepote. Demi Moore, u ulozi starije, a Margaret Qualley u ulozi mlađe zvijezde, rezoniraju već svojim pojavama duboku ukorijenjenost ove fantazije u realnosti, a daljnja metaforičnost se razvija kroz niz šokantnih metamorfoza.

Osim u očiglednom referiranju na društveni kult mladosti i nerealne medijske standarde izgleda, posebno za žene, film ima još jedan važan podtekst, a to je onaj o osobnom suočavanju sa starenjem i „rokovima trajanja“. Naime, upravo je asortiman neizrecivih emocionalnih stanja koje Demi Moore utjelovljuje, od negiranja, preko bijesa i potpune apatije, te užas gledanja kako mlada verzija nje same u potpunosti okupira njezino postojanje, ono što joj je donjelo Zlatni globus i nominaciju za Oscara.  Scenaristici i redateljiciCoralie Fargeat ovo je tekdrugi dugometražni film, a za njega je već prošle godine na festivalu u Cannesu osvojila nagradu za najbolji scenarij.

Svakako , riječ je o jednom od najupečatljivijih filmskih naslova ova godine.

DIVLJI U SRCU

Wild at Heart
20:00 sati



Redatelj: David Lynch
Scenaristi: Barry Gifford, David Lynch
Uloge:  Nicolas Cage, Laura Dern, Willem Dafoe, Crispin Glover, Diane Ladd, Isabella Rossellini, Harry Dean Stanton, John Lurie, Sheryl Lee, Sherilyn Fenn, Grace Zabriskie
Zemlja: SAD
Godina: 1990.
Trajanje: 125'

Divlji u srcu (Wild at Heart) je 1990. dobio Zlatnu palmu u Cannesu. To je film koji direktno prethodi kultnoj seriji Twin Peaks (1990-1991) i u kojem su se, u pravom smislu riječi „razmahale“ osobine po kojima je David Lynch poznat, i zbog kojih su njegovi filmovi posebni, važni i utjecajni – veliki značaj glazbe, nadrealni elementi, mistična atmosfera, destruktivne emocije i rubno groteskni likovi.

Fabula prati Sailora (Nicolas Cage)  i Lulu (Laura Dern) koji bježe iz Sjeverne Karoline prema Zapadu, da bi na tom putu susreli asortiman bizarnih i zastrašujućih osoba. Poput visokooktanskih Romea i Julije, Sailor i Lula nemaju nekih jasnih motivacija niti logične fabularne obrazloženosti. Naime, njihov put je ono bitno, ne startni zaplet, koji je vrlo prost (Sailor je izašao iz zatvora, gdje je bio zbog ubojstva u samoobrani, njezina mama im ne da da budu skupa et voila...) niti sam cilj. Pisac Barry Gifford, po čijem je romanu film nastao, Nazvao ga je „velikom mračnom glazbenom komedijom“.

Film prikazujemo u sjećanje na nedavno preminulog redatelja i scenarista Davida Lyncha.

PETAK / 14.02.

TREĆE UBOJSTVO

The Third Murder
17:30 sati



Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Hirokazu Koreeda

Glumci: Masaharu Fukuyama, Kōji Yakusho, Shinnosuke Mitsushima, Mikako Ichikawa

Zemlja produkcije: Japan, 2017., 124'

 

Poznati advokat brani optuženoga  za oružanu pljačku i ubojstvo, čovjekakoji je već odslužio zatvorsku kaznu za ubojstvo od prije 30 godina. Šanse da dobije ovaj slučaj su veoma male, pošto je njegov klijent već priznao krivicu i pored toga što to vjerovatno znači smrtnu kaznu. No, kako se radnja polakao razmotava, a Koreeda je majstor sporog razmotavanja i razlaganja činjenica, odvjetnik počinje sumnjati da njegov klijent uistinu nije kriv. „Treće ubojstvo“ je Koreedin iskorak iz uobičajenih tema na teritorij trilera i sudske drame. Tiha, ledena ljepota filma krije se u vještoj karakterizaciji likova, u suptilnom prikazu etičkih dvojbi i preokretima dostojnima najboljih djela 'who done it' žanra.  

RASPOLOŽENI ZA LJUBAV

In the Mood for Love / Fa yeung nin wah
20:00 sati



Režija i scenarij: Wong Kar-wai

Uloge: Maggie Cheung,Tony Chiu, Wai Leung, Siu Ping-Lam, Tung Cho 'Joe' Cheung,Rebecca Pan

98 minuta, Hong-Kong, Francuska

 

„Raspoloženi za ljubav“ najpoznatije je, i međunarodno najpriznatije djelo velikog Wong Kar-waija. Njegov opus, dakako, uključuje cijeli niz izvanrednih filmova (Pali anđeli,Sretni zajedno, Chunking ekspres...) ali ovo je onaj kojim je zauvijek „zakucao“ svoje mjesto među najznačajnijim redateljima filmske povijesti. BBC ga smješta na drugo mjesto najboljih filmova 21. stoljeća, Sight and Sound ga svrstava među prvih 10 najboljih filmova svih vremena, The Guardianov izbor ga stavlja na 5. mjesto najboljih svih vremena. Sophia Coppola ga, pak, navodi kao direktan utjecaj na svoj najčuveniji film – Izgubljeni u prijevodu.

Suptilnog, suspregnutog ritma i nevjerojatno profinjene estetike, film oslikava intenzivnu, sveprožimajuću ljubav koja balansira na granici fizičke intimnosti, ali je nikada ne prelazi, i pri tom detaljno, i beskrajno lijepo, secira osjećaje i boli svojih protagonista.

Radnja se odvija u Hong Kongu šezdresetih godina. U istu se zgradu, u kratkom vremenskom razmaku, usele dva mlada para. Chow i Li-zhen u svojim su brakovima često usamljeni, i polako se zbližavaju, da bi uskoro shvatili da su njihovi partneri u ljubavnoj vezi.

To, tijekom godina, dodaje novu dimenziju njihovom odnosu, i istinska, grandiozna i stvarna ljubavna priča se odvija između njih dvoje, a ne između ljubavnika – njegove supruge i njezinog muža

SUBOTA / 15.02.

MOJ PRIJATELJ ROBOT

Robot Dreams
15:30 sati



Robot Dreams, Španjolska 2023, režija: Pablo Berger 

Kako sada stoje stvari, najgledaniji film na repertoaru ovog ljeta gotovo će sigurni biti animirani: ili novi nastavak „Izvrnutog obrnutog“ ili novi, četvrti „Gru“.  A nije isključeno i da će najbolji film na repertoaru ovog ljeta također biti jedan crtić. Samo- to ni jedan od spomenuta dva. Nego film bez riječi koji stiže iz Španjolske.

„Moj prijatelj robot“ redatelja Pabla Bergera nastao je prema istoimenom stripu američke autorice Sare Varon. Film se zbiva se 80-ih godina u nekom paralelnom New Yorku: tu su funk, reperi, grafiti i disko, ali postoji umjetna inteligencija. Glavni junak- antropomorfni pas – uzme si za zabavu humanoidnog robota i s njim se zbliži. Nevolje počnu kad robota nagrize vlaga, pa zapne na plaži koja se u posezoni zatvara.

Režiser Berger dosad se nije bavio animacijom. Najpoznatiji mu je prethodni film „Blancanieves“- crno-bijela stilizirana verzija Snjeguljice smještena u svijet toreadora. „Robot Dreams“ naoko izgleda kao simpatična djetinjarija, ali je daleko više od toga. Riječ je o suptilnom filmu o ljubavi i prijateljstvu, o tome kako ljudi ulaze i izlaze iz naših života, kakve posljedice to ostavlja. „Robot Dreams“ se bavi pitanjem koje ljudi sebi najčešće postavljaju: „što bi bilo da je bilo drukčije?“- i radi to s nenametljivom mudrošću. Malo čudo od filma.

Jurica Pavičić, Jutarnji list

OBITELJSKE VEZE

Shoplifters / Manbiki kazoku
17:30 sati



Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Hirokazu Koreeda

Glumci: Lily Franky, Sakura Ando, Mayu Matsuoka, Jyo Kairi, Kirin Kiki

Zemlja produkcije: Japan

 

Obiteljske veze (Shoplifters)je osvojio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu 2018. godine.

Jedne noći, na povratku s obiteljskog „posla“ (krađe po samoposlugama) Osamu i Shota nalaze promrzlu djevojčicu. Uzimaju je sa sobom, i uskoro uviđaju da se radi o djetetu koje ima jasne znakove traumatiziranosti.  Uklapaju je u svoju peteročlanu obitelj, i uče lopovskom zanatu. Na televiziji se, za to vrijeme, ponavljaju vijesti o nestaloj djevojčici. Film je inspiriran stvarnim događajem, i u pozadini tihog misterija i nježnog ilustriranja svakodnevice ljudi sa socijalnih margina, daje surovu, oštro fokusiranu sliku suvremenog japanskog društva.

Radi se o složenoj, inteligentnoj, srceparajućoj drami koja, slično mnogim Koreedinim filmovima, doživljava velike obrate i otkriva malo po malo narative i motivacije svakog pojedinog lika. U njemu, ništa nije onako kako se isprva čini, i njegov se kraj doima poput razrješenja psihološkog trilera. 

THE APPRENTICE: PRIČA O TRUMPU

The Apprentice
20:00 sati



Redatelj: Ali Abbasi
Uloge: Sebastian Stan, Martin Donovan, Maria Bakalova, Jeremy Strong, Patch Darragh, Emily Mitchell
Scenarij: Gabriel Sherman
US/CA/IE/DK, 2024., 120' 


1973. je. Plavokosi mladić ulazi u Manhattan members’ club, uglavnom da bi bio ignoriran i ismijavan od članstva, koje se sastoji od najmoćnijih među moćnima. A mladić ih zna poimenice. Tko ima koliko novca, tko posjeduje novinu, tko zgradu, tko mešetari nekretninama a tko oružjem. Njega ne zna nitko. Little Donnie, prezreni sin bogatog oca, koji će za njega rado reći da je dečko koji “needs all the help he can get”, spreman je na svako poniženje, kako bi bio primljen u to društvo. A uskoro će i biti, jer će ga Ray Cohn, besramni odvjetnik poznat po progonu Rosenbergovih, uzeti "pod svoje".

Fascinantna priča o mladom Donaldu Trumpu, Trumpu prije Trump towera, prije Ivane, Melanije i showa Apprentice po kojem je film dobio i ime. O Trumpu prije Trumpa. Redatelj Ali Abbasi (Sveti pauk, Granica) odradio je još jednom vrhunski posao, uspjevši oslikati nevjerojatnu kontradiktornost svih svojih likova - najmoćnijih osoba koje su istovremeno sažaljenja vrijedni slabići, homoseksualaca koji život posvećuju progonu i redikulizaciji gay populacije, promotora obiteljskih vrijednosti koji mrcvare i ponižavaju svoju djecu dok ih ne samelju u nesretne olupine ili svirepe zlostavljače...

Glumci su zastrašujuće uvjerljivi. Sebastian Stan kao mladi Donald, Jeremy Strong (Succesion) kao Cohn, i Maria Bakalova kao Ivana.

Strategije u koje ga je Cohn uputio do danas su ostale nosivi stupovi njegovog postupanja – prvo, uvijek i samo napadaj, nebitno jesi li u pravu. Drugo, nikad ništa ne priznaj, čak i kada je očigledno da si u krivu, i treće, tvrdi da si pobijedio čak i onda kada si posve sigurno izgubio. I naravno - tuži, tuži, tuži.

Predvidivo, iransko-danski redatelj Ali Abbasi i producenti filma tuženi su prije kraja premijera u Cannesu.

Sebastian Stan je nominiran za Oscara za glavnu ulogu.

UTORAK / 18.02.

POTPUNI NEZNANAC

Complete unknown
17:00 sati



Redatelj: James Mangold

Uloge: Timothée Chalamet, Edward Norton, Elle Fanninh, Monica Barbaro

SAD, 2024. 136'

 

A Complete Unknown je biografski film koji istražuje ključne trenutke iz života i karijere legendarnog kantautora Boba Dylana, koncentrirajući se na nekoliko godina prije nego je postao planetarno čuven. Redatelj filma, James Mangold, poznat po dramama i biografijama (Ford v Ferrari, Walk the Line), vodi gledatelje kroz dinamičan i kontradiktoran svijet jednog od najvećih umjetnika 20. stoljeća.

Film se fokusira na Dylanovu tranziciju s folk scene na električni rock tijekom 1960-ih, kontroverze koje su izazvale njegovu transformaciju i duboki utjecaj koji je ostavio na glazbenu industriju i kulturu. Temeljen je na knjizi Elijaha Walda ‘Dylan Goes Electric', a u glavnoj ulozi briljira Timothée Chalamet, čija izvedba donosi slojevit portret umjetnika u trenutku kreativne preobrazbe. No, na koncu, film više od svega govori o tome kako glazba, na pravom mjestu u pravo vrijeme, ima transformativnu društvenu moć i postaje ključno oruđe promjene.

Zanimljivo je da, iako je film vjeran činjenicama, glavna ženska uloga je “Sylvie Russo” (Elle Fanning). Iako posve jasno temeljena na liku Suze Rottolo, umjetnici i aktivistici koja je bila u dugogodišnjoj vezi s Dylanom, a pojavljuje se i na omotu njegovog albuma The Freewheeling, ime je izmjenjeno na Dylanov zahtijev. Nagađa se da je to iz respekta prema privatnosti osobe koja nije mogla dati svoj pristanak (umrla je 2011.), ali i zbog toga što joj scenarij na značaju daje puno manje nego što je uistinu utjecala na njegovu transformaciju iz čudnjikavog devetnaestogodišnjaka u glazbenu legendu. Prema njegovim vlastitim riječima, Suze ga je upoznala sa Brechtom, Cézanneom, ftancuskim simbolistima i ljudskopravaškim aktivizmom, u kojem je bila istaknuta ličnost.

A Complete Unknown osvojio je brojna priznanja, uključujući nominacije za Oscara u kategorijama najboljeg filma, režije, najjboljeg glavnog i sporednog glumca i glumica,  adaptiranog scenarija i najbolje originalne pjesme, što dodatno potvrđuje njegov status jednog od najznačajnijih filmova godine.

Redatelj: Pat Boonnitipat
Uloge: Putthipong Assaratanakul, Usha Seamkhum, Sanya Kunakorn
Tajland, 2024. 127'

 

Vrhunski lijenčina, motiviran pričama o lakoj zaradi, M daje otkaz na poslu kako bi se brinuo o bolesnoj baki Mengju. Njegova je jedina želja pridobiti bakinu ljubav. I njezino nasljedstvo. Dok M čini sve kako bi postao glavna meta bakine privrženosti, ni ostali članovi obitelji ne miruju. No baka je tvrd orah, a vrijeme istječe. Kako se obogatiti prije nego što baka umre komedija je koja je postala instantni hit u tajlandskim kinima te pokorila kinoblagajne diljem Azije. U glavnoj ulozi nastupa tajlandska megazvijezda Putthipong Assaratanakul, poznatiji kao Billkin.

„Ako na prvi pogled djeluje vrlo predvidljivo - priče u kojem lik djeluje iz pohlepe i ružnih motiva, ali ga onda odnos s drugom osobom promijeni vrlo su česte na filmu. No Pat Boonnitipat snimio je film koji je izuzetno životan, s hrpetinom likova koji nisu ni sasvim pozitivni ni negativni, s razradom obiteljskih odnosa i situacija koji su kompleksni, ali nam i svima poznati te s dvoje glavnih likova - bakom i unukom - koji, iako pričaju sentimentalnu priču, kao likovi nisu nimalo sentimentalni, a još manje sladunjavi.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

SRIJEDA / 19.02.

Redatelj: Pat Boonnitipat
Uloge: Putthipong Assaratanakul, Usha Seamkhum, Sanya Kunakorn
Tajland, 2024. 127'

 

Vrhunski lijenčina, motiviran pričama o lakoj zaradi, M daje otkaz na poslu kako bi se brinuo o bolesnoj baki Mengju. Njegova je jedina želja pridobiti bakinu ljubav. I njezino nasljedstvo. Dok M čini sve kako bi postao glavna meta bakine privrženosti, ni ostali članovi obitelji ne miruju. No baka je tvrd orah, a vrijeme istječe. Kako se obogatiti prije nego što baka umre komedija je koja je postala instantni hit u tajlandskim kinima te pokorila kinoblagajne diljem Azije. U glavnoj ulozi nastupa tajlandska megazvijezda Putthipong Assaratanakul, poznatiji kao Billkin.

„Ako na prvi pogled djeluje vrlo predvidljivo - priče u kojem lik djeluje iz pohlepe i ružnih motiva, ali ga onda odnos s drugom osobom promijeni vrlo su česte na filmu. No Pat Boonnitipat snimio je film koji je izuzetno životan, s hrpetinom likova koji nisu ni sasvim pozitivni ni negativni, s razradom obiteljskih odnosa i situacija koji su kompleksni, ali nam i svima poznati te s dvoje glavnih likova - bakom i unukom - koji, iako pričaju sentimentalnu priču, kao likovi nisu nimalo sentimentalni, a još manje sladunjavi.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

KAD SVANE DAN

Ljósbrot
20:00 sati



Režija: Rúnar Rúnarsson

Uloge: Elín Hall, Mikael Kaaber, Katla Njálsdóttir, Baldur Einarsson, Gunnar Hrafn Kristjánsson, Ágúst Wigum

80min; ISL, NL, HR, FR/ 2024

 

Ovaj film islandskog redatelja Rúnara Rúnarssona manjinska je hrvatska koprodukcija, a u Cannesu je otvorio program Izvjestan pogled.

Sa svojim novim filmom Rúnar Rúnarsson se vratio u Cannes, gdje je njegov cjelovečernji prvijenac Vulkan (2011) premijerno prikazan u programu 15 dana autora. Trinaest godina kasnije, program Izvjestan pogled otvorio je Kad svane dan, nježna i empatična priča o skupini mladih koja se suočava s gubitkom, sazrijevanjem i inherentnom potrebom za zajedništvom. Inspirirana osobnim iskustvom redatelja, koji potpisuje i scenarij, radnja se odvija tijekom 24-satnog razdoblja koje će promijeniti sve. Protagonistica Una u tajnoj je vezi s prijateljem i kolegom na studiju na umjetničkoj akademiji, Didijem. On se uputi u rodno mjesto kako bi okončao dugu mladenačku vezu s Klarom, no na putu gubi život u teškoj prometnoj nesreći. Dok se u njoj miješa čitav košmar osjećaja koji prate gubitak voljene osobe, Una se mora suočiti i s Klarom, koja i dalje vjeruje da je bila Didijeva jedina ljubav.

Kad svane dan dvostruki je laureat Cinehill (Motovun) Film Festivala, gdje je ljetos osvojio glavnu nagradu te nagradu FIPRESCI. Na Festivalu europskog filma Palić Rúnarssonu je dodijeljena nagrada za najboljeg redatelja, a film je slavio i u Corku, Lübecku i Nuuku, između ostaloga. Nizu priznanja pridružila se nedavno i Europska filmska nagrada za šminku i frizuru, koju potpisuje Nizozemka Evalotte Oosterop

ČOVJEK KOJI NIJE MOGAO ŠUTJETI

The Man Who Could Not Remain Silent
20:00 sati



Režija: Nebojša Slijepčević;

Uloge: Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić

13min; HR, BG, FR ,SLO/ 2024

Istinita priča odvija se 27. veljače 1993. u Štrpce, Bosnu i Hercegovinu. Putnički vlak na liniji Beograd-Bar zaustavljaju paravojne snage u akciji etničkog čišćenja. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika usuđuje im se suprotstaviti.

Film Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ prvi je film od osamostaljenja Hrvatske koji je nominiran i za nagradu Oscar Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, te je prvi hrvatski film koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Film je ujedno i dobitnik Europske filmske nagrade za najbolji kratkometražni film.Posvećen Tomi Buzovu koji se 1993. u putničkom vlaku na liniji Beograd-Bar suprotstavio paravojnim snagama u akciji etničkog čišćenja.

ČETVRTAK / 20.02.

DAHOMEJ

Dahomey
17:00 sati



Francuska, Senegal, Benin 2024, '67, Mati Diop

Studeni 2021. Dvadeset i šest predmeta iz riznice Kraljevstva Dahomey uskoro će napustiti Pariz i vratiti se u zemlju porijekla, današnju Republiku Benin. Zajedno s tisućama drugih, te su artefakte opljačkale francuske kolonijalne trupe 1892. No, kakav će stav prema povratku tih predmeta, koji su pripadali njihovim precima, zauzeti zemlja koja je morala napredovati u njihovoj odsutnosti? Dok se duša artefakata oslobađa, mi svjedočimo gorljivoj raspravi među sveučilišnim studentima koji imaju bezbroj različitih mišljenja i dvosmislenih stajališta. Film  film francusko-senegalske redateljice Mati Diopna divan način miješa stvarnost s kreativnošću, a ujedno je važan svjedok utjecaja kolonijalne prošlosti na sadašnjost te komplicirana i višeslojna karaktera tog naslijeđa.

Film "Dahomey" pobjednik je 74. Filmskog festivala u Berlinu. 

BRUTALIST

The Brutalist
18:30 sati



Redatelj: Bradley Corbet
Uloge: Adrien Brody, Felicity Jones, Guy Pearce, Joe Alwyn, Raffey Cassidy, Stacy Martin, Emma Laird, Isaach de Bankolé, Alessandro Nivola
US, UK, HU, 215 '

 

Beskompromisna i golema u svakom pogledu, ova epska biografska drama je gotovo savršen primjer korelacije forme i sadržaja.

Brutalizam je arhitektektonski stil monumentalnog, jednoobraznog, grubo dominantnog, ali istovremeno i fascinantnog izgleda. U rukama onog čija se samouvjerenost spaja sa strašću, znanjem i kontekstualnim razumijevanjem, brutalistički pristup stvara spektakularno djelo, tresak betonskog malja u blato malograđanskog ukusa. U rukama bezveznjaka, stvara pretjeranu oblikovnu buku. Brutalizam nije samo oblikovna, već i bitna etička pozicija modernizma.

Ovaj film dijeli te osobine. Svojom kontroverznošću, etikom i estetikom, zahtijevnošću i na koncu pukom vremenskom golemošću, ne izlazi u susret ukusima mase. Igra na sve ili ništa. U ovom je slučaju ispalo sve, i Brutalist je prošao izvrsno na svim festivalima i nagradama na kojima se pojavio, okrunivši to sa 10 nominacija za Oscara. Da nije tako, film se, unaprijed procijenjen kao predug i nezanimljiv širokoj publici, vjerojatno ne bi niti pojavio u kinima.

Govori o Lászlóu Tóthu (Adrien Brody) mađarskom arhitektu koji, preživjevši Holokaust,  dolazi u SAD i pod okriljem industrijalca Harrisona Leea Van Burena Sr počinje projektirati. Prati njegov život i rad sa detaljnošću koja bi, u rukama manje vještog redatelja, bila naporna i teška. No na koncu, film opravdava kako svoju neobičnu minutažu, tako i sve ostale neobične izbore koje je autor napravio da bi ostvario svoje, možda, i remek-djelo. Rano je to još reći, tek mu je 36 godina. 

PETAK / 21.02.

ISTINA

La Vérité
17:00 sati



Redatelj: Hirokazu Koreeda
Scenarist: Hirokazu Koreeda
Glumci: Catherine Deneuve, Juliette Binoche, Ethan Hawke, Ludivine Sagnier
Zemlja produkcije: Francuska, Japan

 

Istinaredatelja Hirokazua Kore-ede prvi je film ovog proslavljenog japanskog autora snimljen izvan Japana, na francuskom jeziku i s međunarodnom glumačkom postavom. Film istražuje složene obiteljske odnose kroz priču o poznatoj francuskoj glumici Fabienne (Catherine Deneuve) i njenoj otuđenoj kćeri Lumir (Juliette Binoche). Fabienne objavljuje memoare, no njezina kći otkriva kako knjiga nudi idealiziranu verziju prošlosti, zaobilazeći stvarne obiteljske napetosti i bolne istine. Kada Lumir sa suprugom Hankom (Ethan Hawke) i kćeri posjeti Fabienne u Parizu, njihove tenzije izbijaju na površinu.

Kore-eda u filmu kombinira obiteljsku dramu s elementima metafilma, jer Fabienne paralelno radi na filmu koji zrcali njezin odnos s kćeri. Kroz dinamične dijaloge, duboke emotivne sukobe i promišljenu režiju, Kore-eda istražuje teme sjećanja, roditeljske odgovornosti i procesa pomirenja.

Film je dobio pohvale kritičara zbog snažnih izvedbi Deneuve i Binoche te Kore-edine sposobnosti da osjetljivo obradi univerzalne obiteljske teme. Istina je dirljiva i sofisticirana drama koja potvrđuje Kore-edinu reputaciju majstora humanističkih priča.

SJEME SVETE SMOKVE

Dane-ye anjir-e ma'abed
19:00 sati



Redatelj i scenarist: Mohammad Rasoulof

Uloge: Soheila Golestani, Missagh Zareh, Setareh Maleki, Mahsa Rostami

Zemlja porijekla: Iran, Njemačka, 2024.

 

U potpunosti snimljen u tajnosti, što je u Iranu praktički uobičajena situacija, te jednako tako tajno odaslan u Njemačku gdje je montiran i dovršen,politički triler redatelja Mohammada Rasoulofa "Sjeme svete smokve" u središte radnje postavlja obitelj gurnutu pod svjetla javnosti nakon što njezin patrijarh Iman dobiva posao istražnog suca u Teheranu. Dok se politički nemiri šire ulicama grada, Iman shvaća da je njegov posao opasniji od očekivanog što ga odvodi u sve veću paranoju i nepovjerenje čak i kad su u pitanju njegova supruga i kćerke. Dinamika zastrašivanja i nasilja te posluha koji iz njih proizlazi, a suštinski je suprotan interesima i osjećajima pojednica, prikazana je kroz odnose u najužoj obitelji.

Naziv filma, koji na sreću nije doživio bitne izmjene u domaćoj distribuciji, se referira na specifičnost biljke sveta smokva (Ficus religiosa). Njeno se sjeme, očuvano u ptičjem izmetu,zadržava na granama drugih stabala. Iz njega raste korjenje koje se širi zrakom i polako ali sigurno usmrti svog domaćina.  Sveta smokva tako postaje simbol sveobuhvatne religijske represije u Iranu, ali i generalna slika opasnosti od centralizirane kontrole koja zahvaća sve segmente društva, pa i one najprivatnije.

Film sadrži i autentične snimkebunta na ulicama Irana, u sklopu iranskih nemira u sklopu inicijative Žena, život, sloboda, potaknute ubojstvom dvadesetogodišnje Mahse Amini, uhićene zbog neispravnog nošenja hidžaba.

Dobitnik pet nagrada na festivalu u Cannesu uključujući posebnu nagradu žirija, nagradu FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija!

Nominacija za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma!

Tri nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najbolji film i režiju!

Nominacija za Oscara za najbolji strani film

SUBOTA / 22.02.

DIVLJI ROBOT

The Wild Robot
15:30 sati



Redatelj: Chris Sanders 
Glasovi: Vanda Winter, Filip Riđički, Lovro Juraga, Sara Carević, Darko Janeš, Ana Magud, Goran Malus
Godina: 2024 | Trajanje: 102 min | Država: US

 

Robot ROZZUM 7134, skraćeno Roz, doživljava brodolom na pustom otoku. Mora naučiti prilagoditi se okolišu, što nije jednostavno, jer Roz je robot za kućanske poslove, i vođena je jednostavnom logikom efikasnog obavljanja zadataka. Životinje na otoku opravdano su skeptične prema trapavoj i beskorisnoj došljakinji. Ona, pak, nabasa na izgubljeno gušćje jaje, i, iako ne zna ništa o podizanju mladunčadi, kao ni o guskama općenito (da postoje, recimo) svoj zadatak održavanja privržene životinjice na životu shvaća ekstremno ozbiljno. Neizmjerno duhovit i dirljiv crtić o univerzalnim pitanjima – ljubavi koja pobjeđuje logiku, osjećajima koji nas čine onim što jesmo, i teškim odlukama odrastanja.

Divlji robotje adaptacija istoimene knjige za djecu Petera Browna. Film je inspiriran klasičnim Disneyevim i Miyazakijevim radovima, a zahvaljujući svojoj zanatskoj umješnosti i emocionalnoj dubini naišao je na odobravanje publike i kritike diljem svijeta, te je i nominiran za Oscara u kategoriji animiranog filma. Sinkroniziran je.

BROKER

17:30 sati



Beurokeo, 2022. Hirokazu Koreeda, 129 min. KR
Scenarij:
Hirokazu Koreed
Uloge: Song Kang-ho, Gang Dong-won, Ji-eun Lee, Bae Doona
   Dobitnik nagrade za najboljeg glumca na festivalu u Cannesu!
   Dobitnik nagrade za najbolji strani film na festivalu u Munchenu!
   Radnja filma “Broker”, kojeg je režirao renomirani redatelj Hirokazu Koreeda (“Obiteljske veze”), prati dvojicu ilegalnih preprodavača tek rođene siročadi parovima koji ne mogu imati vlastitu djecu te koji na taj način zaobilaze birokraciju legalnog posvojenja.
   Jedne noći mlada djevojka odluči svoje dijete ostaviti pred crkvom kako bi pronašlo udomljenje, ali odluči se vratiti kako bi se uvjerila da je njezino dijete našlo dobar dom. Međutim, umjesto toga ona uhvati na djelu dvojicu preprodavača (brokera) te se svo troje nakon toga zapute na uzbudljivo putovanje pronalaska ispravnih roditelja koji će otkupiti dijete. Stvari, logično, ne idu po planu budući su im na tragu dvije policajke…
   „Broker“ je premijerno prikazan u Lumière Theatreu, glavnom kinu Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, 26. svibnja 2022. Nakon što je film završio, publika je pljeskala 12 minuta.
   Izvedba ove premise je, na neki način, čudesna u svojoj osjetljivosti, postavljajući pitanja o pitanjima etike, izbora, novca, ubojstva i obitelji, te kako pronađi ljubav u svom ovom jadnom neredu. (Ella Kemp / IndieWirea)
   Jedan od najljepših filmova godine. (Nicholas Barber / BBC)
   Scenaristima se često prigovara da pojednostave i pojasne: Hirokazu ne drži do takvih pravila. Njegovi filmovi postaju čudniji i ljepši kako odmiču. (Paul Byrnes / Sydney Morning Herald)
   Koreeda stalno hoda po rubu nevjerojatnog i karikaturalnog, na prstima hodajući po zategnutom užetu, ali majstorski izbjegava pad u svakoj (ne)prilici. (En Filme / Staff En Filme)
   Ova korejska humoristična kriminalistička drama bavi se teškim problemima, ali redatelj Hirokazu Koreeda postavlja ih pomalo bajkovito sa svojom prepoznatljivom ljubaznošću i obzirnošću. (Tom Cassidy / Common Sense Media)

https://www.imdb.com/title/tt13056052/?ref_=nv_sr_srsg_0_tt_6_nm_2_q_Beurokeo

 

MARIA

20:00 sati



Redatelj: Pablo Larraín 

Uloge: Angelina Jolie, Pierfrancesco Favino, Alba Rohrwacher, Haluk Bilginer, Kodi Smit-McPhee

Čile, SAD, Italija, Njemačka, 2024, 124'

 

Film "Maria" treći je biografski film Pabla Larraína o ikonama 20. stoljeća. Prije njega se proslavio sa „Jackie” i “Spencer”.

Počinje trenutkom kada slavnu sporanisticu Mariu Callas nalaze mrtvu, 1977. u Francuskoj, gdje je provela svoje zadnje godine, a onda putuje sedam dana u prošlost, u trenutak kada optimistično odlučuje ponovno početi pjevati.

No, njezin fantastični instrument, glas koji je graničio s čudom, tek je dopadjivi pijev. Izgubila je znatno na težini, pije lijekove koji su, realno, droge, a činjenica da se godine pokazuju na  njezinom izgledu i karizmi, naštetila je samopouzdanju. Nakon smrti Onassisa živi posve sama, ima tek batlera, domaćicu i dvije pudle.

Intiman prikaz tih njezinih posljednjih dana prepun je suočavanja s osobnim demonima i sjećanja na prošle odnose, posebno s Aristotelom Onassisom.

Vizualno, film je impresivan, s pažljivo osmišljenom scenografijom i kostimografijom koje vjerno dočaravaju razdoblje i svijet opere.

UTORAK / 25.02.

Redatelj: Pat Boonnitipat
Uloge: Putthipong Assaratanakul, Usha Seamkhum, Sanya Kunakorn
Tajland, 2024. 127'

 

Vrhunski lijenčina, motiviran pričama o lakoj zaradi, M daje otkaz na poslu kako bi se brinuo o bolesnoj baki Mengju. Njegova je jedina želja pridobiti bakinu ljubav. I njezino nasljedstvo. Dok M čini sve kako bi postao glavna meta bakine privrženosti, ni ostali članovi obitelji ne miruju. No baka je tvrd orah, a vrijeme istječe. Kako se obogatiti prije nego što baka umre komedija je koja je postala instantni hit u tajlandskim kinima te pokorila kinoblagajne diljem Azije. U glavnoj ulozi nastupa tajlandska megazvijezda Putthipong Assaratanakul, poznatiji kao Billkin.

„Ako na prvi pogled djeluje vrlo predvidljivo - priče u kojem lik djeluje iz pohlepe i ružnih motiva, ali ga onda odnos s drugom osobom promijeni vrlo su česte na filmu. No Pat Boonnitipat snimio je film koji je izuzetno životan, s hrpetinom likova koji nisu ni sasvim pozitivni ni negativni, s razradom obiteljskih odnosa i situacija koji su kompleksni, ali nam i svima poznati te s dvoje glavnih likova - bakom i unukom - koji, iako pričaju sentimentalnu priču, kao likovi nisu nimalo sentimentalni, a još manje sladunjavi.“

Zrinka Pavlić, T-Portal

SJEME SVETE SMOKVE

Dane-ye anjir-e ma'abed
19:30 sati



Redatelj i scenarist: Mohammad Rasoulof

Uloge: Soheila Golestani, Missagh Zareh, Setareh Maleki, Mahsa Rostami

Zemlja porijekla: Iran, Njemačka, 2024.

 

U potpunosti snimljen u tajnosti, što je u Iranu praktički uobičajena situacija, te jednako tako tajno odaslan u Njemačku gdje je montiran i dovršen,politički triler redatelja Mohammada Rasoulofa "Sjeme svete smokve" u središte radnje postavlja obitelj gurnutu pod svjetla javnosti nakon što njezin patrijarh Iman dobiva posao istražnog suca u Teheranu. Dok se politički nemiri šire ulicama grada, Iman shvaća da je njegov posao opasniji od očekivanog što ga odvodi u sve veću paranoju i nepovjerenje čak i kad su u pitanju njegova supruga i kćerke. Dinamika zastrašivanja i nasilja te posluha koji iz njih proizlazi, a suštinski je suprotan interesima i osjećajima pojednica, prikazana je kroz odnose u najužoj obitelji.

Naziv filma, koji na sreću nije doživio bitne izmjene u domaćoj distribuciji, se referira na specifičnost biljke sveta smokva (Ficus religiosa). Njeno se sjeme, očuvano u ptičjem izmetu,zadržava na granama drugih stabala. Iz njega raste korjenje koje se širi zrakom i polako ali sigurno usmrti svog domaćina.  Sveta smokva tako postaje simbol sveobuhvatne religijske represije u Iranu, ali i generalna slika opasnosti od centralizirane kontrole koja zahvaća sve segmente društva, pa i one najprivatnije.

Film sadrži i autentične snimkebunta na ulicama Irana, u sklopu iranskih nemira u sklopu inicijative Žena, život, sloboda, potaknute ubojstvom dvadesetogodišnje Mahse Amini, uhićene zbog neispravnog nošenja hidžaba.

Dobitnik pet nagrada na festivalu u Cannesu uključujući posebnu nagradu žirija, nagradu FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija!

Nominacija za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma!

Tri nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najbolji film i režiju!

Nominacija za Oscara za najbolji strani film

SRIJEDA / 26.02.

DAHOMEJ

Dahomey
17:00 sati



Francuska, Senegal, Benin 2024, '67, Mati Diop

Studeni 2021. Dvadeset i šest predmeta iz riznice Kraljevstva Dahomey uskoro će napustiti Pariz i vratiti se u zemlju porijekla, današnju Republiku Benin. Zajedno s tisućama drugih, te su artefakte opljačkale francuske kolonijalne trupe 1892. No, kakav će stav prema povratku tih predmeta, koji su pripadali njihovim precima, zauzeti zemlja koja je morala napredovati u njihovoj odsutnosti? Dok se duša artefakata oslobađa, mi svjedočimo gorljivoj raspravi među sveučilišnim studentima koji imaju bezbroj različitih mišljenja i dvosmislenih stajališta. Film  film francusko-senegalske redateljice Mati Diopna divan način miješa stvarnost s kreativnošću, a ujedno je važan svjedok utjecaja kolonijalne prošlosti na sadašnjost te komplicirana i višeslojna karaktera tog naslijeđa.

Film "Dahomey" pobjednik je 74. Filmskog festivala u Berlinu. 

BRUTALIST

The Brutalist
18:30 sati



Redatelj: Bradley Corbet
Uloge: Adrien Brody, Felicity Jones, Guy Pearce, Joe Alwyn, Raffey Cassidy, Stacy Martin, Emma Laird, Isaach de Bankolé, Alessandro Nivola
US, UK, HU, 215 '

 

Beskompromisna i golema u svakom pogledu, ova epska biografska drama je gotovo savršen primjer korelacije forme i sadržaja.

Brutalizam je arhitektektonski stil monumentalnog, jednoobraznog, grubo dominantnog, ali istovremeno i fascinantnog izgleda. U rukama onog čija se samouvjerenost spaja sa strašću, znanjem i kontekstualnim razumijevanjem, brutalistički pristup stvara spektakularno djelo, tresak betonskog malja u blato malograđanskog ukusa. U rukama bezveznjaka, stvara pretjeranu oblikovnu buku. Brutalizam nije samo oblikovna, već i bitna etička pozicija modernizma.

Ovaj film dijeli te osobine. Svojom kontroverznošću, etikom i estetikom, zahtijevnošću i na koncu pukom vremenskom golemošću, ne izlazi u susret ukusima mase. Igra na sve ili ništa. U ovom je slučaju ispalo sve, i Brutalist je prošao izvrsno na svim festivalima i nagradama na kojima se pojavio, okrunivši to sa 10 nominacija za Oscara. Da nije tako, film se, unaprijed procijenjen kao predug i nezanimljiv širokoj publici, vjerojatno ne bi niti pojavio u kinima.

Govori o Lászlóu Tóthu (Adrien Brody) mađarskom arhitektu koji, preživjevši Holokaust,  dolazi u SAD i pod okriljem industrijalca Harrisona Leea Van Burena Sr počinje projektirati. Prati njegov život i rad sa detaljnošću koja bi, u rukama manje vještog redatelja, bila naporna i teška. No na koncu, film opravdava kako svoju neobičnu minutažu, tako i sve ostale neobične izbore koje je autor napravio da bi ostvario svoje, možda, i remek-djelo. Rano je to još reći, tek mu je 36 godina. 

ČETVRTAK / 27.02.

SJEME SVETE SMOKVE

Dane-ye anjir-e ma'abed
17:00 sati



Redatelj i scenarist: Mohammad Rasoulof

Uloge: Soheila Golestani, Missagh Zareh, Setareh Maleki, Mahsa Rostami

Zemlja porijekla: Iran, Njemačka, 2024.

 

U potpunosti snimljen u tajnosti, što je u Iranu praktički uobičajena situacija, te jednako tako tajno odaslan u Njemačku gdje je montiran i dovršen,politički triler redatelja Mohammada Rasoulofa "Sjeme svete smokve" u središte radnje postavlja obitelj gurnutu pod svjetla javnosti nakon što njezin patrijarh Iman dobiva posao istražnog suca u Teheranu. Dok se politički nemiri šire ulicama grada, Iman shvaća da je njegov posao opasniji od očekivanog što ga odvodi u sve veću paranoju i nepovjerenje čak i kad su u pitanju njegova supruga i kćerke. Dinamika zastrašivanja i nasilja te posluha koji iz njih proizlazi, a suštinski je suprotan interesima i osjećajima pojednica, prikazana je kroz odnose u najužoj obitelji.

Naziv filma, koji na sreću nije doživio bitne izmjene u domaćoj distribuciji, se referira na specifičnost biljke sveta smokva (Ficus religiosa). Njeno se sjeme, očuvano u ptičjem izmetu,zadržava na granama drugih stabala. Iz njega raste korjenje koje se širi zrakom i polako ali sigurno usmrti svog domaćina.  Sveta smokva tako postaje simbol sveobuhvatne religijske represije u Iranu, ali i generalna slika opasnosti od centralizirane kontrole koja zahvaća sve segmente društva, pa i one najprivatnije.

Film sadrži i autentične snimkebunta na ulicama Irana, u sklopu iranskih nemira u sklopu inicijative Žena, život, sloboda, potaknute ubojstvom dvadesetogodišnje Mahse Amini, uhićene zbog neispravnog nošenja hidžaba.

Dobitnik pet nagrada na festivalu u Cannesu uključujući posebnu nagradu žirija, nagradu FIPRESCI i nagradu ekumenskog žirija!

Nominacija za nagradu Zlatni globus u kategoriji najboljeg stranog filma!

Tri nominacije za nagradu Europske filmske Akademije uključujući za najbolji film i režiju!

Nominacija za Oscara za najbolji strani film

STVARNA BOL

A Real Pain
20:00 sati



Redatelj: Jesse Eisenberg
Uloge: 
2025, US,  90'

 

David i Benji su rođaci iz New Yorka, koji odlaze u Poljsku kako bi posjetili dom iz djetinjstva svoje pokojne bake, žene koja je preživjela Holokaust, i za koju Benji smatra da je jedina koja ga istinski razumije, iako će perceptivniji gledatelji brzo zaključiti da bakino mišljenje o njemu nije baš onakova kakvim ga on drži. U stvari, mnogo toga nije baš onakvo kakvim to anksiozni, pomalo opsesivno kompulzivni Benji, drži.

Putuju u grupi s vodičem, pa „Stvarna bol“ prerasta u svojevrsni film ceste koji bez napora i vidljivog truda fino balansira između banalnog i životno potresajućeg, između povijesno bitnog i trivijalnog, između prisutnosti u trenutku i svijesti o posljedicama, između komedije i tragedije. U tom procesu ispriča sve što treba - složenu i duboko istinitu priču o obitelji, prijateljstvu, odrastanju, starenju i na koncu – o stvarnoj boli.

Ovo je treći dugometražni film Jesseja Eisenberga, i njime je odao počast vlastitoj obitelji koja je prošla kroz pakao Holokausta, snimajući ga na mjestima njihovog stradanja, koncentracijskom kampu  Majdanek, i rodnoj kući svoje pratetke.

PETAK / 28.02.

STVARNA BOL

A Real Pain
17:30 sati



Redatelj: Jesse Eisenberg
Uloge: 
2025, US,  90'

 

David i Benji su rođaci iz New Yorka, koji odlaze u Poljsku kako bi posjetili dom iz djetinjstva svoje pokojne bake, žene koja je preživjela Holokaust, i za koju Benji smatra da je jedina koja ga istinski razumije, iako će perceptivniji gledatelji brzo zaključiti da bakino mišljenje o njemu nije baš onakova kakvim ga on drži. U stvari, mnogo toga nije baš onakvo kakvim to anksiozni, pomalo opsesivno kompulzivni Benji, drži.

Putuju u grupi s vodičem, pa „Stvarna bol“ prerasta u svojevrsni film ceste koji bez napora i vidljivog truda fino balansira između banalnog i životno potresajućeg, između povijesno bitnog i trivijalnog, između prisutnosti u trenutku i svijesti o posljedicama, između komedije i tragedije. U tom procesu ispriča sve što treba - složenu i duboko istinitu priču o obitelji, prijateljstvu, odrastanju, starenju i na koncu – o stvarnoj boli.

Ovo je treći dugometražni film Jesseja Eisenberga, i njime je odao počast vlastitoj obitelji koja je prošla kroz pakao Holokausta, snimajući ga na mjestima njihovog stradanja, koncentracijskom kampu  Majdanek, i rodnoj kući svoje pratetke.

ČUDOVIŠTE

Kaibutsu / Monster
20:00 sati



Redatelj: Hirokazu Koreeda

Scenarist: Yuji Sakamoto

Glumci: Sakura Ando, Eita Nagayama, Soya Kurokawa, Hinata Hiiragi

Japan, 2023, 127'

 

Dobitnik je nagrade za najbolji scenarij na festivalu u Cannesu, „Monster“ je ispripovijedan majstorski kroz vizure triju glavnih likova, svaki od kojih ima ključ za jedna vrata misterija, koji se razmata do posljednjeg kadra."Čudovište" govori o majci koja uočava čudne promjene u sinovom ponašanju, i kreće prema školi... Realiziran je iz tri odvojene perspektive, kroz koje pratimo istu priču, i, kako to obično biva, kroz razumijevanje različitih pozicija i okolnosti slažemo komplicirani životni puzzle. Čuven po svojim duboko humanističkim, empatičnim filmovima, Kore-eda i najosjetljivijim temama barata nježno i nijansirano.Film je 2023. dobio nagradu za najbolji scenarij u Cannesu, a kritike su jednoglasne u pohvalama.

"Čudovište" je, inače, i posljednji film za koji je glazbu skladao veliki Ryuichi Sakamoto.

ARHIVA programa Kinoteke

O kinoteci

PARALELE DANIELA RAFAELIĆA

Često se o kino dvoranama govorilo kao o hramovima. Hramovi sedme umjetnosti, hramovi u kojem žive/stanuju hollywoodski bogovi, hramovi u kojem se obožavaju filmski starovi.

Članska iskaznica Kinoteke

Članska iskaznica Kinoteke za godinu 2025., filmofilima će cijelu godinu osigurati besplatan ulaz na najbolje od našeg programa. U idućoj godini to će biti:

- Mjesečni tematski blokovi – svaki će mjesec imati svoju tematsku okosnicu, sa 4 do 8 odabranih filmova. Neki će put to biti autor, neki put žanr, neki put motiv, jezik, ili nacionalna kinematografija, ali uvijek će biti izbor najboljega što je iz tog tematskog okvira dostupno.

- Svi diskurzivni programi i programi s gostima – kad god u kinoteci imamo uz film zanimljivog gosta, bilo kao izbornika programa, bilo kao predavača, uvodničara ili autora, članska je karta sve što treba za ulaz
- Ostali posebni programi – filmska klasika, obljetnice, revije i ciklusi u suradnji sa kulturnim centrima i ambasadama

Svi za članove besplatni programi bit će jasno naznačeni u mjesečnom programu, kojega možete svaki mjesec dobiti e-mailom.

Cijena članske karte za 2025. je 40 €, odnosno 30 € za umirovljenike, đake i studente, što je 7, odnosno 8 puta manje nego što bi, otprilike, program koštao u redovnoj prodaji.

Prodaja kreće od 2. prosinca 2024., a rezervirati ih se može mailom na info@zlatnavrata.hr
Broj članskih iskaznice je ograničen.
Sve postojeće članske karte traju do isteka po istim uvjetima po kojima su i kupljene.

ŠKOLSKA KINOTEKA

KALENDAR DOGAĐANJA